U morima će uskoro biti više plastike nego riba
Europski parlament usvojio je zakon odnosno donio Direktivu kojom se u EU od 2022. zabranjuju plastični predmeti za jednokratnu upotrebu kao što su tanjuri, pribor za jelo, slamke za piće... Jesmo li spremni?
Ne poduzme li se ništa, količina plastike koja svake godine odlazi u more porast će s 11 na 29 milijuna tona, ostavljajući kumulativnih 600 milijuna tona koje će oceani progutati do 2040. godine. To je jednako težini tri milijuna plavih kitova, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Science
Svake godine čak 9 milijuna tona plastike završi u oceanima. Prema podacima Europske komisije, više od 80 posto morskog otpada je plastika, a polovicu tog otpada čine plastični predmeti za jednokratnu upotrebu. Ribe jedu plastiku jer miriše kao hrana nakon što je prekrivena algama. U oceanima se pak plastika raspada na fragmente koji ulaze u hranidbeni lanac, kako morskih životinja tako i ljudi. Najviše plaši predviđanje znanstvenika – u slučaju da se ne dogode nikakve promjene, do 2050. godine u svjetskim će oceanima biti više plastičnog otpada nego riba!
Iako smo tek 1950-ih počeli proizvoditi plastiku, pametni ljudi svijeta zadnjih godina hitno pokušavaju reducirati njezinu proizvodnju. Zašto? Zato što smo zbog nesavjesnog korištenja plastike došli do granice u kojoj se planet doslovno guši i hitno moramo mijenjati navike.
Ponukan rezultatima istraživanja i negativnim prognozama utjecaja proizvodnje i upotrebe plastike, Europski parlament usvojio je zakon odnosno donio Direktivu kojom se u EU od 2022. zabranjuju plastični predmeti za jednokratnu upotrebu kao što su tanjuri, pribor za jelo, slamke za piće itd. Dakle, već su ti proizvodi trebali nestati i iz svih naših obrazovnih te znanstvenih javnih ustanova. Zadnje istraživanje pokazalo je da godišnje stanovnik Hrvatske sam generira 12 kilograma plastičnog otpada.
„Novo normalno“ stoga ne obuhvaća samo maske i distancu zbog korona virusa, nego i izbjegavanje plastičnih čašica, odbijanje slamke u kafićima, nošenje vlastitih platnenih torbi umjesto korištenja jednokratnih plastičnih vrećica.
ALTERNATIVE POSTOJE, NEDOSTAJE VOLJA
Akcijski plan Europske unije za kružno gospodarstvo koji uključuje Direktivu o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš kao temelj EU zakonodavstva o otpadu donosi dakle smion i stroži plan što se tiče jednokratne plastike kao zagađivača našeg okoliša. Ovom direktivom od 2022. bit će zabranjeni jednokratni plastični tanjuri, pribor za jelo, slamke, štapići za miješanje pića, oksorazgradive plastike (u znanstvenim krugovima je diskutabilna njihova efikasnost i definicija), posude za hranu i piće od ekspandiranog polistirena, te neki drugi jednokratni materijali. Uglavnom se radi o plastičnim materijalima za kratkoročnu i jednokratnu upotrebu, objašnjava nam docent Mario Ščetar iz Zavoda za prehrambeno-tehnološko inženjerstvo zagrebačkog Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta:
– Kako je plastika zbog svoje funkcionalnosti sve više prisutna u našem svakodnevnom životu, bit će potrebno pribjeći određenim alternativama. Cilj EU je uspostava kružnoga gospodarstva u proizvodnji plastike te se sve više potiče potreba za ponovnom uporabom i recikliranjem ovog materijala kao i promicanje, razvoj i primjena novih – održivih materijala.
