Zagrebačke minijature (uskoro) kao nova turistička atrakcija

Zamislite da ispod zagrebačkih zgrada i ulica postoji jedan drukčiji svijet, malen po dimenzijama, ali ništa manje zanimljiv, s obiteljima koje sjede uz kamine i večernje sate provode uz veselo druženje, pjesmu i pokoju knjigu. Ne možete ući u njihov svijet, ali se svaki puta iznova oduševite kada na nekom kolničkom rubniku ugledate njihove male osvijetljene prozore. Kada bismo barem mogli pogledati kroz njih…

Zvuči zanimljivo? Izuzetno! Riječ je o ideji, mašti, fotomanipulaciji zagrebačkog umjetnika i filmskog redatelja Filipa Filkovića Philatza radnog naziva „Mali Zagreb“. Philatz s Turističkom zajednicom grada Zagreba već pregovara i  dogovora seljenje minijatura iz medija fotomanipulacija u stvarni svijet, na ulice i druge lokacije središta grada.

Jedna od najposjećenijih austrijskih turističkih lokacija, osim bečkog dvorca Schönbrunn i Mozartove rodne kuće u Salzburgu, svakako je Minimundus, park minijatura u Klagenfurtu s najpoznatijim svjetskim znamenitostima, ali izgrađenih u umanjenoj verziji! Bude li sreće i pozitivne vizije, i Zagreb bi uskoro trebao dobiti svoju minijaturnu verziju. Doduše, ne u obliku minigrađevina, već sličica iz života naslikanih na rubnicima i rubovima zgrada, na kojima bi trebala osvanuti mala vrata i osvijetljeni prozorčići. Kao simbol odnosno ulaz u spomenuti minijaturni svijet koji živi nekim svojim ritmom, pravilima i normama drukčijima od užurbane svakodnevice metropole iznad njega.

Filipov Filković Philatz priznati je redatelj i filmski stvaratelj. Njegov kratkometražni igrani film „Posljednji Bunar“ do danas je osvojio 24 nagrade diljem svijeta, sufinanciran od strane HAVC-a u hrvatsko-francuskoj koprodukciji. Trenutno razvija dugometražni igrani film „Veliki Medvjed“ koji je HAVC podržao s razvojem scenarija i razvojem projekta. A upravo je završio dokumentarni film „Zastava” (koji ima premijeru iduće godine) za koji se trailer može pogledati na YouTubeu. Philatz je autor i dokumentarnih serijala „Dulum Zemlje“ te „Lovac na bilje“ koji se mogu gledati na HRT-u.

Radio je, između ostalog, i spotove za Gibonnija, Massima, Hladno Pivo, Edu Maajku, Pocket Palmu, Nenu Belana… Očito je, dakle, da ovaj mladi redatelj ima svojstven pogled na svijet oko sebe, koji je, na sreću svih nas, rezultirao „Malim Zagrebom“:

– Oduvijek promatram gradsku arhitekturu, najviše te neke uglove i kuteve građevina, ono što se nalazi uz tlo, ono iz čega zapravo zgrade „rastu“. Za mene se tu krije čitav niz nekakvih malih mikro arhitektonskih linija koje djeluju kao neki mali životni prostor. Tako sam htio vidjeti što bi se desilo kada bi taj minijaturni prostor pretvorio u životni, da ispod zgrade u kojoj netko živi postoji još i neki minijaturni space koji je replika ovog velikog – kao vrata u neki drugi paralelni svijet. Jako mi se dopada ta ideja topline doma. Mislim da je to najviše i privuklo ljude tim minijaturnim domovima – simbolički kao neko mjesto u kojem se osjećamo sigurno i toplo. Vjerujem da postoji nešto slično negdje u svijetu – bilo bi šteta da ne postoji, istile Philatz u razgovoru za Universitas portal.

Kako si birao lokacije, što svaka od minijatura prikazuje?

Tražio sam neke rute koje meni nešto znače ili sam vezan uz njih. Zatim sam krenuo razmišljati logično i shvatio kako je bitno napraviti ove minijature na nekim frekventnim zanimljivim prostorima, poput primjerice strogog centra grada u kojem često boravimo i prolazimo kroz njega. Mislim da bi ovakav projekt upravo u takvom centru grada mogao dobro zaživjeti. Svaka minijatura zapravo prikazuje neke tipične zagrebačke vizure prozora, vrata i izloga na kakve smo navikli – ali u manjim dimenzijama.

U kojoj su fazi pregovori s TZ grada Zagreba?

Svakako je cilj ovog projekta da ga se pretvori u stvarni svijet. Sviđa mi se što je projekt zapravo privukao i pažnju nekih drugih organizacija koje se bave sličnim stvarima te sam dobio jako ljubazni poziv za sudjelovanju u jednoj od njih. Mislim da sam ovom projektu pristupio dosta ozbiljno i možda bi on i mogao s vremenom postati jedna od zanimljivosti grada za sve promatrače (turiste i građane). Jako mi je zanimljiva ideja da postoji neko mjesto u gradu gdje možete otići i pogledati, promatrati i analizirati ovakve minijature – meni to zvuči odlično. Stvarne minijature radit će se tako da podsjećaju na pravi oblik elemenata na koje smo navikli u gradu – već radimo neke probe i zadovoljni smo izgledom. To bi svakako bio reljefni odljev, a ne samo crtež u prostoru, htio bih da se osjeti trodimenzionalnost tih elemenata.

