
Energične ragbijašice sa zagrebačke Ekonomije
Naočigled krhke i nježne, igračice EFZG Touch rugby tima iznimno su brze, strastvene i energične. Većini njih svidjele su se temeljne vrijednosti koje promiče ragbi, a to su integritet, strast, solidarnost, disciplina i poštovanje. Stoga se ne treba čuditi što su se zaljubile već na prvom treningu u ovaj šport jer, osim fizičkih izazova, treniranje im donosi radost i neopisivo zadovoljstvo
Kad pomislimo na ragbi, prva asocijacija nam je sraz ekipa snažnih mladića na terenu koji energično trče, zabijaju se jedni u druge i dodaju loptu unatrag ili bočno. Predrasude da je to isključivo muški šport razbijaju ženske ragbijaške ekipe diljem svijeta, a jednu od njih čine studentice Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koje igraju touch rugby. Nedavno su djevojke nastupile na Touch rugby turniru, gdje su odmjerile snage s igračicama Ženskog ragbi kluba Zagreb u Ragbi centru Rudeš u Zagrebu. Bilo je to sjajno iskustvo koje potvrđuje da je ragbi za žene itekako snažan, inkluzivan i dinamičan šport koji spaja zajedništvo, snagu i strast za pobjedom.
Naočigled krhke i nježne, igračice EFZG Touch rugby tima iznimno su brze, strastvene i energične. Većini njih svidjele su se temeljne vrijednosti koje promiče ragbi, a to su integritet, strast, solidarnost, disciplina i poštovanje. Stoga se ne treba čuditi što su se zaljubile već na prvom treningu u ovaj šport jer, osim fizičkih izazova, treniranje im donosi radost i neopisivo zadovoljstvo.
„Svidjela mi se timska igra i zajedništvo već na prvom treningu. Kad sam rekla prijateljicama da sam na faksu za tjelesni izabrala ragbi, one su ostale u čudu. Mislile su da se rušimo na parketu i da bih se mogla ozlijediti. No, objasnila sam im da straha nema i da je riječ o touch rugbyju, sportu koji je ujedno energičan i zabavan. Zaista su male šanse da se netko ozbiljno ozlijedi“, objasnila nam je Corrina Jus, studentica prve godine studija ekonomije, koja uz ragbi već nekoliko godina trenira i tajlandski boks.
Corrina se pomalo sramežljivo na početku prvog semestra pojavila na treningu i pokušavala shvatiti pravila touch rugbyja. Na svu sreću, priznala nam je, brzo se snašla i usvojila pravila zahvaljujući treneru prof. dr. sc. Miroslavu Mandiću s Katedre za marketing. Već nakon drugog treninga zaljubila se u ovaj šport, koji joj pruža veliki užitak i izvrsnu kondiciju.

NAKON PLESA I GIMNASTIKE – RAGBI
„Ragbi je sjajan sport. Prije nego što sam ga počela trenirati, mislila sam da je to isključivo sport za muškarce, no danas sa sigurnošću mogu reći da je to izvrstan sport u kojem mogu uživati i žene. Prije sam se bavila plesom i trenirala gimnastiku. Jedan susret i kava s kolegom s pete godine faksa promijenio je moje mišljenje o ragbiju kao isključivo muškom sportu. Predložio mi je da dođem na mješoviti trening na kojem cure treniraju s dečkima. I što reći, evo me tu, potpuno sam oduševljena energijom, zajedništvom, trenerom i čitavom ekipom. Lijepo se slažemo i uživamo od početka do kraja na svakom treningu. Istrčimo se sat vremena i zaboravimo na ispite i sve probleme koji nas muče taj dan. Ovdje se smijem, uživam i svi su mi ljudi super“, ne skriva svoje oduševljenje Lucija Gnjidić, studentica prve godine integriranoga prijediplomskoga i diplomskoga studija ekonomije.
Kad je jesenas svojima doma rekla da će trenirati ragbi, savjetovali su joj da bude oprezna jer su mislili da će ju netko u naletu nenamjerno srušiti i ozlijediti. No, nakon što su odigrale prvu utakmicu sa Ženskim ragbi klubom Zagreb, roditelji su joj odahnuli i shvatili da nemaju razloga za brigu. Koliko su suparničke ekipe prijateljski raspoložene govori i podatak da nakon utakmice djevojke često nastave druženje uz fina jela s roštilja.

