Šume pokrivaju jednu trećinu Zemljine kopnene površine te gotovo 50 % površine Europske unije. Njezini su bioekološki, socioekonomski te gospodarski potencijali dobro poznati te se svestrano koriste. Zbog proizvodnje kisika, šuma povoljno utječe i na psihofizičko zdravlje ljudi, stoga su u proteklih mjesec dana mnogi zbog nužnosti promijenjene životnih navika pronašli pomoć u opuštanju i rješavanju stresa upravo u šumama. No, osim uživanja u njezinim blagodatima, bitno je naglasiti važnost očuvanja šumskoga ekosustava za buduće generacije. O aktualnoj situaciji i mjerama očuvanja šuma, razgovarali smo s prof. Dankom Diminićem, redovitim profesorom u trajnom zvanju na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji je svoju cijelu nastavnu, znanstvenu i istraživačku karijeru posvetio upravo području zaštite šuma, šumarske i primijenjene fitopatologije te istraživanjima uzročnika bolesti šumskog i urbanog drveća i grmlja.
Europska je komisija predstavila u prosincu 2019. godine strategiju Zeleni plan (Green Deal). Možete li nam ukratko objasniti o čemu je riječ? Zbog čega je bilo potrebno njezino donošenje?
– Europski zeleni plan predstavljen je kao nova strategija kojom se Europska unija nastoji transformirati u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom, u kojem do 2050. godine više neće biti neto emisija stakleničkih plinova. Njime se nastoji zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital EU-a te zaštititi zdravlje i dobrobit građana od rizika povezanih s okolišem i utjecaja okoliša na njih. Europska komisija želi naglasiti svoju predanost u suočavanju s izazovima u području klime i okoliša, posebno uzevši u obzir da se atmosfera sve više zagrijava, a klima mijenja. Europski zeleni plan je sastavni dio strategije Europske komisije za provedbu Programa Ujedinjenih naroda do 2030. i ciljeva održivoga razvoja.
KRUŽNO BIOGOSPODARSTVO
Koje su mjere propisane Zelenim planom te što one znače za zemlje članice?
– Svrha Europskoga zelenoga plana je preobrazba gospodarstva Europske unije za održivu budućnost. U cilju ostvarenja, nužna je revizija politike za opskrbu čistom energijom u gospodarstvu, industriji, proizvodnji i potrošnji, velikim infrastrukturama, prometu, hrani i poljoprivredi, građevinarstvu, porezima i socijalnim naknadama. Da bi se to postiglo, ključno je povećati važnost koja se pridaje zaštiti i obnovi prirodnih ekosustava, održivoj uporabi resursa i boljem zdravlju ljudi. U tom je području preobrazba najpotrebnija i potencijalno najkorisnija za gospodarstvo EU-a, društvo i prirodni okoliš, kako se naglašava u Zelenom planu. Europska unija već je započela s modernizacijom i preobrazbom gospodarstva za postizanje klimatske neutralnosti i namjerom da se to ostvari do 2050. godine. Europskim zelenim planom predviđa se niz mjera, među kojima su i mjere očuvanja i obnove svih ekosustava te biološke raznolikosti, a njihova provedba obvezat će sve članice EU-a. Šumski ekosustavi izloženi su sve većem pritisku zbog klimatskih promjena. Šumska područja EU-a treba unaprijediti, kvalitativno i kvantitativno, kako bi se mogla ostvariti klimatska neutralnost i zdrav okoliš. Pošumljavanjem i obnovom šumskih ekosustava, unaprijedile bi se općekorisne funkcije šuma, bolja apsorpcija CO2, tvorba kisika, pozitivan utjecaj na ublažavanje klimatskih promjena i ostalo, a promicalo bi se i tzv. kružno biogospodarstvo. Na temelju strategije za biološku raznolikost za 2030. godinu, Europska komisija će pripremiti novu strategiju za šume kojom će obuhvatiti cjelovit ciklus razvoja šume i promicati brojne usluge šuma. S obzirom na to da Zeleni plan obuhvaća niz različitih aktivnosti, kako je ranije naznačeno, iste će se početi primjenjivati tijekom 2020. i 2021. godine. Tako je u planu donošenje nove strategije EU-a za šume u ovoj godini, no zbog nastale situacije s pandemijom koronavirusa, proces je malo usporen.
