Urednik trinaest knjiga, jedne sveučilišne monografije, jednog priručnika, devet zbornika radova s međunarodnih skupova te sedam zbornika radova s domaćih skupova, član više hrvatskih i međunarodnih strukovnih organizacija, prof. dr. sc. Stjepan Lakušić aktualni je dekan Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Od 1995. sudjeluje u nastavi iz područja gornjeg ustroja željeznica te projektiranja i građenja željeznica na dodiplomskom, preddiplomskom, diplomskom te poslijediplomskom doktorskom studiju Građevinskog fakulteta. Mentor je na dva doktorska rada, jednog magistarskog, 32 završna i 61 diplomskog rada.
Radio je na znanstvenim projektima iz područja građevinsko-prometne tehnike, bio je voditelj nekoliko domaćih projekata te voditelj međunarodnog znanstvenog projekta „Rubberised concrete noise barriers – RUCONBAR“ koji je nagrađen s više domaćih i međunarodnih nagrada. Objavio je niz znanstvenih radova te sudjelovao na brojnim međunarodnim i domaćim znanstvenim i stručnim skupovima.
Što Vas je motiviralo da se kandidirate za mjesto budućeg rektora Sveučilišta?
Tijekom rada i djelovanja na zagrebačkom Sveučilištu, sada je to već 28 godina, uspješno sam obnašao mnoge rukovodeće dužnosti na Građevinskom fakultetu te različite dužnosti na Sveučilištu. Posljednjih nešto više od tri godine obnašam dužnost dekana Građevinskog fakulteta. Osim u nastavnoj i znanstvenoj djelatnosti u svome sam radnome vijeku bio aktivan i u stručnoj djelatnosti, u strukovnim udrugama te u poslovima s gospodarstvom. Vođen tom idejom u proteklih sam nešto više od godinu dana obavio razgovore s velikim brojem kolegica i kolega, dekanica i dekana fakulteta i umjetničkih akademija zagrebačkog Sveučilišta te im predstavio svoju viziju budućeg razvoja i napretka Sveučilišta. Mnogi su me kolegice i kolege podržali i ohrabrili u toj ideji, a kada je iskrena i otvorena podrška kolegica i kolega dostigla i prestigla polovicu broja sastavnica Sveučilišta, donio sam odluku o kandidiranju za budućeg rektora Sveučilišta u Zagrebu. Svjestan sam da je dužnost rektora Sveučilišta u Zagrebu iznimno časna ali istovremeno i iznimno odgovorna dužnost, no siguran sam da zajedno sa svojim budućim prorektorima, timskim radom te otvorenom i iskrenom suradnjom sa svim sastavnicama zagrebačkog Sveučilišta, mogu kvalitetno odgovoriti na sve izazove koji će se pred mene postavljati te ispuniti sve ciljeve iz svojeg rektorskog programa u čijem su središtu, kako to i treba biti, naši studenti.
Kako biste ocijenili aktualno stanje na Sveučilištu u Zagrebu?
Zadatak svakog budućeg i budućeg rektora je poboljšati rad Sveučilišta u Zagrebu. Za to je potrebno biti konkretan i ponuditi konkretna rješenja za konkretne probleme. Postoje tri osnovna problema Sveučilišta u Zagrebu, upravljanje kvalitetom, financijsko poslovanje te model upravljanja Sveučilištem. U mojem programu je jasno navedeno kako ćemo uspostaviti cjelokupni sustav upravljanja kvalitetom vezano uz definiranje, mapiranje, održavanje i unaprjeđivanje svih procesa koji se odnose na studente, nastavu, znanost, umjetnost, međunarodnu suradnju, suradnju s gospodarstvom i transfer tehnologije itd. Također, u programu je definirano na koji način će se provesti digitalizacija poslovanja Sveučilišta u Zagrebu i uspostaviti sustav upravljanja nefinancijskom imovinom te osigurati transparentno financijsko poslovanje i upravljanje ljudskim resursima. Programom je predviđen sustav upravljanja Sveučilištem zasnovan na horizontalnim principima i projektnom pristupu uz oslanjanje na snažnu autonomiju odlučivanja svakog dekana.
Dosadašnja uprava na čelu s rektorom Borasom nebrojeno je puta upozoravala da država u nedovoljnoj mjeri prati i financira visoko školstvo i znanost, da zaostajemo za europskim prosjekom. Kako vi gledate na tu problematiku?
