Znamo li što ćemo uzgajati i jesti za dva ili tri desetljeća?!

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu u suradnji sa Sveučilištom u Zadru provodi diplomski studij „Mediteranska poljoprivreda“, koji daje odgovore na pitanja što ćemo uzgajati i jesti za dva ili tri desetljeća.

A zašto je „mediteranska poljoprivreda“ zanimanje budućnosti? Desetljeće Ujedinjenih naroda je u znaku obnove ekosustava odnosno poziv svim zemljama svijeta da se ujedine u zaštiti i obnovi ekosustava za dobrobit okoliša i ljudi. Danas su kopneni ekosustavi snažno oslabljeni ekspanzijom ljudskih aktivnosti (proizvodnja hrane na otvorenom, druge za tlo iscrpljujuće djelatnosti, osiromašenje biološke komponente tla itd.). Degradacija tla potiče društvene, zdravstvene i sigurnosne krize. Cilj obnove ekosustava je zaustaviti degradaciju i obnoviti ih kako bi se postigla globalna održivost. Prema UNCCD-u, obnova zemljišta je strategija s višestrukim dobrobitima koja stvara radna mjesta, blagostanje i pomaže u izgradnji otpornosti zajednica i ekosustava na klimatske promjene, sušu, poplave, požare i druge elementarne nepogode. Omogućuje izdvajanje ugljika u tlu, poboljšava količinu i kvalitetu vode i proširuje staništa za divlje životinje.

Mediteran dom preko 510 milijuna ljudi, da se on klimatološki grije dvostruko brže od ostatka svijeta. Jako je izvrgnut promjenama tla, zraka i klime, stoga dok se svi radujemo turizmu kao perjanici našeg gospodarstva u kojem vidimo mnogo koristi, dobro bi bilo osvijestiti da još neke djelatnosti u svojem temelju nose i doprinose elementima na ćemo se turizam danas bazira.

VODA ĆE BITI, DOSLOVNO, IZVOR ŽIVOTA

Potreba za vodom do 2050. godine u Mediteranu će se udvostručiti ili utrostručiti. Sa svakim povećanjem prosječne temperature za 1°C smanjenje količine oborina u Mediteranu bit će do 15%. Možete li si zamisliti kako će to utjecati na dostupnost hrane i zdravlje ljudi? Možete li zamisliti turizam baziran na restoranima brze hrane bez lokalnih proizvoda, u svijetu nagrađivanih maslinovih ulja i vina, sireva, ribe i svega što čini mediteransku prehranu zaštićenom svjetskom baštinom?

O tim i drugim, za hrvatsku poljoprivredu krucijalnim pitanjima, razgovaramo s prof. dr. sc. Martinom Skendrović Babojelić sa Zavoda za voćarstvo Odsjeka za hortikulturu i krajobraznu arhitekturu zagrebačkog Agronomskog fakulteta.

Studij „Mediteranska poljoprivreda“ namijenjen je, kaže, prvenstveno prvostupnicma koji su završili prijediplomski studij agronomije na Sveučilištu u Zadru, Sveučilištu u Splitu, Sveučilištu u Zagrebu ili nekom drugom Sveučilištu odnosno Veleučilištu, kao i svim drugim zainteresiranim prvostupnicima iz biotehničkog i drugih srodnih područja koji su željni steći kvalifikacije potrebne za organizaciju i provedbu poljoprivredne proizvodnje u specifičnim agroekološkim uvjetima Mediterana.

– Prilikom ideje za pokretanjem i kreiranja studijskog programa članovi radne skupine sveučilišnih profesora sa Sveučilišta u Zadru i Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta, proveli su anketni upitnik među potencijalnim poslodavcima radi prikupljanja informacija o potrebnim znanjima, kompetencijama i vještinama budućih magistara inženjera mediteranske poljoprivrede. Pitanja u anketnom upitniku kreirana su bila ciljano, (npr. koje tehnologije proizvodnje i prerade iz područja poljoprivredne proizvodnje – voćarstvo, vinogradarstvo, povrćarstvo, ukrasno bilje, ovčarstvo, proizvodnje i prerada mlijeka/mesa i slično treba poznavati stručnjak iz područja mediteranske poljoprivrede), kako bi se na taj način dobile ključne informacije o profilu kvalifikacija koje bi stručnjak kroz stečeno znanje trebao imati, odnosno kako bi se nakon završenog studija mag. ing. mediteranske poljoprivrede mogao lakše zaposliti u struci.

