Profesor Stjepan Lakušić redoviti je profesor i dekan Građevinskoga fakulteta u Zagrebu. Autor je više stotina znanstvenih i stručnih radova, citiranih više stotina puta, a specijaliziran je za područje željezničke i tramvajske infrastrukture. Član je predsjedništva Hrvatskog saveza građevinskih inženjera, glavni i odgovorni urednik časopisa Građevinar te predsjednik nadzornog odbora Hrvatske komore inženjera građevinarstva (HKIG). S profesorom Lakušićem porazgovarali smo o aktualnoj situaciji u građevinarstvu, posljedicama zagrebačkog potresa i viziji obnove Zagreba te o mnogim drugim izazovima koji tek očekuju hrvatske građevinare.
Zadnjih tjedana se često čuje da treba konačno poštivati građevinsku struku. Možete li pojasniti na koje se sve načine ona dosad ignorirala?
– Vidljivo je da u sektoru građevinarstva ima puno problema, njihovo rješavanje ide jako sporo, a rezultat toga je sveprisutno preslagivanje u sektoru. Svjedoci smo da ovo preslagivanje dovodi hrvatsku operativu na svega nekoliko domaćih tvrtki. U želji dobivanja posla, mnoge domaće tvrtke su rizično ulazile u projekte zbog čega je uslijedilo prekomjerno zaduživanje, ponekad i propast. Ono što je utjecalo i još utječe na probleme u sektoru su pripreme zakona kojima se uređuje djelovanje graditeljske struke, a u kojima se struku ne sluša dovoljno. Zatim, slabo balansiranje realizacije projekata zbog loše koordinacije među sektorima. Velik problem su i cijene u postupcima nabave koje su često ispod realnih vrijednosti. Investitori često traže hitna rješenja koja također utječu na kvalitetu izvedbe. Izvođači bi trebali više ulagati u cjeloživotno obrazovanje svojih zaposlenika jer je to ključno za inovacije, nove tehnologije i materijale. Zahvaljujući značajnom angažmanu u strukovnim udruženjima, iz prve ruke od kolega doznajem probleme s kojima se susreću. Često se njihova upozorenja ne uzimaju odmah u obzir, a kad dođe kriza, onda bude kasno za spašavanje. Moj odgovor sadrži i njihova promišljanja.
Pandemija koja još traje nesumnjivo će uzrokovati krizu i u građevinskom sektoru. S kojim se problemima građevinari trenutno najviše susreću, a koji se tek očekuju?
– U svakoj krizi graditeljstvo prvo ulazi u recesiju, a izlaskom državne ekonomije iz recesije graditeljstvo prvo osjeća napredak. Izrazito je važno biti regulatorno spreman za taj trenutak kako bi se izbjegla stihija i zadržali domaći resursi bez kojih nikada nećemo biti u stanju postići pravu mjeru u određivanju cijene građevinskih usluga. Graditeljstvo je izrazito radno-intenzivna grana gospodarstva te da je u osnovi domicilnog karaktera, u velikom dijelu ovisna je o raspoloživoj domaćoj radnoj snazi. Problem nerealno niskih cijena graditeljskih usluga, uzrokovala je egzodus kvalitetne radne snage u razvijenije zemlje čim su se u okviru EU-a za to stvorile mogućnosti. Danas smo u situaciji da niti uvoz radne snage iz gravitirajućih područja više nije moguć.
Pandemija koja još uvijek traje nesumnjivo će uzrokovati krizu i u građevinskom sektoru. Mudre ekonomije u doba recesije kreću prema javnim investicijama, a kada ekonomija počne ponovno rasti tada se jače razvijaju privatne investicije. Potres koji nam se desio u Zagrebu možda bude poticaj za javne investicije u održavanju i ojačavanju građevina, ne samo u Zagrebu nego u cijeloj Hrvatskoj. Ovu trenutnu krizu trebamo shvatiti kao šansu jer pretpostavljam da će u ovim uvjetima mnogi koji su otišli na rad u EU, ako se u Hrvatskoj otvore velike investicije u građevinarstvu, razmišljati o povratku, ali s bogatijim iskustvom i većim znanjem koje treba znati iskoristiti na obostranu korist i zadovoljstvo. U kontaktima s Hrvatskom udrugom poslodavaca, oni vrlo jasno ističu koje bi mjere pomogle sektoru graditeljstva u ovim okolnostima krize izazvane epidemijom virusa Covid-19: To su: 1. Otklanjanje birokratskog formaliziranja posredničkih i žalbenih tijela u postupcima javne nabave koji se financiraju iz fondova EU-a (SAFU, agencije, ministarstva i dr.); 2. nastavak investicija u javnom sektoru jer bi zastoj tih investicija izazvao veće gospodarske poremećaje u sektoru graditeljstva od mjera sprečavanja širenja bolesti izazvane koronavirusom; 3. uvrštenje graditeljstva u Strategiju razvoja RH; 4. poboljšanje regulative od značaja za graditeljstvo
Očekujete li da će kriza utjecati na smanjenje potražnje za građevinskim inženjerima, vašim diplomiranim, ali i trenutnim studentima i kako na to odgovoriti?
