Veličanstvena Himalaja studentima medicine pokazala i svoju surovu stranu

Ekspedicija studenata Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu napravila je veliki pothvat  – u pohodu na čudesnu Himalaju uspeli su se na Everest Base Camp, južni bazni kamp u Nepalu na nadmorskoj visini od 5364 metra! Koliko je god lijepa i spektakularna, Himalaja im je pokazala i svoju surovu stranu. Snijeg, vjetar i temperatura od minus 25 Celzijevih stupnjeva malo su im poremetili planove, no nisu odustali. Dom planinskih divova ih je, unatoč naporu, oduševio i pružio nevjerojatno životno, profesionalno i planinarsko iskustvo.

– Naš najveći izazov trebao je biti šesttisućnjak Island Peak, no nepovoljna vremenska prognoza poremetila nam je planove i onemogućila uspon. Cijela naša ekspedicija je nakon puno znoja, krvi i suza 5. studenoga uspješno stigla na najvišu točku trekinga – Everest Base Camp na visini od 5364 metra. Potom smo se Jakov, Robi i ja odvažili na još jedan izazov. Krenuli smo sutradan u 4 ujutro, šibao je hladan vjetar, temperatura je bila minus 25, zaista su bili vrlo teški uvjeti. Uspjeli smo se uspeti do Kala Patthara na nadmorskoj visini od 5635 metara koji je dostojna zamjena za Island Peak. Za nagradu, ondje nas je na vrhu dočekao prekrasan izlazak sunca, kazuje nam Martin Bobek, voditelj ekspedicije nakon povratka u Hrvatsku. Ekspedicija na koju su se uputili trajala je 19 dana.  

HIMALAJA JE ČUDO

Članovi ekspedicije studenata sa zagrebačkog Medicinskoga fakulteta uputili su se u Nepal 26. listopada. Martin Bobek, Jakov Kožić, David Beck, Marta Krpan, Filip Jakov Klisović, Mila Kostić i Paula Bulić, studenti su završnih godina i ujedno članovi Sekcije „MEF Planinarenje“. Hrabri i odvažni, budući liječnici osmislili su jedinstven projekt koji spaja izazov, planinarenje, ljubav prema medicini, volontiranje u tamošnjim medicinskim centrima, upoznavanje nepalske kulture i izradu znanstvenog rada na temelju prikupljenih podataka o pružanju liječničke pomoći u ekstremnim uvjetima.

– Dan uoči uspona na Everest Base Camp je bio vrlo uzbudljiv. Buđenje prije sedam, pakiranje i doručak. Krenuli smo prema Lobucheu, na gotovo 4900 metara, gdje smo prenoćili.

Ondje ulazimo u pravi svijet Himalaje: golemi vrhovi, oštre stijene, snijeg i vjetar koji nas neprestano podsjeća koliko je priroda ovdje moćna. Glavobolja je već postala redoviti suputnik. Unatoč naporu, dobro se zabavljamo, smijemo i uživamo u svakom pogledu. Himalaja je čudo!, prepričavaju nam članovi ekspedicijskog tima.

Unatoč svim zgodama i nezgodama prikupljanje podataka za istraživanje nije ih omelo. Uspjeli su posjetiti bolnice Kunde, Phortse Clinic i Dingboche Clinic.

– Bolnica Kunde nalazi se na nadmorskoj visini od oko 3840 metara. Pruža više od šest desetljeća zdravstvenu skrb stanovnicima Khumbu regije te trekerima i alpinistima. Osnovana je 1966. godine na inicijativu Sir Edmunda Hillaryja, prvog čovjeka koji je zajedno s Tenzingom Norgayem osvojio Mount Everest. Tijekom godina bolnica je postala ključna medicinska točka u regiji, pružajući pomoć lokalnom stanovništvu, Šerpama i planinarima iz cijelog svijeta, objašnjava Jakov Kožić, student 5. godine Medicine i suvoditelj projekta.

U sklopu bolnice su ambulanta, stomatološka ordinacija, rodilište i laboratorij. Sve je u jednoj zgradi smještenoj usred Himalaje. Danas bolnicu vode lokalni nepalski liječnici, što predstavlja važan korak prema samoodrživom i neovisnom zdravstvenom sustavu u tom zabačenom dijelu svijeta.   

POSJET KLINICI U PERICHEU

Studenti su na svom himalajskom putu posjetili i bolnice u Kundeu i Pericheu. Ondje su se susreli s tamošnjim liječnicima i medicinskim osobljem te na predavanjima utvrdili znanje o liječenju visinske bolesti.

– Nakon obilaska budističkog manastira posjetili smo bolnicu u Kundeu. U popodnevnim satima naš glavni vodič Sonam ugostio nas je u svojem domu. Čaj, druženje i fotografiranje s obitelji. Večernje sate dio ekipe proveo je na mjerenjima, a drugi dio se odmarao, prepričava nam Martin kako su ih lijepo dočekali ljubazni domaćini.

Na trenutke nam se činilo da smo na rubu provalije; kotači kližu, a vozilo poskakuje po kamenju. Kiša ne prestaje. Scene koje gledamo djeluju nestvarno, kao da smo u nekom drugom svijetu, daleko od civilizacije, opisuje Jakov nevjerojatno iskustvo

U sklopu ekspedicije studenti su posjetili i kliniku u Pericheu koja je ujedno i referentni centar za liječenje visinske bolesti. Na predavanju su utvrdili znanje o visinskoj bolesti i metodama liječenja. Također, upoznali su se i sa izazovima klinike na velikoj nadmorskoj visini.

– Veliki je problem je što ondje nema struje pa ovise o solarnoj energiji, a pri njezinom manjku primorani su koristiti se alternativnim metodama. Primjerice, u takvim uvjetima ne mogu primijeniti terapiju kisikom te se koriste prijenosnom barokomorom za čiji rad je potrebna iznimna fizička snaga koja se može usporediti s višesatnim CPR-om. Cijela klinika je opremljena i održava se isključivo od donacija i naplaćivanja usluga stranim pacijentima, dok su cijene za lokalno stanovništvo simbolične. Iznenadila nas je činjenica da su najčešći pacijenti i ujedno oni s najtežim simptomima upravo nosači, zbog velikog tereta koji nose i manjka znanja o procesu aklimatizacije. Zahvalni smo doktorima iz klinike na vremenu koje su izdvojili kako bi nam prenijeli svoje znanje. Zahvaljujući njima iz Perichea odlazimo bogatiji za još jedno medicinsko iskustvo, neizmjerno je zahvalan Martin Bobek, voditelj ekspedicije koji će s ostalim članovima ekspedicije U Zagrebu održati putopisno predavanje o veličanstvenoj Himalaji i nezaboravnom iskustvu u Nepalu – zemlji dobrih i nasmijanih ljudi.