Još 22. kolovoza 2020. godine, prvi put od izbijanja pandemije virusa SARS-CoV-2 u Hrvatskoj, zabilježen je dnevni broj zaraženih veći od 300 osoba, točnije njih 306. Sve do 7. listopada 2020., ili čak 6 tjedana zaredom, broj identificiranih novozaraženih kretao se u rasponu od 48 do 369, da bi 8. listopada 2020. broj novozaraženih skočio na preko 500, a 16. listopada 2020. probio je „psihološku granicu“ i prešao 1.000 dnevno, odnosno dostigao broj od 1.131 identificirane oboljele osobe. Na ljetni val povećanja broja novozaraženih, s početka kolovoza, očito se nadovezao višestruko veći jesenski val, i to već početkom listopada, u vrijeme kad je na visokim učilištima u Hrvatskoj započela nastava u 2020./2021. akademskoj godini.
Na Sveučilištu u Zagrebu ljetni je semestar prošle 350., jubilarne, 2019./2020. akademske godine, bio sve prije nego li slavljenički: početak pandemije SARS-CoV-2 virusa u Hrvatskoj, prelazak na nastavu na daljinu 16. ožujka 2020., kao i potres u Zagrebu tjedan dana kasnije, tj. 22. ožujka 2020. godine. Umjesto slavlja, ta 350. akademska godina na Sveučilištu u Zagrebu nastavljena je „na daljinu“, bez studenata na fakultetima i umjetničkim akademijama, s oštećenjima na infrastrukturi mnogih sastavnica, kao i s nastavnicima koji su se izrazito trudili, ali i iscrpljivali nastojeći studentima što više pružiti kroz nastavu na daljinu.
Proljetni izazovi kao putokaz za jesen
Nevjerojatno brz i relativno uspješan prelazak na nastavu na daljinu na visokim učilištima, počevši od 16. ožujka 2020., s manje od tjedan dana za pripremu, iznenađenje je za mnoge stručnjake koji se bave e-učenjem. Još veći poduhvat bio je prelazak na nastavu na daljinu kojeg su uspjele napraviti nastavnice i nastavnici viših razreda osnovne škole te srednjoškolski nastavnici. Međutim, kad je 30. rujna 2020. Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) predstavila rezultate istraživanja „Izazovi u visokom obrazovanju za vrijeme pandemije bolesti COVID-19 i socijalne izolacije: iskustva i potrebe djelatnika visokih učilišta i studenata“, pokazalo se da, unatoč tome što je čak 46 % djelatnika visokih učilišta ocijenilo da je opterećenje nastavnica i nastavnika online nastavom bilo veće ili puno veće nego prije karantene, čak 50% studentica i studenata smatralo je kako je kvaliteta izvedbe online poučavanja kroz predavanja bila puno lošija ili lošija nego prije karantene. Također, 56% studentica i studenata smatralo je da je njihovo opterećenje u online okruženju tijekom izvanrednih okolnosti bilo veće ili puno veće nego prije karantene. Ova anketa provedena je na visokim učilištima tijekom lipnja i srpnja 2020. godine i pokazuje da je učinkovitost nastave na daljinu u prosjeku bila lošija od nastave koja se na visokim učilištima provodila prije „lockdowna“. Pritom su studentice i studenti, kao i djelatnice/djelatnici visokih učilišta posebno lošom ocijenili kvalitetu izvedbe online poučavanja vezanu uz praktičnu i terensku nastavu, a loše je ocijenjena i mogućnost interakcije sa studentima u virtualnom okruženju. Budući da su u ovoj anketi AZVO sudjelovale 764 djelatnice i djelatnika visokih učilišta (102 čelnika ili člana uprave, 96 voditelja organizacijske jedinice, 540 nastavnika i 26 djelatnika stručne službe), kao i 1.114 studentica i studenata, većinom sa javnih visokih učilišta, njena je reprezentativnost bila vrlo visoka.
