Jutro je, petak, 11. veljače 2022., dan u kojem moram završiti rad, odgovoriti autorima na pristiglu elektroničku poštu s radovima nove, buduće znanstvene monografije, početi slagati listu potencijalnih recenzenata, dan u kojem imam konzultacije uoči novog kolokvija, u smislenu cjelinu pretvoriti dva sažetaka koji su u nacrtu i prijaviti ih na dvije konferencije, poslati elektroničku poštu dekanici i pitati za savjet i pojedinosti oko budućih aktivnosti, Crosbi čeka ažuriranje, a trebala bih – ako je ikako moguće – i ono, u glavi već provedeno istraživanje, početi ostvarivati.
Hoće li se Tonovi danas vratiti s prijeloma na kontrolu?
Danas je i dan u kojem želim biti i majka puna podrške svojoj kćeri gimnazijalki koja joj upravo priča kako će odraditi školsko natjecanje; majka puna razumijevanja za svog osnovnoškolca koji jučer nije baš stigao puno učiti dok sam ja bila na poslu, jer mu trebam zaliječiti nogu koju je ozlijedio na nogometu krivo udarivši loptu; supruga koja drži tri ugla kuće (i svemu što ta simpatična sintagma obuhvaća); prijateljica, jer i prijateljice su iznimno važne; kći; sestra.
Smislila sam plan: prvo urgentno. Govorim sebi: rješavaj rad jer već debelo kasniš; potom studente, jer te sada najviše trebaju; mailove možeš napisati i noću kada svi utonu u san, uz opciju isporuke jutrom, a u međuvremenu, ostalo.
Ovakav će raspored, s većim ili manjim varijacijama ovisno o području znanosti u kojem se nalaze i obliku privatnoga života kakav žive, prepoznati brojne žene koje su se jutros nakon buđenja, praveći raspored dana, i sjetile da je danas njihov i naš dan – Međunarodni dan žena u znanosti.
Prva mi je čestitka pristigla od prijatelja, izvrsnoga znanstvenika i uključivala je poveznicu na članak o prisutnosti znanstvenica na vodećim pozicijama u hrvatskoj akademskoj zajednici. Čitajući članak o nedovoljnoj ili, bolje rečeno, zabrinjavajuće niskoj prisutnosti žena na vodećim pozicijama u akademskoj zajednici u našem društvu, promišljala sam o položaju, odnosno važnosti prisutnosti žena u znanosti. Među imenima su i znanstvenice s kojima izravno surađujem, za koje znam da su realizirale svoj znanstveni i privatni život maksimalno uspješno i da su uzor. Promišljam o znanstvenim postignućima rektorica, dekanica, akademkinja, sveučilišnih profesorica. Uz ime moje dekanice, prof. dr. sc. Helene Sablić Tomić, nagrađivane znanstvenice, dugogodišnje izvrsne dekanice naše Akademije, koja je zaista primjer uravnoteženog privatnog i znanstvenog života, kristaliziraju mi se misli o ženama u znanosti. Zadivljujuće je koliko je iza naših vodećih znanstvenica, iza njihovih imena, titula te pozicija na kojima se nalaze fokusiranosti, vrhunskih akademskih postignuća, godina (jer sat kao jedinica mjere za temu života i rada u znanosti nije relevantna jedinica) intelektualnog rada i potpune predanosti, boravljenja u laboratorijima, na terenu, u arhivima, u bazama podataka, na znanstvenim konferencijama, usavršavanjima, u čitanju i istraživanju literature, pisanju radova.
Uz sve navedeno, žene u znanosti često su i supruge, neke i majke koje moraju uskladiti privatni život sa znanstvenim koji uključuje i projekte koji se ne mogu odgoditi za kasnije, istraživanja ili pokuse koja se ne mogu zaustaviti i nastaviti kasnije, koji zahtijevaju sustavno promatranje i bilježenje promjena.
Ni znanost, ni život se ne mogu zaustaviti.
Razvijati svoje kapacitete u svijetu znanosti – a ovdje uključujem i umjetnost, jer jednako vrijedi i za žene umjetnice – u kojem je obveza nikada ne stati, nego ići naprijed, usavršavati svoja znanja, ekstendirati vlastite granice razmišljanja, spoznaja, pridonijeti vlastitim djelovanjem osobnom razvoju, ali i općem društvenom napretku nije lako, ali je prekrasno. Osjećaj zadovoljstva kada se nešto novo planira, dogovori ili ostvari suradnja, kada znanstvenice početnice rade u timovima sa svojim mentoricama, kada se oblikuje novo istraživanje, s nestrpljenjem čekaju rezultati, pa njihovo usustavljivanje i prezentacija, trenutak kada se prvi puta s rezultatima ide u javnost, ocjene recenzenata… sve su to trenutci osobnih uspjeha, ali i osobni prinosi boljitku svijeta.
Statistika o prisutnosti i statusu žena u znanosti nije na strani žena. Brojnim je istraživanjima potvrđeno da su u svim aspektima podzastupljene i stoga je izuzetno važno djelovati na osvješćivanju mladih djevojaka da je djelovanje u znanosti i razvijanje kao znanstvenica jedno od najboljih zanimanja, da je svaki napredak u vlastitoj znanstvenoj aktivnosti zapravo naš osobni iskorak prema napretku i ukupnom razvoju spoznaja.
Rado se u prigodi Međunarodnog dana žena i djevojaka u znanosti prisjećam riječi jedne od najvažnijih znanstvenica današnjice, Emmanuelle Charpentier, prigodom preuzimanja Nobelove nagrade iz kemije, a koju je 2020. zaslužila s Jennifer A. Doudna za otkriće najoštrijeg alata genske tehnologije, genetskih škara CRISP/Cas9 s pomoću kojih se može utjecati na strukturu DNK. Svojim su se znanstvenim radom ove znanstvenice smjestile uz bok Marie Curie i zaista utjecale na smjer znanosti, jer su čovječanstvu podarile alat kojim se izravno može utjecati na daljnji razvoj čovjeka i svih živih bića.
Emmanuelle Charpentier tom je prigodom rekla:
„Želja mi je prenijeti pozitivnu poruku, osobito mladim djevojkama koje bi rado išle znanstvenim putem, i da bih pokazala da žene u znanosti mogu dobiti nagrade. Ali najvažnije je znati da žene u znanosti mogu imati utjecaj kroz istraživanja koja provode.“
U trenutku dok brojne mlade žene studiraju na doktorskim studijima diljem zemlje, dok ih poučavaju njihove sveučilišne profesorice koje će poslije nastave prionuti na svoja znanstvena istraživanja i tragati za novim znanstveni spoznajama i otkrićima, uz ovaj simboličan datum i dan žena u znanosti voljela bih da znanstvenice dobiju više prostora u medijima, da nam izvrsnost i izvrsne znanstvenice budu uzori na čijim ćemo biografijama temeljiti i odgoj djevojčica i da bismo na pitanje: Što želiš biti kada odrasteš? sve češće čuli odgovor – znanstvenica.
Drage znanstvenice, sretan nam naš dan i neka on bude početak novog, 365-dnevnog ciklusa istraživanja, novih spoznaja, novih otkrića, publikacija, priznanja i uvažavanja naših djelovanja i rada na radost vas osobno, vaših bližnjih, a za dobrobit naših znanstvenih područja i čovječanstva u cjelini.