Financiranje visokog školstva i znanosti u RH značajno zaostaje za prosjekom financiranja visokoga školstva i znanosti na razini zemalja EU. Usporedimo li financiranje visokoga školstva i znanosti u Hrvatskoj, koje iznosi oko 0,8 % BDP-a s financiranjem visokoga školstva i znanosti u najrazvijenijim zemljama EU, odnosno u onim zemljama EU koje su prepoznale važnost visokoga školstva i znanosti za razvoj svojega gospodarstva, kao npr. Finska, Švedska i Danska koje za visoko školstvo i znanost izdvajaju više od 3,0 % BDP-a, odnosno Austrija, Njemačka i Belgija koja za predmetnu svrhu izdvajaju između 2,5 i 3,0 % BDP-a, razlika je još i veća. Nažalost, po izdvajanju za visoko školstvo i znanost RH se nalazi na dnu ljestvice zemalja EU. Ukupan proračun Sveučilišta u Zagrebu se zadnjih godina kreće u okvirima od 2,2 milijarde kuna. Od toga iz proračuna RH dolazi 1,2 milijarde kuna za plaće zaposlenika, 0,2 milijarde kuna za subvenciju školarina i 0,04 milijarde kuna za potporu znanstvenim istraživanjima. 0,8 milijarde kuna čine ostali vlastiti prihodi Sveučilišta u Zgrebu. Realno je, uz snažan angažman nove Uprave Sveučilišta te uz partnerski odnos s Vladom RH, resornim ministarstvom i gospodarskim subjektima, u prvoj polovici mojeg rektorskog mandata očekivati povećanje odnosno do razine od oko 1,2 do 1,4 % BDP-a.
U Republici Hrvatskoj više je nego vidljivo kako je u pomanjkanju etičkih postupanja, „politika prečica“ postala općeprihvaćena, a znanstvena promišljanja i inovativna stvaranja ostavljena su pojedincu na izbor, a ne sustavu na brigu
Koji bi bili vaši prvi potezi kao novog rektora u osiguravanju boljeg financiranja Sveučilišta?
Sadašnje financiranje Sveučilišta u Zagrebu nije dostatno za ispunjavanje zacrtane misije i vizije Sveučilišta. Generalno govoreći, financiranje Sveučilišta bi trebalo biti veće iz oba osnovna izvora financiranja, iz proračunskih sredstava i iz vlastitih sredstava financiranja, a također bi bilo poželjno povećati udio vlastitih sredstava u ukupnom iznosu financiranja. Sveučilište mora kroz intenzivniju suradnju s gospodarstvom, povećati učešće vlastitih prihoda ostvarenih na tržištu. To će se ostvariti intenziviranjem suradnje Sveučilišta i gospodarstva, pripremom odgovarajućeg zakonodavnog okvira te pripremom i provedbom većeg broja infrastrukturnih projekata koji će navedenu suradnju ili pokrenuti ili unaprijediti. Fondovi EU koji stoje na raspolaganju Sveučilištu u svim njegovim djelatnostima će se puno učinkovitije i efikasnije koristiti nego li je to bio slučaj do sada. Potrebno je naglasiti kako bolje financiranje učinkovitog, efikasnog, transparentnog i društveno odgovornog Sveučilišta iz proračunskih sredstava, ne bi trebalo shvaćati kao trošak već kao ulaganje, kao investiciju koja će se vrlo brzo, višestruko vratiti čitavome društvu.
Što za vas kao potencijalnog novog rektora znači „autonomija Sveučilišta“?
Samostalan, neovisan i proaktivan razvoj znanstvenog mišljenja i rada, kao i nastave i poučavanja na sveučilištu, neograničen i bez intervencija od dnevnih, ekonomskih ili političkih utjecaja, ali istovremeno društveno angažiran, takav da doprinosi društvenom i gospodarskom razvoju. 352. godine rada u kontinuitetu Sveučilišta u Zagrebu govori upravo o tome.
Kako gledate na zakonodavni okvir u kojem djeluje Sveučilište? Treba li ga mijenjati i na koji način?
Zakonodavni okvir treba kontinuirano unaprjeđivati i održavati. Da pojasnim, Sveučilište u Zagrebu je dio sustava visokog obrazovanja Republike Hrvatske, što čini samo mali dio okvira društvenog uređenja. Država, u ovom slučaju Vlada Republike Hrvatske je odgovorna za unaprjeđenje na svim razinama društvene uređenosti, a sukladno svojem programu rada na osnovu kojeg je dobila povjerenje građana. Vjerujem da će uvijek postojati razboritosti i htijenja unutar aktualne vlasti da zaista konzultira dionike, pa tako i Sveučilište u Zagrebu, u svrhu postizanja najboljih mogućih rješenja i zakonodavnoga okvira. Okvir treba biti takav da potiče i promiče znanstveni i nastavni rad i ostavlja mu prostor za autonoman razvoj, u skladu s principima znanstveno-istraživačkog, nastavnog i stručnog rada; isto tako, okvir treba osigurati podršku, financiranje, kao i sprječavanje arbitrarnosti, nepravilnosti ili nereda na sveučilištu
Kako komentirate međunarodni položaj Sveučilišta? Što u tom kontekstu znače međunarodna rangiranja?
