Ulaganje u znanost nije trošak, već strateški cilj države

Popričali smo s Danicom Ramljak, bivšom ravnateljicom Instituta Ruđer Bošković, a sada višom savjetnicom za obrazovanje i znanost Svjetske banke gdje radi u savjetovanju mnogih Vlada, prvenstveno ministara znanosti i obrazovanja kao i mnogih ministara gospodarstva u svrhu bolje suradnje akademskih institucija s gospodarskih sektorom. U svojoj bogatoj karijeri vodila je brojne međunarodne i nacionalne znanstvene projekte kao i vlastitu konzultantsku tvrtku preko koje je velik broj znanstvenika iz Republike Hrvatske dobilo novce iz EU za financiranje svojih projekata.

Što trenutno radite, na čemu ste angažirani?

– Od 2012. do danas radim za Svjetsku banku kao viša savjetnica za obrazovanje i znanost. U ovih 8 godina radila sam na strateškim projektima u Hrvatskoj, Gruziji, Crnoj Gori, Makedoniji, Slovačkoj, Uzbekistanu i u nekoliko zemalja Afrike. Trenutno sam zajedno sa širim timom Svjetske banke angažirana na projektu Slavonija, Baranja, Srijem koji je u tijeku, a u okviru kojeg Svjetska banka pruža potporu Vladi RH u nastojanju da poboljša situaciju u Slavoniji, koja je nažalost, trenutno jedna od najnerazvijenijih regija u Europi. Moj doprinos je usmjeren na poboljšanje obrazovanja, znanosti i razvoj inovacija. U tom kontekstu posebno sam analizirala Sveučiliste u Osijeku, veleučilišta u Slavonskom Brodu, Požegi i Vukovaru te Visoku školu u Virovitici.

U Africi radim na projektu čiji je fokus poboljšanje afričkih sveučilišta, povećanje sveukupnog broja doktora znanosti na tom kontinentu te razvoj inovacija. Pomažemo sveučilištima razviti kvalitetniju znanost te poboljšati suradnju s privatnim sektorom. Surađujemo s rektorima i dekanima sveučilista od kojih neka spadaju u 1000 najboljih na svijetu. Da podsjetim, u Južnoj Africi nekoliko sveučilista su medju prvih 200 najboljih na svijetu, a University of Nairobi (Kenija), Mekere University (Uganda) s kojima surađujem su na svjetskim rang listama na sličnoj razini sa sveučilištima u Zagrebu i Splitu. U Slovačkoj sam radila u timu koji je pomogao njihovom ministarstvu znanosti pri izradi strateškog dokumenata potrebnog za razvoj istraživačke infrastrukture (ESFRI Research Infrastucture Roadmap), čiju izradu od svake zemlje članice EU traži Europska komisija. Teško je sve pobrojati, ali drago mi je da danas u svom radu mogu prenijeti bogato iskustvo koje sam godinama stjecala na najboljim američkim institucijama kao sto je prestižni National Institutes of Health i Sveučiliste Georgetown u Washington, DC.

Osnovali ste tvrtku Medora, čiju ste podružnicu naposlijetku otvorili Hrvatskoj, upravo je preko vas mnogo hrvatskih znanstvenika dobilo novac iz EU za financiranje svojih projekata. Kako unaprijediti znanost, odnosno ulaganje u istu kako bi se što više mladih znanstvenika zadržalo u Lijepoj Našoj? Ulaže li se u Hrvatskoj dovoljno u znanost?

– Priprema, ali i recenzija kompetitivnih znanstvenih projekata nekoliko godina mi je bio važan znanstveni interes, posebice nakon što sam odlučila zamijeniti klasični rad u laboratoriju znanstvenim managementom i drugim itekako izvan laboratorijskim aktivnostima jednako važnim za razvoj znanosti. Još na Sveučilištu Georgetown dobila sam obrazovanje u pisanju kompetitivnih znanstvenih projekata koji su dobivali financiranje te mi je to iskustvo pomoglo da savjetujem druge u pripremi projekata. Kasnije sam savjetovala i izravno sudjelovala u pripremi projekata mnogih znanstvenih timova, posebice u biomedicini, od kojih su neki dobili značajna financijska sredstava za projekte. Često sam bila i recenzent raznih znanstvenih projekata. Kroz recenzije naučite i kako dobro upakirati kvalitetnu i inovativnu znanstvenu ideju.

