Krajolici bijega nalaze se tamo gdje je sve moguće

Sve dobre stvari nastaju uz dobar komad torte od čokolade i uz dobru komunikaciju, ali i energiju. U apstraktnoj umjetničkoj fotografiji majstorke Kurečić naglašeno je hvatanje te dobre energije.

Poruka je to autorice stručne koncepcije izložbe Draženke Jalšić Ernečić prilikom otvaranja izložbe Escape Landscapes. Četrdeset apstraktnih fotografija nagrađivane autorice izv. prof. dr. sc. Maje Strgar Kurečić postavljeno je u prostorijama palače Herzer Gradskog muzeja Varaždin. Izložba je realizirana kroz projektnu suradnju četiri renomirana hrvatska muzeja: Muzej grada Koprivnice (ujedno i nositelja programa), Gradskog muzeja Varaždin, Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu i Gradskog muzej Virovitica. U Varaždinu je izložbu moguće pogledati sve do 4. rujna. Izložba se nakon toga predstavlja u Zagrebu, a do kraja godine i u preostala dva muzeja. Prema autoričinim riječima serija fotografija Escape Landscapes (Krajolici bijega) predstavlja: „(…) putovanje u slobodu, u otvoreni tok čistih ideja.“ Kroz seriju ovih moćnih ekspresionističkih fotografija profesorica Strgar Kurečić osvojila je i brojne svjetske nagrade, a valja istaknuti: 1. mjesto za seriju na ND Photography Awards (2019.), 1. mjesto i titula Abstract Photographer of the Year na Minimalist Photography Awards (2019.) i 1. mjesto na 12^th Julia Margaret Cameron Award (2018.).

Osim izložbe Escape Landscapes u Herzerici, u varaždinskoj Galeriji Zlati Ajngel do 26. lipnja otvorena je i druga autoričina nagrađivana izložba Floating Garden. Prema katalognom predgovoru Ive Prosoli ciklus od trideset fotografija Maje Strgar Kurečić predstavlja atmosferu: „(…) stvorenu interakcijom između različitih predmeta biljnog podrijetla čija je struktura vidljiva anatomski precizno te vode, što omogućava nebrojena čitanja.“

O uspješnim izložbama, motivaciji u radu, ali i fotografskom promišljanju u razgovoru za Universitas govori profesorica Maja Strgar Kurečić s Grafičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Kako je došlo do zamisli za organiziranje izložbe „Escape Landscapes“ i kako je tekao proces pripremanja izložbe?

– Ideja za izložbu krenula je od moje kustosice Draženke Jalšić Ernečić pred godinu dana. Ona prati moj rad zadnjih pet-šest godina i sigurno je osoba koja me najbolje poznaje kao autora. Kroz brojne razgovore o fotografiji koje smo vodile proniknula je u samu srž onoga što me pokreće u stvaranju i dala mi je veliki vjetar u leđa u trenutcima kad nisam bila sigurna da li je to što radim dobro samo meni ili i šire. Bavljenje apstraktnom fotografijom na ovim prostorima nije baš nešto uobičajeno, pa je od velike vrijednosti dobiti povratnu informaciju od struke. Ona me potaknula da seriju Escape Landscapes pošaljem na renomirane svjetske natječaje i portfolio review na kojima sam dobila potvrdu da je serija vrijedna i originalna u okvirima suvremene umjetničke fotografije. Također, prošle godine predstavila je moj rad na poznatom američkom portalu za umjetničku fotografiju LENSCRATCH. Sve je to bila dobra priprema i uvod u organizaciju izložbe.

Izložba je premijerno otvorena u Varaždinu, ali je čitav projekt realiziran u okviru međumuzejske suradnje četiriju hrvatskih muzeja. Možete li nam nešto više reći o ovoj vrijednoj suradnji i kako je do nje došlo?

– Početna ideja o izložbi prerasla je u projekt međumuzejske suradnje čak četiriju hrvatskih muzeja: Gradskog muzeja Varaždin, Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu, Muzeja grada Koprivnice i Gradskog muzeja Virovitica, u kojima će se izložba pojedinačno održati nakon premijernog prikazivanja u Varaždinu. Inicijativa je krenula od strane Muzeja grada Koprivnice koji je i nositelj programa, a na poziv su se odazvali i priključili i ostali spomenuti muzeji.

