Tina Zelčić jedna je od najistaknutijih mladih hrvatskih gimnastičarki i sportašica čiji rezultati sve glasnije odjekuju i izvan domaćih granica. Iza nje su dva velika međunarodna nastupa i dvije srebrne medalje ‒ u Taškentu i Kopru ‒ koje potvrđuju njezinu kvalitetu, kontinuitet i zrelost na gimnastičkoj sceni.
U sportu u kojem odlučuju detalji, mirnoća, snaga i preciznost, Tina iz natjecanja u natjecanje pokazuje da pripada samom vrhu. Njezini posljednji uspjesi nisu došli slučajno, nego su rezultat godina rada, odricanja, discipline i vjere u vlastiti put. Kao mlada sportašica, Tina već sada gradi impresivnu međunarodnu karijeru i postaje jedno od prepoznatljivih lica hrvatske gimnastike. Uz sve sportske obveze, Tina je i uspješna studentica Kineziološkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, čime dodatno potvrđuje svoju predanost, organiziranost i radne navike.
Dvije srebrne medalje osvojene u kratkom razdoblju dodatna su potvrda da se nalazi u odličnoj formi i da su pred njom itekako veliki izazovi. Osim sportskih rezultata, Tina je primjer upornosti i predanosti, ali i dokaz da se u gimnastici uspjeh gradi svakodnevno, korak po korak. Njezini nastupi donose Hrvatskoj nove razloge za ponos, a hrvatskoj gimnastici dodatnu vidljivost na međunarodnoj sceni.
Stoga je bilo i više nego logično porazgovarati i čitateljstvu Akademskoga lista predstaviti ovu mladi i uspješnu hrvatsku gimnastičarku, osvajačica brojnih medalja i pokala, sportašicu koja svojim rezultatima, ali i akademskim putem, pokazuje da hrvatska gimnastika ima sjajnu budućnost.
Kako su izgledali tvoji prvi sportski koraci i kada si se prvi put susrela s gimnastikom?
Kao malena sam bila jako živo dijete pa me mama već u četvrtoj godini života upisala na gimnastiku. U samom početku trenirala sam i ritmičku i sportsku gimnastiku, ali sportska je prevagnula. Tu su me nakon samo dva tjedna treneri prebacili iz male u veliku dvoranu, gdje su trenirala selektirana djeca, a nakon mjesec dana osvojila sam prvu zlatnu medalju. I to je bilo to – nije tu bilo povratka.
TRUD I UPORNOST UVIJEK TE NAGRADE
Što te najviše privuklo gimnastici i kada si shvatila da je to sport kojem se želiš ozbiljnije posvetiti?
Gimnastika je za mene bila ljubav na prvi pogled. Uvukla mi se pod kožu i u tom sam sportu skoro 20 godina. Mogla bih reći da sam od pete godine života svaki dan, izuzev nedjelja, provodila u dvorani na treninzima. Puno je tu odricanja, ali nešto me uvijek vuklo naprijed. Cijeli život sam posvetila gimnastici i uvijek mi je bila na prvom mjestu. Upravo je gimnastika izvor najvećih radosti i tuga koje sam doživjela. Sve su dodatno zakomplicirale ozljede, jer gotovo da nije bilo sezone u kojoj se nisam ozlijedila. Posebno mi je bila teška prva seniorska godina kada sam operirala lakat i dugo izbivala iz dvorane. Nakon toga sam, zajedno s trenerom, donijela odluku da ću specijalizirati gredu jer na toj spravi je lakat najmanje izložen pritiscima. Bilo je dana kada mi ništa nije išlo i kada sam preispitivala svoju odluku trebam li i dalje to raditi ili odustati od gimnastike i posvetiti se nečem drugom. Sada, kad pogledam unatrag, drago mi je da sam ostala u tom sportu. Uvijek sam vjerovala da će se na kraju trud i upornost nagraditi.
Koliko je u tvojim početcima bila važna potpora trenera, obitelji i okoline u tvom sportskom razvoju?
