Potres je osvijestio potrebu stručnoga planiranja razvoja grada

Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu najstarija je visokoškolska ustanova za obrazovanje arhitekata i urbanista u Republici Hrvatskoj, a proteklih 25 godina on je i matična ustanova za obrazovanje dizajnera. Značaj arhitektonske struke posebno će doći do izražaja u periodu obnove Zagreba i okolice od posljedica proljetnoga potresa i to je bio jedan od glavnih motiva za razgovor s prof. Bojanom Baletićem koji u listopadu preuzima dužnost dekana zagrebačke Arhitekture. Prof. Baletić je redoviti profesor u trajnom zvanju Arhitektonskog fakulteta, autor mnogobrojnih znanstvenih i stručnih radova i član niza domaćih i međunarodnih stručnih tijela i organizacija. Dobitnik je Državne nagrade za znanost za 2017. godinu. S novim smo dekanom porazgovarali o stanju arhitektonske struke u Hrvatskoj i ciljevima i izazovima koji ga očekuju u dekanskom mandatu.

S početkom nove akademske godine preuzimate dužnost dekana Arhitektonskoga fakulteta. Koji su prvi izazovi koji Vas očekuju?

– Danas su naši prvi izazovi organizacija nastave u doba epidemije i obnova naše zgrade u Kačićevoj ulici od posljedica potresa. Naravno, kada sam pisao dekanski program, prije svih nedaća koje su snašle naš grad i cijeli svijet, mandatni su prioriteti bili drugačije postavljeni. Oni su i dalje tu, ali nam je ova godina svima nametnula nove izazove. Misija Arhitektonskog fakulteta je razvoj arhitekture u Hrvatskoj kroz unapređenje arhitekture i urbanizma, kroz osiguravanje budućih generacija kompetentnih i kreativnih mladih ljudi, te kroz razvijanje kulture građenja i življenja. U svakom slučaju, volio bih, sa svojom upravom, potaknuti i postići daljnju akademsku i društvenu afirmaciju Arhitektonskog fakulteta i to kroz kvalitetno planiranje i kreativno rješavanje složenih društvenih izazova.

Na ljetnom su upisnom roku preddiplomski studiji arhitekture i dizajna bili atraktivni srednjoškolcima te ste popunili kvote. Jeste li zadovoljni kvalitetom nastave ili postoji nešto što planirate promijeniti?

– Interes za studije arhitekture, urbanizma i dizajna je tradicionalno velik, a kvaliteta nastave je vrlo dobra. Nastava je na našim studijskim programima specifična jer nastavnik i student provode dosta vremena u neposrednom razgovoru o konkretnom projektu. Student tako preuzima znanje i iskustvo od nastavnika koji su mahom ugledni arhitekti i dizajneri sa značajnim iskustvom i brojnim stručnim nagradama. To, naravno, ne znači da nemamo stalnu ambiciju poboljšavanja nastavnoga procesa. Promjene su nužne jer se unutar područja arhitekture i dizajna stalno proširuju teme, otvaraju nova područja interesa i mijenjaju tehnologije rada. Konkretno, na diplomskom studiju već radimo na jačanju samostalne istraživačke komponente kao podloge za projektiranje, doktorski studij dotjerujemo kako bi bio efikasniji i povezan s aktualnim istraživačkim projektima, a pored postojećeg poslijediplomskog specijalističkog studija na temu prostornog planiranja u fazi smo pripreme dvaju novih, usmjerenih na obnovu graditeljskog naslijeđa i korištenje BIM (Building Information Management) tehnologija u radu. Također, kako bi javnost bolje razumjela problem potresnih oštećenja i način urbane obnove, naši su profesori Josip Galić i Tihomir Jukić sa suradnicima tijekom proljeća pripremili digitalne publikacije koje su stavljene na raspolaganje javnosti putem web stranice fakulteta (arhitekt.hr).

Jesu li mladi magistri arhitekture i dizajna prepoznati na tržištu rada?

– Vjerujem da jesu. Mi im se trudimo prenijeti što više znanja i iskustava, ali primarno ih želimo potaknuti da razumiju složene probleme stvarnog života i da budu kreativni u njihovu rješavanju. U svom novom radnom okruženju mladi će magistri trebati produbiti znanje stečeno na fakultetu, ovisno o području struke u kojem se zateknu te će dodatnim specifičnim znanjima nadograditi kompetencije stečene tijekom studija. Često nam se jave bivši studenti koji žive i rade u inozemstvu zadovoljni sa sposobnostima koje su kod nas stekli, a i povratne su informacije od poslodavaca jako pozitivne.

Kako procjenjujete suradnju države i Grada Zagreba s Arhitekonskim fakultetom tijekom rasprava o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Zagreba i okolice, posebno po pitanju obnove povijesnih građevina?

– Neposredno nakon potresa sve su se strukovne organizacije pa tako i Arhitektonski fakultet stavile na raspolaganje oko snimanja štete, pripreme zakona i planiranja urbane obnove. Na početku je u definiranju Zakona bilo nesporazuma i nejasnoća vezano uz organizaciju obnove kakvu su predlagali Ministarstvo graditeljstva i Grad Zagreb. U jesen ipak ulazimo sa značajnim optimizmom jer je dobar dio prijedloga struke uključen u Zakon o obnovi koji je izglasan u Saboru. Očekujemo djelotvornu suradnju s Ministarstvom graditeljstva i državne imovine, te s Ministarstvom kulture i medija. Arhitektonski fakultet će u narednom razdoblju sve svoje stručne, istraživačke i nastavne kapacitete staviti u funkciju obnove Sveučilišta i Grada od posljedica potresa.

Kako vidite položaj arhitektonske struke u Hrvatskoj? Koji su glavni problemi i postoji li prostor za poboljšanje?

– Arhitekti generalno nisu zadovoljni položajem struke danas u Hrvatskoj i to je česta tema rasprava na našim stručnim skupovima. Nedostaju nam urbanistički planovi s vizijom, planovi razvoja gradova i šireg prostora temeljeni na jasnim društvenim i gospodarskim pretpostavkama. Planovi koji će štititi prirodne resurse, kulturne cjeline i stvarati nove urbane i prostorne kvalitete. Taoci smo različitih kratkoročnih interesa koji se ostvaruju na račun prostora i u konačnici na račun budućnosti cijele zajednice. Svi se europski gradovi u posljednjih dvadesetak godina nalaze u postindustrijskoj tranziciji koja je dodatno usložena klimatskim promjenama. Svi govore o održivim i pametnim gradovima. To pred društvo i gradove postavlja nove izazove o kojima treba ozbiljno raspravljati i prava rješenja ugraditi u sadašnje planove. Potres u Zagrebu samo je aktualizirao potrebu jasne prakse planiranja razvoja grada. Ipak treba reći da u takvoj realnosti, lišenoj čvrste planske vizije, iz godine u godinu nastaju izvanredna arhitektonska ostvarenja. Njihov broj, koji nije mali, ipak ne može kompenzirati nedostatak spomenutih vizija prostora jer je preostala većinska arhitektonska produkcija kombinacija ograničenja koja proizlaze iz opširne legislative te nepostojanja inspirativnih i jasnih prostornih planova.