Obrazujemo studente koji dobivaju znanja važna za tehnologije budućnosti

Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu novu akademsku godinu započeo je s novom upravom i dekanom prof. dr. sc. Domagojem Vrsaljkom.

Profesor Vrsaljko iskusni je znanstvenik, nastavnik i stručnjak u području kemijskog inženjerstva, inženjerstva materijala, zaštite okoliša i tehnologija aditivne proizvodnje. Na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije radi od 2001. godine. Vodio je niz znanstvenoistraživačkih i tehnoloških projekata te surađivao s brojnim tvrtkama iz Hrvatske i inozemstva. Kao stručnjak, sudjelovao je u vrjednovanju i praćenju znanstvenih projekata, a za svoj inovacijski rad primio je niz vrijednih nagrada i priznanja. Područja njegova interesa obuhvaćaju kemijsko inženjerstvo, inženjerstvo materijala, zaštitu okoliša i tehnologije aditivne proizvodnje. Ono što ga tijekom godina rada u znanosti i dalje pokreće jest znatiželja – potreba da razumije svijet oko sebe, otkriva novo i postojeća znanja pretvara u korisna rješenja.

Prvi prioritet novog dekana bit će dovršetak obnove dviju fakultetskih zgrada u središtu grada Zagreba. Uz obnovu, važni ciljevi nove uprave su i snažnije povezivanje Fakulteta s gospodarstvom te privlačenje novih naraštaja studenata.

O tome kako vidi razvoj FKIT-a, koje promjene želi pokrenuti i kako dodatno povezati znanost, nastavu i gospodarstvo, razgovarali smo s novim dekanom prof. dr. sc. Domagojem Vrsaljkom.

Od 1. listopada preuzeli ste dužnost dekana Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije. Koji su vaši ključni ciljevi u mandatu koji je pred Vama?

Prije svega, želim nastaviti ondje gdje su prethodne uprave stale. Fakultet je posljednjih godina napravio velik posao i ne mislim da novi dekan mora doći s idejom da sve što je bilo prije njega treba promijeniti. Naprotiv, dobre stvari treba nastaviti, a započete poslove završiti.

Jedan od velikih prioriteta svakako je dovršetak infrastrukturnih projekata, prije svega obnove naših zgrada u Savskoj 16 i na Trgu Marka Marulića 20. To možda nije najromantičniji dio dekanskog posla, ali teško je govoriti o vrhunskoj nastavi i znanosti ako vam prostori nisu adekvatni.

Drugi veliki prioritet bit će studenti, odnosno privlačenje novih generacija brucoša. Posljednjih nekoliko godina na nekim studijima ne popunjavamo upisne kvote. To nije samo problem FKIT-a, nego mnogo širi demografski i društveni problem. Moramo mladima bolje pokazati što kemijsko inženjerstvo, kemija, inženjerstvo materijala i ekoinženjerstvo zapravo nude i koliko su ta znanja važna za tehnologije budućnosti.

Daljnje unaprjeđenje studija i kvaliteta nastave važni su za razvoj svakog fakulteta. Kako planirate unaprijediti studijske programe, studentski standard i podršku studentima?

Studijski program nije nešto što jednom napišete, stavite u ladicu i sljedećih dvadeset godina samo mijenjate datum na naslovnici. Znanost i tehnologija mijenjaju se prebrzo da bismo si to mogli dopustiti. Naši se studiji zato kontinuirano unaprjeđuju inoviranjem sadržaja obveznih predmeta, uvođenjem novih izbornih kolegija te, što smatram posebno važnim, razvojem laboratorijskih vježbi. Na FKIT-u se radi veliki broj laboratorijskih vježbi. Student kemijskog inženjerstva ili inženjerstva materijala mora nešto izmjeriti, sintetizirati, analizirati, projektirati, ponekad i pokvariti – jer se i iz neuspjelog eksperimenta može jako puno naučiti. Osim toga, i poslodavci se nadaju da im dolaze ljudi s iskustvom rada na mjernoj opremi.

Želimo istodobno unaprijediti podršku studentima i učiniti studiranje organizacijski jednostavnijim. FKIT je zahtjevan kada je riječ o znanju, ali ne mora biti nepotrebno kompliciran kada je riječ o administraciji.

OBRAZOVANJE KOJE OTVARA VRATA I PREMA NOVIM TEHNOLOGIJAMA

Jesu li studijski programi FKIT-a usklađeni s potrebama tržišta rada? Koje mogućnosti zapošljavanja i razvoja karijera imaju diplomanti Vašega fakulteta?

Rekao bih da su izvrsno usklađeni, a najbolji dokaz je vrlo širok raspon poslova na kojima rade naši bivši studenti. Tradicionalno ih nalazimo u kemijskoj, farmaceutskoj, prehrambenoj, naftnoj i petrokemijskoj industriji, energetici, proizvodnji materijala, zaštiti okoliša, laboratorijima i istraživačkim institucijama. Međutim, danas se pojavljuju potpuno nova područja. Naši diplomanti rade, primjerice, i u tvrtkama poput Rimca, na tehnologijama povezanima s baterijskim sustavima i naprednim materijalima.

To zapravo dobro pokazuje vrijednost obrazovanja na FKIT-u. Ne školujemo čovjeka za jedno radno mjesto koje možda za deset godina više neće ni postojati. Nastojimo mu dati dovoljno široke temelje iz kemije, fizike, matematike i inženjerstva materijala da može razumjeti i tehnologiju koja danas još nije izmišljena. Mislim da je to u današnje vrijeme možda i najvrjednija kvalifikacija.

Imao sam sreću raditi s iznimno pametnim i vrijednim mladim ljudima. Kada vidite da je netko komu ste pomagali kao mladom istraživaču, postao samostalan i kvalitetan znanstvenik, to je poseban osjećaj. Tada shvatite da rezultat vašeg rada više nije samo članak, projekt ili novi materijal, nego i ljudi koji će znanost nastaviti razvijati dalje.

Programski ugovori za sve sastavnice Sveučilišta u Zagrebu donose novi model financiranja, ali istodobno i obvezu ostvarivanja konkretnih razvojnih ciljeva i mjerljivih pokazatelja. Što u tom kontekstu očekuje FKIT u sljedećem razdoblju i koje biste ključne prioritete, kao novi dekan, stavili u prvi plan?

Model u kojem se dio financiranja povezuje s konkretnim razvojnim ciljevima i mjerljivim pokazateljima FKIT-u savršeno odgovara. Mi smo već desetljećima među sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu koje ostvaruju vrlo dobre znanstvene pokazatelje, osobito kada ih promatramo u odnosu na veličinu Fakulteta. Broj znanstvenih radova, projekata i suradnji važan je pokazatelj uspješnosti, ali njihova se prava vrijednost vidi u kvaliteti znanstvenih rezultata, obrazovanju naših studenata i doprinosu gospodarstvu i društvu. Zato će prioritet biti stvaranje uvjeta u kojima naši nastavnici i istraživači mogu još kvalitetnije raditi, a studenti dobiti još bolje obrazovanje. Ako to napravimo dobro, vjerujem da će i pokazatelji doći kao posljedica.

Vaš je fakultet posebice usmjeren na znanost i istraživanje, provodite niz domaćih i međunarodnih projekata. Koja biste istraživanja i projekte izdvojili te kakav konkretan doprinos oni mogu imati za gospodarstvo i društvo?

To je jedno od pitanja na koje je dekanu najopasnije odgovoriti – nabrajanjem nekoliko projekata, jer će već sljedećeg jutra na hodniku susresti kolege čiji projekt nije spomenuo. FKIT pokriva iznimno širok raspon suvremenih istraživanja: od razvoja naprednih i funkcionalnih materijala, polimera, nanomaterijala i biomaterijala, preko kemijskog i procesnog inženjerstva, katalize, reakcijskog inženjerstva i razvoja novih proizvodnih procesa, do energetike, elektrokemije, baterija, vodikovih tehnologija, zaštite okoliša, obrade voda i kružnoga gospodarstva. Tu su i farmaceutsko inženjerstvo, biotehnologija, modeliranje i optimiranje procesa, digitalizacija te sve intenzivnija, meni bliska, primjena aditivne proizvodnje. Zajedničko je tim područjima da su izravno povezana s velikim izazovima današnjice: energijom, klimatskim promjenama, zdravljem, novim materijalima i održivom industrijskom proizvodnjom. Zato mi je nemoguće izdvojiti jedan projekt kao „najvažniji“. Današnji veliki problemi toliko su složeni da ih ionako više ne rješava jedna disciplina, jedan laboratorij ili jedan genijalac u bijeloj kuti. Rješavaju ih timovi različitih stručnjaka, a upravo je interdisciplinarnost jedna od velikih prednosti FKIT-a.

