S prvim danom listopada, odnosno početkom nove akademske godine na čelo je Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zasjela nova dekanica, prof. dr. sc. Blaženka Filipan – Žignić. Bila bi to smjena generacija i dekana kao i svaka druga, da nije riječ o prvoj ženi ikada na toj funkciji u povijesti Učiteljskog fakulteta. Što je pak bio i više nego dovoljan razlog da s njom napravimo veliki intervju i predstavimo je pobliže ne samo akademskoj nego o široj javnosti, s obzirom da značaj ovog fakulteta u našem društvu, školovanju učitelja, odgoju i obrazovanju naših najmlađih.
Dekanica Filipan-Žignić složila se s nama da rečenica „Prva žena na čelu Učiteljskog fakulteta“ zvuči gordo i jako, iako kaže da tome ni na tren nije pridavala pažnju kad je razmišljala o kandidaturi.
– Nakon podnošenja kandidature, znali bi kolege spomenuti mogućnost da ću postati prva dekanica UF, no ni tada se nisam baš uživljavala u samu činjenicu da bih mogla postati prva žena na čelu Učiteljskog Fakulteta. Ideja za kandidaturu u meni se rodila godinu dana prije samog objavljivanja natječaja, ali sam ju isprva pokušala istjerati iz glave. Iako neuspješno. Nakon toga sam si dala mjesec – dva da dobro razmislim i tek sam potom donijela odluku. Krenula sam potom u dubinsko snimanje situacije na Fakultetu na svim razinama, a potom i na nekim nama sličnim drugim fakultetima kao i u međunarodnom okruženju u svrhu pripreme pisanja programa. Samo pisanje programa dosta je potrajalo jer sam željela da moja Uprava donese nužne iskorake koji će naš fakultet podići na višu razinu i to jasno predstaviti u programu. Čini mi se da se taj korak na našem Fakultetu predugo odlagao.
Upravu uz mene čine još 3 prodekanice i 2 prodekana. Ipak, moram priznati, kako to mnogi neprestano spominju, tako se u meni postupno rađa ponos što sam prva žena na čelu UF-a.
U kakvom ste stanju zatekli fakultet, što ste dosad naučili od dugogodišnjeg dekana Siniše Opića, koju vam je poruku poslao uoči preuzimanja mandata?
Na UF-u smo se posljednjih godina najviše bavili obnovom i to na sve tri lokacije, što je bilo uvjetovano potresom u Zagrebu i Petrinji, a u Čakovcu dotrajalošću zbog starosti zgrade. Dakako, procese obnove potrebno je dovršiti, no odsada je potrebno pokrenuti i intenzivirati procese unaprjeđenja i inoviranja studijskih programa, posvetiti se podizanju znanstvene vidljivosti i citiranosti Fakulteta, ali i pokretanju novih znanstvenih projekata kao i internacionalizaciji. Što se pak tiče suradnje s dosadašnjim dekanom Opićem, ona je bila korektna, a mogu reći da sam od njega preuzela neke načine postupanja pri sklapanju ugovora. Poruka bivšeg dekana Opića prilikom primopredaje dužnosti dala se iščitati iz njegovog gesla “Neuspjeh nije opcija”, a ja sam krenula s geslom “Budi svoj” i tako ću nastavit. U to ću utkati sve ono najbolje što imam i usmjeriti na dobrobit učiteljstva i Učiteljskog fakulteta.
Teško da bi učitelji izdržali sve izazove u svome poslu kada im to ne bi bio životni poziv, poput donedavno prilično nezadovoljavajućih plaća, nerijetkih borbi s roditeljima i rada s vrlo izazovnim učenicima
POVEĆANI INTERES MLADIH ZA UPIS FAKULTETA
Uselili ste se u novoobnovljene prostore, barem ovdje u Zagrebu. Je li vam svima pao kamen sa srca, kako se osjećate?