– Građevinarstvo je nositelj gospodarstva svake države. Zbog toga se rast, ali i pad bruto nacionalnog dohotka uvijek jasno odražava na građevinarstvu. To ne znači nužno i smanjenu potražnju za građevinskim inženjerima. Društvo u kojem živimo je relativno izgrađeno, imamo određene veće investicije u dijelu željezničke i cestovne infrastrukture te u vodoprivredi i energetskom sektoru, ali treba istaknuti da su mnoge naše građevine ‘’umorne’’ i trebaju revitalizaciju. Izgrađene u razdoblju prije ili netom nakon 2. svjetskog rata, brojne infrastrukturne građevine, ali i obiteljski domovi, ne udovoljavaju zahtjevima modernog društva. Ili ne pružaju dovoljnu razinu sigurnosti, jer su građene po drugačijim propisima koji nisu u skladu s trenutno važećim. Prijelomni trenutci kao što su potresi, poplave i požari su situacije kada se dešavaju iskoraci u građevinarstvu. Rekonstrukcije koje nam slijede u Zagrebu konačno će baciti svjetlo na dio građevinarstva koje je godinama nepravedno zanemareno. Područje sanacija i ojačanja građevina, posao je budućnosti. Ako Zakonodavac ispravno odgovori na izazov koji je pred nama, generacije inženjera građevinarstva neće morati brinuti o smanjenoj potražnji.
Iako pitanje nije vezano isključivo uz građevinsku struku, kako vidite razvoj situacije na tržištu nekretnina u razdoblju pred nama?
– Zbog kompleksnosti cijele situacije teško je donijeti kvalitetan i ispravan zaključak vezan uz predstojeće, kako kratkoročno tako i dugoročno razdoblje u odnosu na tržište nekretnina. Naime, jako veliki broj parametara ima značajan utjecaj kod donošenja takvog zaključka. Uz pandemiju koronavirusa, koja sa sobom nosi neizvjesnost trajanja, a samim time i neizvjesnost kupaca vezano, prije svega uz osobno zdravlje i zdravlje obitelji, a potom i neizvjesnost budućeg zaposlenja, tu je prisutan i faktor vezan uz potres u Zagrebu i sva događanja u odnosu na tu nepogodu. No, uzevši sve navedeno u obzir, vidljivo je da je tržište nekretnina prema dosadašnjim pokazateljima gotovo u potpunosti stalo uz očekivanja da će u određenom kratkoročnom razdoblju stagnirati, a što bi dugoročno dovelo do korekcije odnosno smanjenja cijene.
Koliko će to stanje potrajati?
– U odnosu na kretanje cijena nekretnina, kratkoročno, u sljedećih 3 do 6 mjeseci ne očekuje se značajan pad cijena, ali su izgledne manje korekcije. Dugoročno se pak očekuje smanjenje cijena nekretnina starije gradnje, a to će utjecati i na cijene novijih gradnji koje također očekuje smanjenje, ali u nešto manjem iznosu. Tržište nekretnina će, ukoliko se novim Zakonom o obnovi zgrada oštećenih potresom, usvoji izdavanje seizmičkog certifikata, svakako dobiti jedan novi moment. Naime, sa seizmičkim certifikatom se utvrđuje razina otpornosti zgrada nakon provedenih mjera obnove. Dugoročna strategija jest da se za sve zgrade uvede obaveza izdavanja takvog certifikata. Tada će vrijednost zgrada svakako ovisiti i o razini otpornosti zgrade na djelovanje potresa.
Vaši suradnici i nastavnici odradili su izniman broj volonterskih sati u pregledu građevina. Kako njihov angažman izgleda u brojkama?
– Vrlo sam ponosan na djelatnike fakulteta koji su se odmah u prvim satima javili za sudjelovanje u pregledu oštećenih građevina. U protekla 4 tjedna ukupno su 42 djelatnika fakulteta sudjelovala u pregledima i to na volonterskoj bazi. Izvršili su niz procjena stambenih zgrada, a također i građevina kritične infrastrukture, kao što su bolnice. Osim toga procjenjuju i sakralne građevine te građevine sastavnica Sveučilišta. Naši djelatnici prof. Josip Atalić i doc. Mario Uroš odmah su se nakon potresa uputili u Ured za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba te u Ravnateljstvo civilne zaštite, kako bi se formirao krizni stožer, a prof. Atalić postao je koordinator svih aktivnosti organizacije sustava nakon potresa.
