Rad Hrvatske zaklade za znanost uzburkao duhove i na međunarodnoj razini

Čitav slučaj javnog osporavanja legitimnosti našeg istraživanja od strane Zaklade te potpuno proizvoljno i pristrano etičko sankcioniranje kojim se krše sva jamstva Europskog etičkog kodeksa u znanosti je školski primjer birokratske cenzure znanstvenog rada i grubo kršenje akademskih sloboda, a o čemu sada već i bruji čitava međunarodna znanstvena zajednica u mojim disciplinama, dok se u Hrvatskoj i dalje nitko ne smatra pozvanim reagirati …

Uz različite teme iz područja znanosti i visokog obrazovanja koje izazivaju medijsku pozornost, ističe se aktualan slučaj sukoba na relaciji Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ) i Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu vezano uz njihov zajednički znanstveno-istraživački projekt iz područja kriminologije „Cro-ViMo“, u kojem su međunarodna znanstvena udruženja Zakladu javno prozvala za „kršenje akademskih sloboda i zlostavljanje kriminologa u Hrvatskoj“ te iskazali svoju podršku Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i projektnom timu čija je voditeljica prof. Anna-Maria Getoš Kalac.

Naime, u sklopu navedenog projekta, punog naziva „Hrvatski monitor nasilja – Istraživanje pojavnih oblika, uzroka i procesuiranja delinkventnog nasilja s fokusom na zaštiti posebno ranjivih skupina žrtava“ (CroViMo), od 2. do 6. prosinca 2019. godine, provedena je on-line anketa na populaciji aktualnih i bivših voditelja projekata HRZZ-a na temu „kibernetičkog zlostavljanja od strane bezlične birokracije“ (cyber bullying by faceless bureaucracy) u domeni nacionalnog financiranja znanosti koje su ispitanici eventualno doživljavali.

Kako je navedeno na službenim mrežnim stranicama Projekta (violence-lab.eu), u središtu spomenute studije nalaze se „iskustva voditelja HRZZ projekata sa Zakladom“, prvenstveno vezano uz njihov osjećaj bespomoćnosti naspram birokratskog djelovanja Zaklade, a što karakterizira kibernetičko zlostavljanje od strane bezlične birokracije. Pritom ‘cyber’ aspekt proizlazi iz virtualne naravi te suradnje (dakle, suradnja bez osobnog ili telefonskog kontakta – sva se ‘komunikacija’ odvija elektroničkom poštom), a bezličnost birokracije proizlazi iz potpune anonimnosti ‘sugovornika’ s kojim se dopisuju voditelji (identitet sugovornika je ‘Zaklada’). Svi anketirani voditelji su naveli da sa Zakladom komuniciraju pretežito pisanim putem (e-mail).“

Izvor problema: anketa Cro-ViMo o mogućem kibernetičkom zlostavljanju u kontekstu općeg (ne)zadovoljstva voditelja projekata suradnjom s HRZZ

U istraživanju je sudjelovalo 89 ispitanika, odnosno 12% od ukupno 734 upitanih voditelja projekata financiranih i javno dostupnih u bazama projekata HRZZ, kojima je poslana anketa u kojoj je sudjelovanje bilo dobrovoljno i anonimno. Iako je anketirani uzorak reprezentativan u odnosu na ciljnu skupinu ispitanika i dostupne podatke – s obzirom na to kako 75% anketiranih voditelja pripada skupini već afirmiranih znanstvenika, dok 25% čine mladi znanstvenici, pri čemu je i distribucija anketirani po znanstvenim područjima prilično dobro pogođena – nesporno je kako je zapravo tek manji broj voditelja projekata HRZZ uopće sudjelovao u istraživanju. Od strane projekta CroViMo se od početka provođenja anketiranja, pa tako i u samom upitu za sudjelovanje u anketi, jasno ističe kako se radi tek o eksplorativnoj studiji koja ima za cilj detektirati (ne)postojanje „kibernetičkog zlostavljanja od strane bezlične birokracije“.

