Tema jubilarne Komunikološke škole Matice hrvatske bila je Vrednote u medijima i hrvatskom društvu, a tijekom četiri dana na Korčuli je o tome slušalo deset ponajboljih studenata komunikologije i novinarstva. Održavanje Komunikološke škole poduprli su grad Korčula i gradonačelnik Andrija Fabris te Gradski ured za sport i mlade Grada Zagreba, a o samom projektu razgovarali smo s Jelenom Gazivodom, Igorom Kanižajem i Danijelom Labašem
U organizaciji Odjela za medije Matice hrvatske u Korčuli se održalo jubilarno, deseto izdanje Komunikološke škole, koje je okupilo deset ponajboljih studenata komunikologije i novinarstva s Fakulteta političkih znanosti i Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu te s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta.
Središnja tema ovogodišnjega izdanja toga jedinstvenoga interdisciplinarnoga stručnoga usavršavanja bila je Vrednote u medijima i hrvatskom društvu, a današnji studenti i budući medijski djelatnici o tome su učili od uglednih predavača iz struke i znanosti.
O organizacijskim aspektima u vremenu „novog normalnog“ govorila nam je Jelena Gazivoda, tajnica Komunikološke škole Matice hrvatske i izvršna urednica dvotjednika Vijenac: „Ovogodišnja je škola Odjelu za medije Matice hrvatske bila izazov u svakom pogledu jer je organizacijski bila zahtjevnija od prethodnih. Nakon otkazivanja u ožujku, od Predsjedništva Matice dobili smo zeleno svjetlo da u skladu sa svim preporukama i epidemiološkim mjerama, po uzoru na održavanje nastave uživo na Sveučilištu u Zagrebu i Hrvatskom katoličkom sveučilištu, održimo i Komunikološku školu u Korčuli. I predavačima i studenticama mjere su postale novo normalno jer već nekoliko tjedana pohađaju i redovitu nastavu na svojim fakultetima, tako da s te strane nije bilo nikakvih iznenađenja. Predavanjima su se online mogli priključiti i srednjoškolci iz Korčule. Velik posao odradili su voditelji škole – pročelnik Odjela za Medije Matice hrvatske Igor Kanižaj (FPZG) i Danijel Labaš (FHS), koji školu vode od 2008. godine.“
Predavanja su se održavala u gradskoj vijećnici Grada Korčule, a organiziran je i posjet najvažnijim gradskim i otočnim znamenitostima, kao i praktična nastava. Polaznici su imali priliku usavršiti svoj javni nastup te se upoznati s radom lokalnih medija, a neki su znanje stečeno na praktičnim radionicama i medijskom treningu mogli pokazati prilikom gostovanja na Radiju Korčula.
„Zahvaljujući podršci grada Korčule i gradonačelnika Andrije Fabrisa, koji značajno podupiru Školu, drugu godinu zaredom boravili smo u Korčuli, a iznimno nam je drago da je njezinu važnost prepoznao i Grad Zagreb te ju ove godine podržao kroz Gradski ured za sport i mlade“, istaknula je Gazivoda.
Do sada je održano ukupno deset Komunikoloških škola Matice hrvatske. Prva je započela 2008. godine u Dubrovniku, a nakon toga Škola se održavala u Tomislavovu domu na Sljemenu te zatim nekoliko godina i u Zagrebu, a posljednje dvije godine održava se u Korčuli. Ističući kako im je Korčula dobar domaćin i partner, iz Matice poručuju kako i sljedeće godine planiraju održati Školu na istoj lokaciji, a u organizaciji kulturnoga programa svoj će doprinos dati i ogranak Matice hrvatske u Blatu na Korčuli.
O Komunikološkoj školi Matice hrvatske u općenitom smislu, kao i o organizaciji njezina ovogodišnjega izdanja, za Universitas smo razgovarali i s njezinim voditeljima – profesorom Igorom Kanižajem s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, ujedno i pročelnikom Odjela za medije Matice hrvatske, i s profesorom Danijelom Labašem, predstojnikom Odsjeka za komunikologiju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i članom Matičina Odjela za medije.
Pročelnik ste Odjela za medije Matice hrvatske i u projektu ste od samog početka. Kako je došlo do ideje za pokretanjem Komunikološke škole Matice hrvatske i koji su glavni ciljevi toga projekta?
