Videoigre i e-sport natjecanja već neko vrijeme egzistiraju i na Sveučilištu u Zagrebu

Sve veća zastupljenost videoigara u našoj okolini, iz dana u dan postavlja “generacijsko pitanje” – radi li se o pukom “igranju igrica” ili govorimo o svojevrsnom “elektroničkom sportu”? Prihvaćanje jednog ili drugog stava uglavnom je povezano s godinom rođenja, no rast popularnosti ovoga područja – i danas i u budućnosti – teško tko može poreći. I dok često imamo priliku slušati o različitim negativnim aspektima igranja videoigara, koje nije potrebno sporiti, ovaj će se tekst posvetiti pogledu konzumenata, odnosno mlade generacije – onih koji sudjeluju u svijetu videoigara, bilo kao igrači, odnosno natjecatelji, organizatori natjecanja, voditelji udruga ili kao publika. Uzevši u obzir biološku činjenicu kako će u budućnosti prevladati upravo njihov stav, a s obzirom na to kako se današnje generacije gotovo pa “rađaju” s tabletom ili smartphoneom u rukama, odlučili smo čuti upravo njih.

Industrija e-sporta proteklih je godina zabilježila strahovit rast u vidu broja korisnika i tržišne vrijednosti, a u vremenu “novog normalnog” i smanjenog fizičkog kontakta, omogućila je virtualnu socijalnu interakciju na polju zabave, onda kada to niti sport ponegdje nije mogao. Ne čudi stoga procjena uglednog Business Insidera, koji je predvidio kako će ova industrija do 2023. godine prijeći 1,5 milijardi američkih dolara profita godišnje. Natjecanja i najveći svjetski turniri već godinama pune arene u najrazvijenijim zemljama svijeta, mladim generacijama ponajbolji svjetski igrači videoigara prave su zvijezde, a njihovi se mečevi prate uživo preko različitih videoplatformi. Iako je Hrvatska još daleko od takvih primjera i e-sport kod nas je tek u svojim začecima, u posljednje smo vrijeme mogli čuti o kapitalnim projektima, poput izgradnje kampusa za gaming industriju u Novskoj, u sklopu kojeg će se nalaziti fakultet, smještajni kapaciteti te arena za e-sport natjecanja. Poveznica s akademskim svijetom pritom ne treba nimalo čuditi, jer da takva simbioza dobro funkcionira pokazuju i primjeri s najuglednijih svjetskih sveučilišta koji imaju svoje e-sport ekipe, poput Harvarda, Oxforda i brojnih drugih sveučilišta. Svoje e-sport ekipe imaju i najveći svjetski nogometni klubovi, poput Real Madrida, Barcelone i sl., a bilježi se i sve veći broj natjecanja, od čega je, primjerice, nedavno održano i prvo službeno svjetsko e-sport sveučilišno prvenstvo u organizaciji krovne sveučilišne sportske organizacije.

RAPIDNI RAST

Jedno od rijetkih sustavno organiziranih e-sport natjecanja u Hrvatskoj, održava se posljednje tri godine na Sveučilištu u Zagrebu, pa će nam tako svijet elektroničkog sporta (e-sporta) približiti upravo zagrebački studenti, Nicky Pranjić s Fakulteta elektrotehnike i računarstva, ujedno i voditelj fakultetske e-sport sekcije te Jurica Poldrugač s Fakulteta prometnih znanosti, koji je početkom mjeseca sudjelovao na svjetskom sveučilišnom prvenstvo u e-sportu, u organizaciji stožerne svjetske organizacije sveučilišnog sporta (FISU).

E-sport industrija jedna je od najbrže rastućih industrija u svijetu, a ta je tema polako sve više zastupljena i u našem medijskom prostoru. Kako gledate na tu popularizaciju i biste li rekli da se percepcija e-sporta u široj populaciji, osobito onoj mlađih dobnih skupina sve više mijenja iz pukog “igranja igrica” u smjeru profesionalizma?

Pranjić: Cijela industrija videoigara definitivno je u nevjerojatnom i rapidnom rastu koji polako “proždire” ostale industrije iz svijeta zabave, kao što su, primjerice, film i glazba. E-sport, odnosno natjecateljski segment industrije videoigara također bilježi rast, a unatoč tome što uvijek ima puno prostora za napredak, sve se odvija svojim tempom. Mlađe generacije ovaj fenomen zasigurno sve više percipiraju kao kompetitivni sport, dok stariji uglavnom uopće nemaju nikakvu percepciju o tome. Tako većina današnjih studenata, a osobito srednjoškolci i školarci, tj. budući studenti i nadolazeće generacije, znaju da postoji e-sport, neki su upućeni i u najpopularnije igre, dok neki znaju i za najbolje svjetske igrače. Na jednak način kao što postoje osobe koje su duboko upućene u sportove, tako je danas slučaj i s e-sportom, a koliko se god to činilo apstraktno starijim čitateljima, to je budućnost koja dolazi. Od generacija koje sada imaju petnaest ili dvadeset godina, gotovo svi igraju neku vrstu videoigara – ja osobno ne poznajem nijednog vršnjaka koji ne igra. Većina ljudi videoigrama pribjegava gledajući ih kao hobi, no, postoje oni ambiciozni i kompetitivni, koji su voljni uložiti vrijeme i trud te napraviti neki rezultat od toga. Tih ljudi je sve više, industrija je, kao što smo već rekli, sve veća, a iz generacije u generaciju taj se rast izrazito vidi.