Na društvenim mrežama puno se dijelio tvoj GIF gdje Coca Colinom kamionu dodaješ kamione s cjepivom protiv korone. Kako gledaš na cijelu situaciju s pandemijom? Jesmo li kao čovječanstvo adekvatno odgovorili na to ili je kriza (opet) u nama probudila ono najljepše, ali i najgore?

To je stvar ljudske prirode, tema koju sam istraživao za svoj nagrađivani kratkometražni film “Posljednji bunar”. Riječ je o SF filmu u kojem postavljamo pitanje što bi se desilo kada bi na svijetu nestalo pitke vode, a ljudi bi mogli piti samo onu kupovnu (koja se obogaćuje različitim svojstvima). Tu se bude dobre ali i one najgore stvari, prvenstveno vezano uz nerazumijevanje.

Spomenuti story s Coca-Colom i Pfizerom je doslovno zezancija, tzv. meme, koji je nastao iz čiste želje da podignem atmosferu u ovom učmalom vremenu. Radim to već neko vrijeme kroz te neke kvazi humoristične meme formate – kada god imam vremena i dobijem neku dobru ideju, pretvorim to u funny meme i to se ljudima sviđa.

Doba korone je jedan jako čudan period za sve na svijetu, ali osjećam kao da smo možda svi i nekako malo „usporili“ i stali na trenutak. Zapitali se što točno radimo, zašto, kud ovo sve ide – sve su to neki dobri periodi za preispitivanje samih sebe. Grozno je što ljudi odlaze u nehumanim uvjetima, ali smatram da je trenutno odgovornost na svima da za sebe shvatimo što nam je najbitnije i živimo u skladu s ovakvim vremenima.

Baviš se aktivno filmom, kojeg nazivaju sedmom umjetnošću. Može li se uopće živjeti od umjetnosti u Hrvatskoj?

Mislim da se može, pogotovo ako ti to postane nešto u što ulažeš sve. No, tu se pitam koja je linija između umjetnosti i neke produkcijske namjene. Primjerice, radim i stvaram, živim već petnaestak godina od ovoga što radim; to su dokumentarni filmovi, reklame, glazbeni spotovi pa i igrani filmovi. To nužno ne spada sve u umjetnost, iako je sve povezano. Imam tu sreću da (za sada) ne presušujem s idejama i zapravo neke moje ambicije da pokažem ne samo zanimljivi već i edukativni i kvalitetni sadržaj publici je to što me cijelo vrijeme i motivira. Napravio sam prije nekoliko godina edukativni dokumentarni serijal “Lovac na bilje”, pa sada i serijal “Dulum Zemlje” i oba su zapravo u suštini o samoodrživosti i o nekim modernim vremenima koja zovu povratku u prirodu.

 

Dok neki stvaraju sadržaj koji po meni spada u rubriku „žutilo“, ja sam si zadao cilj da stvaram edukativni i društveno odgovorni sadržaj koji može ne samo motivirati nego doslovno i pokrenuti mnoge. Rezultate toga zapravo vidim i čitam jer nam se često jave gledatelji koji podijele svoju priču i kažu kako ih je to nešto što sam stvorio upravo i motiviralo. To je najbolji osjećaj, kada znaš da je taj tvoj trud nekog potaknuo na nešto novo.

Koliko Hrvati doista cijene umjetnost, umjetnike, njihova stremljenja i ideje?

Mislim da umjetnost nije za sve i svakoga. Netko u tome pronađe nešto za sebe, netko to ignorira odnosno možda ne razumije. No, tu uvijek vrijedi ona da ako nešto ne razumijemo, ne moramo odmah to i odbaciti. Umjetnost je posvuda, doslovno, posvuda oko nas. Priroda je forma umjetnosti koja je stvorena sama od sebe, oblici oko nas, formacija zgrada, izrasla biljka koja se trudi rasti između asfalta i zgrade. Sve to nosi neku ljepotu. Upravo iz te “ljepote” je proizašao i ovaj projekt “Mali Zagreb” jer sam vidio umjetnost tamo gdje nitko ne gleda – doslovno je to nama pod nogama, taj čitavi mali univerzum koji ignoriramo.

Kakvi su ti planovi za budućnost?

Približavam se kraju razvoja projekta dugometražnog igranog filma koji režiram „Veliki Medvjed“ te se nadamo skoroj produkciji filma. Zatim u razvoju imam i “K67”, epic dokumentarni film o prepoznatljivom istoimenom kiosku koji stvaramo u suradnji sa Sašom J. Mächtigom, autorom i dizajnerom tog kioska. Sve su to jako lijepi projekti kojima se veselim, a uz to se vraćam i režiranju treće sezone svog dokumentarnog serijala „Lovac na bilje“ koji se emitira na HRT-u. Za njih spremam u 2021. godini režirati i dokumentarni serijal „Zanat“ o svim zanatima koji izumiru. Opet je to jedan motivacijski projekt kroz koji se nadam da će se ljudi vratiti tim nekim zanimanjima koji su na samom rubu izumiranja.