Nakon usvajanja predloženog naloga o mobilizaciji građevinskih inženjera preko Hrvatske komore inženjera građevinarstva već prvi dan odazvalo se više od 150 inženjera za volontiranje u provedbi brze procjene oštećenja građevina. Zaključno s 20. travnjem 2020. više je od 500 inženjera podijeljeno u timove koji obilaze oštećene građevine. Koordinaciju, mobilizaciju i rad svih timova za procjene oštećenja koji se raspodjeljuju na lokacije prema prioritetima provode djelatnici Građevinskog fakulteta. Sve protokole i obrasce koji se koriste u procjenama oštećenja osmislili su djelatnici Građevinskoga fakulteta. Prema podacima s terena daju se upute vatrogascima za poduzimanje hitnih mjera kao što su uklanjanje ruševina, srušenih dimnjaka i ostalih elemenata zgrada koji mogu ugroziti ljudske živote.
Ovako velik angažman djelatnika u pomoći državi imali smo i u vrijeme intenzivne izgradnje autocesta, te u vrijeme obnove države nakon Domovinskog rata. Tada, a i danas to smatramo svojom obvezom, jer akademska zajednica ne smije biti neiskorišteni kapital. S obzirom na kapital koji imamo (znanje, kvalitetne nastavnike, znanstvenike i stručnjake) sustavnim radom i unaprjeđenjem svih naših aktivnosti i dalje ćemo biti stožerna snaga koja može odgovoriti na svaki izazov koji se pojavi u području građevinarstva te ćemo na taj način ispuniti našu misiju.
Može li minuli potres biti pouka za budućnost i kako kao institucija možete utjecati na to da zagrebačke i hrvatske građevine postanu otpornije na posljedice potresa?
– Kao fakultet imamo specifičnu ulogu da povezujemo struku, znanost i svjetska istraživanja. Cilj nam je da se ujedine ta znanja i postave temelji za budućnost odnosno da proces obnove ne bude samo ‘’kozmetički’’, već da struka iskoristi ovaj trenutak za poruke za budućnost. Dugo je građevinska struka padala u drugi plan, a sad se to pokazalo kao veliki problem. Seizmički certifikat koji smo spomenuli ranije, je nešto što može dugoročno pomoći da osvijestimo građane na rizik od potresa (za pojedinačnu građevinu – njihov dom) i da pokrenemo proces pojačavanja zgrada da budu otpornije na djelovanje potresa. Posebice ovdje treba voditi računa o zgradama javne namjene kao što su bolnice, fakulteti, škole, dječji vrtići, muzeji i sl. Razvijene države imaju kontinuirane procese pojačavanja zgrada ili zamjene zgrada gdje se sačuva fasada, a zgrade se iznutra ojačaju. Nadam se da će nas ovaj potres upozoriti da počnemo vjerovati građevinskoj struci i njihovim upozorenjima i da se sustav postavi za buduće generacije. Naravno, treba sustavno razmišljati o ojačavanju zgrada i u ostalim dijelovima Hrvatske. To je veliki potez i velika odluka, ali u ovakvim prijelomnim trenucima se i vuku veliki potezi i donose velike odluke. Odgovornost akademske zajednice je da unose u društvo prijedloge za određene promjene koje će promicati dostojanstvo čovjeka i struke, a sve na dobrobit društva u cjelini. To ne ide lako, ali moramo biti uporni.
Što se može poručiti donositeljima odluka? Kako građevinsku struku u Hrvatskoj, a time i kvalitetu života i sigurnost građana podići na višu razinu?
– Građevinski inženjeri svojim djelovanjem direktno utječu na kvalitetu života i sigurnost građana. Građevine koje grade moraju pružiti osjećaj sigurnosti njihovim vlasnicima. Nažalost, nedostatna sredstva i nesmotrenost pojedinih sudionika u gradnji, posljednjih godina dovela su do neadekvatnog održavanja dijela građevina. Sukladno Zakonu o gradnji i Tehničkom propisu za građevinske konstrukcije, vlasnici građevina dužni su provoditi redovite preglede građevina u propisanom vremenskom razdoblju. Provođenje takvih pregleda doprinosi sigurnosti korisnika i pravovremeno upućuje na nedostatke i potrebu za unaprjeđenjem svojstava građevine. Nažalost, u RH takvi se pregledi redovito provode isključivo u svrhu održavanja mostova. Vlasnicima ostalih građevina treba pojasniti da su građevine kao i automobili, projektirane da dosegnu određeni uporabni vijek, najčešće 50 ili 100 godina, ali uz redovito održavanje. Zakonodavac, s druge strane, treba propisati adekvatne mjere za vlasnike koji ne održavaju građevine sukladno Zakonom o gradnji.
Zakonodavac treba imati na umu da ovlašteni inženjeri građevinarstva svojim potpisom jamče sigurnost korisnika građevina. I upravo zbog razine odgovornosti koju preuzimaju, trebaju biti direktno uključeni u donošenje odluka koje se tiču građenja, održavanja, popravka i ojačanja svih vrsta građevina. Posebno je to važno danas, u trenutku u kojem država treba donijeti ključnu odluku o daljnjem smjeru obnove građevina oštećenih u zagrebačkom potresu. Istovremeno, treba imati na umu da je cijelo područje RH potresno područje i da je sada pravi trenutak da definiramo zahtijevanu razinu sigurnosti naših domova, fakulteta, škola, dječjih vrtića i bolnica.
