Z(u)bor podjednako zbori o zubima i tonovima

Nakon glazbeno-scenskoga spektakla studenata i djelatnika Stomatološkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Dentakl, koji se održao u prosincu 2014., među studentima se rodila ideja o osnivanju pjevačkoga zbora pri Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Inicijativu su pokrenule tadašnje studentice Helena Vučković, Gabriela Jelinić, Ivana Ivančić i Nina Lukić, danas diplomirane doktorice dentalne medicine.

 

Zbor je s probama započeo u akademskoj godini 2015./2016., a od samih početaka njegova organizacijska i umjetnička voditeljica bila je Mia Maltar, također danas diplomirana doktorica dentalne medicine. Pod ravnanjem maestra Josipa degl’ Ivellija, stručnog voditelja i dirigenta, Z(u)bor djeluje od 2018. godine. Danas ima 23 člana, studente od prve do šeste godine Stomatološkoga fakulteta, te je s vremenom od primarno ženskoga zbora prerastao u mješoviti.

Julia Jaćimović, 24-godišnja studentica šeste godine Stomatološkoga fakulteta, rodom iz Osijeka, danas je voditeljica i koordinatorica Z(u)bora. Iako nije bila prisutna na samim početcima, početna je ideja, koliko joj je poznato, nastala kao spoj druženja i umjetničkog izražavanja. Studentima je zbor pružio priliku da se povežu izvan fakultetskih obveza, ali i da glazbom predstavljaju svoj fakultet na različitim događanjima.

„Smatram da je ta ideja održana do danas. Zbor spaja ugodno s korisnim – potiče opuštanje kroz glazbu, promovira zajedništvo i identitet fakulteta”, kaže Jaćimović.

U samom nazivu Z(u)bor krije se prepoznatljiva igra riječima između zbora, zuba i stomatologije. Upravo je ona, smatra Jaćimović, važan dio identiteta ansambla. „Vjerujem da smo jedini studentski zbor na kojem se podjednako vremena priča o zubima i o tonovima. Šalu na stranu, igra riječima u nazivu Z(u)bor zapravo predstavlja tko smo mi, a na kraju dana, bilo kroz pjesmu ili kroz struku, cilj nam je isti – izmamiti osmijeh!”

REPERTOAR KOJI RASTE ZAJEDNO SA ZBOROM

Maestro Josip degl’ Ivellio opisuje Z(u)bor kao komorni pjevački ansambl koji je započeo kao ženski zbor, a posljednjih nekoliko godina djeluje kao mješoviti. Njegov identitet, kaže, čine studentice i studenti Stomatološkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji probama i nastupima pristupaju radosno i vedro, puni volje i želje za učenjem novih zborskih vještina te za stalnim napredovanjem u radu.

Repertoar se, objašnjava maestro, bira prema trenutačnim mogućnostima zbora. Kako se ansambl razvija, tako raste i program – tehnički i interpretacijski. U tom su procesu važni kontinuirani rad i stalna želja za napretkom. Ponekad, dodaje, postoje i „naručene” ili „zamoljene” skladbe, pa ih zbor nastoji naučiti. Svi nastupi prilagođavaju se trenutku, publici i svrsi nastupa.

U izboru programa sudjeluju i članovi zbora. Oni katkada imaju ideje o tome što bi željeli pjevati, no na dirigentu je, kaže Degl’ Ivellio, da im objasni zašto je neka ideja dobra ili nije dobra. Repertoar se zato bira tako da ga zbor može trajno koristiti, a ne samo za jednu priliku nakon koje bi se skladba rijetko ili gotovo nikada ponovno izvodila.

Priprema jedne skladbe ovisi o njezinoj tehničkoj zahtjevnosti, ali svaka se skladba u pravilu uvježbava na nekoliko proba prije prve izvedbe. Isto vrijedi i za nastupe, jer, ističe maestro, nije isto otpjevati jednu ili dvije skladbe na promociji, nastupiti na važnom međunarodnom kongresu ili izaći na natjecanje. Upravo takav novi iskorak Z(u)bor će imati 15. svibnja, kada će se prvi put u svojoj povijesti okušati na Natjecanju hrvatskih pjevačkih zborova u velikoj dvorani Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu.

