Važan je razvoj znanstvenih disciplina filologije i lingvistike koje su danas ukorak s Europom upravo zahvaljujući Sveučilištu u Zagrebu, naglasio je prof. emeritus August Kovačec, član HAZU-a …
Povodom 350. obljetnice utemeljenja, Sveučilište u Zagrebu predstavilo je 17. prosinca 2019. u auli Sveučilišta u Zagrebu monografiju pod nazivom „Sveučilište u Zagrebu 350 godina – 1669.-2019.“
Monografiju je uvodno predstavio rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Damir Boras koji je zahvalio svim suradnicima koji su svojim radom na monografiji pridonijeli tome da bude oblikovana kao „dokument vremena, protekle tradicije ali i pogled u budućnost našega Sveučilišta”.
ČUVAR NACIONALNOGA IDENTITETA
– Riječ je o kapitalnom djelu koje će sljedećih pedeset godina biti izvor recenziranih, nepristranih podataka o sveučilištu u kojemu se ono predstavlja kao stožerna hrvatska nacionalna institucija u području visokoga obrazovanja, znanosti, kulture i umjetnosti, transfera tehnologije i znanja, društvenih djelatnosti i čuvar nacionalnoga identiteta, čuvar hrvatskoga jezika i čuvar europskih vrijednosti – kazao je rektor Boras te dodao da ova monografija govori o snazi Sveučilišta u Zagrebu, u društvenom, obrazovnom i znanstvenom smislu te da vjeruje da će kao takva biti pravim svjedokom vremena. Pritom je naglasio kako je monografija svjedok sveučilišne autonomije, njegove slobode djelovanja u svim područjima kulture i umjetnosti, a osobito društvenih djelatnosti.
Upravo se na promicanje spomenutih vrijednosti osvrnuo prof. emeritus August Kovačec, član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, naglasivši važnost razvoja znanstvenih disciplina filologije i lingvistike koje su danas ukorak s Europom upravo zahvaljujući Sveučilištu u Zagrebu. Kratkim pregledom pretpovijesti Sveučilišta u Zagrebu i uloge sveučilišta u razvitku europskih naroda i društava, europske civilizacije i europskoga zajedništva od Zapadnoga Rimskoga Carstva do danas, Kovačec je istaknuo da su sveučilišta uspjela održati europsko civilizacijsko jedinstvo unatoč raznim političkim i vjerskim izazovima.
MONOGRAFIJA VREMENA
Glavna urednica monografije prof. dr. sc. Mirjana Polić-Bobić s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu istaknula je kako je riječ o jednosveščanom izdanju u kojemu uključeni suradnici i autori na gotovo 700 stranica nastoje pokazati ono što smatraju najvažnijim u dosadašnjih 350 godina povijesti Sveučilišta. Pojasnila je kako monografija obuhvaća sva područja vezana za rad i funkcioniranje sveučilišta, uključujući povijesni pregled, povijest razvoja disciplina, prikaz svake sastavnice sveučilišta. Obrađene su teme poput međunarodne suradnje, poslijediplomskoga središta Dubrovnik te života studenata i studentskih organizacija.
Opisana je građevinska i arhitektonska baština Sveučilišta kao i arhivska baština, sveučilišna knjižnica, a dio poglavlja posvećen je raznim informacijama poput pregleda sveučilišnih insignija, službenoga odijevanja nastavnika i studenata kroz povijest te popisa svih dosadašnjih počasnih doktora Sveučilišta u Zagrebu kao i rektora i prorektora.
– Ova je monografija zamišljena kao niz kronološki susljednih fotografija cjelokupnoga višestoljetnoga puta koji je Sveučilište u Zagrebu prešlo od osnutka isusovačke akademije do današnjega dana. Nakana nam je bila ucrtati u te fotografije vrijedni rad svih naših prethodnika, a donekle i suvremenika. Ona je slika prošlosti i sadašnjosti, onako kako je vidimo mi koje je dopao rijedak zadatak, ali i rijetka povlastica da u 350. obljetnici možemo uobličiti ovakvo izdanje. Današnje je vrijeme i sve nas koji u njemu stvaramo profil Sveučilišta obraditi kao dio povijesti monografija koju će za 50 godina pisati današnji školarci prilikom 400. obljetnice Sveučilišta u Zagrebu. To će biti ujedno i najstroža recenzija ove monografije – naglasila je Polić-Bobić.
ZNAČAJ UMJETNIČKOGA PODRUČJA
– Dok su fakulteti kroz tri stoljeća izrastali u okrilju Sveučilišta, umjetničke akademije samostalno su se razvijale jedno stoljeće, s rektorima koje su same birale, a trostoljetnu tradiciju Sveučilišta u Zagrebu prihvatile su 1979. godine – kazao je profesor Enes Midžić naglasivši važnu ulogu umjetničkoga područja. Pojasnio je da izvan mogućnosti monografskog prikaza udjela akademija, u umjetničkom, znanstvenom i stručnom radu, postoji cijelo područje javnoga djelovanja, koje čini sastavni dio života grada i države kroz koncertnu djelatnost, filmsku, kazališnu, plesnu i galerijsku djelatnost uz likovne izložbe i manifestacije, modne revije, dramske tekstove te ljetne akademije, brojne kolonije i radionice širom zemlje, koje su sastavni i nerazdvojivi dio nacionalne kulture i umjetnosti.
Midžić je istaknuo da, usprkos trnovitom putu, umjetničko područje jasno je i gorljivo za snažno i jedinstveno Sveučilište u kojemu slobodno obavljaju svoju misiju.
STUDENTI – PREDVODNICI PROMJENA
Prorektorica za studente, studije i upravljanje kvalitetom Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Ivana Čuković Bagić, kazala je da su studenti razlog postojanja Sveučilišta. Pojasnila je da hrvatski narod nije, prije svega zbog višestoljetnih vanjskih ugroza i promjenjivih državnih prilika imao sreću, poput nekih drugih naroda, sustavno razvijati svoja visoka učilišta stoga stoga su hrvatski studenti uglavnom pohađali strana sveučilišta.
– Stoga je osnutak visokoga učilišta u Zagrebu 1669. godine utoliko dragocjeniji jer svjedoči da smo unatoč nesklonim povijesnim okolnostima imali svijest o potrebi sveučilišne nastave, naglasila je prorektorica, dodavši da su studenti oduvijek bili pokretači, a katkada i predvodnici društvenih promjena.
– U naravi je mladih da traže nove putove društvenoga razvoja i promjenu društvenih odnosa, odnosno uspostave pravednijih socijalnih odnosa i struktura. Njihov idealizam i entuzijazam u takvim su procesima i etički i politički dragocjeni i nenadoknadivi. Uloga sveučilišta nije samo prenošenje i produbljivanje znanja i spoznaja, nego i istodobno traži od svih, kako nastavnika, tako i studenata, dijalog o bitnim društvenim pitanjima i djelatnu zauzetost u stvaranju novih agendi kojima ćemo, s jedne strane vrednovati i promicati naša znanstvena i kulturna dostignuća, a s druge strane biti aktivno uključeni u društvene promjene u Europi i svijetu.