Vaš znanstveni i stručni interes usmjeren je na proučavanje utjecaja fitopatogenih organizama na zdravstveno stanje šumskog i urbanog drveća te na zaštitu drveća od patogenih gljiva u šumskim ekosustavima i urbanim područjima. Kakvo je stanje hrvatskih šuma?
– Zdravstveno stanje šuma je doista različito i ovisi o vrstama drveća koje čine te ekosustave. Isključivo s aspekta utjecaja uzročnika bolesti, bilježimo u cjelini dobro do loše zdravstveno stanje. Većinu naglo narušena i zabrinjavajućeg zdravstvenog stanja bilježimo zadnjih 30-ak godina, posebice zbog klimatskih promjena. Mnogi fitopatogeni organizmi kao i štetne vrste kukaca (npr. potkornjaci jele, smreke i borova), vrlo agresivno nastanjuju različite organe svojih biljnih domaćina kada im je narušen vitalitet. Međutim, svjedoci smo nažalost i sve većeg broja invazivnih bolesti i štetnika, koji zaraze i napadaju svoje biljne domaćine neovisno o njihovu vitalitetu. Upravo s toga aspekta imamo u cjelini dvije grupe zdravstvenih problema u šumskim ekosustavima Hrvatske. S jedne strane pojavu bolesti i štetnika zbog promijenjenih klimatskih uvjeta te s druge strane pojavu bolesti i štetnika koji nisu dio naših ekosustava, a radi se o invazivnim vrstama koje potječu najčešće iz Azije ili Sjeverne Amerike. Ako bi geografski analizirali Republiku Hrvatsku, situacija je trenutno sljedeća. Priobalne šume gdje dominiraju hrast crnika, cer i medunac te sastojine alepskog i crnog bora, u cjelini ili relativno su zadovoljavajućega zdravstvenog stanja. Međutim, na pojedinim područjima zadnjih godina zabilježena je pojava nove bolesti kore tih hrastova, uzročnika Biscoqniauxia mediterranea, koja je u Istri prouzročila odumiranje više tisuća stabala u samo dvije godine. Sličan slučaj bio je krajem prošloga i početkom ovoga stoljeća s crnim borom kada su zabilježena učestala odumiranja borova prouzrokovana uzročnikom bolesti kore (ali i drugih biljnih organa) Sphaeropsis sapinea. Nagla pojava ovih bolesti usko je bila povezana s klimatskim promjenama. Povišene temperature zraka, nedostatak oborina ili njihova neujednačenost tijekom vegetacijskog razdoblja, primarni su čimbenici stresa ili predispozicije na zarazu. U gorskim predjelima, većinom u Gorskom kotaru i Lici, fitopatogeni organizmi nisu značajnije zabilježeni na običnoj smreci, no ova je šumska vrsta jako osjetljiva na štetne vrste kukaca (potkornjaka) nakon sušnog stresa. Stanje s običnom jelom na pojedinim lokacijama nije zadovoljavajuće zbog sve učestalije pojave bijele imele (Viscum album ssp. abietis). Ova poluparazitska cvjetnica nema korijenov sustav te svojim haustorijama (sisaljkama) crpi vodu i minerale iz jele. Proveli smo jedno istraživanje kojim smo utvrdili pojedinačna jelova stabla zaražena s do 500 imela. Zdravstveno se stanje obične bukve također postupno pogoršava i dosadašnja istraživanja upućuju na nepovoljan utjecaj klimatskih promjena. Obični jasen je zadnjih desetak godina jako ugrožen od iste bolesti kao i poljski jasen, novom, invazivnom bolesti Hymenoscyphus fraxineus. Nizinski su šumski ekosustavi, gdje dominiraju hrast lužnjak i poljski jasen, nažalost jako ugroženi – lužnjak od hrastove mrežaste stjenice, a poljski jasen kao i obični jasen, od fitopatogene vrste Hymenoscyphus fraxineus.