Zbor Z(u)BOR komorni je pjevački ansambl, koji je započeo kao ženski zbor, a zadnjih nekoliko godina djeluje kao mješoviti zbor. Identitet ovoga zbora čine studentice i studenti Stomatološkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji uvijek radosno i vedro pristupaju probama i nastupima te su puni volje i želje za učenjem novih zborskih vještina te konstantnim napredovanjem u radu
– maestro Josip degl’ Ivellio, stručni voditelj i dirigent

Probe se redovito održavaju jednom tjedno, a prema potrebi, uoči važnijih ili zahtjevnijih nastupa, i dva puta tjedno. No rad sa studentskim zborom ima i svoje posebne izazove. Najzahtjevnije je, kaže maestro, okupiti što više članova, po mogućnosti sve, jer studenti uz gust akademski raspored imaju i obveze na klinikama. Zato se probe održavaju u kasnijem večernjem terminu, od 21.30 do 23.00.

POVIJESNI ODLAZAK NA NATJECANJE

Najvažniji događaj koji je pred Z(u)borom, prema riječima maestra Degl’ Ivellija, povijesni je odlazak na Natjecanje hrvatskih pjevačkih zborova u Zagrebu. Riječ je o natjecanju koje se održava svake druge godine i koje se u 2026. godini može pohvaliti svojim osamnaestim izdanjem. Za Z(u)bor je već sama odluka da se upusti u takav pothvat velik uspjeh.

„Nadamo se najboljim rezultatima, no svjesni smo da je pred nama još puno godina učenja i marljiva rada”, poručuje maestro.

Kada se prisjeća dosadašnjih nastupa, Degl’ Ivellio posebno izdvaja suradnju s Akademskim muškim zborom FER-a iz razdoblja kada je Z(u)bor još bio samo ženski zbor. Ta se suradnja dogodila dva puta: prvi put kada su članice Z(u)bora gostovale na redovitom godišnjem koncertu Akademskoga muškog zbora FER-a, a drugi put kada su zajedno otišli u Šibenik i ondje održali zajednički koncert.

Posebno mjesto u sjećanju zbora imaju i nastupi na smotrama sveučilišnih zborova, koje su se pod nazivom Festa Choralis kontinuirano održavale devet godina, do 2019., u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu.

Vjerujem da smo jedini studentski zbor na kojem se podjednako vremena priča o zubima i o tonovima. Šalu na stranu, igra riječima u nazivu Z(u)bor zapravo predstavlja tko smo mi, a na kraju dana, bilo kroz pjesmu ili kroz struku, cilj nam je isti – izmamiti osmijeh!
– Julia Jaćimović, voditeljica i koordinatorica zbora

Na pitanje priželjkuju li nove nastupe, suradnje s drugim zborovima, snimanja, natjecanja ili možda širenje repertoara u novim glazbenim smjerovima, maestro odgovara jednostavno: „Uvijek smo otvoreni za suradnju!” A kada bi Z(u)bor morao opisati jednom pjesmom ili jednim glazbenim pojmom, ne dvoji: „Uvijek RADOSNO i ALLEGRO!”

---

PJEVAČICE O TOME KAKO USPIJEVAJU USKLADITI PROBE, NASTUPE I UMJETNIČKE OBVEZE SA STUDIRANJEM STOMATOLOGIJE, UČENJEM I POLAGANJEM ISPITA I ŠTO IM ZBOR ZNAČI U STUDENTSKOME ŽIVOTU

Andrea Ševarac, šesta godina (Koritna, selo blizu Ðakova)

– Bude izazovno, ali ne bih rekla i teško. Ako odlučite da vam je glazba prioritet, vaši ljudi tih sat i pol ne računaju na vas jer znaju da pjevate i da je taj dan navečer rezerviran samo za zbor.

Izazovnija razdoblja dolaze tijekom ispitnih rokova. To razdoblje tko preživi, pričat će!

Ispitni rokovi su stresni, no taj hormon sreće, koji se luči u trenutku kada vi dođete na probu, sjednete, pogledate maestra, pogledate svoje kolege, pogledate svoje prijatelje i krenete pjevati ‒ nezamjenjiv je. Taj trenutak gdje vi sa svojim ljudima pjevate i stvarno zlo ne mislite. Taj osjećaj zajedništva ne može zaustaviti niti jedan ispitni rok.

Glazba služi kao jedna od metoda relaksacije. Puno više se pacijenata boji zahvata nego što mislite. Glazba bi uvelike doprinijela pacijentovoj distrakciji i stvorila prijateljsko okružje između stomatologa i pacijenta. Vjerujte da je povjerenje jedna golema, ako ne i najvažnija, stuba do uspjeha.

Kad bih mogla sljedeća dva dana pisati samo o zboru i o zajedničkim lijepim trenutcima, bilo bi mi malo. Širenje vidika, upoznavanje različitih ljudi, smijanje na sav glas, širenje pozitive, a da ne govorim o prijateljima koje ću pokraj sebe imati do kraja života, to je ono čemu ovakve organizacije služe. Kad smo svi zajedno, ne zna želja što je nemoguće.