Ragbi je igra trčanja, guranja, dodavanja i rušenja u kojoj je uključeno cijelo tijelo. Potiče odlučnost i individualnost, ali i dobru suradnju sa suigračima, što znači da je timski rad itekako važan. Ima puno trčanja, koordinacije i vještine rukovanja loptom. Svjetski kup u ženskom ragbiju, kao i Olimpijske igre, pomogli su u popularizaciji ženskoga ragbija, pa se sve više žena i djevojaka diljem svijeta odlučuje baviti ovim zaraznim i prekrasnim športom. Formacija i lopta temeljni su elementi igre, koji diktiraju dinamiku i taktiku na terenu. Ragbi se igra s ovalnom loptom koja omogućuje različite načine dodavanja. Tijekom utakmice igrači moraju biti svjesni svoje pozicije u ekipi i tehnika kako se lopta dodaje da bi ostvarili napad, prešli teren i postigli bodove. Najpopularniji je u Australiji i na Novom Zelandu. Osnovna inačica ragbija igra se s 15 igrača u svakoj ekipi. Tu inačicu igraju reprezentacije na Svjetskom kupu u ragbiju, koji se održava svake četiri godine. Ragbi 7 ili tzv. sedmica je oblik ragbija koji je dobio ime prema broju igrača u svakoj ekipi i duljini poluvremena (sedam minuta). Touch rugby, koji se trenira na Ekonomskom fakultetu, prilagođen je i igra se u formaciji šest-na-šest. Ako je mješovita ekipa, onda minimalno moraju biti dvije djevojke u sastavu.
RAGBI JE PRAVA ZARAZA
„Od 2015. godine na Ekonomskom fakultetu imamo touch ragbi kao izvannastavnu aktivnost. Velik je interes među studentima, međutim samo ih trideset možemo primiti i oni treniraju u mješovitim ekipama. Treninge smo organizirali u dva termina, a sudjeluju ravnopravno studentice i studenti. Glavna karakteristika touch rugby igre je prilagođenost igre zatvorenom prostoru, odnosno u dvorani i na parketu, te je zbog takvih uvjeta glavni naglasak igre na sigurnosti igrača“, objasnio nam je njihov trener, prof. dr. sc. Miroslav Mandić.

Više od 20 godina profesor Mandić igrao je za Ragbi klub Zagreb i hrvatsku ragbijašku reprezentaciju. U ovaj se šport zaljubio sasvim slučajno, a tu ljubav i strast danas želi prenijeti i svojim studentima.
„Išao sam kupiti karte za nogometnu utakmicu između NK Marsonije i NK Zagreb. Ragbi klub Zagreb imao je s istočne tribine svoje prostorije i treninge. Bio sam tada učenik trećeg razreda, imao sam 17 godina. Kad sam kupio karte, u tom trenutku sam ugledao plakat Ragbi kluba Zagreb. Baš su tada izlazili trener i igrači s treninga. Trener me doslovce primio za ruku i rekao: „Dođi sutra na trening!“ I stvarno, sutradan sam se pojavio na treningu. Jako lijepo su me primili. Ragbijaši koje sam ondje upoznao su mi druga obitelj. Na neki način su me formirali kao osobu. Danas sam redoviti profesor na Katedri za marketing, a studente treniram u svoje slobodno vrijeme. Želja mi je da sve ono lijepo i pozitivno što sam dobio baveći se ragbijem, pokušam prenijeti studentima, a to su zajedništvo, poštovanje, strast, disciplina i solidarnost“, ističe profesor Mandić.
Studenti športaši Ekonomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu vrlo su aktivni i uspješni na natjecanjima koje organizira Sveučilište u Zagrebu i Zagrebački akademski sportski savez. Sveučilište u Zagrebu završilo je akademsku godinu 2023./2024. kao vodeće sveučilište u Europi po broju medalja koje su naše studentice i studenti osvojili nastupajući na europskim sveučilišnim prvenstvima. Osim toga, Sveučilište u Zagrebu dobitnik je dviju prestižnih nagrada Europske sveučilišne športske organizacije (EUSA) za najbolje europsko športsko sveučilište i za najaktivnije europsko športsko sveučilište u 2023. godini. U okviru sustava UniSport Zagreb u prošloj su akademskoj godini održana natjecanja u ukupno 25 športova. Na tim su natjecanjima sudjelovale ekipe s čak 44 visoka učilišta koja djeluju na području Grada Zagreba. Ukupni pobjednik prema broju osvojenih medalja bio je Ekonomski fakultet.
ŠPANJOLKA MEĐU HRVATICAMA
Među članicama ragbijaške ekipe s Ekonomskoga fakulteta je i jedna vatrena Španjolka, studentica koja je preko Erasmus+ programa u Zagreb stigla iz Madrida.

„Obožavam ragbi i treniram ga već nekoliko godina u Madridu. Mojoj sreći nije bilo kraja kad sam čula da na fakultetu postoji tim kojem se mogu pridružiti. Zabavno mi je trenerirati i družiti se s dragim ljudima. Ovdje su svi jako ljubazni i zahvalna sam na toploj dobrodošlici i divnim druženjima“, rekla je Eva Gomez, studentica ekonomije koja od petnaeste godine trenira ragbi.
Evi se sviđa život u Zagrebu. Brzo se naviknula na ritam život, a osobito voli šetnje Maksimirom i Jarunskim jezerom. Kao i sve djevojke njezine dobi, vrijeme voli provoditi i u trgovačkim centrima, gdje uvijek nađe i kupi nešto lijepo za sebe.