Nešto manje dramatične rezultate pokazalo je istraživanje Instituta za društvena istraživanja pod naslovom „Iskustva i zadovoljstvo učenika 7. razreda online nastavom“ koja je u 23 osnovne škola u Gradu Zagrebu provedena na 923 učenika u razdoblju od 25. svibnja do 6. lipnja 2020. godine. U tom istraživanju čak 71% učenika sedmih razreda izjavilo je da za online nastavu više vrijedi ili znatno više vrijedi da dobivaju mnogo više zadataka koje trebaju izvršiti u kratkom roku, a 52% učenika smatralo je da više vrijedi ili znatno više vrijedi da kod online nastave izvršenje zadataka za školu zahtijeva više truda. Također, učenici sedmih razreda ocijenili su da su, u prosjeku, sadržaji koje uče u učionici predstavljeni na zanimljiviji način, na razumljiviji način, i uz jasnije upute za izvršavanje zadataka, a u usporedbi s online nastavom. Nažalost, iskustva nastavnica i nastavnika osnovnih i srednjih škola, vezana uz nastavu na daljinu od ožujka do lipnja u 2019./2020. školskoj godini, nisu adekvatno znanstveno istražena. Međutim, anegdotalni podaci i izjave sindikalnih čelnika pokazuju na vrlo veliko vremensko opterećenje nastavnika osnovnih i srednjih škola u tom razdoblju, kao i na stresne uvjete kojima su bili izloženi zbog izazova i zahtjeva online poučavanja.
Psihofizičke smetnje studenata i nastavnika
Prethodno spomenuta anketa AZVO „Izazovi u visokom obrazovanju za vrijeme pandemije bolesti COVID-19 i socijalne izolacije: iskustva i potrebe djelatnika visokih učilišta i studenata“ ukazala je i na manje očekivane posljedice prelaska na nastavu na daljinu u ljetnom semestru 2019./2020. akademske godine: 40% studentica i studenata izjavilo je da im je sveukupna psihička dobrobit (engl. psychological well-being) bila manja ili puno manja nego prije karantene, 50% ih je izjavilo da im je bila veća ili puno veća pojava osjećaja tjeskobe i/ili depresivnosti tijekom studiranja u virtualnom okruženju, čak 57% studentica i studenata izjavilo je da im je bila veća ili puno veća razina zabrinutosti oko akademskih obveza tijekom studiranja u virtualnom okruženju, a 51% ih je izjavilo da im je bila manja ili puno manja razina motivacije za studentskim obvezama tijekom studiranja u virtualnom okruženju. Slično kao i u slučaju studentica i studenata, kod procjena djelatnica i djelatnika visokih učilišta u odgovorima na pitanja u anketi njih 41% izjavilo je da im je sveukupna psihička dobrobit bila manja ili puno manja nego prije karantene, 44% je izjavilo da im je bila veća ili puno veća pojava osjećaja tjeskobe i/ili depresivnosti tijekom studiranja u virtualnom okruženju, a čak 59% djelatnica i djelatnika izjavilo je da im je bila veća ili puno veća razina zabrinutosti oko akademskih obveza tijekom nastave u virtualnom okruženju.
Ne ulazeći u to što i kako trebaju činiti, mišljenja sam da uprave visokih učilišta, kao i voditelji odsjeka, katedri, zavoda i drugih organizacijskih jedinica, u ovim zahtjevnim i izazovnim mjesecima koji su pred visokim obrazovanjem u našoj zemlji, trebaju ponajprije povesti računa o svim svojim nastavnicima i suradnicima
Između ostaloga, anketa AZVO u opisnim odgovorima pojedinih nastavnica i nastavnika visokih učilišta pokazala je da je bilo onih koji(ma):
– je nedostajalo susretanje s kolegicama i kolegama na poslu „uživo“
– sami kod kuće nisu mogli dobiti pomoć kakvu imaju na visokom učilištu
– su osjećali stres zbog rada s informacijskim sustavima za učenje na daljinu
– je priprema nastave predstavljala daleko veći izazov
– su osjećali probleme zbog sjedenja uz računalo (problemi s leđima i vidom)
– je bilo teže obavljati poslove od kuće uz malu djecu u domaćinstvu
– je nedostajao kontakt „licem u lice“ sa studentima te se nisu osjećali dobro ako su predavali pred računalom bez da vide lica studenata ispred sebe
– su osjećali nesigurnost u vlastitu nastavu budući da su povratne informacije od studenata bile rijetke i nedostatne
– se zbog opterećenja nastavom nisu stigli baviti znanstvenim radom
– je situacija općenito bila deprimirajuća uz pojavu zabrinutosti i straha od budućnosti
– su „radili po cijeli dan“ i osjećali veći umor kod izvršavanja akademskih obveza online