Mario Ščetar, PBF Zagreb
Ščetar napominje da je zdravstvena ispravnost hrane koja dolazi u neposredan kontakt s materijalom i dalje na prvom mjestu bez obzira o kojem se novom materijalu radi. Također će do 2029. će biti potrebno ostvariti cilj za skupljanje plastičnih boca u količini od 90 %, ado 2025. plastične boce morati biti proizvedene iz najmanje 25 % recikliranog materijala; do 2030. od 30 % recikliranog materijala. Zasad ovo predstavlja vrlo zahtjevan izazov svim dionicima u životnom ciklusu proizvoda od proizvođača materijala i namirnice, do kompanija koje se bave recikliranjem i prikupljačima otpada.
Dr. Jennifer Lavers, znanstvenica s University of Tasmania, koja je život posvetila istraživanju mora, procjenjuje da je u moru više komadića plastike nego što je zvijezda u Mliječnoj stazi (više od 100 milijardi). Ekolog dr. Roland Geyer sa University od California tvrdi da je na svijetu dosad proizvedeno čak 8,3 milijardi tona plastike, od čega oko 6,3 milijardi tona čini – otpad
Ne poduzme li se ništa, količina plastike koja svake godine odlazi u more porast će s 11 na 29 milijuna tona, ostavljajući kumulativnih 600 milijuna tona koje će oceani progutati do 2040. godine. To je jednako težini tri milijuna plavih kitova, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Science.
Docent Ščetar se slaže s kolegama iz svijeta koji smatraju da je ovakva Direktiva trebala biti donesena i ranije. No, podsjeća na sličnu Direktivu o plastičnim jednokratnim vrećicama iz 2015. godine. Bila je primjer, kaže, uspješne legislative koja je brzo dovela do promjena u ponašanju potrošača. Novo će zakonodavstvo doprinijeti realizaciji i pozitivnim učincima na okoliš samo za to treba vremena. Najprije, educirati potrošače i uložiti početna financijska sredstva.
– Predviđa se da će se ovim zakonodavstvom smanjiti troškovi štete koja bi do 2030. godine bila počinjena okolišu za 22 milijarde eura. Znate kako se kaže!? Nikada nije kasno pa ni sada! Svaki pozitivni pomak je uvijek dobro došao, govori nam Ščetar.
Na istome je tragu i mlada doktorandica Ivana Grgić s Instituta Ruđer Bošković, koja bi također bila sretna da se proces smanjivanja količine plastičnog otpada pokrenuo i ranije, s obzirom da je posljednjih nekoliko desetljeća poznat obim zagađenja plastikom Osobito joj je drago što i Kina, jedan od najvećih proizvođača i zagađivača plastikom, provodi mjere suzbijanja plastičnog otpada.
DJECA ĆE POČETI PODUČAVATI ODRASLE
Srećom ili nažalost, sve više postajemo svjesni razine zagađenja. Nove su tehnologije omogućile otkrivanje nakupina plastičnog otpada u najudaljenijim dijelovima svijeta, kao što su polarna – nenaseljena područja, dubokomorska dna i sl. Problem plastike i mikroplastike danas se uglavnom povezuje s morima i oceanima u kojima su zabilježene najviše koncentracije. Aline smijemo zaboraviti da ni kopnena ni slatkovodna staništa nisu izuzeta od štetnih utjecaja.
– Svakako je pohvalno da se djecu od vrtićke dobi uči da budu ekološki osviještena, npr. da štede vodu, odvajaju otpad, uzgajaju biljke i sl., ali smatram da bi se kroz medije moglo doprijeti i do odraslih te tako mijenjati njihovu svijest i osjetljivost prema okolišu u kojem žive i o kojem na koncu ovise, ističe Grgić.
Naš sugovornik s PBF-a je pak svjestan da je potrebna i edukacija potrošača i involviranost medija u poticanju zbrinjavanja ambalažnog otpada na pravilan način. Potrošači su voljni usvojiti nove navike ako su ispravno informirani i vide konačan pozitivan ishod uloženog truda. Stoga je nužno potrebno upoznati ih s mogućnostima reciklaže i njenog direktnog oozitivnog učinka na naše zdravlje i okoliš:
– Gdje postoji volja ima i alternative! Na tržištu već postoje materijali koji mogu zamijeniti jednokratnu plastiku a to su: čaše i pribor za jelo od papira (proizvodi su funkcionalni i atraktivni), materijali od bioplastike (nisu dobiveni iz nafte) kao npr. biljna ulja i masti te kukuruzni, krumpirov i graškov škrob ili pak melasa koji se razgrađuju već u nekoliko dana ili tjedana u okolišu. Također se već proizvode jednokratni pribori od mekinja pšenice, šećerne trske i palminog lišća. U našem Laboratoriju za pakiranje hrane već se neko vrijeme bavimo istraživanjem jestivih ambalažnih materijala za pakiranje hrane te njihovom karakterizacijom i mogućom implementacijom u prehrambenu industriju, saznajemo od dr. Ščetara.
Na PBF-u se već dugi niz godina vodi računa o recikliranju, ponovnoj upotrebi i smanjenju jednokratnog otpada s odvajanjem i razumijevanjem, što znači odgovorno ponašanje prema otpadu i utjecaju na okoliš. Stoga su ovdje Direktivu EU dočekali spremno. Iako se trenutno ne bave istraživanjima o prisutnosti mikroplastike u hrani i pićima, znaju i uvažavaju studije koje dokazuju prisutnost mikroplastičnih čestica u šećeru, soli, vodi za piće, pivu, ribama i školjkama, tj. proizvodima i sirovinama koje se koriste za prehranu a da prethodno nisu pakirani u polimerne materijale.
Današnja situacija s pandemijom i potreba za nošenjem jednokratnih maski svakako će povećati onečišćenje okoliša ako se nastavi s nemarnim odlaganjem. Moram priznati da me rastužuje i ljuti tolika bezobzirnost kod pojedinaca. Zaštitne maske nažalost postaju svakodnevica na svjetskoj razini i trebalo bi jasno propisati mjere odlaganja takvog „infektivnog“ otpada.
Ivana Grgić, Institut Ruđer Bošković
MIKROPLASTIKA OPASNA PO ZDRAVLJE
Što nam to govori? Da je krajnje vrijeme za promjenu. Nažalost, u Hrvatskoj se dosad nije sustavnije istraživala prisutnost mikroplastike u slatkovodnim ekosustavima, potvrđuje nam i Ivana Grgić s Ruđera, ali prema dosadašnjim spoznajama na globalnoj razini daleko najviše mikroplastike dolazi iz otpadne vode iz kućanstava. Njena istraživačka grupa bavi se praćenjem unosa mikroplastike u ličinke vodenih kukaca, fiziološkim odgovorima kukaca na takav oblik stresa te praćenjem prijenosa onečišćivala putem mikroplastike.
– Često zaboravljamo ili nismo svjesni da se npr. strojnim pranjem sintetičkih tkanina u vodu ispuštaju tisuće i tisuće sitnih nitastih čestica mikroplastike koje u konačnici završe u našim rijekama i morima. Prema tome, povećanjem broja ljudi odnosno intenziviranjem ljudske aktivnosti povećava se i zagađenje mikroplastikom. Najugroženije su rijeke koje prolaze kroz veće gradove, a nemaju sustav za pročišćavanje otpadnih voda, navodi Grgić.
Postavlja se pitanje jesmo li kao čovječanstvo prošli „točku iz koje nema povratka“ po pitanju zagađenja plastikom i koliko to sve skupa ugrožava ljudsko zdravlje. Nedavno smo za Universitas razgovarali s dr. Ivanom Herceg Bulić, voditeljicom Centra za klimatološka istraživanja pri PMF-u koja nam je rekla: „Čak i kada bismo sada stabilizirali temperaturu, ledenjaci bi se nastaviti topiti i uzrokovali bi podizanje morske razine na tisućljetnoj vremenskoj skali“.