Eksplorativnim se istraživanjima, kao što već i sam naziv implicira, tek eksploriraju (ispituju) sama istraživačka pitanja, dok im nije namjera ponuditi konačne odgovore i rješenja za postojeće probleme – ova vrsta istraživanja se najčešće primjenjuje za proučavanje novih fenomena i problema koja još nisu do kraja definirana i čije moguće postojanje tek treba istražiti i utvrditi. U tom smislu projekt CroViMo  kao glavni zaključak navodi „kibernetičko zlostavljanje od strane bezlične birokracije je kompleksan i nepoželjan fenomen kojeg valja dalje istražiti“, dok ističe „kako se radi tek o eksplorativnoj studiji s glavnim ciljem detektiranja i rasvjetljavanja fenomena cyberbullyinga od strane bezlične birokracije“ te da bi stoga bilo „neozbiljno spekulirati o uzrocima takvih osjećaja voditelja HRZZ projekata“.

Suglasnosti nije bilo

U intervjuu danom HINA-i 12. siječnja 2020. godine, bivši ministar znanosti, profesor Gvozden Flego ocijenio je prvu reakciju izvršne direktorice HRZZ-a na anketiranje „rizičnim presedanom koji bi mogao proizvoditi dalekosežne posljedice“. Naime, HRZZ je već drugog dana provedbe anketiranja obavijestio voditelje projekata HRZZ-a kako navedeno anketiranje nije dio HRZZ projekata te kako HRZZ nije obaviješten niti je dao suglasnost za njegovu provedbu. Komentirajući takav potez HRZZ-a Flego upozorava „Dopis odaslan voditeljima projekata može biti shvaćen kao upozorenje da ne surađuju u istraživanjima kolegice Getoš Kalac“, pa se svakako postavlja i pitanje mogućeg utjecaja HRZZ na razmjerno slab odaziv anketiranju.

U istom tekstu HINA-e i Flego i akademik Vlatko Silobrčić tvrde da zbog niskog postotka odgovora ne treba sumnjati u nalaze ankete, a u tom im se pridružuje i sociolog s Instituta Ivo Pilar dr. Dražen Šimleša: „Ako i postoji sumnja u ‘znanstvenost’ podataka, mada mislim da se više radi o kritici kako bi se kritika ugušila, onda su ovo ipak rezultati koji nas pozivaju da se anketa učini još vidljivijom i pristupačnijom pa će se i ‘znanstvenoljubljivost’ zadovoljiti.“

Navedena anketa se, kako objašnjava projekt CroViMo, sastojala od 27 pitanja zatvorenog i otvorenog tipa, a radi analize mogućeg odnosa fenomena kibernetičkog zlostavljanja s drugim osjećajima/stavovima/iskustvima/karakteristikama voditelja u njihovom odnosu sa Zakladom, prikupljeni su i relevantni kontekst-podaci o općem (ne)zadovoljstvu voditelja projekata u suradnji sa Zakladom. Pitanja su pored mogućeg osjećaja bespomoćnosti, frustriranosti i revoltiranosti, obuhvaćala i ocjenu suradnje sa Zakladom, osjećaje vezane uz tu suradnju, izvore podrške u slučaju poteškoća u suradnji, procjenu komunikacije tijela Zaklade s voditeljima, kao i stavove vezane uz nadzor i evaluaciju rada Zaklade.

Izloženi budalaštinama

Temeljem rezultata istraživanja utvrđeno je postojanje fenomena „kibernetičkog zlostavljanja od strane bezlične birokracije Zaklade među ispitanim aktualnim i bivšim voditeljima HRZZ projekata“, što se oslikava kroz nalaze u kojima se više od polovine ispitanika pretežito osjeća „frustrirano“, a gotovo 40% „bespomoćno“ u odnosu na svoju poslovnu suradnju sa Zakladom. Četvrtina ispitanika osjeća se pretežito „revoltirano u odnosu na svoj znanstveni rad“, a jednako toliko pretežito „nezadovoljno“, dok je čak polovica ispitanik  navela kako se u svojoj suradnji s HRZZ pretežito osjeća „izloženom budalaštinama“.

