
Većina studenata vjeruje u teorije zavjere
Na 19. Lošinjskim danima bioetike istraživanje o štetnosti teorija zavjere predstavio je Ivica Kelam s osječkog Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera. Posebna poslastica bilo je predavanje njemačkog filozofa i bioetičara Thomasa Sörena Hoffmanna, profesora na Sveučilištu u Hagenu i dobitnika Nagrade „Fritz Jahr“ za 2021. godinu
Pojavom pandemije COVID-19 u proljeće 2020. čovječanstvo se našlo pred potpuno novim izazovom – kako reagirati i ponašati se u doba pandemije. Odmah na početku pandemije, pojavile su se mnogobrojne teorije zavjere kojima je primarna svrha unijeti nemir i strah u javnost. Istovremeno, globalno je počela utrka za razvojem uspješnog cjepiva koje će okončati pandemiju. Zahvaljujući ogromnom trudu velikog broja znanstvenika i desecima milijardi dolara javnog novca uloženih u istraživanje i razvoj cjepiva, krajem 2020. i početkom 2021. počela je kampanja cijepljenja širom planeta. No, i prije početka kampanje cijepljenja počele su naveliko kolati teorije zavjere koje su dovodile u sumnju učinkovitost cjepiva.
O svim pogubnim utjecajima teorija zavjera na javnozdravstvenu sliku, ali i druge segmente svakodnevnog života, na 19. izdanju Lošinjskih dana bioetike govorio je doc. dr. sc. Ivica Kelam, predsjednik Katedre za filozofiju i povijest Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti osječkog Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera. Naime, primjećujemo iz svakodnevnih medijski napisa da su teorije zavjere imale veliki negativni utjecaj na spremnost na cijepljenje jednog dijela javnosti te su oblikovale njihova mišljenja i stavove.

– Teorije zavjere, s obzirom na njihovu štetnost za zdravlje ljudi, te činjenice da direktno produžuju trajanje pandemije i doprinose nepotrebnom umiranju od koronavirusa, predstavljaju prvorazredno i aktualno bioetičko pitanje, objašnjava Kelam koji je u svome predavanju prikazao razne tvrdnje teoretičara zavjere te njihov utjecaj na građane Hrvatske. Kao i motive zbog čega gotovo polovica hrvatskih građana još uvijek nije cijepljenja a četvrtina se ne želi cijepiti ni pod kojim uvjetima.
ULOGA BIOETIKE U RAZVOJU KRITIČKOG MIŠLJENJA
Prezentirao je Kelam i istraživanje koje su proveli među studentima njegova Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti o utjecaju teorija zavjere na njihov stav prema cijepljenju. Istraživanje je provedeno u proljeće 2021. Ukupno je u istraživanju sudjelovalo 165 studenata koji su anonimno ispunili online anketni upitnik od 27 pitanja.
– Istraživanje među osječkim studentima pokazalo je da većina studenata vjeruje u teorije zavjere. Velika većina studenata je upoznata s teorijama zavjera vezanih uz pandemiju COVID-19. Isto tako, velika većina studenata smatra teorije zavjera opasnima. I ne postoji značajna razlika u stavovima prema teorijama zavjera između studenata Učiteljskog studija i Predškolskog studija. Slušanje kolegija Bioetika je pomoglo studentima kod raspoznavanja teorija zavjera i oblikovanja vlastitog mišljenja. Stoga je ovo istraživanje dokazalo opravdanost kolegija Bioetike kao kolegija koji igra značajnu ulogu u razvoju kritičkog mišljenja i orijentacijskog znanja kod studenata Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku, saznali su sudionici konferencije.
Tradicionalni, 19. Lošinjski dani bioetike okupili su u Velome Lošinju gotovo stotinu znanstvenika i studenata iz Grčke, Hrvatske, Italije, Njemačke i Srbije. A posebno su vrijedni bili studenti, koji svakodnevno kroz seminarske grupe studentske bioetičke radionice raspravljaju o problematici bioetike u odgoju i obrazovanju.

Svojevrsna stručna poslastica za sudionike Dana bioetike bilo je predavanje njemačkog filozofa i bioetičara Thomasa Sörena Hoffmanna, profesora na Sveučilištu u Hagenu i dobitnika Nagrade „Fritz Jahr“ za 2021. godinu. Svojim je predavanje postavio pitanje u kojem smislu integrativna bioetika može izgraditi stvaran i održiv »most prema budućnosti«?
– Odgovor na pitanje o „mostu prema budućnosti“ leži prije u činjenici da se integrativna bioetika bavi totalitetom, stvarnom cjelinom naše individualne i društvene fizičke egzistencije. Njezina je tema kontinuum u kojem se život odvija u svoj svojoj raznolikosti. Razmišljati u skladu s gledištem integrativne bioetike znači razumjeti i objasniti kontinuum života; znači čak i sudjelovati u njemu na taj način. To također znači razotkrivati apstrakcije kao takve i – bez zapadanja u vitalizam – naučiti priznati primat živoga u svakom razumnom aspektu, poručio je profesor Hoffmann.

