Kolut hrasta lužnjaka kao živa kronika hrvatskoga šumarstva

Na prvi pogled riječ je o velikom komadu debla, impresivnom već samom pojavom. Međutim, kada mu se priđe bliže, postaje jasno da ovaj kolut hrasta lužnjaka nije samo komad drveta nego svojevrsna kronika vremena. U njegovim godovima moguće je pratiti ne samo život stabla staroga gotovo dva i pol stoljeća nego i važne trenutke iz povijesti hrvatskoga šumarstva.

Upravo je zato 2015. godine, kada je hrvatsko šumarstvo obilježilo 250 godina organiziranoga djelovanja, ovaj otpiljak postao simboličan i dojmljiv način prikaza te velike obljetnice.

Kolut hrasta s godovima kao svjedocima protekloga vremena danas se čuva na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagreba, a o njegovu nastanku, značenju i širem kontekstu razgovarali smo s Marijem Šangom, dipl. ing. šumarstva, višim stručnim suradnikom sa Zavoda za ekologiju i uzgajanje šuma na tom fakultetu.

„Ideja je potekla od akademika Igora Anića. Cilj je bio prikazati povijest hrvatskoga šumarstva tijekom 250 godina, a za to nam je trebalo stablo odgovarajuće starosti“ – objašnjava Šango. Potraga je, kaže, vodila do Maksimira, gdje je uz pomoć kolega iz Javne ustanove Maksimir i Hrvatskih šuma pronađen hrast lužnjak star 249 godina. Bio je to gotovo idealan primjerak: dovoljno star da simbolički obuhvati razdoblje od 1765. godine, koja se uzima kao početak organiziranoga hrvatskoga šumarstva, pa do suvremenoga doba.

NIJE GA SRUŠILA OLUJA NEGO STAROST

Zanimljivo je da stablo nije srušeno u nevremenu, kako bi se možda moglo pretpostaviti. Naprotiv, riječ je o prirodnom samoizvaljivanju koje se dogodilo 2013. godine, u trenutku kada je stablo već bilo u fiziološkoj starosti. Dugotrajne kiše natopile su tlo, korijenski sustav starog stabla oslabio je, pa je i mali vjetar bio je dovoljan da se hrast izvali.

„Nije, dakle, bila riječ o nekoj velikoj oluji. Kod takvih starih stabala dovoljno je da se tlo natopi i da korijen izgubi stabilnost – doznajemo od našega sugovornika. Upravo takva stabla“– dodaje – „imaju posebno mjesto u maksimirskoj šumi, gdje se nastoji očuvati njihova starost i monumentalnost zbog njihove estetske, ekološke i krajobrazne vrijednosti.“

Drvo kao prirodni element privlači pozornost samo po sebi. Ljudi ga žele dotaknuti, osjetiti, približiti mu se. Osobito je zanimljivo promatrati reakcije mladih, koji spontano pokušavaju pratiti godine i povezati ih s povijesnim događajima
– Mario Šango, viši stručni suradnik Zavoda za ekologiju i uzgajanje šuma

A Maksimir je za takvu priču gotovo idealna pozornica. Riječ je o prirodnoj šumi iznimne vrijednosti, smještenoj unutar Zagreba, na prostoru gdje se dotiču areali hrasta lužnjaka i hrasta kitnjaka. U višim dijelovima prevladava kitnjak, u nižima lužnjak, a cijeli prostor čuva veliko bogatstvo biološke raznolikosti.

Šango podsjeća da Maksimir nije nastao kao umjetno podignuta šuma nego kao prirodna, koja je potkraj 18. stoljeća, u vrijeme biskupa Maksimilijana Vrhovca, parkovno oblikovana prosijecanjem šetnica i uređenjem prostora.

„To je zapravo prirodna šuma neprocjenjive vrijednosti i upravo je u tome njezina posebnost, jer iznimno pridonosi bioraznolikosti cijeloga zagrebačkoga područja.“

Najveća vrijednost samoga koluta, zbog kojega smo i posjetili Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, jest to što se na njemu vrijeme doslovno ‒ vidi. Godovi su čitljivi, jasni i dojmljivi, a svaki od njih predstavlja jednu godinu rasta.

„Svaka se godina u godu sastoji od dva dijela, svjetlijeg i tamnijeg drva, proljetnog i kasnoljetnog prirasta“ – objašnjava nam Šango. „U mladosti su godovi širi“ – dodaje – „jer stablo tada intenzivno raste u visinu i debljinu. Kasnije se rast usporava, a širina godova postaje osjetljiv pokazatelj okolišnih uvjeta. Uži godovi mogu upućivati na sušu, nepovoljne klimatske prilike ili druge stresove, s ponegdje se mogu pojaviti i tzv. dupli godovi, koji također svjedoče o poremećajima tijekom vegetacijske sezone.“

HRVATSKA IMA VELIKO ŠUMSKO BOGATSTVO

Na presjeku se tako ne očitava samo dob stabla nego i njegova životna priča. Vidljivi su bijel i srž, kora i kambijski sloj, a mogu se prepoznati i sržni traci koji služe za provođenje i pohranu tvari.

Laiku je to možda tek zanimljiva struktura drveta, ali stručnjaku ona otkriva čitav niz podataka o životu stabla i uvjetima u kojima je raslo. Ovaj konkretni hrast rastao je, kako navodi Šango, uz rub livade i blizu današnjega Drugog jezera, u gotovo idealnim uvjetima ‒ s dovoljno svjetla i vode. Upravo zato razvijao se u snažno i reprezentativno stablo, s pravilnim i dugotrajnim prirastom.