Noa Ćuić, student prve godine ekonomije, i Bruno Jaran, student druge godine poslovne ekonomije, također treniraju ragbi. Dinamika, razvijanje taktike i energičnost najviše im se sviđaju, a lijepe riječi imaju i za studentice koje s njima treniraju.
„Sviđa mi se ragbi, zabavno je trenirati, a cure su sjajne“, kaže Bruno. S njim se slaže i Noa, koji nam je rekao da je suradnja s kolegicama super i da katkada nakon treninga idu na piće i razgovaraju o svakodnevnim stvarima.
Dorotea Lehki odmah se, na prvu, zarazila ragbijem. Ona studira Turističko poslovanje i na drugoj je godini.
„Nisam znala ni držati loptu na prvim treninzima, no uz pomoć trenera brzo sam naučila. Svi prijatelji su slijegali ramenima kad sam im rekla da treniram ragbi, doslovce sam u njihovim očima vidjela upitnike. No, nakon nekog vremena postali su ponosni što se bavim ovim sportom“, otkrila nam je Dorotea, koja je dosad trenirala rukomet i odbojku.
Oduševljenje ragbijem, dinamikom treninga i svim benefitima koje dobije na treningu ne skriva ni Tereza Trcin s prve godine stručnoga prijediplomskog studija poslovne ekonomije.
„Dečki s kojima se družim su me nagovorili da s njima počnem trenirati ragbi. Ruku na srce, nije mi se dalo ustajati rano na neke druge fizičke aktivnosti koje su se nudile u sklopu tjelesnog odgoja, pa sam izabrala ragbi, čiji se treninzi odvijaju popodne. Iskreno, nisam pogriješila. Sport je totalno zarazan, spoj dinamike, snage i timskog duha“, završava Tereza s porukom kako ju je ragbi potpuno oduševio i ispunio sva njezina očekivanja.
Prodekanica Ekonomskoga fakulteta izv. prof. dr. sc. Ljubica Milanović:
– PRVI TRENING BIO JE LJUBAV NA PRVI TOUCH
Kako ste uopće ušli u svijet ragbija i kada ste počeli trenirati taj šport?
U svijet ragbija ušla sam u listopadu 2023. godine, i to na prijedlog i nagovor kolege s fakulteta, profesora Miroslava Mandića, koji je ujedno i trener ragbija na našem Ekonomskom fakultetu. Rekao mi je da su na treninzima uglavnom studentice i studenti, ali da smatra kako bi meni taj sport sjajno pristajao, posebice zato što sam sportski tip i imam iskustva u raznim sportovima. Predložio je kako bi bilo korisno da se u ragbiju okuša netko od nastavnog osoblja. Njegova sugestija bila mi je dovoljno inspirativna da odlučim: zašto ne probati nešto novo?
Možete li mi, molim Vas, opisati kako je izgledao vaš prvi trening i kako ste se osjećali nakon dodira s ragbijaškom loptom? Što je utjecalo da se zaljubite u taj, hajdemo reći, isključivo muški šport i dođete na drugi trening?
Prvi trening bio je doslovno ljubav na prvi touch. Onog trenutka kad sam prvi put dotaknula ragbi loptu, osjetila sam neku posebnu povezanost s tim sportom. Pravila sam vrlo brzo svladala, a osjećaj za loptu došao je gotovo prirodno. Ragbi se odmah pokazao drugačijim od svih sportova koje sam dosad trenirala – intenzivan, dinamičan i nevjerojatno energičan. U samo sat i pol treninga potrošnja energije je ogromna, a atmosfera među igračima je izuzetna. Dodatni poticaj mi je bio to što mogu ravnopravno igrati i držati tempo sa studentima. Taj osjećaj zajedništva, dinamike i fizičkog izazova zadržao me i motivirao da nastavim dolaziti na svaki idući trening (iako moram priznati da, nažalost, ove godine su prodekanske obveze utjecale na smanjen intenzitet odlazaka na treninge).
Studenti Ekonomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu vrlo su aktivni na natjecanjima na sveučilišnoj razini i ostvaruju izvrsne rezultate. Koliko je važno da se mladi ljudi bave športom? Kako vi svoje studente potičete da profesionalno rastu i razvijaju se kroz šport?
Naši studenti su zaista sjajni primjeri predanih, talentiranih i uspješnih sportaša. Smatram izuzetno važnim da se mladi ljudi bave sportom – ne samo zbog fizičke spremnosti i motoričkog razvoja nego i zbog razvoja karaktera, timskog duha i mentalne otpornosti. Sport pridonosi cjelovitom razvoju osobe i često igra ključnu ulogu u izgradnji zdravih životnih navika.
Osobno svoje studente potičem kroz svakodnevne male poticaje – često u predavanjima spomenem sport, osobito ragbi, jer mi je blizak. Trener se zna našaliti da ću uskoro toliko ljudi privući ragbiju da neće biti dovoljno mjesta u dvorani! Ako je tako, bit ću sretna, jer to znači da sport među mladima živi.