Tribina o Aldu Leopoldu i etici zemlje u suvremeno doba

Aldo Leopold bio je američki znanstvenik i mislitelj, šumar, ekolog i konzervator, pedagog i pisac. Kultna je figura američkog i svjetskog ekološkog pokreta jer je tvorac koncepta „etike zemlje“ i autor sintagme „ekološka savjest“. Rođen je 1887. u Burlingtonu, gdje je i odrastao. Još je u ranoj dobi razvio interes za svijet prirode, provodeći sate promatrajući, bilježeći i skicirajući svoje okruženje. Nakon što je diplomirao šumarstvo na Sveučilištu Yale 1909., karijeru je nastavio u novoosnovanoj američkoj Šumarskoj službi u Arizoni i u Novom Meksiku. Sa svoje 24 godine unaprijeđen je na mjesto nadzornika Nacionalne šume Carson u Novom Meksiku, a 1922. godine bio je ključan u razvoju prijedloga upravljanja nacionalnom šumom Gila kao područjem divljine. To je područje 1924. godine postalo prvo službeno područje zaštićene prirode ne samo u Sjedinjenim Američkim Državama nego i u svijetu, tako da iduće godine obilježavamo stotu obljetnicu tog značajnog događaja.

Ključna godina u Leopoldovu životu i radu bila je 1935., kada su on i njegova obitelj pokrenuli vlastiti eksperiment ekološke obnove na istrošenoj farmi uz rijeku Wisconsin. Tijekom boravaka vikendom u svojoj maloj kolibi, obitelj je posadila tisuće stabala i obnovila prerijske pejzaže. Dokumentiranje nastalih promjena u flori i fauni dodatno je informiralo i nadahnulo Leopolda, a produkt toga bili su njegovi zapisi koje je htio objediniti u knjigu namijenjenu općoj publici koja bi, priželjkivao je, temeljito propitala odnos čovječanstva prema prirodnom svijetu. Tjedan dana nakon što je primio obavijest da će njegovi zapisi biti objavljeni, Leopold je 21. travnja 1948. umro od srčanog udara dok je gasio požar na susjedovu imanju. Nešto više od godinu dana nakon njegove smrti, objavljena je Leopoldova zbirka eseja A Sand County Almanac, koja je, s više od dva milijuna prodanih primjeraka, postala jednom od najutjecajnijih knjiga o ekološkoj problematici ikad objavljenih

O Leopoldovoj ostavštini i promoviranju njegove ekološke misli danas ponajviše skrbi Zaklada Alda Leopolda, smještena u Wisconsinu, a u tome ključnu ulogu igra Buddy Huffaker, predsjednik odbora i izvršni direktor Zaklade, koji je dva intenzivna tjedna u ožujku ove godine proveo u Hrvatskoj.

Tijekom Huffakerova boravka u Hrvatskoj, zahvaljujući inicijativi njegova domaćina Siniše Goluba, Hrvatsko bioetičko društvo, Sveučilišni centar za integrativnu bioetiku Sveučilišta u Zagrebu i Suradnički krug studenata Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku upriličili su u utorak, 21. ožujka 2023., u prostoru Sveučilišnog centra za integrativnu bioetiku u Zagrebu, tribinu pod naslovom „Aldo Leopold i etika zemlje: refleksije u suvremeno doba“, što je prva ovogodišnja tribina u dugogodišnjem ciklusu „Bioetički utorak“.

Nakon pozdravnih riječi Hrvoja Jurića, voditelja Sveučilišnog centra za integrativnu bioetiku i zamjenika voditelja Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku, publici (koja je bila raznolika kako u disciplinarnom, tako i u generacijskom aspektu) obratio se Siniša Golub koji je nadalje moderirao tribinu. Posebno je važno istaknuti da je Golub prevoditelj spomenutog Leopoldova djela na hrvatski jezik (Aldo Leopold, Ljetopis Pješčanog okruga, SmartWay, Sveti Martin na Muri 2021.), što je petnaesti prijevod ovog djela na strane jezike, a kako smo mogli čuti, i vrlo pomno pripreman u znanstvenom, jezičnom i grafičkom pogledu. Inače je Golub od 2007. godine ravnatelj Javne ustanove Međimurska priroda sa sjedištem u Križovcu i voditelj umjetničko-znanstvene rezidencije Matulov grunt u Međimurju. Bavi se fotografijom i pisanjem. Autor je petnaestak knjiga, mahom zavičajne i ekološke tematike, a njegov obiteljski putopis po američkim nacionalnim parkovima, Nagovor na odvažnost, nagrađen je putopisnom nagradom „Dijana Klarić“ 2019. godine na Festivalu putnika u Šibeniku.

U svojoj uvodnoj riječi, Golub je najprije ocrtao vlastiti interes za Leopoldov lik i djelo, kao i svoju suradnju sa Zakladom Alda Leopolda, koja traje već gotovo dva desetljeća, a zatim je najavio gosta tribine, Buddyja Huffakera.