Tara Kramar, četvrta godina (Klanjec)

– Bitno je postaviti prioritete i znati što ti je važno, naravno da je fakultet na prvom mjestu u ovom slučaju, no kada ti je u zboru lijepo i zabavno, nije problem fakultetske obveze koje u tom trenutku nisu hitne, staviti po strani. Probe su jednom tjedno, tako da to uglavnom nije zahtjevno, osim u razdobljima kada se nakupe obveze, posebice u vrijeme ispita. Ono što je najbitnije je organizacija.

Naravno da postoje razdoblja kada je posebno teško održati kontinuitet rada i zbora i studiranja, a pod time mislim na predispitno i ispitno razdoblje. Tada nas je svakako na probama nešto manje, no bez obzira na to, uvijek uspijemo sve obaviti na vrijeme i kako treba.

Zboru sam se priključila na četvrtoj godini i iako mi je silno žao što nisam prije, iznimno mi je drago da uopće jesam. U većini slučajeva probe budu vrijeme odmora i odmaka od dnevnih zadaća, a i komunikacija s kolegama sa starijih godina često djeluje ohrabrujuće kada su u pitanju fakultetske teškoće.

Volim glazbu i neopisivo volim ono što studiram; oboje me smiruje, raduje i ispunjuje, tako da s te strane postoji poveznica. Ipak, u određenim slučajevima u trenutku rada, kada su u pitanju zahtjevnije situacije, potrebna mi je tišina kako bih se koncentrirala i tada glazba interferira sa stomatologijom.

Zbor, barem s mojega gledišta, ne bi trebao predstavljati samo obvezu i striktno pjevanje. Naravno da mu je to glavna svrha i bez toga ne bi bio ono što je, no meni on predstavlja mnogo više. Vrijeme zajednice, druženja, razmjene iskustva, znanja… pa upravo tako i svega navedenog: razvoja empatije, komunikacije, timskog rada i zajedništva, ali podjednako i individualizma unutar te zajednice.

Marija Pinjušić, šesta godina (Zagreb):

– Naše probe se održavaju utorkom u 21.15. Datume nastupa znamo barem mjesec dana ranije, stoga kada se sve uvrsti u kalendar, znamo koje ćemo vrijeme izdvojiti za zbor, a kada učiti i obavljati naše akademske dužnosti. Nekada na probu dolazimo umorni od cijeloga dana, ali odlična ekipa i naš maestro nam vrlo brzo muzikoterapijom vrate energiju. Nakon probe izlazimo sretni, zadovoljni i raspjevani.

Trudimo se dolaziti na probe, ali vrijeme kada je teže dolaziti su zimski ispitni rokovi. Ipak, akademske dužnosti su prioritet i to se zna u našem zboru: u tom slučaju kada netko ne može doći na probu, javi ostatku zbora, zaželi mu se sreća i na sljedećoj probi ponovimo taktove koje nije prošao s nama.

Glazba je odličan način da se opustimo i nakratko zaboravimo svakodnevne obveze. Na zboru ima kolega sa svih godina pa se tako možemo povezati i s mlađim kolegama. Naše probe su uvijek pune smijeha, a pogotovo kada nas počinje nasmijavati naša Andrea. Najdraži su nam trenutci kada nastupamo i možemo pokazati na čemu smo radili. Kakve god se greške  događaju na probama, na nastupu uvijek sve “klikne” i budemo ponosni sami na sebe što smo postigli.

Kao i glazba, vještine stomatologa moraju se vježbati. Na početku kliničkih vježbi koordinacija i rad s ogledalom bili su izazovni, ali vježbom to dolazi prirodno. Tako i s glazbom, moramo mnogo puta uvježbati dionice da nam bude prirodno otpjevati točno. Ništa ne bi bilo moguće bez našeg maestra, koji čuje svaki glas posebno i ističe što moramo poboljšati.

Posao doktora dentalne medicine vrlo je stresan, radimo s ljudima te moramo biti koncentrirani u svakom trenutku. Nakon cijelog dana potrebno je pronaći neki hobi koji nas ispunjava i daje nam vrijeme da budemo opušteni i bezbrižni. Zbor nam definitivno pomaže  graditi osjećaj za timski rad jer kada cijela ekipa sudjeluje u stvaranju, tada smo najkvalitetniji. To je ono što prepoznaju naši profesori i svi drugi koji slušaju naše nastupe.