Uselili smo se i zbog toga smo sretni, posebno nam je drago što se studenti i profesori mogu vratiti u zgradu na nastavu i međusobno se družiti jer nam je to svima strašno nedostajalo. No, i nakon useljenja još su uvijek prisutni određeni izazovi glede dovršetka svih radova i opremanja zgrade. Unatoč tome, prekrasan je osjećaj biti u novoobnovljenom prostoru, a dodatno me veseli da će naše učionice odsada imati vrhunsku opremu i najmoderniju tehnologiju za provedbu nastavnog procesa.
Recite nam, otkud vi u učiteljstvu? Kad se javila ideja, želja upravo za ovom profesijom?
Pa ja sam zapravo još i prije okončanja studija germanistike počela raditi u Školi stranih jezika u Vodnikovoj. Potom sam radila kao učiteljica u osnovnoj školi, zatim u srednjoj i naposljetku sam na UF-u započela svoj rad kao netko tko priprema buduće učitelje. Pomoglo mi je što sam prije dolaska na Fakultet radila sa svim uzrastima i to od onih u najranijoj dobi pa sve do odraslih. Na taj sam se način već na samom početku svoga rada na UF-u osjećala potpuno spremnom i kvalificiranom, a moj odnos sa studentima oduvijek je bio jako dobar. Što se tiče želje da budem učiteljica ili profesorica, sjećam se da sam već i prije polaska u školu jako voojela igre u kojima sam bila učiteljica i ocjenjivala druge.
Kakav je interes mladih ljudi za upisivanje na Učiteljski fakultet zadnjih godina? Je li se i na koji način promijenio profil studenata koji vam dolaze? Što čujete od njih, zašto oni biraju baš Učiteljski fakultet? Što očekuju od rada u prosvjeti, s obzirom da uvjeti nisu baš sjajni? Pretpostavljam da znaju kako se neće obogatiti od učiteljstva…
Ako krenemo od ove akademske godine moram reći da smo i više nego zadovoljni popunjavanjem kvota kako na učiteljskim tako i odgojiteljskim studijima i to na redovitim i izvanrednim studijskim programima. Posebice nas veseli što su svoje kvote popunili svi studijski programi na odsjecima u Čakovcu i Petrinji jer znamo da je zadnjih godina vidljiv pad broja studenata na mnogim ustanovama u manjim gradovima. Posljednjih nekoliko godina imali smo i mi malo slabije popunjene učiteljske studije na odsjecima. Stoga smo se ove godine dodatno potrudili da dopremo do maturanata i zainteresiramo ih za svoje studijske programe. Boljem upisu sigurno ne odmažu posljednja povećanja plaća, ali uvjerena sam da rad naših profesora sa studentima također ima dobar odjek. K tome treba istaknuti da smo zadovoljni i s upisom na naša dva doktorska studija Cjeloživotno obrazovanje i Jezični, književni i kulturni kontekst ranoga, predškolskog i primarnog obrazovanja kao i na poslijediplomske specijalističke studije, posebice na one Dramske pedagogije i Mentalnoga zdravlja. Ako govorimo o profilu naših studenata, treba reći da među njima i nadalje prepoznajemo većinu onih koji su rođeni za profesije odgojitelja i učitelja i koji će znati nositi se s izazovima svojega poziva u školama ili vrtićima. No, ponekad i mi profesori od novih generacija očekujemo da budu kao što smo mi nekada bili, pri čemu često idealiziramo svoju generaciju i ne uzimamo pritom u obzir sve specifičnosti današnjih generacija studenata koji uslijed svakodnevnog intenzivnog korištenja moderne tehnologije i brzog načina života te stalne prisutnosti na društvenim mrežama i web-u drugačije percipiraju i učenje i obveze. Stoga smatram da se i mi trebamo djelomično prilagoditi njihovom načinu funkcioniranja značajnijim korištenjem novih tehnologija i novih pristupa radu i učenju. Novim generacijama treba priznati da su nevjerojatno vješte s mobilnim uređajima i kad ih promatrate kako se snalaze i organiziraju u svim životnim situacijama, od onih vezanih za fakultet, preko onih u različitim životnim prilikama, do zabave, treba im skinuti kapu.
