U nijansama hrabrosti: Kada studenti, umjetnost i medicina progovore istim jezikom

U nedjelju 1. lipnja 2025., na simboličan datum – Međunarodni, ali i nacionalni dan preživjelih od malignih bolesti – u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju održana je izložba U nijansama hrabrosti – Priče iza platna. Izložbu su zajednički organizirali studenti Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, okupljeni u Studentsku sekciju za onkologiju i imunologiju, i Udruga žena oboljelih od raka SVE za NJU, čije su članice ujedno bile i umjetnice koje su svoja autorska djela izložile – i svoje priče prelile na platna. Zajedno smo obilježili dan koji okuplja sve onkološke bolesnike, dan kada slavimo život, ali se i s pijetetom prisjećamo onih koji nisu više s nama.

U Hrvatskoj danas više od 200 tisuća osoba živi s dijagnozom maligne bolesti. Oni nam otkrivaju što znači istinska hrabrost koja ne isključuje strah – već ga nosi, diše s njim i, unatoč svemu, stvara, jača, pobjeđuje. Upravo ta hrabrost u svim svojim nijansama obojila je 1. lipnja i živote nas koji smo bili na izložbi.

Ova izložba pokazala je moć umjetnosti. Moć da iscijeli gdje medicina zastane. Umjetnost je u tom kontekstu nadilazila estetiku, ona je postala kompas – ženama koje su kroz nju pronalazile smjer u vlastitoj borbi, ali i nama studentima – u potrazi za vlastitim putokazom kako postati bolji ljudi, a time i bolji liječnici.

Tehnike kojima su se umjetnice koristile – papirni mozaik (quilling), keramika, slikanje na svili, enkaustika – nisu bile samo estetski izbor. One su bile terapija. Otpor. Glas. Svaki rad bio je osobni manifest, otisak borbe, sjećanja i obnove.

• „Slikanje je moja velika ljubav – moj bijeg od stvarnosti, smiraj duše, izvor radosti i vjera da me život i dalje voli.“
• „Posebno me inspirira quilling – jer podsjeća da i jednostavno može biti prelijepo.
  Baš kao što i mali trenutci u zajedništvu stvaraju velike promjene u ljudskim životima.“

• „Moj rad donosi radost. Zato ova izložba nije samo prikaz mojih radova nego poziv: da kroz stvaranje ostanemo povezani. Radosni. Živi.“

Ova izložba okupila je umjetnička djela žena koje su prošle bolan put borbe s malignom bolešću, a umjetnost im je na tom putu postala snažno i jedinstveno sredstvo izražavanja, njihova sigurna luka. Naslov U nijansama hrabrosti – Priče iza platna simbolizira priliku da  izražajem, bojom i formom osjetimo ono što često ostaje neizgovoreno.

Tako je i naša studentska snaga često tiha, skrivena, i čeka trenutak kada ćemo zaroniti dublje u vlastite priče kako bismo ju osvijetlili. Platna ovih žena, koje svoje živote svakodnevno oslikavaju crtama odvažnosti, potaknule su nas da učinimo isto: da se usudimo biti više – više od studenata medicine, više od budućih dijagnostičara – da budemo stvarni pokretači društvenih promjena.

Naša inicijativa nije bila samo kulturni događaj. Bila je prostor susreta – mjesto gdje je umjetnost povezala znanost s onim neizrecivim, apstraktnim i emotivnim. Bila je most – između kulture, često na društvenoj margini, i medicine kojoj je nužan cjelovit pristup čovjeku. Upravo u toj sinergiji ležala je snaga našega poziva.

S posebnom toplinom prisjećamo se riječi organizatora izložbe: „Ova izložba podsjeća nas da je ljepota iscjeljujuća, da zajedništvo može nadjačati izolaciju bolesti i da svaka priča ima pravo biti ispričana.“

„Za mene je umjetnost bila kompas. U danima tame, kroz nju sam pronalazila put, snagu i smisao“, podijelila je s nama svoje razmišljanje jedna od autorica.

