Varaždinci pokazali kako se čuva Majka Priroda
Svjetski dan zaštite okoliša u Varaždinu su, po drugi puta, organizirala tri varaždinska fakulteta – Geotehnički fakultet, Fakultet organizacije i informatike i Tekstilno-tehnološki fakultet, tri sastavnice Sveučilišta u Zagrebu
Zašto su nam pčele najvažnija bića? Kako voda kruži u prirodi? Mogu li dječja igrališta čistiti zrak? Gdje i kako odlažemo otpad? Zašto je Sunce važno, a istovremeno i opasno?
Odgovore na ova i druga pitanja brojna su djeca i njihove odgojiteljice, učitelji, roditelji, bake i djedovi dobili na cjelodnevnome obilježavanju Svjetskog dana zaštite okoliša u Varaždinu. Ovaj se važan datum u svijetu ove 2022. godine jubilarno obilježava po 50. put, a u prekrasnom Parku pape Ivana Pavla II u Varaždinu obilježavanje su zajednički organizirala varaždinska fakulteta – Geotehnički fakultet, Fakultet organizacije i informatike i Tekstilno-tehnološki fakultet.
Dekan Geotehničkog fakulteta Hrvoje Meaški podsjetio je kako su lani po prvi puta upriličili ovo događanje. Zbog pandemije koronavirusa i epidemioloških mjera odabran je tada vanjski prostor, što se pokazalo kao pun pogodak. Sjajno je reagirala lokalna zajednica, stanovnici Varaždina na druženje u vanjskome prostoru, a i tema je bila vezana uz očuvanje ekosustava, parkova itd.
Ovogodišnja tema je bila „Only one Earth“ odnosno „Samo jedna Zemlja“, slogan koji se ponavlja od 1972. godine, kada je prvi puta ustoličen Svjetski dan okoliša odnosno kod nas pod imenom – Svjetski dan zaštite okoliša.
Ponovo su tri varaždinska fakulteta ujedinila snage, a pozvali su i druge sudionike, te se u Varaždinu sa svojim aktivnostima predstavilo Hrvatsko društvo inženjera okoliša i Astronomsko društvo Varaždin. Samim time i broj posjetitelja je bio veći, pa je tijekom dana kroz Park pape Ivana Pavla II prodefiliralo nekoliko tisuća Varaždinaca, od vrtićke do umirovljeničke dobi.
– Varaždinci su savjesni čuvari okoliša, to stalno ističem, jer zaista jest tako. Ako prošećete našim gradom, vidjet ćete čiste ulice, parkove, trgove, razdvajanje otpada, brigu za okoliš. Naravno, s razvijanjem svijesti treba početi već od vrtićkih dana. A raduje i što je nova gradska vlast pokazala inicijativu i htijenje da se situacija s ekologijom i zaštitom okoliša još više unaprijedi. Poglavito tu mislim da onaj problem „bala“ s otpadom, koje godinama nagrđuju južni ulaz u grad. U to rješavanje pozvan je i naš fakultet, da sa stručnim znanjima pomognemo u otklanjaju i saniranju tog „privremenog“ deponija koji je s godinama postao „trajan“. No, svakako postoji volja da se to riješi, kompliciranoj pravnoj situaciji unatoč, i to je dobrodošla promjena u načinu razmišljanja, koju pozdravljamo, rekao je za Universitas dekan Meaški.
Dodaje kako su studenti koji biraju Geotehnički fakultet nekako već po defaultu gorljivi zaštitnici okoliša, a kada se kroz studije i europske projekte upoznaju s materijom, onda njihova strast postaje životno opredjeljenje. A za očekivati je da će ovakvih kadrova, proizašlih s ovakvog fakulteta, u budućnosti trebati sve više. Želimo li Zemlju sačuvati i u koliko-toliko dobrim rukama ostaviti našoj djeci, unucima, generacijama koje se nisu još ni rodile. Slaže se s time i dekan Meaški, istaknuvši kako studenti nakon diplomiranja, naročito na studiju Inženjerstva okoliša, već sada u rekordnome roku pronalaze posao:
– Lani je naš fakultet na zadnjem sajmu inovacija Arca nagrađen grand prix nagradom za inovaciju gumenih podloga za igrališta, koja ima ulogu aktivnih pročistača zraka. Sudjelovali su naši studenti i na jednom eko sajmu u Istri, vezano uz recikliranje, dobili smo poziv i iz Nacionalnog parka Krka za analizu otpada koji se tamo odlaže. Malo po malo, o našem se fakultet sve priča, sve se više cijene znanja i kompetencije naših stručnjaka, a ovaj događaj definitivno će tome još više pridonijeti.
