Zašto stranci vole studirati u Zagrebu?

Dobar dan svima. Moje ime je Ashkan Sadri i čast mi je danas govoriti u ime svih studenata Studija engleskog jezika – prošlih, sadašnjih i budućih.

Jedan sam od mnogih studenata koji su odlučili dati svoje povjerenje ovom sveučilištu i ovom programu. Došli smo s različitih mjesta, s različitim jezicima, i različitim porijeklima, Ali gotovo svi smo stigli s istom pričom.

Kod kuće, put do veterinarske karijere činio se blokiranim. Bilo je previše konkurentno. Preskupo. Premalo mjesta. Mnogi od nas imali su dobre ocjene. Imali smo strast. Ono što nismo imali bilo je mjesto za početak. Ovaj fakultet nam je dao nešto jednostavno, ali nešto što mijenja život… priliku.

Svatko tko je ovdje studirao zna da ovo nije potpuno novi kampus sa savršenim sustavima ili beskrajnim resursima. To je povijesna institucija. Ponekad stvari traju dulje nego što bi trebale ili se čine kompliciranijima nego što trebaju biti. Svi smo to iskusili.

Ali ono što je važno – i što sam vidio tijekom svojih šest godina – jest da se ovaj program nastavlja razvijati.

Svaki dekan, svaka godina, svaki predmet ga je poticao da se poboljša. Iako smo pomogli u izgradnji programa, on nas je i oblikovao.

Ovdje niste anonimni!

Predavanja su mala. Učite zajedno. Mučite se zajedno. Slavite zajedno. Primjećujete kada netko nedostaje. Znate tko uvijek donosi grickalice. Učite tko se smije vašim šalama – a tko se nikada neće. Neke se lekcije održavaju u klinikama i laboratorijima, ali druge se održavaju na otvorenom.

OBLJETNICA: Desetljeće studija veterine na engleskom jeziku

Naši profesori odvajaju vrijeme kako bi nam praktično pokazali kako graditi košnice ili pretvarati svježe mlijeko u sir i maslac. To su lekcije koje ne možete naučiti iz udžbenika. Morate to vidjeti. I morate to sami učiniti. Ispiti su zahtjevni. Ponekad ne uspijete. Ponekad pokušate ponovno. Ali čak i u najtežim trenucima, profesori nas podsjećaju da jedan ispit ne definira našu budućnost. Duboko im je stalo do onoga što predaju.

I pokazuju nam da biti veterinar nije samo profesija – to je nešto što traje cijeli život!

A tu je i Jaca. Više od 40 godina bila je više od osobe koja je čistila hodnike. Bila je dio srca ovog fakulteta. Studenti su željeli fotografije s njom na dodjeli diploma. Znala je naša imena i uvijek je imala nešto za reći što bi uljepšalo vaš dan. Podsjetila nas je da fakultet ne grade samo oni koji predaju, već svi koji se pojavljuju svaki dan i čine da se osjeća živim.

Ove godine je otišla u mirovinu i zahvalni smo na svemu što je dala ovom mjestu. Na kraju, ovaj program nam nije davao samo predavanja i ispite. Naučio nas je kako se kretati svijetom, izgraditi život ni iz čega, i vjerovati da pripadamo mjestima za koja smo nekada mislili da su nedostižna. Postoji jednostavan razlog zašto je ovaj program uspješan već deset godina. Nije nas prihvatio kao posljednje utočište. Prihvatio nas je jer je vidio što smo sposobni – čak i prije nego što smo to učinili.

Mi, studenti i diplomanti ovdje danas, dokaz smo što ta prilika može postati. Hvala fakultetu, upravi, profesorima i svima koji su pomogli da se ovo ostvari. A onima koji će se pridružiti ovom programu u godinama koje dolaze, nadam se da će vam dati onoliko koliko je dao nama.

Hvala vam!