Umjetna inteligencija sve češće u školama; roditelji i nastavnici traže jasna pravila
Prvo hrvatsko istraživanje u sklopu projekta BrAIn pokazalo je da digitalne tehnologije i umjetna inteligencija donose koristi u obrazovanju, ali otvaraju i pitanja koncentracije, kritičkog mišljenja i dobrobiti djece
Digitalne tehnologije i umjetna inteligencija sve su prisutnije u hrvatskim školama, a prvo istraživanje koje je istodobno obuhvatilo učenike, roditelje i nastavnike pokazuje da ih većina vidi kao korisne alate u obrazovanju — ali uz potrebu za jasnim smjernicama i odgovornom primjenom.
Istraživanje je provedeno u okviru projekta BrAIn, a rezultati pokazuju da učenici tehnologiju u školi najviše koriste u nastavi Informatike, Matematike, prirodoslovnih predmeta i stranih jezika. Za učenje se sve češće služe internetom, pametnim telefonima i alatima umjetne inteligencije.
– Rezultati istraživanja naglašavaju važnost strateškog, odgovornog i promišljenog pristupa razvoju i primjeni digitalne tehnologije i umjetne inteligencije u obrazovanju. Naš je cilj osigurati da se potencijal tehnologija koristi svrhovito i odgovorno, uz brigu o dobrobiti djece i mladih, poručio je ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs.
Posebno raste korištenje AI alata, ponajprije chatbotova. Za učenje ih gotovo svakodnevno koristi oko 26 posto osnovnoškolaca te između 40 i 50 posto srednjoškolaca, najčešće za traženje informacija, objašnjavanje gradiva i pomoć pri zadacima.
Istraživanje je provedeno u 46 škola iz 16 županija, a u anketnom dijelu sudjelovalo je 3913 učenika, 924 roditelja i 382 nastavnika.
Istraživanje pokazuje i dvostruku sliku tehnologije u obrazovanju. S jedne strane, učenicima olakšava pristup informacijama, pomaže u vizualizaciji gradiva i povećava angažman. S druge, dio sudionika upozorava na smanjenu koncentraciju, površno učenje i moguće negativne učinke na razvoj i dobrobit djece i mladih.
Roditelji uglavnom podržavaju korištenje digitalnih tehnologija u obrazovanju, osobito kada pomažu u učenju i komunikaciji sa školom, no oprezniji su prema umjetnoj inteligenciji zbog straha od pretjeranog oslanjanja na takve alate i slabljenja kritičkog mišljenja. Sličan stav imaju i nastavnici, koji tehnologiju vide kao važan dio suvremene nastave, ali ističu potrebu za dodatnom edukacijom, boljom dostupnošću alata i jasnim pravilima korištenja.
Na temelju rezultata izrađene su preporuke za škole, roditelje i donositelje odluka, s naglaskom na razvoj kritičkog mišljenja, zaštitu privatnosti, sprječavanje elektroničkog nasilja i ravnotežu između digitalnog i svakodnevnog života.
