Projekt obnove zagrebačke katedrale jedinstven je u svijetu. Kao spoj znanja, intuicije, inovativnosti i iskustva, primjer je jedinstvene vrijednosti akademske zajednice koja odgovara na društvene izazove i kreira nova rješenja koja potpuno odgovaraju ljudskim potrebama. Obnova je pokrenuta nakon razornog potresa 22. ožujka 2020., kada je zagrebačka katedrala pretrpjela najteža konstrukcijska oštećenja u svojoj novijoj povijesti. Projekt ne obuhvaća samo sanaciju potresom prouzročene štete nego i trajno povećanje otpornosti jednoga od najvažnijih kulturnih dobara i simbola grada Zagreba. Upravo su napredak obnove katedrale došli vidjeti rektor, prorektori, dekani i predsjednici vijeća područja Sveučilišta u Zagrebu. Obilazak je bio prilika da se predstave dosadašnji rezultati obnove, ali i najzahtjevnije faze i metode koje se razvijaju upravo na ovom projektu.
Kako je zagrebačka katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava najveća hrvatska sakralna građevina i jedan od najvrjednijih spomenika hrvatske kulturne baštine te simbol grada Zagreba, inženjeri brojnih područja ujedinili su svoje znanje i dali najbolje kako bi taj projekt pokazao iznimno povezivanje znanosti i struke.
Okupljene dekane, predsjednike vijeća područja, prorektore i rektora primio je mons. Marko Kovač, pomoćni biskup zagrebački, koji je rekao kako je to jedna institucija koja odgaja nove naraštaje svećenika, mjesto gdje se događaju razni susreti da se unaprijedi pastoral Zagrebačke nadbiskupije, ali i mjesto doticaja teologije i kulture.
Mons. Kovač istaknuo je da „trebamo zajedničkim naporima otkrivati što je istinito, dobro i lijepo, što i vi radite na svojim fakultetima i što vodi čovjeka na višu razinu“.
Okupljeni su se zatim uputili u obilazak katedrale, o čijoj je obnovi okupljenima govorio i rektor Lakušić, koji je kao tadašnji dekan Građevinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zajedno sa svojim suradnicima, preuzeo odgovornost za taj iznimno složen zadatak.
“To je jedina katedrala u svijetu koja je bila toliko blizu epicentru potresa. Jedinstven je projekt jer ga u cijelosti vodi i koordinira sastavnica Sveučilišta u Zagrebu sa svojim partnerima iz gospodarstva, što predstavlja izniman spoj znanosti i gospodarstva. Ako netko treba obnavljati katedralu i raditi to baš na način kao što to radi za svoju obitelj, to je Građevinski fakultet“ rekao je prof. dr. sc. Stjepan Lakušić, rektor Sveučilišta u Zagrebu
Zbog iznimne složenosti i opsežnosti projektnoga zadatka, sastavljen je konzorcij vrhunskih tvrtki pod vodstvom Građevinskoga fakulteta. Članovi konzorcija bili su Toding d. o. o., Studio Arhing d. o. o. te Foretić i sinovi d. o. o. Ovaj je projekt vrhunski spoj konstrukcijske analize, kreativnosti i poštovanja prema kulturnoj baštini.
SINERGIJA ZNANOSTI I STRUKE U NAJSLOŽENIJOJ OBNOVI
Stručnjaci Građevinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nagrađeni su 2025. godine na međunarodnom natjecanju, vezanom za napredne proračune građevinskih konstrukcija, za model obnove zagrebačke prvostolnice koji je svojom složenošću jedinstven u svijetu, što zbog blizine epicentra potresa, što zbog izbora materijala, konstrukcije i drugih izazova. Tim na čelu s prof. dr. sc. Damirom Lazarevićem natjecao se s vrlo složenim i kompleksnim proračunskim modelom kojim je proračunana konstrukcija zagrebačke katedrale. Upotrijebili su složene proračune na računalu, ali su sve kritički provjeravali i unaprjeđivali svoj model analize konstrukcije, koji je postao najbolji na svijetu.
U složenoj obnovi katedrale inženjeri nisu tražili samo sigurnosne faktore, konstrukcijska i materijalna rješenja, nego su njegovali i posebnu povezanost katedrale i hrvatskoga naroda, te je tako katedrala otvorena za posjetitelje i bogoslužja, a njezina vizualna prepoznatljivost zadržana.
„Odlučili smo se na sanaciju koja je iznimno vizualno prihvatljiva. Tako se vizualni identitet ne ugrožava povećavanjem sigurnosnih faktora. Čini mi se da smo na tragu toga da minimalno invazivnim načinima značajno poboljšamo seizmičku sigurnost“, rekao je prof. dr. sc. Damir Lazarević.