Osobno mi je bilo stalo da jedan od gradova u kojem bi se postavila izložba bude baš Varaždin. Prije dvadesetak godina često sam boravila u Varaždinu jer sam studirala na poslijediplomskom studiju na Fakultetu organizacije i informatike (gdje sam magistrirala 2001., mentor Božidar Kliček). Tako sam upoznala i zavoljela Varaždin. Uslijedila je i suradnja s Darkom Sačićem i galerijom Zlati Ajngel, gdje sam 2002. godine imala izložbu fotografija Prozori.

Do suradnje s Gradskim muzejom Varaždin došlo je preko kustosice Lovorke Štimac Dedić, autorice sjajne izložbe Erika – Vunasti Nosorog koja je bila postavljena u Palači Herzer, kad sam prošle godine prvi put bila tamo. Vidjevši taj postav bila sam sigurna da bi ove fotografije odlično „sjele“ u izložbeni prostor Herzerice. Najveći izazov bio je ogroman litebox (220 x 950 cm). Nikad nisam radila tako velika povećanja svojih fotografija i do zadnjeg časa nisam znala kakav će biti rezultat. Moram priznati da sam odahnula tek onda kad sam vidjela da je sve dobro ispalo. Kad je platno došlo na postav, svi smo bili tako oduševljeni da ću taj trenutak sreće i olakšanja pamtiti cijeli život! Zahvalna sam cijeloj ekipi GMV-a, a najviše kustosici Elizabeti Igrec na odličnoj suradnji tijekom pripreme i realizacije izložbe.

Što za Vas predstavljaju Krajolici bijega (Escape Landscapes)?

– Motivi na mojim fotografijama iz serije Escape Landscapes predstavljaju simbolične krajolike – mjesta na koja pobjegnem od svakodnevnih briga realnog svijeta, simboliziraju moj unutarnji svijet. Stvaranje ovih apstraktnih fotografija za mene znači putovanje u slobodu, u otvoreni tok čistih ideja. Potragu za širim obzorima, nesputanim prostorima koji prelaze granicu mjesta na kojemu se fizički nalazimo i prelaze u beskonačan prostor uma. Krajolici bijega nalaze se tamo gdje je sve moguće…

Moram posebno napomenuti da sam motive sama stvarala od vode i boja u maloj staklenoj zdjeli za pečenje mesa, koju i dalje koristim u kuhinji.

Nisam koristila profesionalnu rasvjetu, već malu stolnu lampu i prirodno svjetlo. Također, nisam koristila nikakvu naknadnu digitalnu obradu fotografija, osim prebacivanja fotografija iz RAW formata u format za print. Samo stvaranje motiva i fotografiranje za mene je bio odmak od moje profesionalne svakodnevice. Željela sam napraviti nešto od ničega – odnosno od onoga što imam kod kuće, s najjednostavnijom mogućom opremom, da pokažem kako za stvaranje nije potrebno ništa posebno niti egzotično ako otvorimo um i dozvolimo mašti da se razigra.

Recite nam nešto više o Floating Garden, Vašoj drugoj izložbi fotografija koja se može razgledati u varaždinskoj Galeriji Zlati Ajngel. Što je njome predstavljeno i kako to da se izložba nalazi u tako zanimljivom prostoru kao što je to Zlati Ajngel?

Na izložbi u Zlatom Ajngelu izloženo je 30 fotografija iz serije Floating Garden nastalih u razdoblju od 2019. – 2021. Ove fotografije nisu samo fotografije cvijeća; one su oda organskom, elementarnom životu, kao i oda životnom ciklusu koji slavi i rođenje i smrt. To su zaustavljeni trenutci bioloških mijena, otisci protoka života. Naglasak je na prolaznosti, ali i na ljepoti svih životnih faza. Na starenje i propadanje gledam u pozitivnom prirodnom smislu, kao na nešto što pruža preduvjete za novi život.

Puno pažnje posvećeno je i izradi i opremi fotografija. Fotografije su napravljene na pamučnom papiru te su uramljene u ručno rađeni duboki okvir od lipovog drva (ponovo simbolika povezana s prirodom). Malog su formata jer su zamišljene kao mali objekti kojima treba prići blizu. Blizinom se ostvaruje prisniji kontakt, uranja u njihovu intimu, otkriva simbolika skrivena u njima…

Odabrala sam ovu galeriju jer me za nju vežu lijepe uspomene od prije 20 godina kad sam tu imala izložbu „Prozori“. Ne mogu zamisliti bolji krug života i jaču simboliku – tad sam na otvorenju bila s mojom malom bebom Teom, na početku svog profesionalnog i umjetničkog puta i sad 20 godina nakon, s nešto nakupljenog iskustva i mudrosti, vratila sam se na mjesto početka.