POVEZIVANJE ZNANOSTI I GOSPODARSTVA

Sve se češće govori o potrebi snažnijeg povezivanja znanosti i gospodarstva. Kako planirate unaprijediti suradnju FKIT-a s industrijom te omogućiti da se inovacije, znanstvena i stručna znanja još brže pretvaraju u proizvode i tehnologije primjenjive u praksi?

Suradnja s gospodarstvom na FKIT-u nije nešto što tek trebamo otkriti. Gotovo svi fakultetski zavodi već godinama surađuju s industrijom, od relativno malih stručnih analiza i mjerenja do velikih zajedničkih istraživačko-razvojnih projekata. Fakultet industriji može ponuditi dvije stvari koje su posebno vrijedne. Prva je znanje naših ljudi, a druga je velika baza suvremene istraživačke i analitičke opreme. Kada se tomu pridruži iskustvo industrije i njezino poznavanje stvarnih proizvodnih problema, nastaje vrlo dobra kombinacija. Volio bih da u budućnosti takvih suradnji bude još više i da put od ideje u laboratoriju do primjene u proizvodnji bude što kraći. Pritom moramo razvijati i administrativnu podršku istraživačima. Znanstvenik treba imati vremena osmisliti eksperiment i riješiti tehnološki problem, a što manje vremena trošiti na popunjavanju administrativnih obrazaca.

Što Vas je privuklo kemiji i znanstvenom radu te što je tijekom vaše znanstvene karijere održavalo vaš interes, entuzijazam i strast prema znanosti?

Imao sam sreću tijekom školovanja imati izvrsne nastavnike, osobito iz matematike i kemije. Mislim da su dobri nastavnici najbolja reklama za svaku znanstvenu disciplinu. Tako sam se postupno približio FKIT-u, a ovdje sam vrlo brzo shvatio nešto što me i danas fascinira – da između matematike, fizike, kemije i inženjerstva zapravo ne postoje one čvrste granice koje smo navikli povlačiti između školskih predmeta.

Ono što me zadržalo u znanosti jest mogućnost da teorijska znanja iz fizike i kemije koristim za razumijevanje stvarnih materijala i procesa. I danas me veseli naučiti novu metodu karakterizacije i vidjeti nešto što prije nisam mogao vidjeti ili izmjeriti. Znanost je u tom smislu vrlo zahvalan posao: čim pomislite da nešto dobro znate, pojavi se instrument, materijal ili problem koji vam vrlo pristojno objasni da ipak imate još dosta učiti.

S vremenom se promijenio i izvor zadovoljstva. Svaki posao, ako ga dovoljno dugo ponavljate, može postati rutina. Imao sam, međutim, sreću zaposliti se i raditi s iznimno pametnim i vrijednim mladim ljudima. Kada vidite da je netko komu ste pomagali kao mladom istraživaču, postao samostalan i kvalitetan znanstvenik, to je poseban osjećaj. Tada shvatite da rezultat vašeg rada više nije samo članak, projekt ili novi materijal, nego i ljudi koji će znanost nastaviti razvijati dalje.

IZVRSNI ISTRAŽIVAČI I NASTAVNICI

U svojem znanstvenom radu uvijek ste težili izvrsnosti i inovativnosti, što potvrđuju i brojne nagrade za inovacije. Hoćete li svoje iskustvo u području inovacija prenijeti na druge znanstvenike i istraživače na FKIT-u?

FKIT je već pun izvrsnih nastavnika i istraživača koji imaju ideje i žele ih povezati s potrebama industrije. Ne mislim da im dekan treba objašnjavati kako biti inovativni. Moj je posao prije svega pokušati ukloniti što više prepreka koje ih u tome usporavaju. To znači rasteretiti istraživače dijela administrativnih obveza i razvijati stručne službe koje će im pomagati kod prijave i provedbe projekata, suradnje s gospodarstvom, zaštite intelektualnog vlasništva i drugih poslova koji prate inovaciju od laboratorija do tržišta. Za relativno mali fakultet to nije jednostavno jer svaka takva podrška ima svoju cijenu. Ako vrhunski znanstvenici velik dio svojeg vremena moraju posvećivati administraciji, onda njihov najvrjedniji potencijal ne koristimo na najbolji način. Zato želim da im kvalitetno organizirane stručne službe budu stvarna podrška i omoguće da što više vremena posvete onomu u čemu mogu dati najveći doprinos – nastavi, istraživanju, suradnji s gospodarstvom i stvaranju novih ideja.

