Veliki doprinos dentalnoj medicini

Vodeći europski stručnjaci dentalne medine dva su dana iznosili svoja iskustva i nove znanstvene spoznaje pred više od 250 sudionika osmog izdanja Međunarodnog kongresa Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Ovaj kongres veliki je doprinos dentalnoj medicini, a u sedam prethodnih godina paleta izlaganja uključivala je najbolje stručnjake iz svijeta i zemlje s temama od restaurativne dentalne medicine, endodoncije, protetike, ortodoncije, parodontologije, oralne i estetske kirurgije.

Stoga ne treba čuditi da su i ovogodišnja izlaganja pažljivo pratili brojni stomatoloških praktičari iz zemlje, od studenata do iskusnih zubara. Prof. dr. sc. Zrinka Tarle, dekanica Stomatološkog fakulteta, rekla nam je kako su kroz međunarodnu suradnju razvijenom na ovom kongresu nastala brojna zajednička istraživanja i objavljene vrijedne publikacije u najboljim stomatološkim časopisima na svijetu. Ponajviše s kolegama sa Sveučilišta u Zürichu i Münchenu. Tako je i ove godine jedan od glavnih govornika bio prof. dr. sc. Thomas Attin, dekan fakulteta u Zurichu.

Skup je započeo Znanstvenim simpozijem “Bioaktivni dentalni restaurativni materijali”. S napretkom u tehnološkom razvoju materijala, a osobito u biomedicini, svijest stomatologa i pacijenata se mijenja. Inertni ili biokompatibilni materijali više ne zadovoljavaju, nego se traže materijali koji mogu ostvariti pozitivnu interakciju s tvrdim i mekim zubnim tkivima. Bioaktivno staklo privlači pozornost znanstvene zajednice još od 1969. zbog regeneracije kosti koja se ostvaruje otpuštanjem iona i posljedičnim stvaranjem snažne veze između implantiranog stakla i mineraliziranog tkiva. Od tada, razvoj bioaktivnog stakla bio je usmjeren na nove formulacije prilagođene specifičnim kliničkim aplikacijama.

Danas se bioaktivno staklo ne rabi samo u ortopediji za popravak koštanih defekata, nego i za regeneraciju mekog tkiva te otpuštanje odgovarajućih terapeutskih ili antimikrobnih iona. Istraživanja o implementaciji bioaktivnog stakla u restaurativne dentalne materijale u svrhu remineralizacije tvrdih zubnih tkiva i prevencije sekundarnog karijesa još su u povojima, a puni potencijal ovih materijala se tek treba ostvariti. 

NAJNOVIJA EUROPSKA DOSTIGNUĆA

Prof. dr. sc. Aldo R. Boccaccini sa svojim predavanjem o 50 godina bioaktivnih stakala, odnosno njegovim tradicionalnim, sadašnjim i budućim aplikacijama, iznio je svoja iskustva kao i presjek svih dosadašnjih spoznaja i budućih htijenja u ovom segmentu dentalne medicine.

– Od otkrića bioaktivnog stakla (BG) prije 50+ godina od strane prof. Larryja Hencha, ovim materijalima za povezivanje kostiju se pridaje sve veća pozornost, uglavnom za ortopedske i stomatološke primjene. Sada je dostupan veliki izbor sastava (silikatni, fosfatni i boratni sustavi), koji se mogu proizvesti tradicionalnom tehnologijom taljenja ili sol-gel metodama, čime se širi opseg primjene BG-a, pojasnio prof. Boccaccini putem video veze. Prezentirao je studije stanične kulture koje prikazuju vremenski ovisne učinke na matične stanice, ovisno o varijaciji koncentracije iona kao proizvoda otapanja BG. Kao i sažetak istraživanja BG dobivenih sol-gel tehnologijom koji dovode do poboljšanih bioloških svojstava, antibakterijskih učinaka, tvrdoće, puferiranja kiseline i remineralizacije.

Prof. dr. sc. Håvard J. Haugen sa Sveučilišta u Oslu održao je predavanje „Intrinzično disorijentirati peptidi povećavaju regenerativne kapacitete koštanih kompozitnih ksenotransplantata“. Znanstvenici koji proučavaju biomaterijale dizajniraju organske zamjene za kosti temeljene na biokemijskim svojstvima koštanog tkiva kako bi se postigla bliska nativna funkcionalnost. Nekoliko nekolagenih proteina u kostima poznato je kao intrinzično disorijentirani proteini (IDP), jer im nedostaju uočljive uređene domene i fiksna 3D struktura u fiziološkim uvjetima, ističe prof. Haugen:

–  Mnogi IDP obavljaju regulatorne uloge u nizu staničnih funkcija, što nas je motiviralo da dizajniramo dva disorijentirana peptida bogata prolinom (P2 i P6) i uključimo ih u SmartBone® (SBN) biohibridnu zamjenu. Nedavno smo izvijestili o poboljšanoj proliferaciji i osteogenezi ljudskih osteoblasta i mezenhimskih matičnih stanica u kompozitnim skupinama koje sadrže peptide (ovdje nazvane SBN+P2 i SBN+P6) in vitro. Naši rezultati predstavljaju nove sintetičke IDP kao potencijalne kandidate za usmjeravanje formiranja kostiju i biomineralizacije. Općenito, P2 i P6 su obećavajući kandidati za strategije povećanja kosti u kritičnim kliničkim primjenama. Zaključili smo da su FLARE i O-PTIR obećavajući alati u procjeni i dijagnostici biokemijske strukture koštanog tkiva i sučelja kosti i biomaterijala, pojašnjava Haugen.

U sklopu Simpozija održan je i radni tečaj o strojnoj instrumentalizaciji korijenskih zubnih kanala, pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Bernarda Jankovića sa zagrebačke Stomatologije.

ŠVICARSKA ISKUSTVA I ZNAČAJ OSMIJEHA

Drugi dan Kongresa započeo je predavanjem prof. dr. sc. Matthias Zehndera „Kemijsko čišćenje korijenskog kanala / Kako sigurno i učinkovito očistiti sustav korijenskih kanala“, a veliku pažnju potom je izazvalo predavanje svjetski priznatog stručnjaka i rado viđenog gosta Kongresa, prof. dr. sc. Thomasa Attina „Etiologija, klinički aspekti i prevencija erozivnih defekata tvrdog zubnog tkiva s naglaskom na studije u Zürichu“.

U većini zemalja Europe u posljednjem desetljeću bilježi se pad prevalencije karijesa. Kao posljedica toga, zubi ostaju dulje u usnoj šupljini. Ovi zubi su pod sve većim rizikom od razvoja ne-kariogeno uzrokovanih defekata tvrdog zubnog tkiva, kao što su erozija i abrazija.

Erozija cakline definira se kao površinski gubitak tvrdog zubnog tkiva uzrokovan kemijskim izazovom bez sudjelovanja oralnih mikroorganizama. Kemijski inducirani napad izvode kiseline, kao što je limunska kiselina. Napad dovodi do omekšavanja površine što rezultira površinskim slojem koji je podložan daljnjem gubitku zbog mehaničkih utjecaja, kao što je četkanje zuba ili žvakanje. Zbog ovog etiološkog kompleksa skovani su termini „erozioabrazija“ ili „erozivni gubitak tvrdog tkiva zuba“. Pod dugotrajnim utjecajem kiseline može se uočiti i ekspozicija dentina, naglasio je prof. Attin:

– Epidemiološke studije u nekoliko zemalja dokazale su da erozivno-abrazivni defekti tvrdog zubnog tkiva pokazuju rastuću tendenciju prevalencije. Kako bi se smanjilo napredovanje tih lezija, važno je dijagnosticirati već minimalne erozivno inducirane defekte tvrdog zubnog tkiva i definirati čimbenike rizika koji su implicirani s dentalnom erozijom.

Istraživačka skupina švicarskih znanstvenika o kojoj govorio Attin objavila je više od 100 studija koja se bave nekoliko aspekata dentalnih erozija. Stoga je dio predavanja dekan fakulteta iz Züricha fokusirao na ove studije, čime je dao uvid u etiologiju i prevenciju ovog specifičnog defekta tvrdog zubnog tkiva. Ovi uvidi će podržati svakog stomatologa u njegovim nastojanjima da adekvatno informira i vodi pacijente koji pate od erozije.

Vrlo zanimljivo bilo je i predavanje prim. Siniša Glumičića o njegovih 25 godina iskustva u „umjetnosti rinoplastike i osmijeha”. S tih dvaipol desetljeća iskustva i tisućama izvedenih operacija nosa, Glumičić je razvio svoju osobnu kiruršku tehniku koju je prezentirao na Kongresu i detaljno objasnio sve svoje korake u postizanju savršenog oblika i oblika nosa te očuvanju prirodne korelacije s pokretima lica i konkretno – osmijeha.

 – Naš nos je svakako najistaknutija anatomska struktura na ljudskom licu i neizmjerno je povezana s pokretima lica, a ponajviše s osmijehom. Potrebno je otprilike 25 do 40 različitih mišića lica za stvaranje osmijeha, a istovremeno će pomaknuti naš nos i promijeniti ga iz osnovnog oblika i oblika, napomenuo je dr. Glumičić koji upravo rinoplastiku ocjenjuje kao jedan od najzahtjevnijih estetskih zahvata.

U poslijepodnevnim satima držane su kratke oralne prezentacije, njih 43, čiji će sažeci biti objavljeni u časopisu Acta Stomatologica Croatica. A tradicionalno je održana i izložba korporativnih partnera Stomatološkog fakulteta.