Ususret izborima: Prisjetimo se Najvećeg

Na ulazu u središnji dio Zagreba, s Juga nakon Mosta slobode, od 1994. godine goste namjernike i slučajne turiste dočekuje spomenik Većeslavu Holjevcu, legendarnom zagrebačkog gradonačelniku, po mnogima Najboljem i Najvećem. 

Budući da se u nedjelju održavaju lokalni izbori, pa i Zagreb bira novog gradonačelnika, prisjetimo se djelovanja i najvećih postignuća Većeslava Holjevca. 

Većeslav (Veco) Holjevac bio je zagrebački gradonačelnik od 1952. do 1963. godine, a za vrijeme svog mandata provodio je velike urbanističke projekte, zbog čega se kaže da je upravo za Holjevca Zagreb konačno “prešao” Savu.

Prema riječima Nikoline Šimetin Šegvić, mag.hist., povjesničarke s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Holjevac je postao gradonačelnik u najpovoljnije vrijeme. Naime, nakon rezolucije Informbiro-a 1948. i perioda konsolidacije, 1950-te su označile početak liberalizacije u državnom sistemu i društvu općenito. Za Zagreb je to značilo nastavak urbanog razvoja, širenja grada i izgradnje, čiju je živu aktivnost na tom polju 1920-ih i 1930-ih zaustavio Drugi svjetski rat.

VELIKE ODLUKE KOJE SU MIJENJALE IZGLED GRADA

Holjevac je za predsjednika Gradskog narodnog odbora Zagreb, kako je tada glasila službena titula, bio izabran na konstituirajućoj sjednici Narodnog odbora grada Zagreba u listopadu 1952. godine nakon održanih izbora. Stalni rast stanovništva – od 1948. do 1953. s 279.623 na 350.829 stanovnika – neupitno je označavao Zagreb kao središte koje nezaustavno raste. Godine 1953. konačno je donesena Direktivna regulativna osnova (urbanistički plan), kojom je prestala vrijediti ona međuratna iz 1936. godine.

– Holjevac je kao gradonačelnik bio izrazito aktivan te se nije ustručavao donositi velike odluke koje su mijenjale izgled, ali i shvaćanje Zagreba kao grada. Zagreb se već prije Holjevčeva mandata opasno približavao Savi, toj vječnoj prirodnoj prepreci kojoj grad nikad nije znao ravnopravno pristupiti. Jedan od prvih velikih poslijeratnih projekata u Zagrebu je bila izgradnja Moskovske ulice (današnje Vukovarske) koja je kao veliki boulevard s popratnom izgradnjom s njezine obje strane trebala ukazati na novo širenje grada u novoj državi. Grad se ujedno suočio sa starim problemom nereguliranih naselja oko Save, a upravo je Holjevac bio taj koji je presjekao ideju da se ta naselja oko Save ostave i da se krene s izgradnjom grada preko Save – tzv. Južnog Zagreba. Preskupo je bilo „popravljati“ te dijelove, a zbog nedostatka stambenog prostora se ipak nije moglo pristupiti rušenju svih neregularno izgrađenih dijelova i kuća, ističe za Universitas portal Šimetin Šegvić. 

Da se nije u potpunosti odustalo od prostora oko današnje Vukovarske, dodaje, pokazuje i plan za izgradnju zgrade Narodnog odbora kotara Zagreb (danas zgrada Gradskog poglavarstva Zagreba), građene od 1956. do 1958. godine, dakle za Holjevčevog mandata. Prelazak preko Save je bio izrazito velik urbanistički i infrastrukturni projekt. Sa sobom je nosio novu regulaciju prometa i izgradnju mostova, o čemu je i ovisila dinamika izgradnje novozagrebačkih naselja (Most slobode 1959.).

Za vrijeme Holjevčevog mandata s emitiranjem je krenula i televizija Zagreb kojoj je otvaranje Velesajma bilo prvi pravi veliki projekt za koji je bio montiran i studio za snimanje na samom Velesajmu. Sam Holjevac je znao dobro iskoristiti moć medija svih vrsta.
Nikolina Šimetin Šegvić, povjesničarka s Fakulteta hrvatskih studija

Sljedeći veliki projekt za Holjevca i grad Zagreb je bila izgradnja zračne luke. Dogovoreno je da će se nalaziti na području Velike Gorice kod Plesa, a izgradnja je počela u proljeće 1959. godine. Otvorenje je bilo već u rujnu iste godine.