Predstavljajući izazove obnove katedrale s nekadašnjom vizurom i otpornošću na moderne potrese, profesor Lazarević rekao je kako je dodano više zaprega, nego što je izvorno bilo, a jedinstven dio obnove je jedna nevidljiva kralježnica u zidovima. Na taj se način drastično povećava sigurnost katedrale minimalno invazivnom metodom. Tako se odgovara na izazov osiguravanja katedrale na potresno djelovanje, bez uništavanja njezine kulturne vrijednosti. Za razliku od brojnih suvremenih sanacija u kojima se povijesne građevine ojačavaju vidljivim armiranobetonskim ili čeličnim elementima, ovdje su intervencije gotovo potpuno skrivene.
U zapisima Hermanna Bolléa može se pronaći informacija da je kamen za katedralu autohtonoga podrijetla i lomljen je u kamenolomima u Vrapču (Vrapče potoku) i Podsusedu (Bizeku) te u Vinici nedaleko od Varaždina. Taj materijal nije se pokazao otpornim na vremenske uvjete te je erodirao. Tako su već dvadesetak godina nakon obnove Hermana Bolléa (potaknute potresom 1880. godine) krenule prve sanacije i postavljanja skela zbog odlamanja kamena. Prema naputku konzervatora, na tornjevima će se u obnovi koristiti kamen travertin iz okolice Rima, a na lađama se mora koristiti autohtoni kamen iz Podsuseda (Bizek). Problem je i nedostatak sirovina jer od 2013. godine, kada je Kamenolom Bizek zatvoren, nemamo aktivnih iskopa.
Važan dio obnove je i usidravanje svih kamenih elemenata kako bi bili potpuno sigurni od urušavanja. Svaki komad koji je skinut (njih oko 6500) skeniran je 3D tehnikom i digitalno pohranjen, može se digitalno ponovno obraditi ili spajati, pa se danas može izraditi s CNC strojem. Digitalni blizanac odnosno otisak katedrale zapravo je nešto što trajno ostaje nadbiskupiji. Važan dio obnove svakako je i obnova stotine ornamenata kako bi se pojačao i ornamentalni dio katedrale. Takav način omogućuje da se svaki budući zahvat planira virtualno prije izvođenja na samoj građevini.
„Uzora nemamo, to su prvi takvi iskoraci u svijetu kako bismo očuvali vizualni identitet i prepoznatljivost građevine“, rekao je prof. dr. sc. Lazarević.
ZADRŽAVANJE REMEK-DJELA IZVORNE KONSTRUKCIJE
S obzirom na seizmičke parametre i konstrukciju, u obnovi se vizurom nastojalo držati referentne 1906. godine. Budući da postoje dva ili tri slična projekta u svijetu, ne postoji primjer ili uzorak prema kojem se obnova može planirati, nema gotičkih građevina čija visina prelazi 100 metara, sa zvonikom bez armature na udaljenosti 10 kilometara od epicentra potresa.
Zidovi zvonika, koji su zadebljani tri metra, bit će ojačani nevidljivim sidrom koje će stisnuti postojeće pukotine zbog slijeganja. Čelična kapa, stisnuta sajlama, potpuno osigurava zvonike.
Kako bi bila na čvrstim temeljima, postavit će se jedan veliki temeljni prsten. Taj dio obnove bit će u suradnji s arheolozima, jer će prvi put imati priliku vidjeti dublji arheološki iskop na toj lokaciji.
Za projekt obnove zagrebačke prvostolnice prof. dr. sc. Davor Skejić osmislio je konstrukcijski sustav skela koji se svojom kompleksnošću, visinom i sigurnosnim zahtjevima ubraja među najzahtjevnije u Europi. Posebice se ističu toranjske skele visine 70 metara, izvedene kao konzolne konstrukcije koje se oslanjaju na ranjive dijelove spomenika. Projekt je vrhunski spoj statičke analize, kreativnosti i poštovanja prema kulturnoj baštini te je dobio nagradu KOLOS za projektiranje u području konstrukcija 2025. godine.
Prema dostupnoj arhivskoj građi, krovište zagrebačke katedrale radili su najbolji tesari Austro-Ugarske Monarhije.
Drveno krovište katedrale nije doživjelo značajna oštećenja, stoga je prioritet u obnovi zadržati to remek-djelo izvorne konstrukcije. Tako su napravljeni samo lokalni zahvati na potrebnim mjestima zbog vlage. Svodovi katedrale bili su pred kolapsom. U obnovi zatečenog stanja zadržana je izvorna opeka, ali je ojačana karbonskim vlaknima.
Cijeli je izazov obnove kako gotičku katedralu osigurati, a ujedno zadržati njezinu kulturnu i društvenu vrijednost. Projekt obnove zagrebačke katedrale pokazuje kako akademska zajednica može ponuditi odgovor u društvenim izazovima, preuzeti inicijativu i dati inovativna rješenja. Taj projekt nije samo materijalni zahvat nego očuvanje duhovne i kulturne tradicije u simbolu grada Zagreba. Katedrala je otvorenošću nastavila biti živo tkivo samoga grada i u procesu velikih građevinskih zahvata. Iskustvo, znanje, metode i inovacije razvijene u ovom projektu daju okvir i nacrt za obnovu kulturnih dobara stradalih u potresu te mogu biti idejna rješenja u raznim projektima diljem Europe i svijeta.