Rezultati anketnog upitnika bili su dobra smjernica te su uz višegodišnja iskustva zajedničkog diplomskog sveučilišnog studija Mediteranska poljoprivreda.  

Koliko je stvarna potreba za takvih kadrovima u hrvatskoj poljoprivredi?

S obzirom na razvoj turizma i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva, na našem mediteranskom području od Istre, Dalmacija i otoka sigurno mogu reći da postoji potreba za takvim stručnim kadrom, međutim često su tu neki drugi ograničavajući čimbenici oko zapošljavanja. Nama na Fakultetu dosta često pristižu zamolbe poslodavaca da studentima završnih godina studija proslijedimo informacije o prijavama za posao gdje se traži visoka stručna sprema iz područja poljoprivrede za zapošljavanje bilo u dalmatinskim gradovima ili na otocima. Upravo je i sam motiv za pokretanje studija bio obrazovati stručnjake u području poljoprivrede i ruralnog razvoja tako da bi zasigurno kandidatima koji završe ovaj studij trebalo dati prednost kod zapošljavanja kako u privatnom sektoru, tako i u javnom sektoru na području Mediterana radi boljeg iskorištavanja EU i domaćih fondova, potpora inovativnim tehnologijama i ruralnom razvoju.

Koje konkretne stvari, spoznaje i znanja studenti dobivaju ovim studijem, a da ih onda mogu iskoristiti u svojoj daljnjoj karijeri, bilo znanstvenoj bili poljoprivrednoj?

Prvenstveno kroz ovaj studij studenti stječu teorijsko znanje o agroekološkim i proizvodno-poslovnim specifičnostima, ograničenjima i mogućnostima koje pruža mediteranska poljoprivreda,  ali isto tako i znanje o gospodarskoj i društvenoj ulozi poljoprivrede Mediterana i povezanosti s ruralnim razvojem kao i mogućnosti  razvoja mediteranske poljoprivrede i vezu domaće poljoprivrede s globalnim trendovima. Osim toga stječu znanje o tehnologijama u proizvodnji i preradi poljoprivrednih proizvoda uvažavajući suvremene poslovne standarde (dobru poljoprivrednu praksu, zaštitu okoliša, zaštitu zdravlja biljaka, životinja i ljudi i sl.) kao i mogućnosti istraživačkih aktivnosti, sudjelovanje u kreiranju zakonskih, strateških i operativnih dokumenata iz domene mediteranske poljoprivrede i razvoja ruralnih područja Mediterana.

Osobno smatram kako je najveća prednost ovog studija što se praktični dio nastave provodi upravo u agroekološkim uvjetima Mediterana (pokušališta Sveučilišta u Zadru, plantažni nasadi, životinjske farme, obiteljska poljoprivredna gospodarstva) gdje studenti kroz vježbe, terensku nastavu, praksu mogu najbolje steći dojam i praktično  iskustvo o specifičnostima poljoprivredne proizvodnje u području Mediterana, a stečeno znanje mogu dalje primijeniti bilo u vlastitoj proizvodnji, zapošljavanjem u privatnom ili javnom sektoru, odnosno nastaviti daljnje usavršavanje upisom poslijediplomskog doktorskog ili specijalističkog studija.