Zanimljiv je podatak i kako 43,5% anketiranih voditelja projekata smatra kako nitko ne nadzire i ne korigira kvalitetu i zakonitost rada Zaklade, dok 25,9% smatra kako ista nadzire samu sebe, a svega 7.1% smatra kako to čini Sabor. Među zaključcima eksplorativne studije kibernetičkog zlostavljanja od strane bezlične birokracije navedenim na službenim mrežnim stranicama projekta CroViMo istaknuto je i kako „se u suzbijanje ovog nepoželjnog fenomena trebaju proaktivno uključiti sami voditelji HRZZ projekata, njihove matične ustanove, nadležno ministarstvo, ali i Hrvatski sabor koji je zadužen za nadzor rada Zaklade, a na koncu svakako i sama Zaklada.“

Reakcija Hrvatske zaklade za znanost: argument ‘nadzora nad pravilnim korištenjem sredstava HRZZ provedbom ugovorenog projekta’

Projekt CroViMo inače je (dijelom) financiran upravo od strane HRZZ s 1 479 965 HRK u razdoblju od pet godina, od čega HRZZ participira s 85%, a Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu s 15% sredstava. S druge strane, prema informacijama sa službenih stranica projekta, u odnosu na spomenuta ugovorena sredstva (u protuvrijednosti oko 200 tisuća eura), stvarna vrijednost istraživačkog rada na projektu iznosi oko 1 200 000 eura.

Tako troškove istraživačkog rada na projektu s preko 70% snose upravo matične ustanove (pretežito fakulteti) suradnika na projektu, iz čega proizlazi kako ukupno financiranje istraživačkog rada na projektu od strane Zaklade iznosi svega 14%.

Ključni argument

Navedeno je posebno zanimljivo obzirom kako HRZZ od samog početka provedbe anketiranja kao ključni, zapravo i jedini argument ističe upravo okolnost financiranja projekta od strane HRZZ i svoju zadaću da nadzire pravilnost korištenja ugovorenih projektnih sredstava.

To jasno proizlazi iz reakcije HRZZ prema projektu Cro-ViMo, koji je, kako navodi: „od strane anonimne osobe iz Zaklade putem e-maila zamoljen da što prije, najkasnije u roku od 4 sata, obavijesti sudionike ankete o tome da prema mišljenju Zaklade ‘predmetno istraživanje nije dio projekta koji financira HRZZ’“, a što je i učinjeno.

No, o provođenju ankete se na svojim mrežnim stranicama očitovao i HRZZ kroz „Obavijest vezanu uz anketiranje koje provodi Laboratorij za istraživanje nasilja“. Kao temeljni problem zbog kojeg je izostala podrška (i na kraju uslijedila sankcija), HRZZ ističe obvezu provođenja projekta sukladno ugovorenom radnom i financijskom planu te navodi odstupanje od radnog plana projekta uz isticanje „vlastite obveze za praćenjem provedbe projekta te financiranjem istog sukladno preuzetim ugovornim obvezama ukoliko se on odvija u skladu s financijskim i radnim planom, odnosno ako se projekt provodi profesionalno i odgovorno, a financijskim se sredstvima raspolaže utemeljeno, transparentno i efikasno.“ HRZZ ujedno ističe kako anketiranje koje provodi Laboratorij za istraživanje nasilja nije povezano s ciljevima koji su navedeni u sažetku projektne prijave CroViMo pa stoga i nisu ugovoreni u radnom i financijskom planu projekta, a uz to navode kako „voditeljica projekta nikada nije obavijestila Zakladu da ima nakanu proširiti ugovoreno istraživanje provođenjem navedene ankete i ispitivanjem ciljne skupine voditelja projekata Zaklade.“

Za kraj, Zaklada ističe kako ni na koji način ne ograničava provođenje istraživanja nevezanih uz projekte koje financira te kako je voditeljicu projekta zamolila da anketu ne prikazuje kao dio projekta financiranog od Zaklade, jer „tako dovodi u zabludu znanstvenu zajednicu i javnost da je anketiranje stručno vrednovano kao dio istraživačkog radnog plana te da je u skladu s tim bilo prihvaćeno kao dio aktivnosti u ugovorenom projektu.“

Na upit je projekt CroViMo pojasnio kako je istraživanje fenomena kibernetičko zlostavljanja izričito predviđeno u čak 7 stavki pozitivno recenziranog i ugovorenog radnog plana projekta te da se na preko 20 mjesta izrijekom navodi u samom projektnom prijedlogu. Ističe se ujedno kako za provedbu navedenih 7 stavki radnog plana koje se odnose na istraživanje kibernetičkog zlostavljanja nije predviđena „niti lipa“ u financijskom planu projekta te kako je navedena eksplorativna studija provedena isključivo uz potporu iz sredstava matičnih ustanova suradnika na projektu kojima se uopće i omogućuje znanstveno-istraživački rad na samom projektu.