IZUMIRANJE POLJSKOG JASENA
Spomenuli ste da su pojedine vrste posebno ugrožene? Postoji li mogućnost da se situacija ispravi? Što izumiranje šumske vrste znači za naš biosustav?
– Šumski ekosustavi poljskog jasena s općekorisnog i gospodarskog aspekta među najznačajnijima su u Republici Hrvatskoj i čine kompleks poplavnih šuma koje se prostiru na površini od 67.470 hektara. Zadnjih godina bilježi se nagli trend pogoršanja zdravstvenog stanja poljskog jasena, a isti korelira s pojavom nove bolesti prouzrokovane fitopatogenom gljivom Hymenoscyphus fraxineus. Bolest je u Republici Hrvatskoj prvi put zabilježena na običnom jasenu 2009. godine, a 2011. na poljskom jasenu. Na temelju svih do sada provedenih istraživanja, utvrđena je njena izrazito važna uloga u narušavanju zdravstvenog stanja poljskog jasena. Temeljem istraživanja o oštećenosti šumskih ekosustava Republike Hrvatske za 2019. godinu koje provodi Hrvatski šumarski institut, u šumskim ekosustavima bilježi se nagli trend značajne osutosti krošanja poljskog jasena – od 2011. kada je zabilježena osutost 17 %, do 2017. kada je utvrđena osutost 75 %. U 2018. i 2019. godini bilježi se nešto manja osutost na bioindikacijskim plohama, no istih godina u nizinskim poplavnim šumama utvrđeno je povećanje broja odumrlih stabala, što je potvrđeno i našim istraživanjima nove bolesti. Izumiranje jedne autohtone vrste šumskog drveća, čija je dominantna prisutnost i uloga u nizinskim šumskim ekosustavima neizmjerna, vrlo je zabrinjavajuća činjenica. Time se u izrazito velikoj mjeri remete ekološki odnosi među brojnim organizmima u tim ekosustavima, s teško predvidim dugoročnim posljedicama. Slična je situacija bila u drugoj polovici 20. stoljeća u Hrvatskoj i u Europi kada su dvije bolesti, rak kore pitomog kestena i holandska bolest brijesta, značajno smanjile udio tih vrsta u šumskim ekosustavima. Sada nam novom bolesti poljskog jasena prijeti i velika opasnost od njegova nestanka iz većine naših šuma. Zadnjih desetak godina se u Hrvatskoj i Europi provode intenzivna istraživanja nove bolesti jasena, u cilju sprječavanja nestajanja jasena iz šumskih ekosustava. Istraživanja se provode u više smjerova, no trenutno su najvažnija istraživanja otpornijih genotipova jasena, u svrhu njihove identifikacije, selekcije i uzgoja sadnog materija radi umjetne obnove nizinskih šumskih ekosustava. Nade ima, no potrebno je uložiti jako puno napora, znanja i financijskih sredstava.
Jeste li zadovoljni poduzetim mjerama za očuvanjem šumskih vrsta?