Pitate me kako unaprijediti znanost u Hrvatskoj? Odgovor je uistinu kompleksan ali ću ukratko obrazložiti. Povećati ulaganje u znanost je svakako potrebno jer 0.85% BDP nije značajno ulaganje, ali nije to jedino. Prije svega, ta postojeća sredstva treba trošiti sukladno strateškim ciljevima i naravno veoma transparetno. Najbolji znanstvenici moraju dobiti najviše. Cijelo društvo mora shvatiti da ulaganje u znanost i obrazovanje nije trošak već strateški i važan cilj svake države. Nema gospodarskog razvoja bez znanosti i obrazovanja. Ulaganja treba povećati baš za vrijeme financijske krize jer znanost i obrazovana nacija pomažu izlazak iz krize što su već dokazale mnoge zemlje.

Hrvatska što prije treba povećati sveukupan broj znanstvenika jer je trenutni broj nedostatan te treba otvoriti nova radna mjesta za istraživače u akademskim institucijama ali i u privatnom sektoru. Treba stvoriti kvalitetno okruženje u akademskim i istraživačkim institucijama. Mladi žele raditi u uređenom sustavu gdje se mogu nesmetano znanstveno razvijati. Treba im pokazati da je to u Hrvatskoj moguće.

Treba mladima omogućiti da se zapošljavaju i napreduju temeljem znanja i sposobnosti a ne po privatnim vezama. Treba im omogućiti da se što prije osamostale te da ih mentoriraju izvrsni znanstvenici. Treba povećati mobilnost istraživača i podići razinu internacionalizacije. Iskoristivost znanstvene opreme i infrastrukture u Hrvatskoj nije na zavidnoj razini i to treba poboljšati. Kvaliteta upravljanja akademskim institucijama je jako važna. Onima koji upravljaju institucijama treba osigurati pravu potporu i slobodu rada bez političkih pritisaka da mogu voditi institucije transparentno i odgovorno te im treba omogućiti i stjecanje menadžerskih kompetencija kroz dodatno obrazovanje. Svaki čelnik institucije trebao bi raditi i godišnju evaluaciju rada znanstvenika i postignutih rezultata. Znanstvenici moraju imati slobodu rada ali i odgovornost za javni novac. U upravnim vijećima akademskih institucija trebaju sjediti ljudi koji svojim znanjem i vizijom mogu uistinu doprinijeti razvoju te institucije što često nije slučaj. Lista preporuka je duga. Teško je ovdje sve pobrojati.

Znanstvenica ste s velikom karijerom, nakon diplome na Veterinarskom fakultetu 1987.g. dobili ste američku stipendiju Cochran u SAD-u gdje ste i pohađali doktorski studij i radili na istraživanjima molekularnih mehanizama djelovanja karcinogenih mikotoksina. Što biste poručili mladim ljudima koji također odlaze ostvariti karijeru van Hrvatske?