NIJE SVE TAKO CRNO
Kako biste vi, kao dekanica Učiteljskog fakulteta, najvažnije hrvatske ustanove za obrazovanje novih učitelja, ocijenili stanje u hrvatskome odgojno-obrazovnome sustavu?
Rekla bih da je stanje u odgojno-obrazovnom sustavu zadovoljavajuće, ali i da su svakako potrebne određene korekcije. Ponekad smo u Hrvatskoj previše kritični prema svemu pa tako i prema obrazovanju. Nije, međutim, sve tako crno u našem obrazovanju dokle god nam međunarodne studije pokazuju da nam je predškolsko obrazovanje i razredna nastava nešto najbolje u odnosu na druge, puno razvijenije zemlje, ili dok se za naše završene liječnike, inženjere, informatičare, odgojitelje, matematičare i dr. otimaju visokorazvijene zapadne zemlje. Samo kao ilustracija, prije nekoliko sam se dana vratila iz New Yorka pa ako bih morala usporediti obrazovanje u Hrvatskoj i Americi, ne bih puno razmišljala o tome koje je bolje. Ja bih odabrala ono u Hrvatskoj jer i bez puno financijskih ulaganja, prosječni hrvatski građanin dobije i više nego zadovoljavajuće obrazovanje, dok dobro obrazovanje u Americi jako puno košta, što si velika većina ne može priuštiti. Spomenula sam ovaj primjer jer moramo paziti kako uspoređujemo. Kad bismo mi u Hrvatskoj puno više ulagali u obrazovanje po glavi stanovnika ili kad bi naši učenici puno više morali sami plaćati obrazovanje, mogli bismo očekivati i bolje rezultate. Ja, dakako, plediram za to da se poveća izdvajanje za obrazovanje, ali i da svi dionici još bolje odrade svoje zadaće i imat ćemo puno bolje obrazovanje i situaciju u odgojno-obrazovnim institucijama.
Međunarodne studije pokazuju da je naše predškolsko obrazovanje i razredna nastava kudikamo bolje nego drugdje, a za naše završene liječnike, inženjere, informatičare, odgojitelje, matematičare i dr. otimaju se brojne visokorazvijene zapadne zemlje
Školama nemaju kompletirane stručne službe, nemaju sportske dvorane, neke rade i u tri smjene. Kada ćemo, odnosno hoćemo li ikada, kao država uspjeti osigurati iste uvjete školovanja za svu djecu u Republici Hrvatskoj? Nije li to osnovna pretpostavka za bilo kakve male mature, nacionalne ispite, nazovimo ih kako god…? Osnovni preduvjet za bilo kakva unicifirana testiranja naših đaka diljem Hrvatske? Da bismo dobili objektivnu sliku stanja.
Nekako u posljednje vrijeme možemo pratiti da ministar i MZOM ističu da im je cilj postići da svako dijete ima jednake šanse. Vidimo da se obnavljaju, dograđuju i grade vrtići, škole i školske dvorane. I opet ćemo prekritično reći da je sve nedovoljno brzo, ali ništa ne ide preko noći. Složit ćemo se da nikada nije bilo toliko ulagano u zgrade i infrastrukturu obrazovnih institucija i tu treba i nadalje tako agilno raditi kako bi se ulaganja još više povećala i ubrzala i u narednom vremenu i onda ćemo ići prema tom idealu da sva djeca imaju iste uvjete, da borave u jednoj smjeni, da se obrazuju u vrhunsko opremljenim učionicama i da u vrijeme kada su u školi, mogu razvijati svoje talente kako u sportskim tako i u drugim aktivnostima poput onih glazbenih, informatičkih ili nekih drugih, a da nakon što dođu kući svoje slobodno vrijeme mogu kvalitetno provoditi sa svojim roditeljima. Na taj će način i onaj odgojni segment biti bolji nego što je to u ovom trenutku. Spomenuli ste i nacionalne ispite. I za to je potrebno vrijeme da se pripreme i zažive u potpunosti na optimalni način. No, ja ne sumnjam da ćemo i do toga doći. Sjetimo se porođajnih muka u prvim godinama mature, koja je danas daleko bolja od početka uvođenja. Možemo mi jako dobro raditi u Hrvatskoj, problem je što to ne činimo svi uvijek, mnogi se vole, da kolokvijalno kažem, šlepati. Prošla sam puno svijeta i uvjerila sam se da mi možemo izvrsno organizirati sportske manifestacije, znanstvene konferencije ili neka druga događanja. Sjećam se i vremena COVID krize kad smo mi u Hrvatskoj zapravo bili predvodnici u prelasku na online nastavu u osnovnim i srednjim školama te na fakultetima i to na puno kvalitetniju nego li je to bio slučaj u Francuskoj, Njemačkoj ili nekim drugim zemljama Europske unije s kojima se volimo uspoređivati. Dakle mi znamo i možemo, ali preduvjet za uspjeh je da to moramo uvijek htjeti, a ne samo ponekad i poneki.
