TTF: Specifična znanja i vještine studentima garantiraju budućnost

Unatoč velikom napretku u području automatiziranosti i robotizacije industrijskih pogona, ljudska ruka, oko i vještina još dugo vremena neće biti zamjenjivi u proizvodnji obuće. Složni su u toj ocjeni studenti i profesori varaždinskog Studija dizajna obuće Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Naime, Od 2005. godine Tekstilno-tehnološki fakultet u svojoj Studijskoj jedinici Varaždin izvodi stručni studij Tekstilne, odjevne i obućarske tehnologije. Riječ je o studiju koji je od posebne važnosti za regiju sjeverozapadne Hrvatske jer je upravno na tome području smješten veliki broj tvrtki koje se bave proizvodnjom tekstila, odjeće i obuće. Stoga je prisutnost Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Varaždinu od ključno jer obrazuje mlade stručnjake za potrebe gospodarskog sektora i tržišta rada u cijeloj regiji.

A preddiplomski stručni studij Dizajn obuće smjer je koji se u Varaždinu provodi od 2007. godine te ga je dosad završilo ukupno 80 studenata. Program studija integrira dizajnerske, inženjersko-tehnološke i prezentacijsko-promotivne koncepte u oblikovanju i razvoju prototipova svih oblika i tipova cipela, od modne do obuće specijaliziranih namjena kroz umjetničku i znanstvenu praksu te istraživanje, saznajemo od profesorice Suzane Kutnjak-Mravlinčić, više predavačice Studijske jedinice Varaždin:

– Uz općeobrazovne sadržaje te tehnička i teorijska znanja iz obućarske struke, program dizajna obuće uključuje umjetničke i dizajnerske sadržaje te razvija likovne i kreativne sposobnosti i vještine s posebnim naglaskom na individualnom razvoju kreativnog mišljenja i izraza. Potičemo eksperimentiranje, istraživanje i inovacije u rasponu od stvaranja ideje do realizacije prototipa. Sintetizirajući stečena znanja, vještine i sposobnosti studenti stječu kompetencije oblikovanja modela obuće različitih tipova i namjene, od cipela, sandala, čizmi, tenisica, dječjih cipelica, radne obuće do nezaobilaznih cipela visokih potpetica – štikli.

OD CRTEŽA DO PROTOTIPA

Profesorica Kutnjak-Mravlinčić predaje umjetničke kolegije smjera Dizajn obuće: osnove dizajna obuće, dizajn proizvoda od kože, umjetničko grafička kompozicija, obuća i modni dodaci kroz povijest, likovno oblikovanje obuće… Podučava studente cijelom procesu dizajniranje obuće od ideje, izrade skica, koncept dizajna, idejnih rješenja do razvoja modela i izrade prototipova cipela različitih vrsta, tipova i namjena. Ujedno je i voditeljica studentima dizajna obuće za obavljanje stručne prakse u tvornicama obuće, tijekom koje studenti realiziraju autorske modele obuće u realnim proizvodnim mogućnostima.

Kada dođemo na nekakve sajmove starih zanata, uvijek postolari i kožari ističu kako je to struka, zanimanje koje izumire. Stoga Studij dizajna obuće djeluje u neku ruku na braniku opstanka ove branše. Naravno, velika je razlika između obrtništva i industrijskog načina proizvodnje. Ti stari kožari, koji samostalno rade, nisu toliko više zastupljeni danas. Ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu. Premda se kroz obrte polako „u modu“ vraćaju ti craft zanati.

Industrija odjeće i obuće oduvijek je speficična priča, ističe profesorica Kutnjak-Mravlinčić. Kaže da ćemo cipele uvijek trebati, kao i odjeću, tako da sama industrija obuće ima svoju budućnost i svoj prosperitet:

– Cipele su dio ljudskih potreba od prapovijesti do danas, kako iz funkcionalnih tako i iz estetskih razloga. No, razvojem znanosti i primjenom novih tehnologija uz automatizaciju proizvodnje kontinuirano se uvodi niz noviteta i poboljšica kako u konceptualnom pristupu dizajna tako i u samom procesa procesu proizvodnje obuće. Npr. primjenom aditivnih postupaka, u javnosti uvriježen naziv 3D printing, omogućena je izrada cipela izravno na uređaju za 3D ispis, na osnovi 3D raču­nalnog modela bez potrebe za dodatnim alatima.