Sudbina je htjela da ovaj kolut dobije i dodatnu, simboličku razinu. Na njemu su označene godine važne za povijest hrvatskoga šumarstva, pa je prirodni zapis rasta stabla pretvoren u vizualnu kronologiju razvoja jedne struke. Godovi tako nisu samo biljeg vremena u biologijskom smislu nego i nositelji kulturne i stručne memorije. Šango ističe da upravo ta kombinacija prirodne ljepote i povijesne simbolike snažno djeluje na posjetitelje odnosno na sve koji su stali ispred koluta starog dva i pol stoljeća, budući da je otpiljak dosad izlagan na raznim štandovima, primjerice na Danima otvorenih vrata Fakulteta, Znanstvenom pikniku ili MUZZA Tjednu znanosti.

„Drvo kao prirodni element privlači pozornost samo po sebi. Ljudi ga žele dotaknuti, osjetiti, približiti mu se“ – kaže Šango. Posebice je zanimljivo promatrati reakcije mladih, koji spontano pokušavaju pratiti godine i povezati ih s povijesnim događajima.

Razgovor o jednom hrastu vrlo se prirodno otvara i prema širem pitanju stanja hrvatskih šuma danas. Šango pritom ističe da Hrvatska ima veliko šumsko bogatstvo na koje može biti ponosna. Gotovo polovica zemlje prekrivena je šumama, i to većinom prirodnima, a ne umjetno podignutima. Upravo u toj očuvanosti i prirodnosti leži njihova posebna vrijednost.

SVJEDOK VREMENA I PRIRODNI ARHIV

S druge strane, najveće prijetnje nisu iste kao u područjima svijeta pogođenima masovnom deforestacijom. U Hrvatskoj je veći problem djelovanje klimatskih promjena, prirodnih nepogoda, onečišćenja i općeg slabljenja biološke raznolikosti.

„To su procesi koje više ne možemo u potpunosti zaustaviti, nego im možemo ublažavati posljedice“ – upozorava.

U tome i jest snaga ovakva izložbenoga predmeta. Kolut starog hrasta lužnjaka nije samo atraktivan artefakt niti je tek ilustracija jedne obljetnice. On je svjedok vremena, prirodni arhiv i podsjetnik na duboku povezanost šume, povijesti i društva. U njegovim se godovima zrcale i rast jednoga stabla i razvoj hrvatskoga šumarstva, a upravo ta dvostruka priča čini ga iznimnim. Kada se pred njim zastane, postaje jasno da gledamo mnogo više od presjeka debla ‒ gledamo presjek vremena.

---

NAJVAŽNIJE GODINE HRVATSKOGA ŠUMARSTVA

1765. – smatra se službenim početkom organiziranoga šumarstva u Hrvatskoj. Dana 23. veljače 1765. u Karlovcu je osnovana prva poznata uprava šuma za šume Karlovačkoga generalata, a ujedno i prve tri šumarije: Oštarije, Krasno i Petrova gora.
1769. – donesen je prvi zakon o šumama, kojim je uvedeno i načelo potrajnoga gospodarenja šumama, jedno od temeljnih načela moderne šumarske struke.
1846. – osnovano je Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo, današnje Hrvatsko šumarsko društvo. Taj se trenutak smatra okupljanjem hrvatske šumarske struke u stalešku i stručnu udrugu.
1852. – donesen je važan Zakon o šumama za područje Monarhije, koji je snažno utjecao i na hrvatsko šumarstvo jer je učvrstio zakonski okvir zaštite šuma, zabrane njihova pretvaranja u druge kulture i obvezu stručnog nadzora.
1860. – u Križevcima počinje svoj rad Kraljevsko gospodarsko i šumarsko učilište, prva strukovna škola na kojoj se u Hrvatskoj moglo sustavno učiti šumarstvo.
1877. – počinje neprekidno izlaziti Šumarski list, znanstveno-stručno i staleško glasilo, koje je i danas jedno od ključnih mjesta razvoja hrvatske šumarske misli i struke.
1898. – na Sveučilištu u Zagrebu osniva se studij šumarstva, odnosno Šumarska akademija, čime šumarsko obrazovanje u Hrvatskoj dobiva sveučilišni status. Iste je godine otvoren i Šumarski dom u Zagrebu.
1945. – započinju organizirana znanstvena šumarska istraživanja u Hrvatskoj osnutkom Zavoda za praktična šumarska istraživanja u Zagrebu, preteče današnjega Hrvatskoga šumarskoga instituta.
1960. – odvaja se Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu od zajedničkoga Agronomskoga fakulteta, čime šumarska visokoškolska nastava dobiva još samostalniji institucionalni okvir.
1974. – osniva se Šumarski institut Jastrebarsko, ključna znanstvena ustanova za istraživanja u području šumarstva u Hrvatskoj.
1991. – registrirano je javno poduzeće Hrvatske šume, nakon zakonskih promjena kojima su društvene šume proglašene državnim šumama Republike Hrvatske.
2006. – osnovana je Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije, važna za profesionalni status i regulaciju struke.
2015. – obilježeno je 250 godina hrvatskoga šumarstva, računajući od 1765. godine kao početka organiziranoga šumarstva u Hrvatskoj.