I baš kao što je umjetnost njima bila oslonac, tako je i nama studentima Sveučilište u Zagrebu – svojim predanim promicanjem humanističkih vrijednosti, empatije i solidarnosti – dalo putokaz i potporu – bilo je naš kompas. Taj simbolični kompas ne vodi nas samo prema znanju nego i prema odgovornosti: da gradimo mostove između budućih liječnika i pacijenata – svih onih kojima ćemo jednoga dana baš mi biti oslonac. Toga dana, činili smo upravo to – otvarali prostor za susret.

Sveučilište u Zagrebu odigralo je ključnu ulogu – ne samo institucijski nego istinski ljudski. Nazočnost prorektorice za umjetnost, kulturu i međusveučilišnu suradnju prof. art. Jasenke Ostojić i priznanje važnosti ovoga projekta bili su više od potpore; bili su potvrda da naša tiha inicijativa ima snagu. Sveučilište nam je svojim temeljnim vrijednostima dalo vjetar u leđa – ali i usmjerenje. Potaknulo nas je da nikad ne zaboravimo ono što nas čini liječnicima, ali prije svega – ljudima: razumijevanje, znatiželja, suosjećanje, širina pogleda i snaga solidarnosti.

Simbolika da smo upravo mi, studenti medicine, bili ti koji su čitali i predstavili tekstove autorica, bila je duboko značajna. Te riječi nisu bile samo tekst – bile su povjerenje. Intiman pogled u unutarnji svijet koji su nam umjetnice odlučile povjeriti. Taj trenutak bio je snažna lekcija – podsjetio nas je na temeljnu svrhu našega poziva: razumjeti čovjeka u njegovoj cjelovitosti.

Zato ovaj događaj vidimo kao ulaganje u viziju budućnosti u kojoj zdravstveni djelatnici ne zaboravljaju empatiju, u kojoj se obrazovanje ne zaustavlja na teoriji i u kojoj studenti ne čekaju diplomu da bi djelovali. To je temeljna vrijednost koju Sveučilište živi – i koju ovom izložbom još snažnije potvrđuje.

Medicina, usudila bih se reći, u svojoj je biti također umjetnost. Istinsko liječenje pacijenta moguće je samo ako ga vidimo i razumijemo iz dublje perspektive, a upravo nam umjetnost otvara taj novi, važan pogled. Jer u konačnici, ako budemo liječnici koji razumiju tišinu jednako kao i riječ, ako budemo spremni graditi mostove umjesto zidova, tada ćemo znati da ova izložba nije bila samo trenutak nego trajna promjena. I izvan muzeja, ona nastavlja djelovati – u svima nama, kao prilika da u sjećanju na Priče iza platna pronađemo nadu, da pronađemo sebe.

Stoga se usuđujem vjerovati – i biti dovoljno hrabra reći – da ova izložba ima moć. Moć da potakne razumijevanje, da smanji stigmu i da nas sve pozove da vlastite priče, sadašnje i buduće, obojimo u nijanse hrabrosti.

Projekti poput ovoga upotpunjuju nas i mijenjaju u dimenzijama koje nismo ni znali da postoje. Daju nam nadu i snagu da se usudimo vjerovati da možemo oblikovati medicinu i društvo sutrašnjice. Da uvijek sa sobom nosimo ono najdragocjenije: hrabrost, empatiju, cjelovitost i prije svega – humanost. „Vođeni vrijednostima koje Sveučilište utjelovljuje – i njime samim kao kompasom prema hrabrosti, odgovornosti, časti i privilegiji – nadamo se da ćemo zajedno stvarati humanije i svjesnije sutra.“

Piše: Luciana Koren, studentica 5. godine medicine, u ime Studentske sekcije za onkologiju i imunologiju
Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu