O klimatskim promjenama razmišljamo tek kad se dogodi neki ekstrem!

Ako ljeta postaju sve toplija, odgovor ne može biti samo daljnje povećavanje uporabe klimatizacijskih uređaja. Takav pristup može biti kontraproduktivan zbog velike potrošnje energije, ispuštanja dodatne topline u okoliš i dodatnog zagađenja. Osim toga, turist na određenu destinaciju nije došao kako bi dane i noći provodio u klimatiziranom prostoru.

Poručila je to prof. dr. sc. Ivana Herceg Bulić s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na okruglome stolu pod nazivom „Klimatske promjene i turizam – kako se destinacije mogu i trebaju prilagoditi?“.

Skup je u zgradi Rektorata (SEECEL na Kajzerici) organizirao Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu s ciljem razmjene interdisciplinarnih pogleda i poticanja rasprave o utjecaju klimatskih promjena na turizam i obrnuto, s posebnim naglaskom na procese prilagodbe turističkih destinacija u Hrvatskoj.

Dio je ovo aktivnosti institucionalnog istraživačkog projekta „Utjecaj klimatskih promjena na turističke destinacije: procjena osjetljivosti i definiranje strategija prilagodbe – KlimaPriPro“ koji se provodi na Ekonomskom fakultetu, u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026., a financiran je sredstvima Europske unije kroz instrument NextGenerationEU.

Uz profesoricu Herceg Bulić, na panelu okruglog stola govorili su dr. sc. Ivan Güttler, glavni ravnatelj Državnog hidrometeorološkog zavoda; Željko Šimek, voditelj Službe za podršku centru za prilagodbu klimatskim promjenama, Sektor za klimatske aktivnosti, Uprava za klimatsku tranziciju, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije; Jelena Šobat, načelnica Sektora za održivi razvoj, Ministarstvo turizma i sporta te dr. sc. Mira Zovko, Institut za turizam Zagreb.

– Edukacija o klimatskim promjena i zaštiti okoliša bez mogućnosti primjene može ostati deklarativna. Nema puno smisla učiti djecu o održivosti ako istodobno u sredini u kojoj žive ne vide da se te vrijednosti doista i primjenjuju. Škola može, i treba, govoriti o klimatskim promjenama, ali ako grad nema dovoljno zelenila, ako se voda i energija koriste neracionalno ili se pri prostornom planiranju zanemaruju klimatski rizici, tada šaljemo kontradiktornu poruku. Zato obrazovanje mora biti povezano s praksom – s projektima u lokalnoj zajednici, mjerenjima, obnovom prirode, praćenjem potrošnje energije i vode, ozelenjivanjem školskih prostora te uključivanjem učenika u rješavanje konkretnih lokalnih problema, dodala je profesorica s PMF-a.

Složio se s time i glavni ravnatelj DHMZ-a podsjetivši da se prije deset ili petnaest godina u javnom prostoru još raspravljalo o tome postoje li uopće klimatske promjene. No, danas i mnogi dotadašnji skeptici vide da su dokazi o zagrijavanju planeta i naših gradova neupitni. Toplinske valove, rekordna ljeta, suše i požare ljudi osjećaju na vlastitoj koži, a građani su bolje informirani i bolje razumiju problem. Posebno se to vidi kod mladih generacija, naveo je Güttler, upozorivši da između osviještenosti i djelovanja i dalje postoji jaz:

– Klimatske promjene se ozbiljnije shvaćaju tek kad se dogodi ekstremni događaj, a nakon toga pozornost brzo pada. Globalno još ne smanjujemo emisije onim tempom koji bi bio potreban da ostvarimo ciljeve Pariškog sporazuma: to bi značilo smanjenje od otprilike pet posto godišnje, što je zasad zabilježeno samo tijekom pandemije. Rekao bih zato da se kolektivna svijest mijenja, ali ta promjena još nije postala sustavno ponašanje. Klimatske promjene nadživjet će mnoge druge teme koje danas dominiraju javnim prostorom, pa ih treba tretirati kao dugoročan, trajan izazov, a ne kao temu jedne sezone, apelirao je Güttler.

Jelena Šobat iz Ministarstva turizma i sporta smatra kako prilagodba na klimatske promjene i ublažavanje njihovih posljedica idu zajedno. Najveći dio emisija koje se pripisuju turizmu otpada na promet do destinacije, a produljenje sezone i dulji boravak gosta istodobno smanjuju pritisak na prostor u vršnim mjesecima i emisije po noćenju.

Govoreći o klimatskoj pravdi, Šobat je naglasila da se ona u praksi svodi na raspodjelu troška, jer trošak prilagodbe nastaje lokalno i često ga nose manje sredine koje osjećaju pritisak, a zadržavaju manji dio stvorene vrijednosti:

– Pogrešno bi bilo čekati da prilagodbu u potpunosti ili jedino pokrene potražnja, jer tržišni signal dolazi u obliku troška. Na klimatski su rizik prvi reagirali osiguravatelji i banke, budući da štite vlastiti kapital, a isti interes ima i turističko gospodarstvo uz dodatnu dimenziju očuvanja i dobrobiti lokalne zajednice. Objekti i infrastruktura koji se grade danas poslovat će u klimatskim uvjetima sredine stoljeća, zbog čega Ministarstvo prilagodbu smatra kao ulaganje u konkurentnost i održivost hrvatskog turizma, a u što je, naravno uključena i prilagodba turističkih proizvoda i usluga, poručila je načelnica Sektora za održivi razvoj.

Možda je najvažniju poruku s ovog okruglog stola izgovorila i uputila Mira Zovko, znanstvena suradnica Institut za turizam:

– Za Hrvatsku je ključno da se klimatska prilagodba ne svede na deklaracije. Turistički sektor je i izložen i sposoban za prilagodbu, no ta prilagodba neće doći sama od sebe, niti će je pokrenuti samo tržišni pritisak. Hrvatski turizam bi morao prijeći s pasivnog evidentiranja ranjivosti na aktivno upravljanje klimatskim rizikom. To će se postići na način da plansko upravljanje destinacijom postane standardizirano , a to znači jače korištenje klimatskih projekcija, redovitu procjenu klimatskih rizika, ulaganja u održivost vodnih resursa i energije, u protupožarnu otpornost i sprječavanje svih ostalih rizika ili katastrofa koje uzrokuje klima. Jednako je bitan razvoj diversificirane ponude. Upravo će to razlikovati destinacije koje će ostati konkurentne od onih koje će ostati reaktivne!

Preliminarni rezultati istraživanja provedenog u okviru projekta KlimaPriPro sugeriraju da su dionici na razini turističkih zajednica svjesni utjecaja klimatskih promjena na turizam te procjenjuju da su resursi pod umjerenim utjecajem klimatskih promjena. Očekuju da će u sljedećih 10 godina uvjeti poslovanja u turizmu biti značajno izmijenjeni, ponajviše u kontekstu klimatskih promjena.

Na razini turističkih zajednica naglašava se značajan utjecaj ekstremnih vremenskih događaja koji uvelike utječu i na obrasce putovanja potencijalne turističke potražnje. Upravo su promjenjivi vremenski obrasci, porast temperature i gubitak bioraznolikosti izdvojeni kao najveće percipirane prijetnje na razini destinacija u sljedećih 25 godina. Fokus na lokalnu razinu, edukaciju i održivo upravljanje resursima prepoznati su kao ključne strategije prilagodbe klimatskim promjenama. Ovi rezultati temelj su za buduće projektne aktivnosti i sljedeće faze istraživanja te potvrđuju važnost ove teme ne samo u istraživanjima, nego još više na praktičnoj razini. Implementacija različitih strategija prilagodbe od ključne je važnosti za opstanak turističkih destinacija i za osiguravanje dugoročne kvalitete života prije svega za lokalno stanovništvo, a zatim i za neometano odvijanje turističkih aktivnosti.