AktualnoIntervjuiPromet

Doc. dr. sc. Miroslav Gjurašin o rizicima električnih romobila: „Najteže su ozljede glave i mozga“

Iskusni dječji neurokirurg govori o teškim ozljedama nakon padova, opasnostima ozljeda glave i mozga te komplikacijama koje se mogu pojaviti i nakon prvog pregleda.

 

Doc. dr. sc. Miroslav Gjurašin o rizicima električnih romobila: „Najteže su ozljede glave i mozga“
Doc. dr. sc. Miroslav Gjurašin, dr. med. spec. neurokirurgije

Nakon svega što smo kroz godine imali priliku vidjeti i liječiti – od lakših do najtežih ozljeda djece uzrokovanih padovima s električnih romobila, kao i različitih ishoda liječenja – osobno mogu reći, a vjerujem da to mišljenje dijele i moji kolege, da bi roditelji trebali vrlo dobro razmisliti prije nego što svom djetetu kupe takvo prijevozno sredstvo

S kakvim ozljedama u Vašu kliniku dolaze djeca nakon pada s električnih romobila?

Spektar ozljeda koje mogu nastati pri padu s električnog romobila vrlo je širok. Susrećemo se s ozljedama poput ogrebotina, modrica i natučenja. U takvim slučajevima možemo reći da su djeca imala sreće jer se radi o lakšim ozljedama bez ozbiljnijih posljedica.

Međutim, bilo je i djece koja su zadobila vrlo teške ozljede, uključujući prijelome kostiju. Prijelom može zahtijevati dugotrajno liječenje i oporavak. Dijete tada neko vrijeme ne može pohađati školu, mora mirovati, a u pojedinim slučajevima potreban je i operacijski zahvat, osobito kada je riječ o prijelomima dugih kostiju ruku ili nogu.

Ipak, najteže su ozljede glave i mozga. Kod djeteta koje zadobije takvu ozljedu, oporavak može biti relativno brz ako je riječ o lakšoj ozljedi. No, kod težih ozljeda koje zahtijevaju dugotrajno liječenje i rehabilitaciju, posljedice mogu biti dalekosežne. Dijete tada može mjesecima, pa i godinu dana ili dulje, izbivati iz škole, bez svojih uobičajenih aktivnosti i svakodnevnog života u obitelji. Takva ozljeda može značajno utjecati i na djetetov razvoj, sazrijevanje i odrastanje.

Moguće su i komplikacije nakon ozljeda glave. Zašto je važno da dijete nakon takve ozljede bude pod liječničkim nadzorom?

Nažalost, često može doći do komplikacija u liječenju. Cijela doktrina neurokirurške struke temelji se na tome da pravodobno uspijemo pomoći pacijentu, u ovom slučaju djetetu, na način da to krvarenje koje se razvija u glavi, na vrijeme uklonimo operacijom. Ako je potrebna operacija, onda je dobro da se dijete nalazi u bolnici, a nikako kod kuće, jer se može razviti hematom koji hitno treba operirati. Odmah organiziramo salu i u najkraćem roku djetetu se pomogne i sačuva se život. Naravno, roditelji imaju pravo odbiti bolničko promatranje i liječenje. U tom slučaju moraju potpisom potvrditi da odbijaju preporučeno bolničko liječenje i nadzor te preuzimaju odgovornost za takvu odluku. Kod većine djece nakon pada i ozljede glave sve prođe bez ozbiljnih posljedica. Međutim, problem je u tome što se kod određenog broja pacijenata stanje može naknadno pogoršati, i to bez jasnih znakova u trenutku prvog pregleda. Prema našim iskustvima, otprilike kog jednog od 350 djece stanje se može naknadno pogoršati, i upravo zato liječnički nadzor nakon ozljede glave može biti od presudne važnosti.

Što se može dogoditi djetetu ako se nađe u blizini požara ili zapaljenja baterije električnog romobila i kakav je tijek liječenja takvih pacijenata?

U slučaju požara, odnosno zapaljenja baterije električnog romobila, dijete koje se nađe u njegovoj blizini može zadobiti ozbiljne ozljede, uključujući i teške opekline.

U Klinici za dječje bolesti Zagreb u Klaićevoj djeluje cijeli tim dječjih kirurga koji se bavi liječenjem opeklina. Naša je Klinika Referentni centar za traumatologiju djece za cijelu Hrvatsku, pa tako i za liječenje opeklina.

U slučaju težih opeklina dijete mora ostati na bolničkom liječenju. Stručni tim procjenjuje opseg i dubinu opeklina te na temelju toga određuje način liječenja. Kod površinskih opeklina liječenje je bez operacijskog zahvata, dok dublje i opsežnije opekline mogu zahtijevati kirurško liječenje.

Najteže opekline, kakve se mogu zadobiti u velikim požarima, liječe se mjesecima, a ponekad i godinama te mogu zahtijevati više operacijskih zahvata. Pritom ne smijemo zaboraviti da su naši pacijenti djeca – djevojčice i dječaci u različitim fazama razvoja i odrastanja – i sve te okolnosti moramo uzeti u obzir tijekom cijelog procesa liječenja i oporavka.

Za kraj, koju biste poruku poslali roditeljima koji razmišljaju o kupnji električnog romobila svome djetetu?

Nakon svega što smo kroz godine imali priliku vidjeti i liječiti – od lakših do najtežih ozljeda djece uzrokovanih padovima s električnih romobila, kao i različitih ishoda liječenja – osobno mogu reći, a vjerujem da to mišljenje dijele i moji kolege, da bi roditelji trebali vrlo dobro razmisliti prije nego što svom djetetu kupe takvo prijevozno sredstvo.

Električni romobil može biti vrlo opasno sredstvo, osobito ako se ne uzmu u obzir djetetova dob, njegove sposobnosti i karakteristike samog uređaja. Ako se roditelji ipak odluče na kupnju, važno je da se dobro informiraju o tome je li romobil primjeren djetetovoj dobi i da se savjetuju sa stručnjacima.

No, nakon svega što smo vidjeli u praksi, moja bi preporuka roditeljima bila da, ako je moguće, izbjegnu kupnju električnog romobila za dijete.




Back to top button