Prema vašim informacijama, kako je organiziran sustav e-sport natjecanja u Hrvatskoj i kako što se toga tiče stojimo u odnosu na zemlje u okruženju i Europi?

Pranjić: U Hrvatskoj je još uvijek sve u začecima, a ako stanje usporedimo sa susjednim nam zemljama poput Slovenije, BiH i Srbije, vidjet ćemo da su sve one u e-sportu ispred nas. Ponekad se okupe različite ekipe entuzijasta koje uz ograničenu, ali dobronamjernu i vizionarsku podršku sponzora organiziraju neke manje turnire u Hrvatskoj, no većih događanja ima zaista malo. Na razini Balkana postoji ogranak ESL Adria (Electronic Sports League, op. a.), ali do sada se pokazalo kako su naši susjedi na ovom polju dosta jači od nas. Srećom, uslijed članstva u Europskoj uniji, hrvatskim je igračima barem lakše postati dijelom nekih ozbiljnijih međunarodnih organizacija ili natjecateljskih ekipa, no unatoč velikom potencijalu i ljudima koji imaju interes za natjecanjem, kod nas e-sport u javnosti još nije zaživio na način kao što je to slučaj drugdje u svijetu s kojim se često uspoređujemo.

Vidite li sada ili u budućnosti hrvatske fakultete, osobito one tehničke, kao rasadnike e-sport natjecanja? Dok ovakav vid natjecanja još nije usustavljen, možemo li govoriti o prilici za sustav sveučilišnog sporta da u tome privremeno preuzme primat?

Pranjić: Zaista mislim da ima puno potencijala, pogotovo zato jer se e-sport razvio u virtualnom svijetu, koji nije geografski ograničen. Fakulteti okupljaju mlade koji, kako smo rekli, uglavnom i igraju videoigre, tako da kod nas i u svijetu oni polako postaju mjesta gdje nastaje novi razvojni potencijal. Tako nešto potvrđuje i primjer mojeg Fakulteta elektrotehnike i računarstva, ali i drugih visokoškolskih ustanova. Prednost studentskih natjecanja pritom je ta što osoba koju tako nešto zanima, čak i ako nije vrhunski igrač neke videoigre, može pratiti i sudjelovati u natjecanju. Na kraju krajeva, Zagrebački sveučilišni športski savez je upravo to prepoznao i realizirao, pokrenuvši studentsku e-sport ligu prije tri godine, pa tako sada imamo sustavno organizirana natjecanja, kroz koja se nešto novo krenulo događati i razvijati. S tim sada svakako treba nastaviti i dalje te gurati ovu priču u pravom smjeru.

Malo je poznato da na zagrebačkom FER-u postoji prostorija s opremom, odnosno računalima za e-sport natjecanja? Kako je do toga došlo i pokazuje li to institucionalnu podršku fakulteta razvoju ovakvog vida izvannastavnih aktivnosti? Postoje li još kakvi primjeri takvoj podršci?

Pranjić: Počeci toga se vežu upravo uz pokretanje maločas spomenute zagrebačke sveučilišne e-sport lige, odnosno kada je, također prije tri godine, na Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER) pokrenuta e-sport sekcija s ciljem okupljanja FER-ovaca koji pokazuju afinitete prema e-sportu na jednom mjestu. Prve godine djelovanja okupili smo tristotinjak kolega studenata, što je bio dobar početak koji je omogućio da se u slobodno vrijeme kroz igranje videoigara i neformalna druženja, studenti upoznaju i povezuju.

Ubrzo nas je, kao fakultetsku sekciju, kontaktirala prodekanica za nastavu FER-a, s obzirom na to kako je fakultet organizirao Dan otvorenih vrata s ciljem okupljanja srednjoškolaca i maturanata, kako bi ih se zainteresiralo za eventualni upis fakulteta. Došli su na ideju organizacije e-sport natjecanja, svjesni koliko je to popularno među mladima, odnosno njihovom ciljanom publikom, a nas je ta inicijativa zaista iskreno oduševila, jer su prepoznali potencijal i priliku pa smo se rado odazvali i pomogli. Ubrzo smo zajednički prepoznali kako imamo jednu računalima solidno opremljenu učionicu, gdje smo i napravili turnir, iako nismo mislili da će biti prevelik odaziv, na kraju nam se prijavilo dvadesetak ekipa. U konačnici je fakultet bio super zadovoljan, jer ga je posjetilo dosta mladih, od kojih je dio sudjelovao na turniru i upoznao se s fakultetom. Tu je sve krenulo, a onda je došlo jačanja naše suradnje s FER-om i realizacije projekta za trajnim opremanjem učionice za e-sport, gdje smo postojećih tridesetak računala opremili najnovijim grafičkim karticama i monitorima zahvaljujući natječaju Studentskog centra. Uz to smo kupili joysticke, igrače konzole, televizije i svu dodatnu popratnu opremu, u čemu nam je financijski pomogao i naš fakultet, koji je tako pokazao koliko razumije ovu priču. Spomenuta učionica je tijekom radnog vremena laboratorij, a svakog radnog dana nakon osam navečer te vikendima, našoj je sekciji odobreno korištenje učionice za potrebe e-sporta. Inače, FER nije jedini fakultet koji daje ovakvu podršku. Naši susjedi, Fakultet strojarstva i brodogradnje, također ima svoju e-sport učionicu gdje organizira turnire uz podršku fakulteta, a u posljednje vrijeme me za savjet osobno kontaktira sve veći broj studenata s različitih fakulteta zagrebačkog sveučilišta, koji žele postići da i njihovi fakulteti daju svojim studentima podršku u ovom smjeru.