– su zbog paralelnih obiteljskih obveza kod kuće osjećali anksioznost i paniku te neispunjenost i neuspješnost
Evo i nekoliko zanimljivih zapažanja i komentara, izloženih onako kako su ih u anketi anonimno navele visokoškolske nastavnice i nastavnici:
– „Uz izuzetan trud i neprimjereno puno vremena, obaveze se mogu ispuniti, no na dulji period ovakav način rad bio bi potpuno apsurdan i nezadovoljavajući. U socijalno-psihološkom aspektu, online nastava je u potpunosti nezadovoljavajuća.“
– „Motivacija za boljim nastavnim metodama uvijek postoji, ali cjelokupno okruženje karantene je jako negativno utjecalo na osobno zdravlje i psihu, pa prema tome, uz sveukupno nastojanje da online nastava bude savršena, nikad nije mogla takva postati.“
– „Rad od kuće i socijalna distanca zaista su bili veliki izazov, a pritisak i obaveze s druge strane veliki. Bilo je to iskustvo kao da je netko uzeo sve što poznaješ i bacio te u sasvim drugi svijet. Trebalo se snaći i pronaći motivaciju da se održi početni entuzijazam. Vjerujem da je svima bilo teško.“
– „Ne može se govoriti o psihološkoj dobrobiti, svi smo lagano spremni za Vrapče. Pregazila nas je i količina posla i količina obaveza. Sve akademske obaveze su na prisilnoj pauzi osim online nastave. Znanstveni rad je nepostojeći, znanstveni napredak je izostao, a rokovi dolaze i izgleda da neće biti odgođeni. Online nastava, propast dijelova znanstvenog rada jer je vezan na fizički eksperiment u zadnjoj godini doktorata, je apsolutni fijasko.“
Globalna prijetnja visokome obrazovanju
Udruženje American Council on Education (ACE), koje okuplja 1.700 fakulteta i sveučilišta, povezanih udruženja i drugih organizacija u SAD-u i izvan njega, provelo je u rujnu 2020. godine anketu na koju je odgovorilo gotovo 300 predsjednika (dekana i rektora) fakulteta i sveučilišta. U odnosu na sličnu anketu provedenu u srpnju 2020. godine, ova najnovija anketa pokazala je da su predsjednici visokih učilišta najviše zabrinuti za mentalno zdravlje studenata (porast sa 39% u srpnju na 53% u rujnu 2020.), kao i da im raste zabrinutost za mentalno zdravlje nastavnika i drugog osoblja (porast sa 33% u srpnju na 42% u rujnu 2020.). Moguće je zaključiti da potencijalni problemi vezani uz mentalno zdravlje studenata i nastavnika na visokim učilištima, na koje je pokazala anketa AZVO provedena u Hrvatskoj, nisu samo lokalni problem vezan uz visoko obrazovanje u našoj zemlji, nego i znatno šira pojava koja stoga zahtijeva odgovarajuću pozornost.
U vrijeme pisanja ovog teksta za Universitas nije moguće davati točne prognoze o uvjetima na visokim učilištima u nastavku 2020./2021. akademske godine. Vjerujem da su mnoge studentice i studenti, kao i nastavnice i nastavnici na visokim učilištima u lipnju i srpnju 2020. godine priželjkivali obuzdavanje pandemije u Hrvatskoj, brz pronalazak i početak primjene cjepiva, normalizaciju životnih uvjeta, smanjivanje gospodarskih problema, poboljšanje zdravstvenih usluga, normalizaciju rada vrtića, osnovnih i srednjih škola, veću sigurnost u javnom prometu, i druge stvari. Istina, uz bolje poznavanje epidemijskih valova i procedura vezanih uz razvoj cjepiva, navedena poboljšanja vjerojatno ne bi s toliko nade bila priželjkivana. Sad spoznajemo da je drugačije. Neke nastavnice i nastavnici vjerojatno su još uvijek pomalo iscrpljeni zbog izazovnog i zamornog ljetnog semestra prošle akademske godine, pa im izgledno pogoršanje situacije u gospodarstvu i zdravstvu, kao i prelazak na u većoj mjeri (ili u potpunosti) online nastavu djeluju kao veliki izazov.
Izazovi u novoj akademskoj godini
Mali je broj nepovoljnih uvjeta za nastavnice i nastavnike visokih učilišta u 2020./2021. akademskoj godini, koje je, prema mojem mišljenju, ipak moguće predvidjeti.
U ljetnom semestru 2019./2020. akademske godine znalo se da će za tri mjeseca (od sredine ožujka do sredine lipnja) prestati nastava te da će doći do smanjenja nastavnog opterećenja. U ovoj akademskoj godini povećano opterećenje za nastavnice i nastavnike može potrajati sve do svibnja ili lipnja 2021. godine, tj. čak 7-8 mjeseci.