– Mladim ljudima koji odlaze u inozemstvo poručujem da je uz inteligenciju potreban ozbiljan rad i pravi fokus bez obzira gdje radili u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Važno je da usvoje najbolje prakse s kvalitetetnih inozemnih institucija, te ako je moguće to primjene po povratku u Hrvatsku. Ja sam cijeli život imala cilj odlaska na dodatno školovanje u SAD. Od odlične učenice u Hrvatskoj, mukotrpno sam izborila Cochran stipendiju koju je američka Vlada tada dodjeljivala znanstvenicima u bivšoj Jugoslaviji. Od 200 prijavitelja koji su došli iz svih krajeva tadašnje države u američko veleposlanstvu u Beogradu, nakon rigorozne selekcije koju su proveli američki eksperti dobila sam jednu od samo 4 stipendije te godine. Iz ovog je jasno da uz dobru volju, jasan cilj i predan rad i djeci iz malih dalmatinskih i drugih hrvatskih mjesta samo je nebo granica. Izborila sam sama zasluženu stipendiju i otišla na najbolje američke znanstvene institucije. Kad sam se nakon 25 godina vratila u Hrvatsku donijela sam sa sobom nova znanja i iskustvo. Nešto sam uspjela, a nešto nisam uspjela primjeniti ovdje. Ali nikad se nisam vraćala na postavke i stavove koje sam imala prije odlaska u SAD jer vrijednosti koje su me tamo oblikovale su neprocijenjive. Hrvatska mi je dala izvrsne temelje koje sam u SAD-u značajno unaprijedila. Danas mi upravo ta kombinacija pomaže u mom svakodnevnom radu.

Kako komentirate svoj angažman na Institutu Ruđer Bošković?

– IRB je naš najveći istraživački institut s oko 900 zaposlenika i kontinuirano ostvaruje odlične rezultate, ali ima prostora za pomak. Čast mi je da sam tri godine bila ravnateljica IRB-a i drago mi je da sam iza sebe i svojih suradnika ostavila mnoge kvalitetne rezultate. U mom mandatu značajno je povećan broj znanstvenih publikacija u 25% najboljih časopisa te broj citata. Utrostručena je uspješnost na EU projektima. Po prvi put u povijesti IRB-a je uspostavljena Godišnja nagrada za izvrsnost. U 2009/2010. godini nagrađen je 51 znanstvenik, a 2011. godine njih 47. Uvela sam godišnju evaluaciju rada svih znanstvenika. U predpristupnim EU fondovima – IPA komponenta III C – Fond za ulaganje u znanosti i inovacije IRB je bio institucija s najviše financiranih prijedloga. U 2011. godini IRB je prijavio 10 IPA projekata, a izabran je za koordinatora 10 drugih javnih instituta RH iz područja prirodnih znanosti na zajedničkoj IPA prijavi. Pokrenut je rad novog Centra za nuklearnu molekularnu dijagnostiku te kupljena neka kapitalna oprema. Zavod za laserska i atomska istraživanja i razvoj IRB-a u suradnji s tvrtkom HS Produkt razvio je optički ciljnik za prvu hrvatsku jurišnu pušku. Održano je nekoliko strateških sastanaka i radionica s Agrokorom, Končarom, HT- Hrvatskim Telekomom i IBM-om u svrhu suradnje znanosti i gospodarstva. Po prvi put je mapiran potencijal Instituta za razvoj inovacija. Usvojena je strategija IRB-a za razdoblje 2010-2020, i po prvi put inovacijska strategija te novi vizualni identitet IRB i knjiga standarda.

Suradnja sa sveučilištima bila je u posebnom fokusu. Samo kao jedan primjer u suradnji s Kemijsko-tehnološkim fakultetom (KTF) Sveučilišta u Splitu pokrenut je zajednički poslijediplomski doktorski studij Kemija mediteranskog okoliša, prvi studij takve vrste u RH. Brifirali smo i Hrvatski Sabor o temi važnosti ulaska Hrvatske u CERN.

Napravljena je revizija poslovnih procesa u svrhu reorganizacije administracije Instituta.. Doneseno je nekoliko novih pravilnika a a posebice je bitan pravilnik o mentoriranju znanstvenih novaka koji omogućava skraćivanje roka za izradu doktorata i po kojem su mentori po prvi put bili u situaciji da se sustavno prati njihov rad. To je svjetska praksa.

