Rektorova se nagrada dodjeljuje studentima prijediplomskih, diplomskih i integriranih studija Sveučilišta u Zagrebu za njihove izvrsne radove i postignute izvanredne rezultate u protekloj godini. Riječ je o najvećem priznanju studentima za iznimna znanstvena i umjetnička postignuća, posebne natjecateljske uspjehe te društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici.
Dobiti Rektorovu nagradu posebno je priznanje jer je riječ o nagradi koja vrjednuje izniman trud i angažman studenata koji potvrđuju izvrsnost i pomiču granice, bilo osobne ili čak znanstvene.
Motiviran postojanjem takve nagrade koja cijeni predanost znanstvenoistraživačkom radu i aktivnostima izvan redovitih akademskih obveza, autor nagrađenoga rada Ilegalno odlaganje otpada i utjecaj ekoloških udruga na kolektivnu svijest o važnosti učinkovitog gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj razmišljao je o mogućoj prijavi. Iako sintagma „Rektorova nagrada“ poticajno zvuči i lako se prepustiti zamišljanju trenutka njezina dobivanja, treba biti svjestan da do toga trenutka časti slijedi dugo razdoblje promišljanja, istraživanja i neumorna rada.
Imajući to u vidu, cilj je bio pronaći prikladnu temu za rad koji bi mogao doprinijeti razumijevanju nekoga društvenog izazova u Hrvatskoj. Autor je, vjerujući da su i drugi dobitnici Rektorove nagrade razmišljali na sličan način, želio napisati rad koji je doista društveno relevantan i koristan. Baš u veljači prošle godine kada je o tome počeo razmišljati, u jeku je bila afera ilegalnog i masovnog odlaganja otpada na ličkom području. Shvatio je da je upravo ta tema vrijedna istraživanja, što je potvrdila i njezina medijska podzastupljenost.
Stoga je cilj toga rada, u kontekstu opetovanih slučajeva ilegalnog odlaganja (opasnog) otpada u Hrvatskoj, bio istražiti kako ekološke udruge svojim djelovanjem utječu na kolektivnu svijest građana o važnosti učinkovitoga gospodarenja otpadom. Autor smatra da je tema rada bila pogođena i zbog svoje interdisciplinarnosti – pitanje gospodarenja otpadom istovremeno je i pitanje civilnoga društva, povjerenja u institucije te razine građanske kulture. Istraživanje je koncipirao tako da se teorijskom okviru pridodao empirijski dio u kojem su intervjuirani predstavnici deset ekoloških udruga diljem Hrvatske koje se bave tematikom odlaganja i gospodarenja otpadom. Zaključeno je da su ekološke udruge vrlo pozitivan primjer nevladinih organizacija u Hrvatskoj jer nastoje popularizirati temu koja, povijesno gledano, nažalost nije imala značajniju ulogu u svijesti hrvatskih građana.
Tijekom zahtjevnog transkribiranja intervjua i analize rezultata utvrdilo se da doista postoje institucionalni i infrastrukturni nedostatci na koje ekološke udruge već dugo upozoravaju, ali uz vrlo malo sluha i medijske pažnje. Udruge su izrazile dvojake stavove prema suradnji s lokalnim vlastima: naime, u nekim sredinama svijest o važnosti ove teme teško prodire u redove vlasti, što se ogleda u neprihvaćanju inicijativa i prijedloga udruga. Upravo su zato sve udruge istaknule potrebu za sustavnom edukacijom, ne samo djece i mladih nego i odraslih građana, koji se tijekom svojega obrazovanja često nisu doticali takvih tema. Nedostatna provedba zakona – ponajprije manjak inspektora, komunalnih redara i nadzornih kamera – jedan je od ključnih problema jer dovodi do male incidencije kažnjavanja. Većina udruga smatra da je zakonski okvir primjeren i usklađen s europskim standardima. Međutim, njegov je učinak slab s obzirom na to da počinitelji prekršajnih i kaznenih djela pronalaze nove načine ilegalnog odlaganja otpada, na primjer zakopavanje otpada na poljoprivrednim zemljištima. Nažalost, mjerodavne institucije nisu dovoljno proaktivne u utvrđivanju i sprječavanju takvih radnji. Udruge su istaknule i infrastrukturnu neadekvatnost, vidljivu u malom broju reciklažnih dvorišta, sortirnica i kompostana, kao i oslanjanje na tehnološki zastarjela rješenja kao što je spaljivanje otpada.
Značajan doprinos udruge daju svojim komunikacijskim aktivnostima kojima uspijevaju doprijeti do javnosti, koja je često pogrešno informirana manjkavim sustavom javnoga komuniciranja. U tom pogledu, važne su aktivnosti na društvenim mrežama putem kojih se udruge obraćaju javnosti, prije svega mlađoj populaciji, ali i druge aktivnosti poput organizacije javnih tribina, edukacije mladih ili organiziranja radionica koje omogućuju sudionicima da se neposredno upoznaju s gospodarenjem otpadom, primjerice oporabom/recikliranjem.
Iako postoji niz prepreka i nedostataka u uspostavi kvalitetnoga sustava zbrinjavanja otpada, pozitivno je da se u Hrvatskoj razvija lokalna inicijativa koja potvrđuje rast kolektivne svijesti o ovom pitanju. Ekološke udruge stoga mogu biti iznimno važni akteri u pokretanju promjena, pod uvjetom da se njihov doprinos priznaje i umrežuje s ostalim društvenim sektorima i akterima.
Gledajući sveukupno, zaključak je da su dugoročna i kvalitetna rješenja ostvariva tek kroz zajedničku odgovornost i suradnju svih dionika. Stvaranje ovakvog rada zahtjevan je višemjesečni proces te je autor nagrađenoga rada Ilegalno odlaganje otpada i utjecaj ekoloških udruga na kolektivnu svijest o važnosti učinkovitog gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj zahvalan mentoru, doc. dr. sc. Ivanu Perkovu, na potpori u stručnom i moralnom smislu. Suradnja je bila logična jer je profesoru Perkovu socijalna ekologija jedno od znanstvenih područja interesa, a njegova knjiga Društvo otpada bila je korisna literatura za ovaj rad. Mentor je prepoznao i istaknuo analitički element rada te njegove šire društvene implikacije, čemu je autor od samog početka težio. Sve to potvrđuje da je izbor aktualne teme i profesora Perkova kao mentora uz, naravno, veliki trud i angažman autora, bila „dobitna kombinacija“ za Rektorovu nagradu.
Na kraju se može zaključiti da Rektorovu nagradu treba shvatiti kao simboličan poziv studentima na razvoj njihove znatiželje, marljivosti, ustrajnosti i dosljednosti. Upravo su to elementi koji čine gradivne stupove uspjeha i izvrsnosti.