Izložbom „Od skice do špice“ obilježena je tzv. kristalna, 15. godišnjica Studija dizajna obuće. Kroz izložbu i radove studenata, od crteža, nastavnih pomagala, replika povijesne obuće, realiziranih različitih vježbi i prototipova obuće, prikazan je dio tih razvojnih procesa dizajniranja cipela, korak po korak, od skice do špice. Kao dodatni sadržaj uz izložbu, snimljen je film autora Vedrana Hunjeka iz kojeg se saznaju pojedinosti o studiju te cjelokupnom procesu nastanka cipela danas, od ideje do realiziranog prototipa

Takvi stolni 3D pisači dostupni su za rad i studentima ovog studija, na kojima uče i savladavaju novu tehnologiju. I time pokušavaju pratiti trendove i novitete, primjene novih tehnologija. Ali, još uvijek je u samoj izradi, u proizvodnji obuće presudan veliki dio ljudskog rada.

– Svako možete nacrtati cipelu, štiklu koja fantastično izgleda. Ali kako je oblikovati u tip obuće koja je funkcionalna, ergonomski oblikovana i udobna? To je posao i zadaća inženjera koji edukacijom stječe niz kompetencija, kako teorijskih tako i praktičnih, o tehnološkim aspektima i specifičnostima obućarske struke od anatomije stopala, antropometrije, oblikovanja kalupa, svojstava materijala, konstrukcije i modeliranja do tehnoloških faza proizvodnje obuće.  On mora Primjerice, poznavati vrste i svojstva kože, koja je još uvijek danas jedan od najcjenjenijih i najkvalitetnijih materijala. U konačnici, kako „riješiti“ samu cipelu? Izrada cipele složen je proces sastavljen od brojnih postupaka i faza te primjene različitih osnovnih i pomoćnih materijale, npr. kalup koji svojom formom određuje oblik i vrstu cipele,  potplat, potpetica, tabanica itd. Zbog toga naše studente učimo razvoju modela. Neka u postupku od ideje do realizacije unesu jedan dio kreativno-dizajnerskih rješenja, ali da bi cipela u stvarnosti doživjela svoju komunikaciju i našla svojeg konzumenta, ona mora u konačnici biti udobna i funkcionalna. Ona mora biti prilagođena određenim namjenama, zahtjevima, tako da na ovome studiju pokušavamo zaokružiti cjelokupni proces oblikovanja obuće od ideje do realizacije, iskrena je profesorica Kutnjak-Mravlinčić.

Franka Žuvela Bošnjak vodi kolegije vezane uz kožu. Osnovu obrade kože, materijale u industriji obuće, strukturu i svojstva materijala i proces lijepljenja. Kroz te kolegije studenti se upoznaju s cijelim procesom, od proizvodnje kože do implementacije kože u cipele. Dobivaju puno informacija i znanja i iz drugih materijala koji su isto sastavni dio procesa proizvodnje obuće.

Pitamo je kakav im profil studenata dolazi zadnjih godina na Studij dizajna obuće i koliko se njihova znanja, predznanja razlikuju od generacija prije, recimo, desetak godina:

– Obično nam dolaze mladi ljudi koji imaju neku umjetničku crtu u sebi, koji vole tako nešto, naginju dizajniranju stvari. Predznanje je važno, ali isto tako kroz cijeli niz kolegija oni se ovdje postepeno obučavaju, prolaze kroz stručnu praksu koja je jako bitna, te na kraju tog procesa postaju kompletni stručnjaci u sferi dizajna obuće. Spremni za tržište rada. 

TEORIJSKA ZNANJA OPLEMENJUJU SE PRAKSOM

Kako ocijenjiti, vrednovati nečiju nadarenost i uspješnost u dizajnu obuće? Kada se piše test iz matematike na PMF-u, recimo, vrlo su  jasni kriteriji i postotak uspješnosti za neku ocjenu. No, kako ocijeniti nečiji dizajn tenisice? Koje su to kompetencije, koje vještine koje nastavnik na ovome studiju želi prenijeti djevojkama i mladićima koji upišu TTF? Žuvela Bošnjak ističe da studenti moraju naučiti, potom i znati razmišljati kao inženjeri. Kada naiđu na neki problem, moraju znati kako mu pristupiti, u kojem smjeru tražiti rješenja.

– Ne bi rekla za sebe da sam strogi nastavnik. Prije bih rekla da sam realna. Znači, brojke su sve. Zna se koji postotak znanja moraju imati da bi prošli pismeni, dok je usmeni uvijek lakši, jer se studenta može navesti u pravome smjeru s nekim potpitanjima, pa se to lakše prolazi. Ali 60 posto znanja mora biti vidljivo da bi student zadovoljio i prošao neki ispit.

Naša sugovornica dodaje da je prednost ovog studija – stručna praksa, koja također utječe na završnu uspješnost. Odlaskom na stručnu praksu u tvornice, studenti vide cijeli proces. Od razvoja modela, pripreme, izrade šablone i probnog uzorka, do pripreme za proizvodnju.