Ivana Grčić, prodekanica Geotehničkog fakulteta za znanstveni rad i međunarodnu suradnju, voditeljica je projekta “Otpad & Sunce u službi fotokatalitičke razgradnje Mikroonečišćivala u vodama“, kojeg popularno zovu projekt „Os-Mi“. Rekla nam je da razvijaju nove materijale koji su sposobni pod Sunčevim zračenje pročišćavati sitna onečišćenja u vodi. Nešto što zapravo ne vidimo, nešto što pobjegne s klasičnih gradskih pročistača voda:
– Danas predstavljamo kako takav jedna fleksibilan materijal, koji izgleda kao najobičnija bijela plahta, možemo staviti u bilo koji prirodni prijemnik, recimo potok, dok je dana, dok je Sunca, te voda koja teče preko njega postaje čista. Materijal je zapravo masa za izradu brodova, staklena vlakna na koja smo nanijeli sloj fotokatalizatora. Ovo je tek prototip ovakvog novog pročišćivača, međutim, nadamo se da bi jednog dana on mogao naći i komercijalnu prirodu budući da znamo kako su vode oko nas sve onečišćenije.
Saša Zavrtnik i Jelena Loborec predstavili su svoj projekt „Pčele spasi da se život na Zemlji ne ugasi“, o kojem smo već pisali na stranicama Universitasa. Okosnica projekta je očuvanje bioraznolikosti i sinergija s javnim voćnjakom u gradu Varaždinu kroz uspostavu javnog pčelinjaka sa svrhom edukacije o važnosti i zaštiti pčela od opasnosti (onečišćenja) koje prijete njihovom opstanku.
Iako projekt u svome nazivu nosi sintagmu, zapravo imperativ „Pčele spasi..“, nažalost, i dalje se događaju pomori pčela, kao nedavno u Međimurskoj županiji. Saša Zavrtnik upozorava da je krivica uvijek na čovjeku, i kolektivno i individualno. Kolektivna krivica postoji jer neki pesticidi koji bi trebali biti zabranjeni – nisu. A one koji jesu ipak je moguće pronaći na tržištu, vjerojatno u sivoj i crnoj zoni:
– Individualna komponentna krivice za pomore pčela leži u činjenici da se ljudi koji gaje svoje usjeve i jednogodišnje kulture ne pridržavaju osnovnih pravila korištenja pesticida. Znaju prskati usjeve u vrijeme cvatnje što je zabranjeno, i znaju prskati u toku dana, što je također zabranjeno. Odnosno nije preporučljivo. Trebalo bi prskati ili rano ujutro ili kasno navečer, kada pčele nisu na paši. I samo s dozvoljenim sredstvima. Ali evo, do propusta dođe, i stradaju pčele koje su na paši u blizini dotičnog usjeva.
Dodaje Zavrtnik da je zakonska regulativa kod nas relativno dobra, ali je teško dokazati da je netko koristio nedozvoljena sredstva u neadekvatno vrijeme. Nedostaje nam češćih i učinkovitijih kontrolnih mehanizama, a istovremeno svakako treba raditi na podizanju svijesti, što naš sugovorni i kolege rade upravo kroz projekt „Pčele spasi da se život na Zemlji ne ugasi.“
I zaista, trebat će napor svih nas zajedno da se život ne ugasi, odnosno ne pogoršaju uvjeta na Zemlji toliko da postane nenastanjiva. Jer imamo samo jedan Dom, samo jedan Planet. Čuvajmo ga!
Kreativna reciklaža otpada
Franka Žuvela Bošnjak, predavačica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, smjer Dizajn obuće, održala je radionicu za djecu gdje im je pokazivala kako se ostatci kože mogu iskoristiti na kreativan i zanimljiv način. Pa se i tako pridonosi zaštiti okoliša odnosno smanjivanju količine smeća. Posebno su zanimljive bile stare cipele u koje je zasađeno cvijeće, što je okupljene dječje glavice ispunjavalo upitnicima, ali i oduševljenjem.
Kruženje vode u prirodi
Eleonora i Paula, studentice Inženjerstva okoliša na Geotehničkom fakultetu, objašnjavale su kruženje vode u prirodi, načine na koje sve čovjek zagađuje okoliš, eroziju tla te propusnost vode kroz pijesak i kroz šljunak.
– Želja nam je kod djece osvijestiti da smo zapravo cijelo vrijeme i posvuda okruženi vodom i da moramo uložiti maksimalne napore da smanjimo zagađivanje okoliša. Jer se to zagađenje širi kroz vodu, i onda smo i mi sami okruženi zagađenjem. Planet svakako moramo više čuvati, a voda je oduvijek značila život pa je ona na prvome mjestu, istaknula je Eleonora.
