Marijan Klarica: Trajno i snažno treba utjecati na relevantna politicka tijela da se povećaju ulaganja u znanost

Donedavni dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na toj ustanovi počinje raditi 1985. godine, i to na Zavodu za farmakologiju. Od 1998. do 2000. godine bio je imenovan za v.d. ravnatelja Centra za kliničku primjenu neuroznanosti, nakon čega postaje ravnateljem Centra.

Godine 2009. izabran je za prodekana za upravu i poslovanje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te, od akademske godine 2012./2013., za pročelnika Katedre za farmakologiju i predstojnik Zavoda za farmakologiju. Od 2015. do 2021. obnašao je dužnost dekana.

Mentorirao je izradu šest doktorskih disertacija, pet magistarskih radova te 11 diplomskih radova. Objavio je brojne znanstvene radove, bio suradnik i voditelj više znanstvenih  i tehnologijskih projekata. Trenutno je suradnik i voditelj istraživačkog tima na projektu Znanstvenog centra izvrsnosti iz temeljne, translacijske i kliničke neuroznanosti “Istraživanja hipoksično-ishemičnih oštećenja mozga” (2017-2026). Suradnik je na HRZZ projektu „Prepoznavanje neurostrukturalnih, neurofunkcionalnih, kognitivnih i bihevioralnih pokazatelja zahvaćenosti mozga u COVID-19 i pokazatelji ishoda tijekom longitudinalnog praćenja“.

Predsjedao je i sudjelovao u organizaciji većeg broja znanstvenih i stručnih skupova. Osam je godina bio član Upravnog vijeća Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode te član Hrvatskog zavoda za toksikologiju u kojima je imao značajnu ulogu u razvoju i usklađivanju rada s europskim direktivama.

Bio je član Povjerenstva za izradu Strategije za zaštitu i očuvanje zdravlja hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata. Više od 20 godina član je Stručnog vijeća i pročelnik je Odsjeka za neurofiziologiju na Hrvatskom institutu za istraživanje mozga. 

Što Vas je motiviralo da se kandidirate za mjesto budućeg rektora Sveučilišta?

Kao što sam to istaknuo u prijedlogu svog programa moja motivacija i razlozi za prijavu na dužnost rektora Sveučilišta u Zagrebu temelje se na iskustvima i uvidima stečenim kroz dugogodišnji rad u različitim tijelima i na različitim rukovodećim položajima u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, ali i u sustavu zdravstva. Na razini Sveučilišta, 12 godina sam član Senata, Vijeća biomedicinskog područja, Odbora za proračun i Fonda za razvoj, a 7 godina i član šireg Rektorskog kolegija. Na razini Medicinskog fakulteta, bio sam prodekan za poslovanje, a potom i dekan, ravnatelj Centra za kliničku primjenu neuroznanosti, predsjednik Hrvatskog društva za neuroznanost i Hrvatskog društva farmakologa, te član niza ključnih fakultetskih odbora. Na razini zdravstvenog sustava, bio sam predsjednik Upravnog vijeća KBC Zagreb, te član upravnih tijela Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode i Hrvatskog zavoda za toksikologiju. Napokon, tijekom Domovinskog rata i nakon njega, bio sam i član Glavnog sanitetskog stožera RH te Centra za upravljanje kriznim stanjima.

Dugogodišnji rad u ključnim tijelima našeg Sveučilišta omogućio mi je dobro poznavanje svih prednosti i nedostataka (snagu i potencijalne slabosti) našeg rada u akademskoj zajednici,  prepoznavanje prilika za poboljšanje, kao i potencijalnih ugroza za našu budućnost. U tom radu jasno sam spoznao tri  ključne činjenice: 1) čuvanje pravne samostalnosti i snažne uprave svake sastavnice je iznimno bitno za brzo i fleksibilno donošenje odluka u kriznim situacijama te planiranje i ostvarenje vlastitih strateških ciljeva; 2) puna integracija naših studenata u sve procese odlučivanja, života i rada na fakultetu također je ključ uspjeha; 3) odgovornost i potpuna transparentnost u radu i poslovanju, uz otvoreno i pravodobno komuniciranje s medijima i ostalom zainteresiranom javnošću, također su ključni za očuvanje objektivne i pozitivne slike naše uloge i našeg djelovanja u široj zajednici kako u mirnim tako i u kriznim vremenima.