Ja sam IRB vodila u najvećoj finacijskoj svjetskoj krizi koja se jako odražavala i na RH. No bez obzira u svrhu promocije znanosti, razmijene ideja i međunarodne suradnje po prvi put pokrenula sam i nove serije predavanja: Eminentni znanstvenici na IRB-u – predavanja prominentnih svjetskih znanstvenika /

Ruđer Josip Bošković Lectures – predavanja dobitnika Nobelove nagrade (predavanja su održali Nobelovci Jean Marie Lehn i Harold Kroto).

Uspostavili smo mnoge međunarodne suradnje: s vodećim svjetskim institucijama kao Weizmann u Izraelu, Marie Curie u Parizu, Standford u SAD, Sveučilištem u Torontu, Kanada, ETH, Švicarska – i mnogim drugima. Utemeljen je po prvi put u povijesti instituta Međunarodni savjet u kojem su sjedili eminentni zanstvenici i Nobelovci. Po prvi put održani su „Dani hrvatsko-francuske suradnje na IRB-u“.

Po prvi put su organizirani znanstveni susreti mladih istraživača iz svih područja rada IRB-a na kojem je njih preko 150 predstavilo rezultate istraživanja. Na moju inicijativu pokrenuta je prva međunarodna ljetna škola nanoznanosti u RH Adriatic School on Nanoscience ASON-1. IRB je u mom mandatu bio jedina znanstvena institucija u RH koja je samoinicijativno provodila ozbiljnu međunarodnu evaluaciju sukladno svjetskoj praksi. Završena je prva faza restrukturiranja usmjerenu prema reorganizaciji po Max Planck modelu ali mojim odlaskom taj model nikad nije zaživio.

I kasnije sam nakon odlaska s IRB-a od 2015.-2017. pomagala Institutu s mjesta koje sam imala kao savjetnica na jednom projektu Svjetske banke. Ostala sam u kontaktu s mnogim izvrsnim znastvenicima koji su me svesrdno podržavali u unaprijeđenju Instituta. A danas mi je drago da je ravnatelj IRB-a dr. David Smith koji mi je bio pomoćnik za EU fondove. Dr. Smithu i svima na IRB-u želim svaki uspjeh u daljnjem radu.

Povećati ulaganje u znanost je svakako potrebno, ali nije to jedino. Prije svega, sredstva treba trošiti sukladno strateškim ciljevima i naravno veoma transparetno. Najbolji znanstvenici moraju dobiti najviše. Cijelo društvo mora shvatiti da je ulaganje u znanost i obrazovanje važan cilj …

Savjetnica ste projekta SEA-EU na splitskom sveučilištu na kojem se odvija i dovršava mnogo uspješnih projekata što se najbolje vidi na uglednim znanstvenim ljestvicama na kojima je Split izvrsno pozicioniran zahvaljujući radu i trudu mnogih znanstvenika. Kako biste komentirali uspjeh Sveučilišta?

– Čestitam Sveučilištu u Splitu na ovom značajnom uspjehu. To je veliki uspjeh i sigurna sam da će sudjelovanje u SEA-EU mreži itekako pomoći da se sveučilište jos više poboljša. Takoder, čast mi je da sam skupa s akademikom Miroslavom Radmanom savjetnica na tom projektu te ovim putem zahvaljujem na pozivu da pomognem što ću veoma rado i učiniti. Sveučiliste u Splitu je zajedno sa Sveučilistem u Zadru ušlo u prvih 17 mreža EU sveučilišta. S kolegom Nenadom Šestanom sa sveučilista Yale sam članica Savjeta EU mreže u kojoj sudjeluje Zadar. Razmjena znanja kroz EU sveučilišne mreže je jako važna.