Zagrebačko sveučilište jedno je od rijetkih u okruženju koje već nekoliko godina ima svoj sustav natjecanja u e-sportu. Kakav je interes vaših kolega za sudjelovanjem u tim natjecanjima i u kojoj mjeri se vaši vršnjaci u slobodno vrijeme bave videoigrama?

Poldrugač: Svijet videoigara postaje sve popularniji pa se samim time i povećava baza igrača, a svaka videoigra ima svoje fanove i igrače te se uvijek može naći nekoliko osoba koje će se htjeti isprobati i u natjecanjima. Ipak, na to koliko će neka osoba svojeg slobodnog vremena provoditi uz videoigre, ovise njezini životni prioriteti, čime se bavi, kakva joj je priroda obveza i sl. Ja osobno ponekad po tjedan dana ne igram apsolutno ništa, a nekada znam cijeli dan provesti gledajući u ekran – sve ovisi o tome koliko vremena mogu potrošiti na videoigre.

Gleda li vaša generacija na e-sport kao na puko “igranje igrica”, kao što je, primjerice, uglavnom slučaj s generacijama vaših roditelja (i starijih) ili možemo govoriti o promjeni percepcije i sve ozbiljnijem gledanju na taj fenomen?

Poldrugač: U e-sportu se na najvećim natjecanjima okreće veliki novac i ako je netko stvarno dobar te se uspije probiti do razine da se natječe na najvećim svjetskim natjecanjima, onda može zaista ozbiljno zaraditi. Pritom ne govorimo o par tisuća kuna nego o više stotina tisuća eura u jednom natjecanju. Danas ima sve više i više klinaca koji čak s 14 ili 16 godina starosti igraju na takvim natjecanjima, jer smo naprosto ušli u takvo doba gdje djeca već u najranijoj dobi odrastaju uz tablet i smartphone te dosta rano počinju provoditi možda čak i previše vremena na računalima.

Primjeri velikih svjetskih sportskih klubova, primjerice nogometnih, koji imaju svoje e-sport ekipe, pokazuju kako ovaj vid aktivnosti polako postaje nezaobilazan te da se svaki klub koji “drži do sebe” brine o svojoj zastupljenosti u virtualnom svijetu. Kako gledate na tu pojavu i kakav razvojni smjer u vezi s tim predviđate u skoroj budućnosti, uzevši u obzir da sada, primjerice, i GNK Dinamo ima svoju e-sport ekipu.

Poldrugač: Kroz e-sport se klubovi mogu dodatno promovirati prema mlađoj publici i samim time pridobiti dodatne sponzore. Smatram da će kroz nekoliko godina većina klubova imati svoje e-sport ekipe, ali da bi bili u samom vrhu treba puno toga osigurati svojim igračima. Recimo, svjetski poznati igrači FIFA-e (nogometna videoigra, op. a.) imaju svoje privatne trenere s kojima pregledavaju svoje utakmice, pokušavajući svesti mogućnost pogrešaka na minimum.

Nedavno ste kao predstavnik Sveučilišta u Zagrebu sudjelovali na prvom svjetskom prvenstvu u e-sportu, koje se održalo online u organizaciji Svjetske sveučilišne sportske federacije (FISU). Možete li nam prenijeti vaša iskustva i zadovoljstvo organizacijom? Mislite li da su popunjene e-sport arene naša realnost u budućnosti?

Poldrugač: Nedavno sam prisustvovao svjetskom sveučilišnom prvenstvu u videoigri FIFA 20 u organizaciji FISU-a. Ždrijeb me stavio u skupinu s predstavnikom Rusije, Tajlanda i Urugvaja, natjecanje je održano online, a ljudi iz FISU-a su se stvarno potrudili da to bude što bolje, međutim problemi s internetskom vezom onemogućili su brojne igrače, a tako i mene da se pokažemo u pravom svjetlu. Nadam se da će u Hrvatskoj isto s vremenom biti organiziran sustav natjecanja na nacionalnoj razini, jer mislim da svaki grad može dati barem po jednog dobrog igrača, a što se tiče popularnosti i gledanja e-sport mečeva već sada, najbolje da posjetite Reboot InfoGamer i sami se uvjerite u popunjenost gledališta.