Vilko Mandić: Savjetujem mladima što više paralelnih istraživanja!

Godišnju nagradu za područje prirodnih znanosti dobio je naš sugovornik izv. prof. Vilko Mandić s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu.

Poštovani profesore Mandiću, čestitamo vam na nagradi! Što je utjecalo na vaš profesionalni znanstveno-nastavni razvoj?

– Zahvaljujem na čestitkama, kao i na interesu za intervju. Neću se ni pokušati psihoanalizirati kako bih odgonetnuo što me je inicijalno odvelo u znanost; mehanizmi meandriranja razine motivacije u mladim danima su “more duboko” pa bi zadiranje u njih samo dokazalo generacijski jaz između trenutnog i mladog Vilka. O već zrelim danima može se spekulirati. Može se reći da po “godini proizvodnje” još spadam u mlađi dio istraživačke populacije, pa nije bilo vremena da moj smjer istraživanja bude predodređen nekim pojavama iz kategorije životnih djela. Šalu na stranu, činjenica je da sam još energičan i znatiželjan spram znanosti, a nije mi baš lako prepoznati je li to posljedica samoopredjeljenja ili se to razvilo sazrijevanjem. Ipak, mogu prepoznati određenu proaktivnost određenih istraživačkih grupa i suradnika iz prošlih dana, pa bih ih afirmirao u kontekstu doprinosa mojem znanstveno-nastavnom razvoju. Konkretno, prof. Kurajica pobrinuo se da tijekom doktorskog studija u HR nemam briga osim samog doktorskog studija, a prof. Tkalčec-Čižmek pobrinula se da mi ta jedina briga ne bude znanstveno prejednostavna. Nadalje, neke istraživačke grupe tijekom poslijedoktorskih usavršavanja u dalekom Tajvanu, te u zapadnom dijelu EU-a, ukazale su na postojanje koncepata institucionalizirane organizacije, individualne istraživačke vibrantnosti i općenito kompleksnosti istraživačke problematike s kakvima se nisam susreo na našim prostorima. Mislim da je nukleus mojeg profesionalnog razvoja ipak razvidan kroz sinergiju spomenutih vrsnih nacionalnih pojedinaca i izvanrednih međunarodnih pojedinaca te organizacija. Naime, uvidio sam da uvijek može više i bolje, i u nastavku karijere barem sam donekle pokušao pokazati da može više i bolje i na području Lijepe naše, usprkos ograničenoj razini istraživačke dinamike, infrastrukture i poticajnosti. Uglavnom, definitivno je bilo pokazatelja na temelju kojih se moglo naslutiti da će biti nešto od mene. Možda bi bilo zanimljivije razmisliti što trenutno utječe na moj daljnji znanstveno-nastavni razvoj, pogotovo ako se razmotri pitanje je li to kataliziran ili inhibiran proces.

ISTRAŽIVANJA MENTORA

Znanstvena su istraživanja ključ razvoja znanosti u svim znanstvenim područjima. Mislite li da mladi znanstvenici u RH provode dovoljno znanstvenih istraživanja?