Slično je i plastičnim zagađenjem. Sve i da dođe do potpune zabrane upotrebe plastike, koncentracija mikroplastike u okolišu će se i dalje drastično povećavati kroz desetljeća. Postepeno raspadanje velikog plastičnog otpada rezultirat će nastajanjem sitnih, mikroskopskih čestica. Takve malene, oku nevidljive čestice su i najopasnije, kako za sitne životinje poput kukaca, tako i za ljude, upravo zato što se nesvjesno unose u organizam disanjem ili hranom, otkriva nam doktorandica Grgić:
– Mikroplastika, zbog svojih fizikalno-kemijskih svojstava, ima potencijal da na sebe veže različite kemijske spojeve (pesticide, farmaceutike i sl.) koji čak i u malim koncentracijama mogu poremetiti pravilno funkcioniranje organizma. Istraživanja su pokazala da se mikroplastika unesena u organizam može ugrađivati u različita tkiva, kao što su jetra ili mišići te se tako može lako prenositi kroz hranidbeni lanac npr. od malih beskralježnjaka, preko riba do čovjeka.
ISTOVREMENO NAJJEFTINIJI I NAJSKUPLJI MATERIJAL
Prema mišljenju dr. Ščetara s PBF-a, zagađenja i klimatske promjene ne utječu isključivo na ekosustav čovjeka već imaju znatan utjecaj na samo društvo i kvalitetu našeg življenja. Jedini način na koji je to sve moguće riješiti je zakonodavstvo. I to u što kraćem roku ako je to moguće jer ponekad je zaista potrebno vrijeme za prilagodbu pogotovo gospodarstva jer je promjenama potrebno prilagoditi i tehnologiju.
Može se komotno reći kako je plastika „najjeftiniji, ali istovremeno i najskuplji materijal“. Najjeftiniji po pitanju troškova proizvodnje jednokratne plastike koju svakodnevno koristimo, a najskuplji zbog nesagledivih i dugotrajnih posljednica koje zagađenje plastikom ostavlja na planet na kojem živimo. Docent Ščetar stoga apelira:
– Moramo razmišljati kakav planet i okoliš ostavljamo generacijama iza nas. Proizvodimo previše plastike i ona zbog naše nesmotrenosti završava u ekosustavima. A i mi smo sastavni dio tog ekosustava. No, ne možemo reći da je problem isključivo u materijalu; mi – potrošači – smo glavni akteri u smanjenju i zbrinjavanju posljedica!
Mario Ščetar, Prehrambeno-biotehnološki fakultet:
Alternativni materijali za ambalažu
Kružno gospodarstvo i održivi razvoj vrlo su bitni u prehrambenoj tehnologiji, biotehnologiji i nutricionizmu. U pogledu proizvodnje hrane te krajnjeg ključnog procesa pakiranja koji uvelike koristi polimerne materijale za pakiranje hrane, neophodno je u današnja vremena biti spreman mijenjati trendove i u proizvodnju uvoditi nove procese i materijale za pakiranje hrane. Ova promjena iziskuje velik trud naših tehnologa koji su već integrirani ili će biti u sustavu proizvodnje hrane. Npr. nije jednostavno zamijeniti postojeći materijal za pakiranje nekim novim u kratkom vremenu kako nam se to čini. Ponajprije je potrebno proučiti koji utjecaj ima novi materijal na prehrambeni proizvod, a na kraju i utječe li promjena materijala na rok trajnosti. Studenti na našem fakultetu o svim navedenim aspektima tijekom studija uče kako riješiti ovu problematiku.
Zagrebački UD Maksimir izradio Priručnik
25 koraka do doma bez plastike
Projekt „Da nam ne treba plastika nije znanstvena fantastika“ odgovor je Učeničkog doma Maksimir u Zagrebu na sve veći problem zagađenja. Sve je započelo lani motivacijskom radionicom na kojoj je nastala ideja o Eko start paketu: platnenoj torbu, višekratnoj čaši i Vodiču za život bez plastike u domu kojeg je svaki srednjoškolac dobio na početku školske godine i omogućio mu lakši prijelaz na život bez jednokratne plastike.