PROMJENE SE NE DOGAĐAJU SE PREKO NOĆI
Kako gledate na poplavu odlikaša zadnjih godina, a istovremeno na ispodprosječne rezulate na PISA testovima?
Glede PISA istraživanja ja nikako ne bih bila tako kritična kao što su to mnogi naši mediji jer držim da smo nepravedni prema obrazovanju s obzirom na druga područja života. Gledajte, mi smo po tim rezultatima negdje malo iznad ili oko srednjeg dijela, kako u kojem području, u čitalačkoj pismenosti smo 2023. bili 26. od 81 zemlje, u prirodoslovnoj na 31. mjestu od 81, s time da smo u matematičkoj pismenosti malo ispod toga, odnosno na 36. mjestu od 81 zemlje. No, budimo iskreni, u kojem smo mi to području (osim u sportu) među najboljima od svih zemalja koje sudjeluju u PISA istraživanjima, a radi se većinom o najrazvijenijim zemljama Europe i svijeta? Naši učenici često u tim istraživanjima postižu, prema mome mišljenju,i i natprosječne rezultate, jer ako ih ne pripremate u školi i po udžbenicima na isti način, onda mi, realno, njihovim rezultatima moramo biti i više nego zadovoljni. To nikako ne znači da sam ja zadovoljna s postojećim stanjem, prije bih rekla da sam zadovoljna s postojećim rezultatima u ovim uvjetima. I zalagala bih se da se okvir promijeni na način da učenike u školi poučavamo tako da budu spremni za natjecanja, kako u njihovim kompetencijama tako i za suvremeno tržište rada. Treba znati da su i neke druge velike zemlje ranije imale puno lošije rezultate u nekim područjima PISA istraživanja, poput primjerice Njemačke, pa su kao društvo osvijestili problem, sjeli zajedno svi nadležni, zasukali rukave i krenuli u promjene udžbenika i poimanja učenja te postizanja uspjeha i rezultati su postajali sve bolji i bolji. Samo, to se nije dogodilo preko noći. Neće se ni kod nas dogoditi od puno priče i bez dodatnog angažmana svih, od MZOM-a, preko autora udžbenika i nastavnika, do učenika i njihovih roditelja!
EVOLUCIJA, A NE REVOLUCIJA
Da sutra postanete ministrica obrazovanja, što bi bio vaš prvi potez? U kojem sektoru odgojno-obrazovnog i znanstvenog sustava – gori, odnosno nužne su hitne promjene?
– Nisam sigurna da želim u vruću fotelju ministrice znanosti i obrazovanja. Ali hipotetski govoreći, prvo bih i ovdje krenula kao što sam krenula u pripreme za svoju prijavu na natječaj za dekanicu, a to je dubinsko snimanje stanja.