– Naravno da ne (niti iskusni istraživači ne provode dovoljno istraživanja). Zapravo, mladi znanstvenici ne provode istraživanja. Mladi su znanstvenici tijekom doktorskih studija uključeni na istraživanja njihovih mentora, u čemu se oni snađu ili ne snađu, što je sasvim primjereno za period učenja. Ono što slijedi nije primjereno; poslijedoktorandi se zapošljavaju ili prebrzo ili prekasno, ovisno o institucionalnoj vještini onih koji ih žele zaposliti. Proces se prvenstveno prilagođava organizacijskoj shemi određene institucije, a gotovo nikako znanstvenom profilu i izvrsnosti kandidata. Čini mi se da stadij poslijedoktoranda traži više alata kojima bi ih se vrednovalo, pri čemu su projekti možda najbolji alat. U tom kontekstu, mislim da je apsolutno nužno fokusirati se na implementiranje samostalnih istraživanja pod okriljem projekta u ruke mladih poslijedoktorskih istraživača. Tako bi se u stadij poslijedoktoranda implementirao period osamostaljenja, te bi se tako poslijedoktorandima pružila šansa ne samo da sami kreiraju svoja istraživanja, nego i da na neki način uzmu poslovnu sudbinu u svoje ruke. Naime, u HR zasad kompetitivne projekte mogu prijavljivati samo istraživači s ugovorom na neodređeno, što je stadij karijere kada više nije moguće diskriminirati izvrsne i ambiciozne od onih koji to jednostavno nisu. A takvih ima puno; zanimljiva bi bila statistika o tome koji postotak znanstveno-nastavnog osoblja nije ni prijavio projekt tijekom karijere u svojstvu voditelja. Dakle, stadij kada se može pratiti razvoj znanstvene ideje i ambicije upravo je stadij poslijedoktoranda. Također, apsolutno je ključno za to razdoblje inzistirati na dugoročnoj međunarodnoj mobilnosti mladih znanstvenika kao kriteriju za napredovanje, što je na neki način argumentirano kroz prethodno pitanje, barem za moju malenkost. Konačno, takvog prosperitetnog poslijedoktoranda valja nagraditi docentskim radnim mjestom, što u konačnici za poslodavca zapravo predstavlja zalog za daljnji kadrovski institucionalni razvoj. Da se vratim na početak, postoje modeli koji lijepo povezuju ulaganja u znanost i razinu razvoja neke zemlje. Bilo bi smisleno tematski implementirati u mlade znanstvenike, ono što je dokazano na primjeru cijele znanstvene zajednice. Pritom od viška ne boli glava, tako da savjetujem mladima što više paralelnih istraživanja.

Kako vidite budućnost razvoja znanstvenoga napredovanja? Pri tome posebno mislim na prirodne znanosti.

– Ne može se poreći da postoji namjera relevantnih tijela za unaprjeđenjem sustava napredovanja, međutim, mehanizam postizanja cilja često se u praksi pokazao kao inertan i nedovoljno razrađen. Tako da mogu samo probati iznijeti neke vlastite misli. U svakom slučaju, treba prilagoditi uvjete za izbore napredovanja. Po mojem skromnom mišljenju, znanstvena izvrsnost trebala bi postati možda i isključivi parametar za napredovanje. Pod znanstvenom izvrsnošću relevantnim smatram kvalitetu i kvantitetu isključivo međunarodno recenziranih časopisa indeksiranih u renomiranim bazama časopisa (CCC), međunarodnu mobilnost i vođenje uspješnih kompetitivnih projekata. Za radove to bi bio broj radova normaliziran faktorom odjeka, brojem autora i medijanom faktora odjeka područja. Za mobilnost to bi bile međunarodne stipendije i godine u inozemstvu. Za projekte bi to bio broj i vrijednost uspješno vođenih kompetitivnih projekata. Znanstvenu izvrsnost prvenstveno treba početi vrednovati tako da se u radno opterećenje funkcionalno implementira znanstveno opterećenje uz nastavno opterećenje. Naime, treba raditi na modelu uvjetovanja aktivnosti, pogotovo redovitih profesora u trajnom zvanju, kao i olakšavanju zapošljavanja docenata, kroz neki vid “mrkve i batine”. Treba stimulirati izvrsne, a onima koji se teško nose s opsegom posla treba ponuditi alternativni smjer karijere. Treba biti svjestan da u HR industrija rijetko omogućuje transfere, tako da akademska zajednica mora prihvatiti da ne može svatko završiti kao redoviti profesor u trajnom zvanju. Možda netko dobro govori, ali znanost mu baš ne ide; nema problema, postoji zvanje viši predavač (ne bi trebalo plaćati redovitog profesora u trajnom zvanju za jedno koautorstvo u Q4 u zadnjih 25 godina karijere). Problematika proizlazi iz činjenice da je u području prirodnih znanosti, a pogotovo u tehničkim znanostima, relativno jednostavno zadovoljiti uvjete za izbor u redovitog profesora u trajnom zvanju. To pokazuju svi dobitnici nagrade. Ono što je teško je proći kroz natječaj za izbor u docenta, gdje dominiraju ocjene za tehnički i “umjetnički dojam”, kroz što su zasigurno prošli i dobitnici.