Zaključno, voditeljica projekta ističe kako o eventualnom pitanju potpadanja teme anketiranja (cyber bullying by faceless bureaucracy) pod širu temu ugovorenu projektom (cyber harassment) uopće ne može anonimno odlučivati bezlična birokracija Zaklade, pogotovo ne javnom objavom upozorenja i slanjem istog upozorenja svim voditeljima projekata HRZZ, a sve skupa netom po početku provođenja istraživanja.

„U tom smislu se zahvaljujem na javnoj reakciji profesora Gvozdana Flege, koji je jasno naveo kako mu se čini posebno opasan i krajnje nevjerodostojan stav da istraživačka tema projekta ne ovisi o tome kako temu razumiju voditelj i projektni djelatnici već kako to čini administracija Zaklade, koja može uskratiti financiranje projekta čiji sadržaj administracija smatra neprimjerenim“ ističe voditeljica projekta CroViMo te dodaje „čitav slučaj javnog osporavanja legitimnosti našeg istraživanja od strane Zaklade te potpuno proizvoljno i pristrano etičko sankcioniranje kojim se krše sva jamstva Europskog etičkog kodeksa u znanosti je školski primjer birokratske cenzure znanstvenog rada i grubo kršenje akademskih sloboda, a o čemu sada već i bruji čitava međunarodna znanstvena zajednica u mojim disciplinama, dok se u Hrvatskoj i dalje nitko ne smatra pozvanim reagirati“.

Podrška međunarodne znanstvene zajednice

Čitav slučaj je rezultirao izricanjem penalne mjere „izvanrednog nadzora“ (tj. službenog posjeta), a koji je odredilo etičko povjerenstvo HRZZ, kako voditeljici projekta CroViMo, tako i Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali posljedično i cijelom projektnom timu. Na to su reagirala neka od najuglednijih međunarodnih znanstvenih udruženja s područja kriminologije i kaznenopravnih znanosti. O tome je izvijestila HINA 12. veljače 2020. godine, dok je CroViMo na svojim mrežnim stranicama objavio reakcije u cijelosti.

Europsko udruženje za kriminologiju (ESC) i Međunarodno udruženje za društvenu obranu i humanu kaznenu politiku (SiDS) te Znanstveno udruženje njemačkih, austrijskih i švicarskih kriminologa (KrimG) oštro su osudili etički postupak protiv voditeljice projekta, a kojega je HRZZ proveo bez njenog znanja te uskraćujući joj osnovno pravo iznošenja odgovora na optužbe, time grubo kršeći fundamentalna načela integriteta i pravičnosti etičkih postupaka zajamčenih u European Code of Conduct for Research Integrity. Kako navedeni Europski etički kodeks čini sam temelj Etičkog kodeksa Zaklade (čl. 4.), na stranicama CroViMo se navodi kako „postupcima ključnih tijela Zaklade nije samo dovedena u pitanje objektivnost, transparentnost, pravilnost ili zakonitost djelovanja Zaklade kao javne ustanove, već i etičnost te znanstvena čestitost svih znanstvenika koji su bili (i još uvijek jesu) uključeni u ovaj postupak. Uslijed toga se svakako postavlja pitanje primjerenosti i dopustivosti njihovog daljnjeg sudjelovanja u donošenju bilo kakvih odluka o sudbini ili pak znanstvenoj kvaliteti projekta.“

U „Izjavi o kršenju akademskih sloboda i zlostavljanju kriminologa u Hrvatskoj“ je tako SiDS iskazao „duboku zabrinutost izglednim grubim kršenjem akademskih i znanstvenih sloboda te teškim slučajem zlostavljanja kolega znanstvenika u Hrvatskoj“. Navodi se kako „bi takvi postupci Zaklade predstavljali birokratsku cenzuru znanstvenih istraživanja, usmjerenih ka javnom discipliniranju znanstvenika zbog istraživačke teme koja nije po volji Zaklade“. Ističe se kako „takvo cenzuriranje od strane institucija moći podriva samu ideju znanosti i istraživanja te se neće tolerirati od strane akademske zajednice“.