– Malo po malo izbacili smo iz upotrebe jednokratnu plastiku i zamijenili je višekratnim i održivim rješenjima. Prvo su otišli najveći zagađivači: plastične čaše, slamke i vrećice. Šivali smo platnene vreće vlastitog dizajna, plastičnu ambalažu pretvarali u nove uporabne predmete. Sve smo provedene aktivnosti opisali i objavili u Priručniku „25 koraka do doma bez plastike“, rekla nam je odgajateljica Katarina Fruk, suautorica Priručnika uz odgajateljicu Nikolinu Špoljar-Srebačić.
Priručnik je namijenjen prvenstveno učeničkim domovima, ali i svim odgojno-obrazovnim ustanovama koje žele preuzeti održivi način života i aktivnu ulogu u smanjenju zagušenja planeta plastikom.
Ovo je izdanje dobilo pozitivnu ocjenu i preporuku Agencije za odgoj i obrazovanje, dok im je britanska inicijativa Kids against Plastic uručila i poseban certifikat čime je UD Maksimir postao – Plastic clever school.
Predstavili su svoje djelovanje na prošlogodišnjem Interliberu, gdje je vladala prava pomama za njihovim platnenim torbama, a udružili sa se i školama iz Portugala, Njemačke i Grčke putem eTwinning programa Go Fish! koji je uz nacionalnu dobio i Europsku oznaku kvalitete.
Ekonomski fakultet u Rijeci
Prvi „bez plastike“ u središnjoj i istočnoj Europi
Ekonomski fakulteta Rijeka postao je prva znanstveno-nastavna institucija u CEE (središnjoj i istočnoj Europi) koja je izbacila jednokratnu plastiku iz upotrebe. Odlučili su zamijeniti sve plastične predmete za jednokratnu upotrebu raspoloživim alternativama kako bi stvorili radno okruženje bez plastičnog otpada.
Prema riječima prof.. Saše Žikovića, prodekana za znanost i međunarodna strateška partnerstva, još 2018. godine zamijenili su svu jednokratnu plastiku, koja se koristila najviše u ugostiteljskom djelu aktivnosti institucije. Plastične slamke, pribor za jelo, tanjuri, oksorazgradiva plastika, spremnici za hranu, čaše od ekspandiranog polistirena, sve je zamijenjeno raspoloživim alternativama. Osim jednokratne plastike znatno su smanjili korištenje i plastike za višekratnu upotrebu, kao i papira, uvođenjem programa „Ured bez papira“:
– Nakon inicijalnih pregovora s dobavljačima naši nastavnici i studenti su bez puno problema prihvatili ove promjene budući da su od 2015. svi dionici EFRI-a snažno uključeni preorijentaciji fakulteta ka održivom modelu poslovanja i obrazovanja. Naša je uloga i odgovornost kao obrazovne institucije djelovati u skladu s tim i usmjeravati mlade. Već dugi niz godina osmišljavamo projekte i programe vezane uz održivi razvoj, energetiku i ekologiju te sudjelujemo u njihovoj provedbi. Posebno smo ponosni što smo kao Fakultet osnivač jedinog, u jugoistočnoj Europi, interdisciplinarnog MBA studija Ekonomija energetskoga sektora (EES) koji izvodimo u suradnji s Energetskim institutom Hrvoje Požar, naglašava Žiković.
Od 2016. EFRI objavljuje svoj izvještaj o ugljikovom otisku kao nastavak na europski projekt LIFE Clim’Foot „Upravljanje klimom: Provedba javnih politika za izračun i smanjenje ugljikova otiska poslovnih subjekata“. Prva su (i zasad jedina) visokoškolska institucija u CEE koja izračunava svoj ugljikov otisak. Ugljikov se otisak računa prema nacionalnom modelu koji se temelji na modelu Bilan Carbone te je u potpunosti usklađen s međunarodnim standardima te Greenhouse Gas (GHG) protokolom.
SVAKE MINUTE u svijetu se proda 1 000 000 plastičnih boca za piće, a samo 1/5 cjelokupne plastike se reciklira
12 MINUTA je prosječno trajanje upotrebe plastike, a njezina razgradnja traje 450 godina
50% ukupne plastike čini plastika za jednokratnu upotrebu
MILIJUN ptica i 100 000 morskih sisavaca umire od plastike u oceanima