Stoga u sljedećem razdoblju želim ostvariti nekoliko glavnih ciljeva: 1) učinkovito utjecati na procese cjelovite obnove građevinske infrastrukture i prostorni razvoj Sveučilišta, uz istodobno zadržavanje i poboljšanje kvalitete studiranja, znanstvenog i umjetničkog rada, internacionalizacije i inovacijske aktivnosti; 2) dosadašnje analize i preporuke Odbora za proračun koristiti kao čvrstu podlogu za pregovore s MZO o novim Programskim ugovorima; 3) poticati i snažiti međusobnu solidarnost svih sastavnica – ali uz uspostavu jasnih kriterija, pravila i prioriteta za pravednu raspodjelu zajedničkih sredstava; 4) jačanje “Trokuta znanja” (istraživanje – obrazovanje – inovacije) kroz promicanje inovacija, sveučilišnog poduzetništva i suradnje akademske zajednice s gospodarstvom. Ostali ciljevi i aktivnosti detaljno su navedeni i opisani u prijedlogu mog programa.

Kako biste ocijenili aktualno stanje na Sveučilištu u Zagrebu?

Sveučilište u Zagrebu predstavlja glavno znanstveno-istraživačko i intelektualno središte  u RH (na to jasno ukazuju podaci o stalnom godišnjem porastu znanstvene produkcije od 5-8%, međunarodna pozicija, broj projekata, visoko povlačenje sredstava iz EU fondova, broj doktorata itd.) te je glavni izvor visokokvalificirane i inovativne radne snage, ključne za budući razvoj RH i prilagodbu na tematske ciljeve koncepta Industrija 4.0 i Društvo 5.0, kao i za realizaciju strateških nacionalnih ciljeva navedenih u 3 ključna dokumenta: a) Nacionalni plan oporavka i otpornosti, b) Nacionalna strategija RH do 2030. i c) Nacionalna strategija pametne specijalizacije. Štoviše, dramatične krize koje su RH pogodile u protekle dvije godine (pandemija i snažni potresi), jasno su pokazale da bez brzog, sustavnog i odlučnog angažmana vodećih stručnjaka s našeg sveučilišta, nije moguće učinkovito upravljati krizama, te provoditi mjere smanjenja štete i povećanja otpornosti na buduće krizne situacije.  Stoga ubuduće Sveučilište u Zagrebu mora usporedno provoditi dva skupa potrebnih i međusobno povezanih reformi: 1) kroz aktivni i partnerski odnos s nadležnim državnim tijelima, sudjelovati u žurnom donošenju novog zakonodavnog okvira (Zakon o znanosti i visokom obrazovanju i srodni zakoni), uspostavi novog sustava financiranja (višegodišnji Programski ugovori) te uspješnom povlačenju što više sredstava iz dostupnih EU fondova (za oporavak i obnovu te realizaciju strateških nacionalnih ciljeva); 2) aktivno djelovati na poboljšanju i reorganizaciji vlastitog ustroja i djelovanja, kako bi se postigla što veća funkcionalna integracija na organizacijskim načelima supsidijarnosti, uz punu odgovornost poslovanja te otvorenost i transparentnost u komunikaciji s javnošću.

Dosadašnja uprava na čelu s rektorom Borasom  nebrojeno je puta upozoravala da država u nedovoljnoj mjeri prati i financira visoko školstvo i znanost, da zaostajemo za europskim prosjekom. Kako vi gledate na tu problematiku?