Nema vrhunskih rezultata i vrhunskih sportaša bez odlične logistike. Uz stručno vodstvo trenera Marka Breza, tu je još važnija njegova potpora. A obitelj i prijatelji tu su uvijek, u dobri u zlu, oslonac u bezizlaznim situacijama i iskreno veselje mojim uspjesima. Bez svih njih sigurno ne bih danas bila tu gdje sam sad. Posljednju godina istaknula bih i veliku pomoć doktora reprezentacija Gorana Vrgoča, koji se brine o mom zdravlju i pomaže u rehabilitaciji nakon ozljeda. Tu je i sportska psihologica Renata Barić, čije iskustvo mi pomaže prebroditi najteže situacije i nositi se sa stresom. Sve su to kamenčići u mozaiku moga uspjeha i zahvaljujući njima ja cijelo vrijeme znam da nisam sama i da netko vjeruje u tebe.
Koji bi trenutak iz dosadašnje karijere izdvojila kao svoj najveći sportski uspjeh ili najposebnije iskustvo?
Kao svoj najveći rezultat izdvojila bih izboren status prve rezerve za Olimpijske igre u Parizu, gdje mi je do ostvarenja sna nedostajao samo jedan bod u kvalifikacijama. Ali koliko god je to bilo traumatično u tom trenutku, u drugu ruku mi je to bio motiv za dalje. Odlučila sam stisnuti još jače, uložiti maksimalan trud i rad i dati sve od sebe da za četiri godine odem u Los Angelesu. Osim navedenoga, istaknula bih 12. mjesto na Europskom prvenstvu 2024. godine te sedam osvojenih medalja svjetskih kupova (četiri srebra i tri bronce).
Što te motiviralo da se upišeš na Kineziološki fakultet i koliko je tvoj sportski put utjecao na tu odluku?
S obzirom na to da sam cijeli život u sportu, Kineziološki fakultet mi se činio kao logičan izbor i mogućnost da istovremeno guram svoju sportsku i akademsku karijeru.
Trenutni sportski ciljevi koje bih voljela ostvariti su plasman na Olimpijske igre 2028. u Los Angelesu, finale na Europskom prvenstvu, a možda s vremenom i neka medalja. Osim toga, željela bih u skoro vrijeme i završiti fakultet
STUDIRANJE NA KIF-u DALO MI JE DRUKČIJU PERSPEKTIVU
Koliko je zahtjevno uskladiti treninge, natjecanja, predavanja, ispite i ostale studentske obveze?
Budući da ja dnevno imam dva treninga i najčešće sam u dvorani od 9 do 15, nije jednostavno uskladiti odlaske na predavanja, kolokvije, terensku nastavu i slično. Srećom, kao kategorizirana sportašica imam pravo na opravdane izostanke, pa uz veliki trud i disciplinu nekako uspijem sve organizirati i pokriti.
Postoje li znanja s fakulteta koja već sada možeš primijeniti u vlastitom treningu, pripremi ili razumijevanju sporta?
Iako sam cijeli život u dvorani i na treninzima, sada imam drukčiju perspektivu svega što prolazim i vjerujem da je to rezultat studiranja na Kineziološkom fakultetu.
Što smatraš najvećom lekcijom koju ti je gimnastika dosad pružila – ne samo u sportu nego i u životu?
Gimnastika me naučila jako puno toga i izgradila me kao osobu. Ja sam na svom sportskom putu imala jako puno ozljeda, padova i uspona, trebalo je to sve prihvatiti i svaki put krenuti dalje. Sport na vrlo jednostavan način pokazuje da ništa što vrijedi, ne nastaje preko noći, nego da za sve treba puno rada. I ono najvažnije je ne odustati kad postane teško, nego se boriti, a onda rezultat mora doći. Mislim da je to bitno u sportu, ali i u životu.
Kakvi su tvoji planovi za budućnost – u sportskom, akademskom i profesionalnom smislu?
Trenutni sportski ciljevi koje bih voljela ostvarit su plasman na Olimpijske igre 2028. u Los Angeles, finale na Europskom prvenstvu, a možda s vremenom i neka medalja. Osim toga, željela bih u skoro vrijeme i završiti fakultet.
Kako bi opisala studiranje na KIF-u iz perspektive aktivne sportašice?