Po mojem skromnom mišljenju, znanstvena izvrsnost trebala bi postati možda i isključivi parametar za napredovanje

Isto se može ekstrapolirati i na opremu. Akademska zajednica mora prihvatiti da ne može svaki kat imati elektronski mikroskop. Na kraju, Zagreb ima 30-ak low-end ili neoperativnih elektronskih mikroskopa. Centri izvrsnosti zvuče kao dobra priča, ali su često platforma za neuspjeh. Moja malenkost smatra da je problematika opet u radnim mjestima i napredovanjima. Zašto bi tehničar učio raditi na uređaju od više milijuna eura s jedne strane, a s druge zašto se očekuje da će znanstvenik sa sto drugih briga biti 24/7 motiviran pomagati kolegama tijekom rada na istom uređaju bez dodatne financijske stimulacije? Dakle, nemamo sustav uvjeta i napredovanja koji omogućuje kompetitivno i aktualno vrednovanje znanstveno-nastavnog kadra. Ne možemo specijalizirati one koji su monotalentirani, nagraditi one koji su polivalentni te kapacitetni, a preusmjeriti potkapacitirane.

Nisam dovoljno pametan da nudim rješenja, niti sam na poziciji moći da mogu išta poduzeti, ali barem mogu ukazati na to da mi se sadašnji sustav napredovanja ne čini kao onaj koji će smanjiti disparitet između onih koji vuku naprijed i onih koji čekaju penziju. Čini mi se da, nažalost, težimo prosječnosti.

ZNANOST O MATERIJALIMA

Autor ste više od stotinu objavljenih znanstvenih radova, uz nastavne aktivnosti na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu sudjelujete na mnogim znanstvenim skupovima i simpozijima. Na kojim projektima trenutno radite?

– Konkretno, radim na presjeku područja kemijskog inženjerstva i kemije, što je zapravo međunarodno poznato kao znanost o materijalima (u HR ipak to još nije prepoznato te se znanost o materijalima “dijeli” između različitih područja), gdje su, po mojem mišljenju, relevantni radovi u časopisima koji su citirani u CCC bazi podataka, pa onda imam samo preko 70 takvih radova. U jednoj rečenici o svakom koji trenutno vodim: PZS (projekt širi stanje znanje o materijalima u vodljivoj i prozirnoj konfiguraciji te konfiguraciji za prijenos naboja te razmatra nanostrukturiranje istih za pripravu različitih elemenata solarnih ćelija, primjerice raznih heterospojeva, hibridnih višefaznih heterospojeva, fotoaktivnih perovskita itd.). UIP (projekt fundamentalnim istraživanjem želi razjasniti pojmove kao što su infiltracija, infuzija i formiranje granice faza, s ciljem pomicanja stanja znanja u skliskim, antikorozijskim, farmaceutskim, fotoaktivnim itd. materijalima). IRI2 (projekt dizajnira i testira proizvodni multifunkcionalni postav učinkovitog solarnog panela u kojem se supstrat oblaže višeslojevitom nanometarskom prevlakom, što zahtijeva povezivanje procesa koji su tehnološki dobro poznati s najnaprednijim metodama kontrole i nanošenja materijala na nanorazini). Bilateralni francuski (projekt uspoređuje i optimira sinteze kompozita aerogelova/kriogelova na bazi ugljika pripravljenih sušenjem smrzavanjem, sušenjem superkritičnim fluidom, te priprave nanoporoznih filmova nanošenjem kondenzacijom nanočestica iz plazme). Bilateralni austrijski (projekt razvija nanostrukturirane kompozite metalno-oksidnih filmova i polimernih nanopredložaka pripravljenih 3D printanjem visoke rezolucije te nanošenjem metodom ablacije iskrom za pripravu filmova s optički selektivnim svojstvima). Bilateralni kineski (projekt uspoređuje procese priprave i dopiranja poluvodičkih materijala korištenjem naprednih metoda kemijskog te fizikalnog nanošenja te uspoređuje funkcionalne karakteristike pripravljenih materijala, primjerice katalizatore).