KANIŽAJ: Na poticaj našeg bivšeg pročelnika Branka Lovrića i glavnog tajnika Zorislava Lukića osmislili smo i pripremili jedinstveni program za perspektivne studente, kojima smo htjeli ponuditi dodatna znanja i vještine, a koje inače ne mogu steći tijekom fakultetskog obrazovanja. Prva Škola koja je održana u Dubrovniku trajala je deset dana i imala je osam tematskih cjelina, dakle pružala je sveobuhvatan pregled osam ključnih područja. Bio je to inovativni edukativni program koji je donio brojne plodove koje prepoznajemo i danas. Danas smo zbog drugih okolnosti smanjili program na četiri dana, i svaki se put bavimo jednom odabranom temom kao glavnom. Interesantno je kako smo i kroz tematski pristup uspjeli predvidjeti neke događaje u društvu poput npr. Škole o elektroničkom nasilju 2013. godine. Zanimljivo je i kako smo na prošloj Školi 2018. kao temu imali Medijski odgoj za odgovorni javni govor, a upravo ovih dana vidimo koliko izazova imamo u javnom govoru političara.
U Komunikološkoj školi Matice hrvatske do sada je sudjelovalo deset naraštaja – ističu li se među njima i neka poznata imena, koja su možda i zahvaljujući Školi stekla neka znanja koja su im pomogla u budućem stručnom ili akademskom razvoju?
KANIŽAJ: Teško je od 110 polaznika nekoga izdvojiti, ali reći ću samo kako gotovo svi polaznici danas u našem društvu sudjeluju u donošenju važnih odluka, na raznim mjestima, pronose vrijednosti koje su nas okupile i ističu se po profesionalnom i angažiranom pristupu u javnosti. Uostalom, sve polaznike možete pronaći na mrežnim stranicama Matice hrvatske pa se i sami uvjeriti tko je svoje prve medijske i javne korake napravio upravo unutar naše Škole. Kao organizatori i voditelji Škole sretni smo kada naše bivše polaznike vidimo kako se ne boje ući u medijski prostor, javno zastupati svoje ideje, promovirati vrjednote i njegovati naše kulturno naslijeđe.
Škola je namijenjena studentima Fakulteta političkih znanosti, Fakulteta hrvatskih studija i Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta, a broj mjesta je ograničen. Kakvo zanimanje vlada među studentima u kontekstu prijava, po kojem se ključu se provodi selekcija studenata te koji su razlozi ograničavanja broja sudionika?
KANIŽAJ: Možda je najvažniji razlog uspjeha ovoga programa način odabira polaznika. Znamo otprije kako je dvanaest idealan broj za rad u odgojno-obrazovnom sustavu. To vam uostalom mogu posvjedočiti i svi bivši polaznici. Uspjeli smo potaknuti i one koji su po svojoj prirodi introvertirani i možda ni sami nisu vjerovali kako će se početi otvarati prema drugima. Sve više nam se čini kako novi polaznici dolaze po preporuci, nakon službene prijave na natječaj, a i način selekcije se s vremenom promijenio pa više nije potrebno provoditi detaljne analize npr. komunikacijskih potencijala, što smo radili u prvim generacijama.
Među predavačima na Komunikološkoj školi su i istaknuti pojedinci u struci i znanosti, što dodatno oslikava prestiž te škole. Koje biste predavače i institucije s kojima surađujete istaknuli i možete li objasniti koncepciju edukacijskog procesa na KŠMH-u?
KANIŽAJ: Ne postoji sličan program koji je u deset generacija kao predavače okupio više od stotinu intelektualaca, profesora, akademika, novinara, urednika, stručnjaka iz raznih područja, i veći dio njih zapravo je izdvojio svoje slobodno vrijeme za naše polaznike. Ne možemo im nikada do kraja zahvaliti. Program je osmišljen kao kombinacija teorijskog i praktičnog dijela u kojem se svake godine bavimo jednom okvirnom temom o kojoj promišljamo iz nekoliko perspektiva, a onda ju na temelju tih poticaja konkretiziramo u radionicama. Surađivali smo s više od sedamdeset institucija i pet sveučilišta. Posebno su dragocjeni bili trenutci provedeni s našim akademicima, koji su polaznicima otkrivali dragocjene crtice iz svojih života na tako jednostavan način. Neka od izlaganja, poput onih akademika Josipa Bratulića ili naših pokojnih akademika Ante Stamaća i Tonka Maroevića, pamtit će godinama.
Zašto ste za središnju temu ovogodišnje Komunikološke škole odabrali Vrednote u medijima i hrvatskom društvu? Koje biste teme iz proteklih izdanja Škole istaknuli, a da su posebno aktualne i danas?
LABAŠ: Kao što je vidljivo i iz same najave naše ovogodišnje Škole, odabirom te teme htjeli smo još jednom, kao i svih deset godina do sada, biti aktualni i pratiti relevantnu temu te o njoj raspraviti s polaznicima Škole, koje smo željeli potaknuti na kritičko promišljanje o sadržajima s kojima se susreću u javnosti i u medijskom prostoru te ih osposobiti za (raz)otkrivanje nepoželjnih i prijetećih sadržaja općim ljudskim vrjednotama te njihovo ublažavanje u svojoj okolini. Zajedno s ovogodišnjim polaznicama tri smo dana prije svega otkrivali, a potom analizirali vrjednote koje postoje u hrvatskom i drugim društvima i na koji su način prisutne u medijima ili ih u medijima, iz nekoga razloga, na žalost, nema.