Možda je danas nepopularno to reći, ali mi u Hrvatskoj imamo relativno dobar odgojno-obrazovni sustav koji treba unaprjeđivati, nipošto sve odbaciti, već graditi na postojećem i težiti poboljšanjima. Ja sam pobornik evolucija, a ne revolucija. Revolucija je ionako bilo jako malo u povijesti i s ovim odmakom ne bih bila uvjerena u to da su donijele samo boljitak našoj civilizaciji. A gdje gori? Tamo gdje se ne radi po pravilima struke i gdje se ne izvršavaju obveze postavljene pred sudionike sustava.
Kao društvo, moramo osvijestiti da u segmentu odgoja treba puno više angažmana i to na svim razinama, od ministarstva preko škole pa sve do obitelji kako bi se situacija popravila
PREVIŠE TRČIMO ZA OCJENAMA
Brojni učitelji, naročito u osnovnim školama, upozoravaju zadnjih godina da smo se svi skupa previše posvetili ispitima i ocjenama, dakle obrazovnoj komponenti, a da se odgoj sve više zapostavlja. Kako to komentirate?
– Slažem se s Vama da smo se posljednjih godina previše usmjerili na trčanje za ocjenama. I Vi ćete se sjetiti da je i u Vašoj generaciji u osnovnoj i srednjoj školi bilo samo nekoliko odličnih učenika, a danas je često obrnuto, tj. da imate samo pokojeg učenika koji nije odličan, što teško može biti realno. Taj pritisak da učenik mora imati 5.0 je izvan pameti. Pa tko od nas doista može u svemu biti najbolji? Ja to oduvijek govorim svojim učenicima i studentima i odmah im bude lakše. Odgoj nam u sustavu pomalo kiksa, što je zasigurno povezano s jedne strane prezaposlenošću roditelja, a s druge strane nemogućnošću kvalitetnog odgojnog utjecaja učitelja i škole zbog krutosti sustava, ali i pritisaka roditelja. Srećom, još uvijek znamo prepoznati dobro odgojeno dijete ili studenta, ima ih. Činjenica jest da si kao društvo moramo osvijestiti da u segmentu odgoja treba puno više angažmana i to na svim razinama, od ministarstva preko škole pa sve do obitelji kako bi se situacija popravila.
TKO JE NOVA DEKANICA UČITELJSKOG FAKULTETA?
Prof. dr. sc. Blaženka Filipan – Žignić redovita je profesorica u trajnom izboru na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je obranila i doktorsku disertaciju iz područja lingvistike. Potom je magistrirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu zaposlena je od 2002. godine. Nastavu izvodi na prijediplomskim, diplomskim i doktorskim studijima.
Autorica je brojnih znanstvenih radova među kojima i četiriju znanstvenih monografija iz područja jezikoslovlja i primijenjene lingvistike. Osim autorstva, dokazala se i kao urednica na više uredničkih knjiga i časopisa, a suautorica je i dvaju udžbenika za osnovnu školu. Izlagala je na sedamdesetak pretežito inozemnih konferencija gdje je održala i više plenarnih izlaganja. Usavršavala se na nekoliko inozemnih sveučilišta. Bila je zatim i istraživačica ili voditeljica na više domaćih i međunarodnih projekata.
Osim u znanosti vidljiv je njezin povećan angažman na više područja. Organizirala je i vodila različite radionice za učitelje i profesore, sudjelovala je u radio i tv-emisijama o aktualnim jezičnim ili drugim temama. Članica je više domaćih i stranih organizacija i udruga. U nastavi se pokazala vrsnom predavačicom o čemu svjedoče ponavljani izvrsni rezultati anketa. Godine 2018. dobitnica je i Dekanove nagrade.
Također izuzetno dobro surađuje s regionalnom i lokalnom zajednicom na zajedničkim projektima kako europskima tako i onim lokalnoga i regionalnoga karaktera. Sudjelovala je u mnogim povjerenstvima na Fakultetu i izvan njega, bila je ECTS koordinator, voditeljica studija, pomoćnica voditelja kao i pročelnica odsjeka.
U tri je mandata bila prodekanica (jednom za nastavu i dva puta za poslovanje, studij i studente na Odsjeku Učiteljskoga Fakulteta u Čakovcu).