Za vrijeme tzv. „lockdowna“, zbog prelaska na nastavu na daljinu, na visokim učilištima nisu boravili studenti, a nastavnici su upućeni da što više rade od kuće, pa je mogućnost zaraze virusom SARS-CoV-2 na visokim učilištima bila minimalna. Nažalost, unatoč epidemiološkim mjerama (nošenje maski, socijalno distanciranje, dezinfekcija prostora itd.), u uvjetima kad je broj dnevno novozaraženih u Hrvatskoj u troznamenkastim brojkama rizici zaraze za studentice i studente, te nastavnice i nastavnike na visokim učilištima su veći nego u ljetnom semestru prošle akademske godine.
Nastavnici na visokim učilištima koji imaju djecu vrtićke i školske dobi pod povećanim su rizicima zaraze od SARS-CoV-2 od svoje djece, a u slučaju prelaska škola na online nastavu roditelji te djece vjerojatno će imati dodatnu brigu o djeci koja će cijeli dan boraviti kod kuće.
One nastavnice i nastavnici na visokim učilištima koji žive u domaćinstvu s roditeljima starije dobi ili skrbe o njima, vjerojatno osjećaju rizik da u slučaju vlastitog oboljevanja od SARS-Cov-2 na njih prenesu bolest i tako ozbiljno ugroze njihovo zdravlje.
Neki nastavnici na visokim učilištima možda žive u kućanstvu s osobom koja je trudna ili tek rodila, možda imaju malo dijete u dobi do godinu dana ili planiraju imati dijete pa zbog toga osjećaju poseban strah i percipiraju veći rizik u slučaju oboljevanja od SARS-CoV-2.
Na visokim učilištima ima nastavnica i nastavnika koji su zbog dobi, kroničnih bolesti, preboljelih teških bolesti i drugih razloga pod povećanim zdravstvenim rizikom u slučaju oboljevanja od SARS-CoV-2, pa im je aktualni epidemijski val mogući izvor anksioznosti i strepnje.
Među akademskim nastavnicima ima i onih koji se slabije koriste ili osjećaju nesigurnost kod uporabe sustava za nastavu na daljinu, odnosno kod kojih priroda nastavnog predmeta ne omogućuje djelotvorno online poučavanje, pa to za njih može biti izvor frustracije i stresa.
Mnoge nastavnice i nastavnici na visokim učilištima, zbog pandemijskih uvjeta, dio provjera stečenih znanja i vještina studenata (uporabom kolokvija, testiranja znanja, usmenih ispita, zadaća za studente i drugih načina vrednovanja) trebali su i trebat će provoditi online, iako su bili svjesni (i nezadovoljni) jer su mogućnosti za prepisivanje i druge oblike varanja na tim provjerama bile puno veće nego kad se provode u prostorima visokih učilišta.
Mnoge nastavnice i nastavnici na visokim učilištima zbog povećanih nastavnih obveza i prateće administracije, kao i pandemijom izazvanih problema u provođenju znanstvenih istraživanja, kao i slabije mogućnosti suradnje i sudjelovanja na znanstvenim konferencijama, osjećaju da im trpi ili im je ugrožena znanstvena produktivnost te napredovanje na tom području (jedno međunarodno istraživanje pokazalo je da je, u prosjeku, veći pad znanstvene produkcije kod u vrijeme „lockdowna“ bio istraživača ženskog spola).
Na Sveučilištu u Zagrebu, zbog kombinacije posljedica potresa i pandemije SARS-CoV-2, znanstvenicima na nekim sastavnicama situacija u vezi provođenja znanstvenih istraživanja vjerojatno je lošija nego li na visokim učilištima u drugim hrvatskim gradovima.
Međunarodna iskustva pokazuju da je zbog pandemijskih uvjeta posebno ugrožena skupina mladih znanstvenica i znanstvenika na početku karijere, odnosno doktorskih studentica i studenata u zvanjima asistenta ili istraživača.
Na kraju, zbog aktualne gospodarske situacije i poremećaja u radu mnogih djelatnosti, moguće je da su bračni partneri i članovi zajedničkih domaćinstava nekih nastavnica i nastavnika na visokim učilištima ostali bez zaposlenja i izvora prihoda, ili im takva mogućnost ozbiljno prijeti, što je mogući izvor dugotrajnije anksioznosti i tjeskobe. Kako promatrati nastavu na daljinu u uvjetima pandemije?