Sveučilište u narednom razdoblju treba osnažiti u svakom pogledu: kadrovskom, organizacijskom, infrastrukturnom i financijskom. Sadašnje financiranje je dugoročno nepovoljno i neodrživo za funkcioniranje Sveučilišta u Zagrebu i nije u skladu s nacionalnim i europskim strateškim dokumentima.

Sveučilište u narednom razdoblju treba osnažiti u svakom pogledu: kadrovskom, organizacijskom, infrastrukturnom i financijskom. Sadašnje financiranje je dugoročno nepovoljno i neodrživo za funkcioniranje Sveučilišta u Zagrebu i nije u skladu s nacionalnim i europskim strateškim dokumentima

Koji bi bili vaši prvi potezi kao novog rektora u osiguravanju boljeg financiranja Sveučilišta?

Financiranje je svakako ključni čimbenik koji izravno utječe na kvalitetu znanstvenog i umjetničkog rada te broj kompetitivnih publikacija. Nažalost, to financiranje u Republici Hrvatskoj  posljednjih  se godina kreće na razini od svega 0,7 do 1,1 % BDP-a, što je veliki zaostatak u odnosu na prosjek EU. Stoga je jedna od najvažnijih zadaća rektora Sveučilišta u Zagrebu (kao i cijelog Rektorskoga zbora) trajno i snažno utjecati na relevantna politička tijela u Republici Hrvatskoj da se ta ulaganja povećaju na barem 2% BDP-a (prosjek EU; povećanje udjela financiranja obrazovanja, znanosti i tehnologije u hrvatskom BDP-u treba biti condicio sine qua non). U sljedećem periodu, Odbor za proračun, zajedno s prorektorom za poslovanje, mora intenzivno raditi na realnoj procjeni troškova obrazovanja pojedinih profila stručnjaka svih obrazovnih razina, troškova rada pojedinih sastavnica, te potreba funkcionalne integracije Sveučilišta. Takve realne procjene troškova su prijeko potrebne za uspješno pregovaranje Sveučilišta s nadležnim Ministarstvom – mora se postići da novi Programski ugovori u što većoj mjeri pokrivaju temeljne troškove.

Što za vas kao potencijalnog novog rektora znači „autonomija Sveučilišta“?

Ovakvo Sveučilište zahtjeva od uprave Sveučilišta i od samostalnih dekana kao čelnika sastavnica s pravnom osobnošću, visoku razinu kooperativnosti kao i punu odgovornost za rad na organizacijskim načelima supsidijarnosti i funkcionalne integracije, jer je samo na tim načelima moguće osigurati snažno i utjecajno Sveučilište.

Kako gledate na zakonodavni okvir u kojem djeluje Sveučilište? Treba li ga mijenjati i na koji način?

Zakonodavni okvir razvoja sustava znanosti i visokoga obrazovanja RH trenutno se sastoji velikog broja  zakona i podzakonskih akata koji često nisu međusobno posve usklađeni (a ponekad su i proturječni). To svakako nije okvir koji može olakšati funkcioniranje ustanova u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, a još manje uspješno potaknuti njihov brži i učinkovitiji razvitak. Toga je očito svjesno i naše nadležno Ministarstvo, koje je najavilo donošenje novog paketa temeljnih zakona. Sveučilište u Zagrebu (u suradnji i dogovoru s Rektorskim zborom RH) svakako treba podržati donošenje novog zakonodavnog okvira i u tom procesu vrlo aktivno sudjelovati. Bilo bi dobro da MZO u tom procesu jasno prepozna Sveučilište u Zagrebu kao ključnog partnera i izvor kvalitetnih prijedloga.

Kako komentirate međunarodni položaj Sveučilišta? Što u tom kontekstu znače međunarodna rangiranja?