Dosta je naporno jer je to fakultet koji ima kolegije iz puno različitih sportova koje treba svladati, pa je osim učenja, i fizički zahtjevan. Ali, bez obzira na to, stvarno sam zadovoljna svojim izborom fakulteta jer mi profesori izlaze u susret i mogu se s njima dogovarati oko fakultetskih obveza.
Bilo je dana kada mi ništa nije išlo i kada sam preispitivala svoju odluku trebam li i dalje to raditi ili odustati od gimnastike i posvetiti se nečem drugom
GIMNASTIKA JE VAŽNA NE SAMO ZBOG VRHUNSKOG SPORTA NEGO I ZBOG RAZVOJA DJECE
Doc. dr. sc. Marijo Možnik, docent na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Hrvatskoga gimnastičkog saveza:
– Mi smo iznimno ponosni na naše gimnastičarke i gimnastičare, ne samo zbog sportskih rezultata koje postižu, nego i zbog činjenice da velik broj njih uspješno usklađuje vrhunski sport s obrazovanjem. I sam sam prošao taj put: kao sportaš osvajao sam medalje na velikim natjecanjima, a paralelno sam studirao i završio fakultet. Zato me posebno veseli kada vidim da i današnje generacije gimnastičara i gimnastičarki pokazuju da se uz dobru organizaciju, disciplinu i potporu može biti uspješan i u sportu i u akademskom obrazovanju.
Jedan od takvih primjera je Tina Zelčić, koja uspješno privodi kraju studij, a istodobno ostvaruje velike rezultate u gimnastici. Tu je i Tin Srbić, koji se obrazuje u trenerskom smjeru. Njihovi primjeri pokazuju da je moguće studirati i istodobno postizati vrhunske sportske rezultate iako to nipošto nije jednostavno. Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu pritom nastoji izaći ususret kategoriziranim i vrhunskim sportašima kroz prilagodbu obveza, opravdavanje izostanaka zbog natjecanja i dogovore oko ispitnih termina.
Gimnastika je jedan od temeljnih sportova, sport kojim se bavi više od 160 zemalja i jedan je od najgledanijih i najpopularnijih sportova na Olimpijskim igrama. Konkurencija je iznimno snažna, osobito u ženskoj sportskoj gimnastici, koja je masovnija i još zastupljenija od muške. Upravo nas zato veseli kontinuitet rezultata koji naši sportaši postižu posljednjih godina.
Hrvatska gimnastika u manje od dva desetljeća ostvarila je iznimne uspjehe: dvije olimpijske medalje, pet svjetskih medalja, među kojima i jednu zlatnu, te deset europskih medalja. To su za zemlju veličine Hrvatske doista veliki rezultati, osobito kada znamo da se u ovom sportu natječemo sa svjetskim velesilama.
Posebno nas veseli i činjenica da smo uspjeli dovesti Europsko prvenstvo u sportskoj gimnastici u Zagreb. Riječ je o najvećem projektu u 120 godina povijesti Hrvatskoga gimnastičkog saveza. Nakon Svjetskoga kupa u Osijeku, koji se održava već 17 godina, ovo je novo veliko priznanje hrvatskoj gimnastici. U Zagreb će doći rekordan broj sudionika – predstavnici 44 zemlje, oko 670 sportaša, više od 300 trenera, oko 150 sudaca te ukupno gotovo 2000 akreditiranih osoba. Očekujemo i oko 10 000 noćenja, što će imati značajan učinak i za grad Zagreb.
Gimnastika je važna ne samo zbog vrhunskog sporta nego i zbog razvoja djece. Djeca u gimnastičke dvorane ulaze već u vrlo ranoj dobi, kada se najbolje razvijaju motoričke sposobnosti poput koordinacije, fleksibilnosti i kontrole pokreta. Gimnastika tako djecu priprema ne samo za sport nego i za život: uči ih disciplini, zdravim navikama i stvara odličnu osnovu za bavljenje bilo kojim drugim sportom.
Danas u Hrvatskoj imamo oko 80 gimnastičkih klubova, ne samo u muškoj i ženskoj sportskoj gimnastici, nego i u ritmičkoj gimnastici te u parkouru kao novoj grani gimnastike koja se sve više razvija. Vjerujem da imamo još puno prostora za promociju ovih uspjeha, ali mogu reći da sam zadovoljan smjerom u kojem se hrvatska gimnastika razvija.