Promatrati e-učenje u takvim izvanrednim okolnostima na isti način kao i u redovitim situacijama visokoškolske nastave nije za sve nastavnike ispravno. Za djelotvorno e-učenje potrebne su (a) odgovarajuće kompetencije nastavnika i iskustvo u e-učenju ili nastavi na daljinu, (b) institucijska podrška, (c) primjerenost nastavnih sadržaja i planiranih ishoda učenja za primjenu tehnologija i metoda e-učenja, (d) spremnost i dovoljno raspoloživog vremena studentica i studenata da iskoriste za njih pripremljene online obrazovne materijale i aktivnosti te, prije svega, (e) da nastavnice i nastavnici imaju dovoljno vremena i motivacije za planiranje, dizajniranje, testiranje i implementiranje pojedinih lekcija za e-učenje u sklopu nastavnih predmeta koje predaju na visokom učilištu. A u uvjetima pandemije i prelaska na nastavu na daljinu upravo ove posljednje dvije komponente mogu biti kritične, što je pokazalo i nedavno objavljeno istraživanje Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Zato se i prelazak na nastavu na daljinu u uvjetima aktualne pandemije u novijim radovima iz tog područja naziva „hitno udaljeno poučavanje“ ili Emergency Remote Teaching. U ovom pristupu nije cilj koristiti sve raspoložive pedagoške i tehnološke mogućnosti za e-učenje, nego oblikovati djelotvornu zamjenu kojom se nastava provodi na daljinu, umjesto „uživo“ u prostorijama (predavaonicama, seminarima i laboratorijima) visokog učilišta. Primjenom „hitnog udaljenog poučavanje“ treba, koliko je to moguće, sačuvati resurse (vrijeme, energiju, motivaciju) sveučilišnih nastavnika za istraživački rad, a posebno njihovo psihofizičko zdravlje. Ne treba zanemariti da višemjesečno sjedenje uz računalo nekoliko sati dnevno više nego u uvjetima prije pandemije kod nekih nastavnika na visokim učilištima može proizvesti negativne posljedice imajući u vidu njihovu tjelesnu i mentalnu kondiciju. Tome treba pridodati efekte manje mogućnosti bavljenja rekreacijom zbog reduciranog pristupa sportskim objektima i nadolaska hladnijeg zimskog vremena u predstojećim mjesecima.
Umjesto zaključka
U najnovijem izvještaju Državnog zavoda za statistiku RH od 23. ožujka 2020. piše: „U akademskoj godini 2019./2020. na visokim učilištima zaposleno je 18.167 nastavnika i suradnika u nastavi na temelju ugovora o radu ili angažirano na temelju ugovora o djelu.“ Tih 18 tisuća vrhunskih stručnjaka trebamo smatrati posebno vrijednim ljudskim resursom kojim Hrvatska raspolaže. Ne ulazeći u to što i kako trebaju činiti, mišljenja sam da uprave visokih učilišta, kao i voditelji odsjeka, katedri, zavoda i drugih organizacijskih jedinica, u ovim zahtjevnim i izazovnim mjesecima koji su pred visokim obrazovanjem u našoj zemlji, trebaju ponajprije povesti računa o svim svojim nastavnicima i suradnicima.
Završio bih citatom iz jednog bloga koji je 4. svibnja 2020. objavljen na mrežnim stranicama Kraljevskog društva (Royal Society) pod naslovom: „Science in Lockdown: the effects of COVID-19 on research and researchers“. Između ostalih znanstvenika, na tom blogu sljedeće je napisao profesor Steve Carlip sa Odjela za fiziku, Sveučilište u Kaliforniji u Daviesu:
„Kao i većina američkih profesora, imam tri vrste obveza: istraživanje, nastava i „služba“ (sve od upisa na poslijediplomske studije do recenzije članaka za časopise). Za napredovanje i financiranje projekata najvažniji je istraživački rad. Ali, uz manje od tjedan dana najave da trebam prebaciti svoju nastavu na online poučavanje, nisam imao vremena za bilo što drugo. Predajem studentima iz svoje blagovaonice, putem relativno spore internetske veze koju dijelim sa svojom obitelji. Moji su se studenti raspršili u različite vremenske zone, a neki od njih nemaju pouzdanu vezu s internetom ili miran kutak za gledanje predavanja, pa zato ja sve snimam: dodatan sat treba mi za „upload“ svake lekcije, a još jedan da ju prikladno pohranim na medij. Objavljujem opširne bilješke, pokušavam se domisliti kako da napravim prikladne online ispite, demonstracije „iskuham“ iz predmeta koje imam u domaćinstvu, suočavam se s nejasnim greškama u softveru za izvođenje online tečajeva, pokušavam sačuvati zdrav razum kod sebe i svojih studenata. Kad ću se moći vratiti istraživanjima koja toliko volim? Nemam pojma!“