Tijekom drugog radnog dana u čak tri su dvorane održavana predavanja, rasprave, seminari, radionice. Bernard Špoljarić, doktorand filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, bavio se neodvojivosti čovjeka od prirode. Primijetio je da inicijalna podjela prirode na čovjeka s jedne te okoliš kao ostatak prirode s druge strane vodi k pogrešci odvajanja i otuđenja ljudskog bića od njegovog kozmološkog staništa. A posljedica je uobičajena zabluda o čovjekovom neprirodnom djelovanju.
– Razrješavanje ovog problema traži metodu koja je sposobna razumijevati čovjeka kao sastavni dio prirode, a koja pritom neće izgubiti ekološku perspektivu u pogledu onoga što može biti shvaćeno kao protuprirodno djelovanje, s ciljem razvoja svijesti o odgovornosti. Polazišni argument mora biti da čovjek sa svojom djelotvornošću pripada široj zajednici živih i neživih bića, pri čemu razumijevanje čovjeka kao bića traži razumijevanje na koji način okolni svijet utječe na čovjeka te povratno kako čovjek oblikuje svoj okolni svijet, istaknuo je Špoljarić.
ČOVJEK, PRIRODA I CINIZAM
Ova argumentacijska linija polazi iz filozofske antropologije Helmutha Plessnera sadržane u njegovu djelu Stupnjevi organskog i čovjek. U strogo teorijskom smislu prirodu se može shvaćati kao bezvremensko beskonačno jedinstvo, no kojemu se suprotstavlja prostorno-vremenska ograničena svijest isto tako ograničenog bića, čiji se razvoj u praktičkom smislu izlaže kao evolucijski tijek, dodaje Špoljarić te zaključuje:
– Shvaćanje evolucije polazi od pojma odmatanja, odnosno razvijanja koje usto uključuje savladavanje prepreka.

Vrlo postojanom, iako čestom skrivanom stranom ličnosti svakog od nas bavio se pak Marko Kos, asistent na Odsjeku za filozofiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Govorimo, dakako, o cinizmu. Jer svi smo barem jednom u životu bili cinični. Suvremeni cinizam ili ono što bismo u najširem smislu nazvali ‘društvenim cinizmom’ proizlazi iz velikih očekivanja koja se odnose na društvo, institucije i vlasti; neispunjena očekivanja dovode do razočaranja, koje u društvo oslobađa osjećaje razočaranja i izdaje.

Prezentacijom je Kos nastojao otvoriti raspravu o konceptu cinizma u suvremenom kontekstu na primjeru koji nalazimo u djelu Jacquesa Ellula. Stav koji je prikazan u Ellulovom članku »Victoire d’Hitler?« (Hitlerova pobjeda), objavljenom 23. lipnja 1945. godine Kos uspoređuje sa suvremenom propagandom na krajnjoj desnici.
– Suvremeni cinizam bio bi specifičan stav, karakteriziran frustracijom, razočaranjem i nepovjerenjem u odnosu na vladine institucije, organizacije i općenito prihvaćena etička uvjerenja, koja u društvo oslobađaju osjećaj razočaranja i izdaje prema društvenom ugovoru – čiji produkt je nerijetko nasilje i opasnost po živo. „Hitlerova pobjeda“ je jedan od najvećih presedana u europskoj publicistici poslije Drugog svjetskog rata. Članak je objavljen svega mjesec i pola nakon kapitulacije nacističke Njemačke, ali predaja Hitlerove vojske tek je početak u uspostavi »novog modela masivne tehničke organizacije«, novog političkog preporoda i kulturološkog fenomena koji će postati suvremeni cinizam. Odnosno, fašizam koji dobiva svoje pravo lice tek završetkom Drugog svjetskog rata, razložio je Kos.
Jacquesa Ellul u radu piše: “I ako pogledamo način na koji, u reorganizaciji današnjeg svijeta, postupamo s manjinama ili odlučujemo o premještanju cijelih populacija, itd., možemo se zapitati je li na to, u mnogo većoj mjeri nego što se misli, utjecao prezir prema ljudskom životu (usprkos lijepim riječima o ljudskom dostojanstvu!).“ Pametnome dosta.
Ni ovo „novo normalno“ u kojem živimo zadnje gotovo dvije godine nije pošteđeno cinizma. Ni teorija zavjera, kao što smo čuli od Ivice Kelama. I nekako je normalno da se „novo normalno“ nametnulo kao jedna od tema ovogodišnjeg izdanja Lošinjskih dana bioetike, stručnog skupa uvijek posvećenog aktualnim i važnim temama.
VOLONTIRANJE ZDRAVSTVENIH DJELATNIKA
Naravno, nije sve tako crno, unatoč restrikcijama i strahovima korona-ere. O tome je pozitivno predavanje održala doc. dr. sc. Marijana Neuberg, pročelnica Odjela za sestrinstvo na Sveučilištu Sjever. Svoje radno i profesionalno iskustvo stekla je na radu u kliničkim uvjetima (KBC Zagreb, Bolnica Novi Marof), u odgojno-obrazovnim (Medicinska škola Varaždin) te obrazovnim ustanovama (Sveučilište Sjever). A sudionicima Dana bioetike prepričala je svoja iskustva vezana uz volontiranje, kao dodane vrijednosti u obrazovanju zdravstvenih djelatnika.