Zašto je važna povezanost znanstvenog istraživanja, nastavnog procesa i stručnog rada na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije?

Ta tri područja na fakultetu poput FKIT-a zapravo nije moguće kvalitetno razdvojiti. Naš „proizvod“, ako se smijem izraziti inženjerski, jest stručnjak koji će sutra raditi u proizvodnoj industriji, istraživačkom laboratoriju, razvoju, energetici, farmaceutskoj industriji, zaštiti okoliša ili nekom području koje danas možda još nema ni svoje ime. Ako želimo obrazovati takve ljude, naši nastavnici moraju biti uključeni u suvremena znanstvena istraživanja, moraju raditi na suvremenoj opremi i istodobno biti u kontaktu s konkretnim problemima gospodarstva. Samo tada studentima možemo prenositi ne samo ono što piše u udžbeniku, nego i iskustvo kako se to znanje primjenjuje kada stvari u stvarnom procesu ne idu baš onako uredno kao u jednadžbi.

Naši diplomanti trebaju omogućiti da Hrvatska i dalje ima tvornice, razvojne centre i laboratorije koji mogu konkurirati najboljima na svjetskom tržištu. Zato kvalitetna znanost nije dodatak nastavi – ona je jedan od preduvjeta kvalitetne nastave.

UI MOŽE ODGOVORITI, STRUČNJAK MORA ZNATI JE LI ODGOVOR DOBAR

Umjetna inteligencija ušla je u gotovo sve segmente našega života i rada. Kako će, prema Vašem mišljenju, njezin razvoj utjecati na znanstveni i nastavni rad i kako za „novo vrijeme“ najbolje pripremati studente?

Umjetna inteligencija već je promijenila i način na koji učimo i način na koji provjeravamo znanje. Problem je što se ta tehnologija danas može bitno promijeniti unutar samo jedne akademske godine, dok izmjena službenog kurikula, sasvim opravdano, prolazi kroz mnogo sporiji postupak. Kada bismo svaki put mijenjali studijski program brzinom kojom izlaze novi UI alati, vjerojatno bismo više vremena provodili mijenjajući program nego izvodeći nastavu. Zato mislim da odgovor nije stalno dodavanje novih kolegija, nego obrazovanje studenata koji imaju dovoljno dobre temelje da se mogu prilagođavati novim alatima.

FKIT tu ima veliku prednost. Mnogo toga što naši studenti moraju naučiti, nije moguće naučiti samo razgovorom s računalom. U laboratoriju morate znati pripremiti uzorak, provesti eksperiment, koristiti instrument, procijeniti je li rezultat smislen i, što je možda najvažnije, prepoznati kada je nešto pošlo po zlu. Slično vrijedi za rješavanje problema. U matematici, kemiji, fizici i stručnim kolegijima – primjerice u Mehanici materijala koju predajem – cilj nije samo šablonski proći postupak i dobiti broj na kraju zadatka.

Student mora naučiti problem rastaviti na dijelove, prepoznati što je poznato, što treba izračunati, koje pretpostavke smije uvesti i tek onda doći do rješenja. Ta se vještina ne može preskočiti. Stječe se radom, a najbolje vrlo tradicionalnim druženjem sa zbirkom zadataka.

UI jest iznimno koristan alat i bilo bi pogrešno učiti studente da ga se boje ili da ga ne koriste. Treba ih naučiti koristiti ga uz zdravu dozu opreza. Uostalom, i sami UI sustavi upozoravaju da mogu pogriješiti. U industriji, međutim, pogreška nije samo netočan odgovor na ekranu, ona može značiti neispravan proizvod, ali i zaustavljanje procesa ili sigurnosni problem. Zato će nam i dalje trebati stručnjaci koji razumiju cijeli tehnološki proces: od ulazne kontrole sirovina, preko proizvodnog procesa, do kontrole konačnog proizvoda. Upravo tu vidim veliku vrijednost obrazovanja na FKIT-u. Naši studenti dobivaju vrlo široku bazu znanja na koju tijekom cijele karijere mogu nadograđivati nove tehnologije.

Možda će UI jednoga dana znati odgovoriti na gotovo svako pitanje. Ali netko će i dalje morati znati je li odgovor dobar – i je li uopće postavljeno pravo pitanje.