Studenti su o vrjednotama u medijima i hrvatskom društvu intenzivno slušali četiri dana. Koje biste zaključke i predavanja istaknuli iz ovogodišnjega programa škole u kontekstu te teme?
LABAŠ: Ono što je bio jedan od specifičnih ciljeva ne samo ove, desete po redu Komunikološke škole, bilo je ukazati na današnji utjecaj medija na odnose i na vrjednote u javnome prostoru, te polaznike osposobiti da – koristeći se stečenim znanjima – i sami u budućnosti budu sposobni razumjeti važnost i ulogu vrjednota u društvu i naučiti ih zastupati u medijima i u javnosti. K tome su vodili i svi naši zaključci u svjetlu suvremenoga medijskoga izvješćivanja, poglavito u kontekstu hrvatskih medija, pa smo tako na prvo mjesto stavili vrjednotu poštovanja ljudskoga dostojanstva, a onda i sve ostale koje proizlaze iz toga dostojanstva: slobodu i odgovornost ne samo medija nego i publike, koja je danas sukreator mnogih (pa i medijskih) sadržaja, pravednost prema svim dionicima javnoga diskursa, solidarnost i supsidijarnost. S polaznicima smo se u raspravama često navraćali na teme i obvezu poštovanja istine i činjenica kao vrjednota na kojima počiva medijska i novinarska etika, kao i na pravo na dobar glas, ugled i čast, pravo na intimu, na poštovanje izvora informacija, kao i na sve one teme koje definiraju kodeksi časti novinarske profesije u nas i u svijetu.
Bit ću općenit, ali opet vrlo konkretan: nedostaje promicanja vrjednota, koje su istisnule senzacionalističke vijesti, skandali, dezinformacije i laži, neobjektivnost i pristranost, partikularni interesi i trka za profitom. No, nismo se ovom temom željeli baviti na taj način, nego smo išli do samih temelja, do ključnih pitanja vezanih uz one koji su odgovorni za sve što se pojavljuje u medijima – a to su novinari, urednici, vlasnici medija. Zato smo s polaznicama Komunikološke škole zaključili da vrjednote u medijima i društvu može prenositi samo onaj tko je svjestan tih istih vrjednota i svojega identiteta, i osobnoga i profesionalnoga, pa smo u tom kontekstu razmišljali i o važnosti pozitivnoga gledanja na svoj i tuđi identitet, iz čega onda i proizlazi s jedne strane svijest o svojoj vrijednosti, a s druge nas ona upućuje na potrebu poštovati drugoga i drugačijega u našim društvima. Upravo smo u tom kontekstu govorili o pravu svakoga čovjeka da govori u javnosti, jer to pridonosi demokratizaciji našega društva, pri čemu smo naglasak stavili na „demokratsko ponašanje“ – na ponašanje u kojemu nema mjesta za govor mržnje i netoleranciju, nego takvo ponašanje znači naučiti upoznati i priznati drugoga, pretpostavljati razgovor suprotstavljenih, razvijati dijalog i smisao za kompromis, dati prevagu razumu nad strašću, odstraniti nasilje i laž iz javnosti i medija. Svega toga nedostaje, i to upravo zato što ni novinari, a onda ni njihovi urednici i vlasnici, u mnogim slučajevima ne cijene svoj profesionalni identitet, nego postaju nečije „poluge“, da ne kažem podanici i sluge koji, da bi sebe opravdali, kažu: Svi tako čine, svi tako piše, nema više poštenja, pa zašto bih ja bio pošten? Pogrješno! A upravo su nam pravi profesionalci potrebni danas – u svijetu brzih medija i još bržih (dez)informacija. Jer, svi znamo koliko su nam danas važni „pravi ljudi“ i prave teme, jer su – poglavito kada je o lažnim vijestima i dezinformacijama riječ – potrebni krjeposni ljudi, krjeposni novinari koji će naučiti, ako to još nisu, kako prenositi i promicati istinu unatoč sveprisutnoj propagandi i manipulacijama. Gotovo da bih mogao parafrazirati onu staru antičku mudrost koja kaže: Samo moralan čovjek može biti dobar govornik, pa reći: Samo moralan čovjek može biti dobar novinar. Ljudi su nekad, kao i danas, odmah prepoznavali onoga tko to nije i onoga tko je čista suprotnost moralnom čovjeku – a to je manipulator. A novinari ne žele da ih javnost smatra ili da ih prepozna kao manipulatore, nego kao slobodne, odgovorne i krjeposne ljude i profesionalce.
Danijel Labaš: jesu li i koje su vrjednote u medijima i društvu (osobito) ugrožene u današnjem vremenu „novog normalnog“?
