Zagreb je poseban po mnogočemu pa tako i po činjenici da njegova priča nije cjelovita bez jedne žene. Marija Jurić Zagorka neraskidiv je dio duše našeg grada. Pa ipak, čak i ovdje, u Zagorkinom gradu, ne poznajemo dovoljno povijest žena.
Manje od stotinu ulica nazvano je po ženama. Tek nekoliko trgova. Nema dovoljno spomenika velikim ženama. Na prvu, teško nam se i prisjetiti koje su to sve zanimljive žene ostavile traga u Zagrebu. Ali, čim malo razmislimo, teško je stati s nabrajanjem.
Ivana Brlić Mažuranić dio je djetinjstva provela u Jurjevskoj ulici u Zagrebu, a onda i svoje zadnje godine. Slikarica Slava Raškaj, danas simbol ustrajnosti za sve koji žive s nekim ograničenjima, dio života i školovanja provela je u Zagrebu. Isto vrijedi za Nastu Rojc, poznatu po svojim autoportretima u lovačkoj ili jahačkoj opremi, posve netipično za jednu damu prije stotinjak godina i više. I ona bi mogla poslužiti kao ikona mnogima, samo što je do dana današnjeg tabu da je bila više od prijateljice sa ženom s kojom je dijelila dom na Rokovom perivoju.
Hrvatska je dala i brojne umjetnice svjetskog glasa. Izdvojimo samo najveću Toscu svih vremena, prema riječima samog Puccinija, Milku Trninu. Gdje su sve druge velike operne pjevačice, glumice, balerine? Hrvatsko narodno kazalište je mjesto gdje su mnoge žene pokazale svu svoju moć.
A što je sa znanošću?
Zagrebačko sveučilište se ponosi svojom studenticom Zlatom Bartl čiji izum – Vegetu – svi mi imamo u svojim kuhinjama.
“Prva dama hrvatske tehnike”, kemičarka Vjera Marjanović, svojim je zalaganjem pomogla unaprijediti rad fakulteta. Mileva Einstein je pohađala zagrebačku gimnaziju. Prva redovna ženska članica akademije znanosti i umjetnosti, paleontologinja Vanda Kochansky Devide, priznata je u svijetu te su čak neki fosili nazvani u njenu čast.
Niti dvadeset godina nakon smrti, Vanda nije zaradila ulicu u svom gradu. Još je nedovoljno žena kojih se zaista sjećamo u prostoru grada. Malo je spomenika ženama. Lako bi se, primjerice, moglo dogoditi da prođete Prolazom sestara Baković i ne primijetite dvije biste, uspomene na dvije hrabre sestre koje su sudjelovale u razmjeni tajnih antifašističkih poruka i umrle radije nego da odaju ijednog suradnika. Još je skrovitija uspomena na njihovu suvremenicu, Leu Deutsch, djevojčicu židovskog porijekla i talentiranu mladu glumicu koja je imala samo 16 godina kada je preminula u vlaku za Auschwitz.
Turistički obilazak “Frajerice” (Badass Women of Zagreb) iz programa Secret Zagreb posvećen je posebnim ženama koje su kročile ulicama ovog grada. Pristigle su iz raznih krajeva Hrvatske, a ovdje u Zagrebu su pokazale od čega su sazdane. Sazdane su od prkosa, hrabrosti, velikih želja i vizija. Oko Dana žena, organizirano je više termina ovog obilaska na hrvatskom jeziku, a kroz veći dio godine, on je dostupan u redovnim terminima na engleskom jeziku. Mnogi se zapitaju zašto bi se stranci odlučili za ovu turu, pa zar im nisu ta imena posve nepoznata? Prava je istina da ga turisti rado posjećuju. Baš zato što su ženske ličnosti manje poznate, a izazivaju divljenje, strani gosti shvate koliko se inspiracije krije u prošlosti naše zemlje. Također shvate da ni oni sami ne znaju dovoljno o ženskoj povijesti svoje domovine pa se kroz jedan jednostavan turistički proizvod svijest širi i dalje od granica Lijepe naše.
I za kraj, ne zaboravimo i mladu učiteljicu Mariju Jambrišak koja je stala pred veliki skup učitelja u današnjoj gradskoj vijećnici na Markovom trgu i izrekla jednostavnu ideju: “Jednaki posao, jednaka plaća, jednako pravo za sve” i time održala prvi govor o rodnoj jednakosti u Hrvatskoj. Je li moguće da su riječi te frajerice i danas, 150 godina kasnije, aktualne?
Sretan nam Međunarodni dan žena!