ESC je na svojim mrežnim stranicama objavio službenu obavijest u kojoj „Upravni odbor ESC-a izražava zabrinutost o slučaju koji se odnosi na akademske slobode“. ESC ističe svoju predanost načelu akademske slobode te pojašnjava kako je ono „fundamentalna komponenta svakog demokratskog društva i pokretačka snaga (driving ethos) istraživanja koja se provode u sklopu sveučilišta. Akademska sloboda zahtjeva: pošten i transparentan postupak financiranja i recenziranja istraživanja; kapacitet za kritičko razmišljanje i kapacitet akademije da kaže istinu institucijama moći (speak truth to power), te da se uvijek i svugdje suprotstavi cenzuriranju i kršenju prava“.

KrimG je pak stao u osobnu zaštitu voditeljice CroViMo projekta prof. Getoš Kalac, te Zakladi uputio „Izjavu vezano uz ukor prof. dr. Anna-Marie Getoš Kalac od strane Hrvatske zaklade za znanost“ u kojoj ističe kako je KrimG upoznat time kako je etičko povjerenstvo Zaklade ukorilo njihovu članicu, a bez da bi ona uopće bila obaviještena o provođenju etičkog postupka i bez da joj je pružena mogućnost da odgovori na iznesene optužbe. KrimG navodi kako se obraća HRZZ jer se želi uvjeriti kako je zajamčeno poštivanje Europskog etičkog kodeksa i njegovih načela pravičnosti u predmetnom sporu.

Nepovjerenje u objektivnost

Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu je prema pisanju HINA-e još 17. siječnja prijavio Zakladu za kršenje vlastitog Etičkog kodeksa jer je etički osudila voditeljicu, a nije joj omogućila elementarno pravo da se očituje na optužbe.

Također, od Ministarstva znanosti i obrazovanja, Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora i od Sveučilišta u Zagrebu Pravni je fakultet zatražio da osiguraju zakonito postupanje Zaklade. Potezi Zaklade, kažu, ostavljaju dojam netransparentnosti i izazivaju nedoumice o pravoj svrsi nadzora, ali i nepovjerenje u objektivnost samog postupka Zaklade.

CroViMo projekt nastavno na podršku međunarodnih znanstvenih udruženja podsjeća kako „preliminarni rezultati nedvojbeno ukazuju na postojanje fenomena ‘cyber bullying by faceless bureaucracy’ među voditeljima HRZZ projekata u njihovoj suradnji s HRZZ-om“ te kako bi „detektirani fenomen kibernetičkog zlostavljanja valjalo dalje istražiti, dok bi se svi dionici u domeni nacionalnog financiranja znanosti već sada trebali proaktivno uključiti u suzbijanje ove štetne pojave“. Na kraju se kritički napominje „kako još nikada nije provedena evaluacija rada HRZZ-a među njegovim korisnicima, voditeljima HRZZ projekata i njihovim matičnim ustanovama te hrvatskim sveučilištima, a niti je takva evaluacija najavljena“ te se postavlja pitanje „ne bi li bilo smislenije da se HRZZ posveti kritičkoj samorefleksiji, umjesto da se iscrpljuje protuustavnim etičkim postupcima protiv svojih korisnika“.

U prethodno navedenom intervjuu HINA-i Flego je o ovom slučaju rekao i sljedeće: „O pravnim posljedicama treba pitati pravnike, no brinu me društvene pretpostavke i posljedice birokratskog postupanja. Ono je posljedica neshvaćanja da dobra administracija služi i pomaže korisnicima a nikako im ne smije odmagati. Ako se voditelji Zakladinih projekata osjećaju bespomoćno, poniženo i frustrirano te ako su u području znanosti, koja eminentno operira argumentima, izloženi glupostima, dakle ničim opravdivim zahtjevima, znači da zaposlenici Zaklade ne provode svoju središnju zadaću. (…) Na koncu, smatram institucionalno neodgovornim i osobno neprimjerenim da javna ustanova sa znanstvenicima komunicira putem “bezlične birokracije”.“