Za budućnost poljoprivrede u Hrvatskoj neophodno jače povezivanje i suradnja gospodarstva, lokalne uprave sa stručnjacima i kolegama Agronomskog fakulteta kao vodeće visokoobrazovne i znanstvene institucije iz područja poljoprivrede i srodnih znanosti u Republici Hrvatskoj
– prof. dr. sc. Martina Skendrović Babojelić, Agronomski fakultet Zagreb, voditeljica Studija

OBRAZOVANJEM POLJOPRIVREDNIKA DO USPJEHA

Iz vaše perspektive znanstvenice i nastavnice, koliko hrvatskim poljoprivrednicima nedostaje stručnog znanja da bi bili konkuretni(ji) na europskome tržištu?

Često se u medijima spominje kako se poljoprivrednom proizvodnjom uglavnom bavi starije stanovništvo (npr. poljoprivrednici mlađi od 40 godina nalaze na čelu samo 11 % svih poljoprivrednih gospodarstava u Europskoj uniji), zatim kako se proizvodnja temelji na nasljedstvu, tradiciji što je u današnjim uvjetima teško održivo, zbog sve veće specifičnosti i napretka tehnologije, ali i zahtjeva tržišta. Smatram kako je danas za uspješno poslovanje nužno formalno obrazovanje u području poljoprivrede prvenstveno zbog  izazova s kojima se susreće poljoprivredna proizvodnja (poput klimatskih promjena, pandemije, ekonomske krize i druge) jer jedino stručnim znanjem (koje često nedostaje našim poljoprivrednicima), praćenjem novih tehnologija, korištenjem bespovratnih sredstava, planiranjem, organiziranjem, usmjeravanjem i kontrolom proizvodnje moguće ostvariti uspjeh. Ovdje svakako treba spomenuti kako je važno i proizvesti kvalitetan proizvod koji bude konkurentan na tržištu (dobar marketing poljoprivrednih proizvoda), a mišljenja sam kako se povećanje proizvodnje posebno u mediteranskom području može  postići kroz autohtone, tradicionalne proizvode, ali i danas prepoznate proizvode izvan naših granica koji su zaštićeni, npr. Zaštitom oznaka izvornosti (ZOI) – neretvanska mandarina, krčko, šoltansko i korčulansko maslinovo ulje, paška janjetina i paški sir, odnosno – Zaštitom oznake zemljopisnog podrijetla (ZOZP)- krčki, drniški i dalmatinski pršut – koji su od davnina u mediteranskom području RH činili glavni i jedini izvor prihoda.

Koliko su potrebne ekspertize stručnjaka s vašeg Agronomskog fakulteta našoj poljoprivredi kao grani gospodarstva, naročito u svjetlu klimatskih promjena?

Za budućnost poljoprivrede u Hrvatskoj neophodno jače povezivanje i suradnja gospodarstva, lokalne uprave sa stručnjacima i kolegama Agronomskog fakulteta kao vodeće visokoobrazovne i znanstvene institucije iz područja poljoprivrede i srodnih znanosti u Republici Hrvatskoj, ali i drugih fakulteta i sveučilišta jer ovom dinamikom klimatskih promjena potrebno je intervenirati i primjenjivati novije tehnologije i trendove kako bi uspjeli održati proizvodnju odnosno povećati proizvodnju određenih vrsta. Vrlo često se u društvu Poljoprivreda spominje u negativnom kontekstu odnosno govori se o problemima i neuspjehu aktualnih poljoprivrednika, međutim s druge strane u određenim segmentima dosta malo se sluša i poštuje struka, što je onda jednim dijelom rezultat stanja u poljoprivredi. Moramo se svi zajedno udružiti i širite dobre vibracije jer ima puno pozitivnih priča uspješnih poljoprivrednih proizvođača i posebice mlađe populacije koja postiže izvrsne poslovne rezultate, koristi namjenski sredstava različitih fondova, pohađaju različite edukacije i kroz nekoliko godina zaista bi mogli biti uzor naše poljoprivrede te bi takve proizvođače trebala država prepoznati i poticati rast poljoprivredne proizvodnje koja će biti utemeljena na samoodrživosti, kružnoj ekonomiji i bio-eko proizvodnji.

---

MANGO I AVOKADO UMJESTO RAJČICE I ZELJA?