Što se tiče pozicioniranja Sveučilista u Splitu na rang listama tu opet svaka čast i čestitke na naporima vodstvu i djelatnicima koji se trude da se kontinuirano poboljšava kvaliteta. Nije lako mjeriti se s najboljima u svijetu i to zahtijeva puno truda i naravno adekvatno financiranje i potporu. Sveučiliste ima itekako razloga za zadovoljstvo iako pozicija na rang listama iz godine u godinu može malo i varirati. Sveučiliste u Splitu osnovano 1974. godine, što nije bilo tako davno, a danas na 11 fakulteta, akademiji i nekoliko odjela studira oko 20,000 studenata. Na rang listama Split se mjeri s nekim izvrsnim sveučilistima u Europi i svijetu koja su s višestoljetnom tradicijom. Važno je imati jasne dugoročne ciljeve, kvalitetnu viziju i strategiju kako kontinuirano poboljšavati kvalitetu. I koliko vidim i čujem od vodstva Sveučilista to nije upitno, dapače.

Prošle godine pokrenut je studij Hotelijerstva i gastronomije u Makarskoj, što se pokazalo kao pun pogodak Sveučilišta. Za nekoliko dana Sinj također postaje sveučilišnim gradom, mladi studij Mediteranske poljoprivrede seli se upravo tamo. S obzirom da vučete korijene iz Cetinskog kraja, kako komentirate ovakvu dislokaciju studija kao i to što Vaš grad postaje dijelom akademske zajednice?

– Sveučiliste u Splitu od posebne je važnosti za razvoj ne samo Splita već i cijele Dalmacije. Vijest o toj odluci Sveučilista primila sam s velikim zadovoljstvom. I pri tome me nije vodio lokal patriotizam. Čestitam rektoru i vodstvu sveučilista na viziji. Dobro znam da sveučilista u svijetu imaju praksu osnivanja dislociranih studija i ovo je na tom tragu. Sinj je skoro pa predgrađe Splita i u svjetskim okvirima udaljenosti ne može se govoriti o nekoj značajnoj dislociranosti. Odabir Sinja ima nekoliko odličnih prednosti: Sinj i Cetinska krajina imaju jaku tradiciju u poljoprivredi, plodno sinjsko i hrvatačko polje s velikim i nažalost još uvijek neiskorištenim potencijalom. Poljoprivrednici se bave uzgojem povrća, vinove loze, maslina, ljekovitog bilja i nekih drugih kultura.

Sa zanimanjem sam nedavno pročitala da je maslinar Ćurkovic iz sela Suhač kod Sinja dobio i zlatnu medalju za svoje ulje pred par godina. Trilj je 2016. godine bio domaćin nacionalne manifestacije AGRO ARCA s fokusom na inovacije u poljoprivredi. Nekad je u Sinju radila tzv. Biljana sa oko 400 zaposlenih koja je bila sabirnica ljekovitog mediteranskog bilja koje se čak izvozilo preko Hamburga u Ameriku. Postoji veliki potencijal za prozvodnju ljekovitog bilja u ovom kraju. Prisutnost Sveučilista u Splitu preko studija u Sinju sigurna sam omogućiti će mnoge nove inicijative u poljoprivredi.

Predavanja u prekrasnim Alkarskim dvorima u modernoj multimedijalnoj dvorani omogućiti će studentima izvrstan ambijent studiranja. Sveučiliste u Splitu je ovim potezom uključilo Sinj i cijelu krajinu u svoj sastav i to je neprocijenjivo. Meni se ovo čini kao stoljetni san mnogih generacija ovog kraja koji je Hrvatskoj dao prvu gimnaziju na hrvatskom jeziku u Dalmaciji i mnoge prepoznate intelektualce i znanstvenike, od kojih mnoge baš u poljoprivredi. Mnogi moji sugrađani uistinu su presretni ovom odlukom. Ostaje da Grad Sinj pomogne s dodatnim sadržajima, da omogući posebne stipendije za studente za ovaj studij u suradnji sa Sveučilistem i Institutom za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu. Uočila sam da slični studiji postoje u Poreču, u Sloveniji, Italiji, Španjolskoj. Ovaj studij u Sinju treba od početka napraviti prepoznatljivim ne samo u Hrvatskoj već i međunarodno. I ja ću svakako pomoći u tom umrežavanju i promociji studija.