Među posljednjim projektima, Holjevac je kao gradonačelnik pokrenuo pitanje izgradnje žičare prema Sljemenu.

Također, 1961. je dodatno proširio teritorij Zagreba priključivši Zagrebu teritorij općine Jastrebarsko.

Što porastom stanovništva, što novim doseljavanjima, a što priključenjem novih teritorija, Zagreb je do 1961. imao 79.973 stanovnika više (ukupno 430.802). Holjevac je, dakle, bio vrlo aktivan i agilan gradonačelnik, navodi naša sugovornica:

– Bio je poznat po čestom obilaženju gradskih gradilišta i osobnom praćenju njihovog napretka. Svi ovi projekti su rezultirali izgradnjom brojnih stanova, nove prometne infrastrukture, novih velikih objekata, škola, vrtića, fakulteta, instituta, industrijskih pogona. Oživljavan je i društveni i kulturni život nakon dugog perioda rata i teških prvih poratnih godina. Brojni projekti započeti u Zagrebu pod Holjevcem su idejno već potjecali i iz ranijih razdoblja ili bili zacrtani u nekim starijim planovima za Zagreb. Ipak, Holjevac je bio taj koji je na kraju znao odlučno presuditi i donijeti odluke o realizaciji projekata, ucrtavši daljnji razvoj Zagreba. Smijenjen je s mjesta gradonačelnika 1963. godine, navodno zasmetavši Bakariću i hrvatskom političkom vrhu, zaključuje Nikolina Šimetin Šegvić.

BACAČI PLAMENA U OBRANI VELESAJMA

Gradonačelnik Holjevac je ostao zapamćen za povijest po velikom projektu izgradnje ranije spomenutog Zagrebačkog velesajma, još jednog poticaja za Južni Zagreb nakon čega su se doista i počela izgrađivati prva novozagrebačka naselja (Savski Gaj, Trnsko).

Gradnji Velesajma (1954.-1956.) je prethodila odluka Gradskog narodnog odbora od 12. siječnja 1954. godine.

Holjevac se usprotivio nastojanjima iz Beograda da se ideja Zagrebačkog velesajma prenese u Beograd u obliku Jugoslavenskog velesajma, a s argumentom tradicije Zagreba kao sajmišnog grada.

O toj epizodi detaljno piše povjesničar doc. dr. sc. Wollfy Krašić u svome znanstvenom članku “Sjećanja Franje Mikulića na Hrvatsko proljeće”:

– O događajima uz osnivanje kasnije poznatog zagrebačkog Velesajma Mikulić je ponudio dosad nepoznate i daljnjih eventualnih istraživanja vrijedne detalje. Kazao je kako su postojale želje da se Velesajam prebaci u Beograd pa su s tim ciljem postavljeni uvjeti da mora biti završen u nemoguće kratkom roku ili će se u protivnome seliti. Da stvar bude još i teža, nedostajalo je sredstava pa je Holjevac navodno pokucao na vrata uspješnim privrednim organizacijama u Zagrebu i izvan njega, koje su unaprijed zakupile i platile izložbeni prostor, što je bilo presudno za dovršenje gradnje. Ipak, i dalje je postojao problem namjerno prekratkih rokova, no Holjevac je i tome problemu doskočio, uz pomoć Rukavine, koji je poslao vojnike Pete vojne oblasti da na nekoliko dana i noći blokiraju Velesajam i bacačima plamena suše žbuku. Potonja je zgoda zaista zanimljiva, ali i teško provjerljiva. Isto tako, može se domišljati na koje se sve konkretne načine Holjevac pokušao othrvati pritiscima da se velesajam preseli u Beograd, no važno je istaknuti kako se zaista suprotstavljao nekim oblicima centralizacije.

Za impresivan spomenik Većeslavu Holjevcu na južnom ulazu u Zagreb zaslužan je kipar Zvonimir Gračan, prema idejnom rješenju arhitekta Branka Silađina.