Pod međunarodna rangiranja vjerojatno se misli na Šangajsku listu, a Sveučilište u Zagrebu je na toj listi kao i na drugima točno na onome mjestu koje zaslužuje. Moramo znati da su sveučilišta rangirana na različite načine: globalno rangiranje, unutar regije, zapošljavanje završenih studenata, primanja završenih studenata, ukupan proračun sveučilišta, izvori financiranja sveučilišta, broj studenata i studentski standard, itd. Sve liste međunarodnih rangiranja su značajne i indikativne. Potrebno je znati kako i na koji način ih koristiti u svrhu poboljšanja rada Sveučilišta. Ono do čega ne bi trebalo doći je da se rang koristi za krivu argumentaciju i izvlačenje iz konteksta, odnosno za prikazivanje kvalitetnog rada kada je nedovoljno kvalitetan, ili prikazivanje nedovoljno kvalitetnog rada kada je kvalitetan. Poznato je kako se liste rade i poznato je koji su indikatori ključni za pojedine liste, djelovanjem na te indikatore, poboljšanjem pojedinih segmenata funkcioniranja sveučilišta i pozicija na listama će se poboljšati, doprinoseći ugledu sveučilišta.
Jeste li zadovoljni ponašanjem i postupcima Sveučilišta u zadnje dvije godine pandemije koronavirusa?
Mislim da se Sveučilište u Zagrebu nije moglo nametnuti kao lider i kreator javnog mišljenja na razini Republike Hrvatske, za što je ipak odgovorna Vlada Republike Hrvatske. Međutim, moglo se napraviti puno više u sferi rješavanja unutarnji problema pojedinih sastavnica. Vezano za koronavirus, na Građevinskom fakultetu smo u suradnji s HZJZ osigurali u prostorima fakulteta cijepljenje sa sve tri doze (svibanj, lipanj, prosinac 2020.), kako za djelatnike Građevinskog fakulteta tako i za djelatnike Arhitektonskog i Geodetskog fakulteta, budući da smo smješteni u istoj zgradi. Također smo u prostorima fakulteta osigurali i provedbu testiranja. Moramo znati da je Zagreb u proljeće 2020. pogodio i jaki potres, nakon čega je bila i još uvijek jest osigurana savjetodavna i sva druga podrška dekanima svih sastavnica koji su izrazili potrebu, kao i samome Sveučilištu. Smatram da je slična aktivnost trebala biti i za rješavanja problematike koronavirusa.
Vaš stav, kao budućeg rektora, spram COVID potvrda na Sveučilištu? Studenti izražavaju sve veće nezadovoljstvo.
Na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje sam aktualni dekan, studenti ne moraju imati COVID potvrdu.
Jeste li zadovoljni proaktivnošću naših studenata? Neki će reći da su današnje generacije previše uspavane, inertne, nezainteresirane za društvene promjene oko njih. Recimo, u usporedbi sa studentima Hrvatskog proljeća…
U Republici Hrvatskoj više je nego vidljivo kako je u pomanjkanju etičkih postupanja „politika prečica“ postala općeprihvaćena, a znanstvena promišljanja i inovativna stvaranja ostavljena su pojedincu na izbor, a ne sustavu na brigu. Tvrdim da je svima kristalno jasno da se studenti nisu uspavali, da nisu inertni i da nisu nezainteresirani za društvene promjene oko njih, baš naprotiv. Postali su još aktivniji, poduzetniji, odgovorniji, ambiciozniji i konkurentniji, ali nažalost ne u Republici Hrvatskoj kako je to bilo za vrijeme Hrvatskoga proljeća. Danas studenti gledaju snažno prema inozemstvu, već od prve godine studiranja što je zasigurno dobro, ali nije dobro što vrlo često ne pridaju dovoljno pažnje našoj domovini. Da budem potpuno jasan, to nije odgovornost studentske populacije, to je odgovornost sustava, pa i Sveučilišta u Zagrebu. Sveučilište u Zagrebu mora zauzeti položaj aktivnog sukreatora sutrašnjice Republike Hrvatske, temeljene na općeprihvaćenim akademskim vrijednostima, stvarajući, nudeći, uključujući i pomažući svim aspektima društvenog razvoja i društvene održivosti kroz svoje obrazovne i istraživačke aktivnosti temeljene na osobnom razvoju i inovacijama.