Znanstveno-istraživačka djelatnost Sveučilišta u Zagrebu međunarodno je prepoznata i priznata, a od 2015. do danas sustavno napreduje (unatoč nedostatnom financiranju!), što pokazuju rezultati produktivnosti u glavnim svjetskim bazama podataka (WoS, Scopus) te rezultati rangiranja na glavnim svjetskim listama (naše Sveučilište je kontinuirano u skupini 3% najboljih svjetskih sveučilišta). Sveučilište u Zagrebu zbog svoje kvalitete sudjeluje u radu svih ključnih međunarodnih akademskih mreža (npr. EUA, UNICA, DRC, itd.), pri čemu posebno vrijedi istaknuti nova članstva u dvije vrlo bitne mreže: LERU i UNIC.  Suradnja Sveučilišta u Zagrebu s brojnim inozemnim sveučilištima ključna je ne samo za znanost i obrazovanje, nego i za iskorake u  inovacijama i transferu tehnologije.

Jeste li zadovoljni ponašanjem i postupcima Sveučilišta u zadnje dvije godine pandemije koronavirusa?

Već je 10. ožujka 2020. donesena  odluka o osnivanju Kriznog stožera na Sveučilištu (od ukupno sedam članova Stožera, troje nas je profesora Medicinskog fakulteta). Najveći je izazov za sve nas bila brza promjena epidemiološke situacije koju su pratile jednako brze promjene preporuka za postupanje Nacionalnog stožera civilne zaštite te Kriznog stožera Ministarstva zdravstva. Krizni stožer Sveučilišta davao je jasne upute usklađene na nacionalnoj razini koje su se pokazale učinkovite (pogotovo u početku pandemije) ne samo za naše Sveučilište nego i za ostala visokoobrazovna učilišta u RH.  Naš odgovor na izazov pandemije bio adekvatan i pravovremen što se vidi i iz brojeva djelatnika i studenata koji su bili oboljeli ili u izolaciji.

Vaš stav, kao budućeg rektora, spram COVID potvrda na Sveučilištu? Studenti izražavaju sve veće nezadovoljstvo.

Na tom primjeru se jasno vidi kako  se prava krizna komunikacija može ostvariti samo ako su studenti u punoj mjeri uključeni u rad uprava fakulteta kao ravnopravni partneri. U slučaju uvođenja COVID potvrda (već od 01. listopada) za studente koji dio nastave obavljaju  u sustavu zdravstva i socijalne skrbi  (studenti medicine, stomatologije, farmacije, socijalnog rada, ERF-a itd.) zbog pravovremene dvosmjerne komunikacije, osiguranja provođenja testiranja, uvođenja brzog sustava detektiranja zaraženih i njihove izolacije, te dobre procijepljenosti  uopće nije bilo problema. Kod studenata ostalih sastavnica važno je nastaviti sustavno provoditi protuepidemijske mjere (maska, razmak, dezinfekcija, mjerenje temperature, praćenje simptoma), a potencijalno uvođenje COVID potvrda  bi trebalo uskladiti u razgovorima predstavnika studenata, uprava i eksperata Kriznog stožera Sveučilišta kako bi se procijenila njihova učinkovitost u specifičnim uvjetima nastavnog procesa svake sastavnice.

Jeste li zadovoljni proaktivnošću naših studenata? Neki će reći da su današnje generacije previše uspavane, inertne, nezainteresirane za društvene promjene oko njih. Recimo, u usporedbi sa studentima Hrvatskog proljeća…

Studenti su ključna vrijednost našeg Sveučilišta i stoga za njih treba osigurati najviši standard visokog obrazovanja i svih ostalih vidova studentskog života, poticati ih na istraživački rad, inovativnost, kreativnost, međunarodnu suradnju te aktivno preuzimanje vodećih uloga u stručnom radu i društvu u cjelini. Svaka generacija studenata ima svoje izazove. Smatram kako je i ova generacija odgovorila na pravi način. Iako su se morali u procesu učenja i nastave brzo prilagoditi teškim uvjetima, studenti su  odradili i veliki broj volonterskih sati u različitim aktivnostima  u borbi s pandemijom i pomoći ljudima nakon potresa.