Čeka li hrvatske poljoprivrednike u skorijoj budućnosti, a upravo zbog klimatskih promjena, kardinalna promjena načina rada, ali i odabira kultura koje će uzgajati?

Posljednjih godina svjedoci smo klimatskih promjena posebno mi koji imamo veze s poljoprivrednom proizvodnjom i puno se o tome priča, međutim važno je što prije poduzimati i neke konkretnije mjere. Naime praćenjem fiziologije rasta i razvoja biljaka dolazi do ubrzanih procesa u biljkama, uranjene i znatno produljene vegetacije, problema s vremenskim nepogodama, toplinskih stresova što zasigurno ostavlja posljedice na biljkama, te je važno prije svega voditi računa o zahtjevima pojedine vrste prema agroekološkim uvjetima za uzgoj, zatim birati adekvatne sorte (što se tiče vremena cvatnje, dozrijevanja i slično) ali i prilagođavati tehnologiju uzgoja, kako bi se osigurali redoviti prirodi i dobra kvaliteta proizvoda. 

Hoće li Slavonci i Međimurci za 50 godina, umjesto pšenice i kukuruza, uzgajati mango, avokado i marakuju?

S obzirom na temperature koje imamo ljeti, a  zimi su sve toplije, neke vrste će širiti areal uzgoja izvan dosadašnjih granica, međutim vrste koje su spomenute su tipične tropske i one za rast trebaju i dosta vlage i vode, ali i neke druge čimbenike te je upitno baš da će se svi ti uvjeti za uzgoj moći ostvariti u svakom području. Međutim, očito će smjer poljoprivredne proizvodnje morati mijenjati i morat ćemo biti fleksibilni u cilju postizanja uspješnosti.

Studij Mediteranske poljoprivrede nudi nastavu na dvije lokacije. Prve godine u Zagrebu u novim nakon potresa obnovljenim laboratorijima i predavaonicama Agronomskog fakulteta s vodećim profesorima agronomske struke u Hrvatskoj te druge godine u Zadru u mediteranskom podneblju s nastavnicima stručnjacima za stručnu praksu i znanost s većim usmjerenjem prema terenu

---

(O)ČUVATI KVALITETU TLA, VODA I ZRAKA U SUSTAVIMA PROIZVODNJE HRANE

Mediteranska poljoprivreda kao specifično područje agronomije nužno traži i stručnjake koji će razumjeti sljedeće aktivnosti:

• Skladna transformaciju krajolika; prema pametnom upravljanju i održivom trajnijem korištenju.
• Sustavno razumijevanje temeljnih procesa koji reguliraju tokove kapitala i čimbenika, omogućujući razvoj prediktivnih modela i tehnika upravljanja produktivnim i regenerativnim kapacitetom odabranog prostora (krajobrazne matrice) u kratkom i dugom roku;
• Diversifikacija korištenja koje promiče biološke interakcije i korisne sinergije između različitih komponenti ekosustava, kako bi se olakšala regeneracija zdravlja tla i održavanje produktivnosti i sposobnosti regeneracije od vegetacije.
• Zbog zahtjeva legislative i administrativnog nadzora upravljanja proizvodnjom potrebna je prilagodba teritorijalnom razvoju. Pružanje podrške lokalnim vlastima u izradi njihovih planova razvoja;
• Kolektivna organizacija i participativno upravljanje resursima pridonosi osiguravanju dobrog suživota poljoprivrednici, uzgajivači, šumari i drugi korisnici.
• Stručnjak mediteranske poljoprivrede pozna i pomaže u očuvanju resursa, jer valorizira agrobioraznolikosti, agrošumarstvo, vodno gospodarstvo i lokalno znanje kojim poboljšava održivost i prilagodljivost proizvodnih sustava.
• Specifično će biti potreban nova znanja koja uključuju i digitalizaciju agronomskih praksi održivog upravljanja proizvodnjom (udruživanje usjeva, sukcesija usjeva, pokrov usjeva i sl.) i protuerozijskih mjera. Cilj je dugoročno čuvati kvalitetu tla, voda i zraka u sustavima proizvodnje hrane.