Zanimalo nas je kako su preživjeli koronu, silne lockdownove, nastavu na daljinu, kako su odrađivali praksu u takvim uvjetima. Suzana Kutnjak-Mravlinčić govori:

– Za razliku od teorijskog dijela koji se odvijao nastavom na daljinu odrađivanje prakse moguće je provesti isključivo u realnim uvjetima. Zahvaljujući dobroj suradnji i susretljivosti mentora iz tvornica obuća koji vode studente tijekom obavljanja stručne prakse studenti su ipak uspjeli odraditi veći dio prakse u tvornicama.

Studenti moraju naučiti, a potom i znati razmišljati kao inženjeri. Kada naiđu na neki problem, moraju znati kako mu pristupiti, u kojem smjeru tražiti rješenja
– Franka Žuvela Bošnjak

Josip Petric predavač je u sektoru odjevne tehnologija. Predaje im stručne predmete poput tehničke pripreme, krojenje, šivanje, dorade i stručne prakse. I njemu je, baš kao kolegici Žuveli Bošnjak, važno da studenti prvo usvoje teorijska znanja, koja onda na praksi provjeravaju, oplemenjuju, produbljuju:

 – Imaju određeni zadatak koji trebaju u okviru stručne prakse napraviti i to se onda valorizira, ocjenjuje. Kada nam učenici dolaze iz srednje tekstilne škole, onda je to dobra vertikala, oni posjeduju dobro znanje struke. Ali imali smo i studenata koji su gimnaziju završili, i neke druge škole, pa njima bude malo teže. Međutim, sve ovisi o motivaciji. Svaki student koji motiviran te razlike može prevladati i bez obzira na vrstu srednje škole, biti uspješan student Dizajna obuće. Kasnije i uspješan u toj struci.

LJUDI I ROBOTI

Spomenuli smo da je Studij dizajna obuće TTF-ae od posebne važnosti za regiju sjeverozapadne Hrvatske jer je upravno na tome području smješten veliki broj tvrtki koje se bave proizvodnjom tekstila, odjeće i obuće. Potvrđuje to i Petric, naglasivši da Varaždinska i Međimurska županija prednjače po zastupljenosti i kvaliteti odjevne i obućarske industrije, tako da ovdje još uvijek postoji dovoljno interesa na tržištu rada za nove, mlade kadrove.

– Tako je bilo kroz čitavu recentnu povijest. Ljudi ovog kraja oduvijek su se, uz poljoprivredu, bavili tekstilnom, šivanjem, postolarstvom, i to je, rekao bih, dio tradicije. Dodaje da je ovaj studij dizajna obuće jedinstven u Hrvatskoj, jer studentima daje zahtjevne posebne vještine, koje upravo struka sve više traži.

Suvremena tehnologija, robotizacija, sve što se što se danas implementira u razne proizvodne procese, dosta se teško probija u ovoj industriji, jer (srećom) još uvijek prednjači ljudska vještina koju ti roboti teško mogu zamijeniti. Zbog toga se, zaključuje Josip Petric, ta industrija i održala u ovim dinamičnim i nesigurnim vremenima:

– Ono što je evidentno, nedostaje radne stane. Zbog toga industrije žele taj manjak nadomjestiti robotima. Imali smo već priliku razgovarati s predstavnicima tvrtki koje traže našu pomoć oko toga. Jer, u čemu je problem? Inženjeri strojarstva mogu napraviti robota, ali da bi on bio zamjena za ljudsku ruku, oko i znanje, onda ga naša struka treba programirati. Međutim, u dizajnu obuće nijedan robot neće moći zamijeniti čovjeka. Barem ne tako skoro. U tome leži posebnost našeg studija, i naši studenti ne moraju brinuti za budućnost jer će još dugo vremena biti vrlo tražena roba u svojoj struci!

---

Kvaliteta je uvijek skuplja

U industriji obuće i odjeće, ručno izrađeni i dizajnirani komadi uvijek su bili skuplji. Kako onda takvu skupu i kvalitetnu robu pogurati na ovom tržištu koje je danas osuđeno na jeftine proizvode, ponajviše zbog financijskog stanja nacije, pitamo profesoricu Kutnjak- Mravlinčić:

– Nažalost, kako se probiti na tržištu, za to ne postoji niti recept niti formula niti kuharica. Inače bi svi naši studenti ostvarili svoje uspješne brendove. A znamo da to nije tako. Ipak, polako se, usred sve veće osviještenosti o ekologiji i održivosti, stvara određena svijest, posebice kod mladih da ipak gledaju gdje je što proizvedeno, kako je proizvedeno i smatram da postepeno dolazi do zasićenosti lošom, jeftinom robom. Prisjetit ćemo se nekih davnih vremena. Imali smo cipele u kojima smo se osjećali jako dobro, za koje smo rekli da bi u njima mogli hodati dan i noć, i plesati i šetati. Ta je cipela koštala. A ako gledamo cipelu od kože danas, koja je rađena po svim pravilima struke, ona i danas košta minimalno 150 eura. Želimo znati da je sve što je unutra ugrađeno kvalitetno, da nam potpetica od 10 cm nakon nekoliko hodanja neće otpasti itd… Cijena bi trebala garantirati kvalitetu i materijala i izrade, no u stvarnost na žalost ponekad i nije tako.  Nekada je u osnovnoj školi postojalo Domaćinstvo na kojem se učilo kako održavati odjeću, kako održavati obuću. Kada danas pitam studente kako održavaju svoju obuću, onda me čudno gledaju. Oni su svi danas u tenisicama, koja je slobodno možemo reći postala cipela današnjice. To se ne pasta i glanca, samo se eventualno pere u perilici. Mišljenja sam da se trenutno formira pozitivno „održivo modno okružje“ u skladu s globalnim ekološkim tendencijama te da smo i mi sami na neki način zasićeni masovnom brzom modom. Globalno je stvoren kompleks da moramo imati puno i odjeće i obuće. Nauštrb kvaliteti. Srećom, cijela ova priča o kružnom gospodarstvu, održivom razvoju, o kupovanju manje artikala, smanjivanju konzumerizma, možda bi mogla osvijestiti u budućnosti da je kvaliteta ipak važnija od nekakvih prolaznih modnih trendova. Tu je šansa za naše studente.

---

Što kažu studenti? Obuću smo počeli gledati drugim očima

Tena Šaško dolazi iz Koprivnice i tek je na prvoj godini studija. Kaže da joj se sviđa kreativnost i način izražavanja koji uči na studiju, djelovala joj je zanimljiva ta struka, a i Varaždin se nalazi relativno blizu Koprivnice. Iako u Varaždinu živi u studentskom domu.

– Cijeli je studij dobro organiziran, specijaliziran, a sama mi se nastava ne čini preteškom. Tek sam kratko ovdje, a kako sam došla iz opće gimnazije, znači bez ikakvog predznanja, već mogu reći da sam dosta  naučila. Znam da je to čudan prelazak, iz opće gimnazije u dizajn obuće, no nekako osjećam da je to baš posao u kojem sam se našla. Voljela bih jednog dana dizajnirate svoje cipele, i sigurna sam da će nas ovi profesori dovoljno naučiti da u tome budemo uspješni.

Jelena Barlović Vinković je pak treća godina i priznaje da danas, kada uđe u neku trgovinu cipelama ili obućom, drugačije gleda na ono što se nudi. Primjećuje, kaže, sklad boja, izradu, specifičnost nekog dizajna:

– Ponekad vidim da je kvaliteta izvedbe u neskladu s cijenom tog obučnog predmeta, što sam naučila upravo na ovome studiju. I zbog toga sam izabrala ovaj studij. Budući da radim u toj branši, cilj mi je bio napredovati na poslu. Pet sam godina radila u proizvodnji i želja za usavršavanjem donijeli mi je upis na ovaj fakultet. I stvarno su mi znanja i kompetencije ovog studija pomogle u svakodnevnome radu. Recimo, tehnologija obrade kože, prepoznavanje kvalitete kože, dizajn, komponiranje boja, svašta zapravo.

Naša je sugovornica dokaz kako se ulaganje u obrazovanje svakako isplati, i Jelena je na najboljem putu da iz proizvodnje pređe u sektor razvoja obuće. Definitivno nam takvih stručnjaka nedostaje, što samo naglašava vrijednost studija dizajna obuće:

– Bez obzira koliko godina imate, ako vam se pruži prilika za napredovanje, zgrabite ju. Upišite neki studij, steknite dodatna znanja, jer je to ulaganje u vašu budućnost. Napredovanje bez podloge znanja je teško, a kada imate specifična znanja u svojoj struci, onda je sve lakše, poručuje Jelena eventualnim budućim studentima TTF-a.

Student treće godine Matija Eršeg nije bio baš pričljiv poput svojih kolegica, ali je zato svojim radom pokazao zašto je među najboljim studentima TTF-a. Naime, izložio je i pokazao nam svoju cipelu, koju je kroz stručnu praksu dizajnirao i izradio:

– Prvo sam napravio skicu, crtež, potom razvoj modela po boji, šablone odnosno krojne dijelove za izradu. Ovaj mi je studij nadogradnja mog prijašnjeg obrazovanja, jer sam završio strukovno obrazovanje za dizajnera odjeće. Nakon čega sam odlučio upoznati i svijet obuće. Velika je razlika između ta dva smjera, čak bi rekao da je dizajn obuće teži. Cilj mi je jednog dana imati vlastiti dizajnerski studio, što će sigurno biti lakše s diplomom i znanjima ovog fakulteta.