– U šumskim ekosustavima zapažena su pojedinačna stabla koja su pokazala otpornost ili manju osjetljivost na novu bolest, slično kao i sada u ovoj pandemiji koronavirusa, gdje dio ljudske populacije ukazuje manju osjetljivost na COVID-19, a time i na razvoj simptoma bolesti. Slično je i u prirodi s drvećem. No, uz genetsku predispoziciju, na zdravstveno stanje, odnosno vitalitet stabala vrlo čestu utječu i različiti abiotski i biotski čimbenici. U slučaju nove bolesti jasena, uzročnika Hymenoscyphus fraxineus, još nemamo dovoljno spoznaja da li i koji stanični čimbenici utječu na manju ili veću zarazu ovim patogenom, što je također potrebno istražiti. Jesam li sam zadovoljan trenutnom situacijom? Nisam posve nezadovoljan, no moglo se više. Tijekom rada na projektu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (2007.-2014.), koji sam vodio, prvi put zabilježili smo novu bolest kod nas i to na običnom jasenu u Gorskom kotaru. Nakon toga, financiran je jedan istraživački projekt Hrvatske zaklade za znanost (2014.-2018.). Kasnije s njihove strane nije više bilo interesa, odnosno, važniji su bili neki, po mom mišljenju, administrativni zahtjevi puno manjeg značaja. Jedan projekt vezan za poljski jasen i jedno manje istraživanje financirale su Hrvatske šume. U svim sam istraživanjima i sâm sudjelovao ili ih vodio. Sva su dosadašnja istraživanja integrirala različite znanstvene grane. Dobiveni su važni rezultati i spoznaje, a utvrdila se i iznimno značajna uloga nove bolesti Hymenoscyphus fraxineus na zdravstveno stanje poljskog jasena. Sada nam slijede istraživanja identifikacije otpornijih genotipova i testova te otpornosti na novu bolest, kao i druga istraživanja pojedinih abiotskih i biotskih čimbenika, koji bi mogli imati utjecaja na zdravstveno stanje jasena u nizinskim šumama zahvaćenih ovom bolesti. Ministarstvo poljoprivrede jedino je prepoznalo važnost ovih istraživanja s obzirom na alarmantno stanje poljskog jasena u Republici Hrvatskoj. U tijeku su pripreme za prijavu na javni poziv, u kojoj uz Šumarski fakultet, sudjeluju kao partneri Hrvatski šumarski institut i tvrtka Oikon. U planu su integrirana istraživanja poljskog jasena u nizinskim šumskim ekosustavima s naglaskom na novu bolest i potencijalne ostale štetne biotičke čimbenike.
Što je, prema vašem mišljenju, potrebno dodatno poduzeti kako bi se šume očuvale?
– Posredno povezujući Europski zeleni plan i doista alarmantno zdravstveno stanje šuma u promijenjenim klimatskim prilikama te izazovima vrlo značajne i štetne pojave invazivnih bolesti i štetnika, od neizmjerne je važnosti ulagati prije svega u edukaciju budućih stručnjaka, kroz preddiplomske, diplomske i poslijediplomske studije te kroz istraživački i stručni rad šumarskih znanstvenika i stručnjaka. Jedino ulaganjima u ljudske potencijale financiranjem različitih aktivnosti i našom iznimnom involviranosti, bit ćemo u mogućnosti suočiti se s izazovima ovoga stoljeća i pronaći najbolja rješenja u cilju očuvanja naših šuma.
Delegat ste u radnoj grupi Europske komisije Forests and Nature (WGFN) u sklopu Coordination Group on Biodiversity and Nature’s (CGBN). Koja je vaša uloga i koji su daljnji planovi rada skupine?
– Radna skupina za Šume i prirodu ima za cilj pružiti platformu za konstruktivan dijalog usmjeren na pronalaženje rješenja među dionicima vezanim za šumarstvo i prirodu. Radna skupina, kao privremena podgrupa stručne skupine Europske komisije “Koordinacijska skupina za bioraznolikost i prirodu”, svoj rad usmjerava u šire rasprave o bioraznolikosti i prirodi sa svim dionicima unutar Europske unije. Konkretni rezultati trebali bi osigurati provedbu Strategije EU-a za biološku raznolikost do 2030. i implementaciju njezina budućeg Akcijskog plana. Ovu radnu skupinu čine znanstvenici i stručnjaci svih članica EU-a. Republiku Hrvatsku predstavljamo kolega Vladimir Hršak, ispred Ministarstva zaštite okoliša i energetike, i ja, kao predstavnik šumarskog sektora, ispred Ministarstva poljoprivrede. Naša uloga je da kroz dijalog, a na temelju našeg znanja i iskustva, zajednički nađemo najbolja rješenja za šumarsku struku u budućnosti, kao jednoj od gospodarskih grana EU-a, a isto tako u zaštiti prirode, u svrhu očuvanja šumskih ekosustava i biološke raznolikosti. Donošenje odluka i preporuka trebalo bi pomoći Europskoj komisiji u implementaciji Zelenog plana, a time i smjernicama razvoja EU-a do 2050.