Sumarno, grupa se multidisciplinarno bavi razvojem i organskih i anorganskih nanomaterijala, često nanostrukturiranih, u različitim naprednim geometrijama, pripravljenih naprednim kemijskim depozicijama (sol-gel, hidrotermalne, superkritičnim fluidima, kemijske kupke) kao i naprednim fizikalnim depozicijama (SPAD, MS, 3D-2PP), s ciljem integracije u uređaje i unaprjeđenjem funkcionalnih karakteristika fotonaponskih, senzorskih, fotokatalitičkih, optoelektričnih, baterijskih i drugih sustava. Velik dio ekspertize posvećen je naprednoj karakterizaciji materijala prvenstveno strukturnim (GIXRD-XRR-SAXS) morfološkim (FESEM-FIB-TEM-AFM) i spektroskopskim metodama (DRS-UV-VIS-NIR-FTIR). Pojednostavljeno rečeno, laboratorij može pripraviti i karakterizirati velik broj materijala, pogotovo naprednih.

Nemamo sustav uvjeta i napredovanja koji omogućuje kompetitivno i aktualno vrednovanje znanstveno-nastavnoga kadra

Možete li nam reći za što vam je konkretno dodijeljena godišnja nagrada?

– Na diplomi piše: “… za izvanredna postignuća u difrakciji nanomaterijala.” Povjerenstvo je dalo obrazloženje koje ću interpretirati slobodnim stilom. Prestižna difrakcijska baza podataka tražila je i objavila strukturne rezultate određenog spoja iza kojeg stoji moj laboratorij (Laboratorij za tanke filmove) koji je uspostavljen 2021. godine sredstvima aktivnih projekata (u vrijednosti od oko 1,3 mil. eura), koji su omogućili objavu preko 10 znanstvenih radova u 2021. Akumulacija tolikih sredstava kroz individualne projekte, na temelju čega je bilo moguće provesti značajna infrastrukturna unaprjeđenja te konačno osnovati Laboratorij za tanke filmove, te posljedično objaviti velik broj radova, kao i provesti brojne suštinski povezane aktivnosti u samo jednoj godini, predstavlja impresivno postignuće koje se samo manifestira uključenjem rezultata istraživanja u spomenutu bazu difrakcijskih podataka.

Što ova nagrada znači za vas osobno?

– Nadam se da nije sporno da je nagrada zaslužena. Tako da bi možda zanimljivije (emotivnije) bilo čitati moj osvrt o tome što bi za mene značio izostanak nagrade. Šalu na stranu, nagrada doista kondenzira višegodišnje istraživačko djelovanje, što uključuje veliko preklapanje privatnog i poslovnog života (neki bi to mogli protumačiti i kao potpuno žrtvovanje privatnog života), tako da jednostavno mogu reći da najveće zadovoljstvo proizlazi iz činjenice da su istraživački napori prepoznati. Puno je emotivnija spram nagrade supruga; ona napokon ima dokaz da se znanstvena predanost u HR isplati.

---

DRŽAVNE NAGRADE

U prosincu 2022. u Hrvatskome saboru svečano su dodijeljene državne nagrade za znanost, kojima se nagrađuju najveća dostignuća u znanosti u 2021. godini

Državne nagrade za znanost dodjeljuje Republika Hrvatska za iznimno važna dostignuća u znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, za proširenje znanstvenih spoznaja i za znanstvena ostvarenja u primjeni rezultata znanstvenoistraživačkog rada, koja su postigli znanstvenici, istraživači i znanstveni novaci. Zakonom o hrvatskim državnim nagradama za znanost predviđena je dodjela četiriju vrsta državnih nagrada za znanost. To su nagrada za životno djelo, godišnja nagrada za znanost, godišnja nagrada za popularizaciju i promidžbu znanosti i godišnja nagrada za znanstvene novake

Ukupno su dodijeljene 32 nagrade – pet za životno djelo, 17 godišnjih nagrada za znanost, četiri godišnje nagrade za popularizaciju i promidžbu znanosti te šest godišnjih nagrada za znanstvene novake/mlade znanstvenike

Nagrade dobitnicima dodijelili su potpredsjednik Hrvatskoga sabora akademik Željko Reiner i ministar znanosti i obrazovanja profesor Radovan Fuchs. Čestitavši nagrađenima, naglasili su da je njihova prepoznatljivost u svijetu i pokazatelj afirmacije naše zemlje na svjetskoj karti znanosti