Volonterstvo je dugo vremena bilo u domeni djelatnosti i interesa organizacija civilnog društva i izvan akademske i stručne javnosti. Danas posebnu odgovornost u razvoju volontiranja ima akademska zajednica jer obrazuje mlade građane koji će u budućnosti imati ključne i vodeće uloge u zajednici te postati primjer drugima, rekla je Neuberg:
– Odabir zanimanja iz područja biomedicine i zdravstva, a posebice odabir profesije sestrinstva daje pretpostavku da su pojedinci, koji su odabrali tu profesiju, empatičniji i skloniji pomaganju drugima u teškim životnim situacijama. Uključivanje studenata u volontiranje omogućuje da postepeno, vođenjem i poticanjem studenti steknu nova iskustva u radu s osobama/skupinama koje su potrebite. Upravo stoga volontiranje za vrijeme studiranja smatram velikim iskorakom sestrinske profesije poradi razvoja suosjećajnosti i empatije naših studenata.
Studenti sestrinstva Sveučilišta Sjever posljednjih nekoliko godina uz podršku svojih nastavnika intenzivno sudjeluju u volonterskim aktivnostima. Začeci volontiranja bili su u organiziranju akcija dobrovoljnog darivanja krvi, suradnja i organizacija uzimanja uzoraka krvi s Udrugom Ana Rukavina, pomoć u sufinanciranju skupih lijekova „Plastičnim čepovima do skupih lijekova“, a u suradnji s Hrvatskim crvenim križem kao stručna pomoć prate skoro svaku aktivnost u Varaždinskoj županiji.
– Zašto sve to radimo, mi nastavnici s našim studentima? Zato što mislimo da je to pravi put za napredak sestrinske profesije i razvoja empatije među budućim prvostupnicama i magistrima sestrinstva, te je dodana vrijednost poučavanju u studentskim klupama. Smatram da zajedničko volontiranje nastavnika i studenata utječe na koheziju cijelog Studija, a tijekom volontiranja i izloženosti teškim životnim pričama studenti razvijaju samopouzdanje i samokritičnost, promišljaju o vlastitom djelovanju te kritički sagledavaju probleme oko sebe.
Stoga, akademska zajednica je pozvana da primjerom pokaže i „živi volontiranje“ , jer u suprotnom propuštena je predivna prilika da unaprijedimo potencijal koji nose naši studenti, zaključila je Marijana Neuberg sa Sveučilišta Sjever.
Pandemija koronavirusa bila je dakle glavna nit koja se provlačila kroz događanja Lošinjskih dana bioetike, a odredila je i ovogodišnju temu događanja pod naslovom Bioskop, u kojemu se svake godine prikazuju bioetički relevantni filmski materijali, uključujući prije svega dokumentarne i igrane filmove koji su poticajni za promišljanje bioetičkih problema.

Bioskop 2021. godine bio je posvećen epidemiji i pandemiji na filmu. Uvodno izlaganje održao je Hrvoje Jurić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ujedno i glavni tajnik Lošinjskih dana bioetike. Jurić je najprije govorio o važnosti umjetnosti, uključujući film, u osvještavanju etičkih i bioetičkih problema, zatim o filmovima koji tematiziraju epidemije i pandemije, a naposljetku i o razlozima zbog kojih je za ovaj Bioskop izabran upravo film Variola vera:
– Radi se o kultnom jugoslavenskom filmu koji je 1982. godine režirao srpski redatelj Goran Marković, a u kojem je na dojmljiv način prikazana epidemija velikih boginja u Jugoslaviji 1972. godine, posljednja pojava velikih boginja na tlu Europe, objasnio je Jurić.
Projekcija filma bila je vrlo poticajna za prisutne te je rezultirala dužom raspravom o samom filmu i o problematici kojom se on bavi. Pozitivne dojmove imali su i strani sudionici Lošinjskih dana bioetike koji su mogli pratiti film jer je bio prikazan s engleskim titlovima, a i uvodno izlaganje bilo je na engleskom jeziku.