Huffaker je, pak, u svome predavanju na engleskom jeziku, pod naslovom „Aldo Leopold and a Land Ethic for Our Time“, zanimljivom kombinacijom autobiografskih refleksija i znanstvenih činjenica, predstavio priču o Aldu Leopoldu i njegovoj etici zemlje, uključujući recepciju njegova djela u Americi i diljem svijeta, djelovanje Zaklade te ekološku problematiku u kontekstu Sjedinjenih Američkih Država i globalno. Huffaker se Leopoldom počeo baviti prije dvadesetak godina, s akademskom pozadinom u krajobraznoj arhitekturi i ekologiji biljaka, ali i profesionalnim usavršavanjem u menadžmentu i financijama. Usko je surađivao s Leopoldovim izravnim potomcima (tri sina i dvije kćeri, od kojih je danas živa jedino najmlađa kćer, Estella Leopold) na stvaranju Zaklade – od ideje njezina osnivanja do današnje izuzetno uvažene pozicije na neprofitnoj sceni SAD-a. Huffaker živi na području Leopold Memorial Reserve u središnjem Wisconsinu, blizu istoimene rijeke i u staništu brojnih vrsta, posebno ždralova. Kultna Leopoldova „daščara“ (The Shack) u dometu mu je jutarnje šetnje, tj. na pola puta od doma do Leopold Legacy Center. Kako je istaknuo, životni mu je poziv prenositi znanje o pozitivnoj praksi koju je koncipirao i prakticirao Aldo Leopold tijekom svoga života te širiti ideje i vizije etike zemlje. U tom smislu, osim Zakladom i s time povezanim angažmanom, Huffaker se bavi i znanstveno-spisateljskim radom, pri čemu možemo spomenuti predgovor koji je, skupa s Ninom Leopold Bradley, kćerkom Alda Leopolda, napisao za knjigu Aldo Leopold and the Ecological Conscience (2002.) te poglavlje u knjizi The Farm as a Natural Habitat (2002.), gdje se fokusirao na privatne zemljoposjednike zainteresirane za provedbu Leopoldove etike zemlje. Također je surađivao kao savjetnik prilikom prevođenja Leopoldova Ljetopisa Pješčanog okruga na turski, kineski i hrvatski  jezik.

Na uvjerljiv i upečatljiv način Huffaker je prikazao Leopoldovu etiku zemlje kao moralni kodeks i model svakodnevnog ponašanja i dugoročnog socijalno-političkog djelovanja koji na nov način sagledava međuodnos ljudi i prirode. Etika zemlje proširuje definiciju „zajednice“ tako da taj pojam uključuje ne samo ljude nego i sva druga živa bića, kao i ostale prirodne elemente (tlo, vode, zrak itd.), odnosno ono što je Leopold nazivao „zemljom“. U Leopoldovoj viziji etike zemlje, odnosi između ljudi i zemlje su isprepleteni, a briga za ljude ne može se odvojiti od brige za zemlju. Svoja je razmatranja Leopoldove etike zemlje i s njome povezanih pitanja Huffaker ilustrirao brojnim fotografijama, među kojima su i one koje nisu javno dostupne, što je, uz samu priliku da se zagrebačka i hrvatska publika upozna s jednim od glavnih „leopoldovaca“, doprinijelo ekskluzivnosti ovoga događanja.  

Nakon vrlo zanimljivog izlaganja Buddyja Huffakera, prisutni su imali priliku da stupe u dijalog s njime. Povela se živahna rasprava o brojnim pitanjima, među ostalim, o utjecaju Alda Leopolda na „oca bioetike“, Vana Rensselaera Pottera, o utjecaju američke transcendetalističke filozofije na Leopolda, o dugotrajnom Leopoldovu utjecaju na ekološki pokret u Americi, Europi i svijetu, o recepciji Leopoldove etike zemlje u Hrvatskoj, o ekološkoj edukaciji u Hrvatskoj i SAD-u, itd.

Nakon tribine moglo se, po promotivnoj cijeni, kupiti hrvatsko izdanje Leopoldova Ljetopisa Pješčanog okruga, a činjenica da su rasprodani svi primjerci koji su ovog bioetičkog utorka bili raspoloživi govori i o interesu koji kod nas vlada za djelo Alda Leopolda, kao i o uspjehu ove tribine i njezinoj plodonosnosti. Uzgred, sredstva prikupljena prodajom knjiga bit će iskorištena u daljnjim aktivnostima Zaklade Alda Leopolda i hrvatskih „leopoldovskih inicijativa“.

Ciklus tribina „Bioetički utorak“ planira se, tijekom 2023. godine, nastaviti u sličnome tonu, odnosno sa sličnom tematikom – zaštitom okoliša i ukazivanjem na razne aspekte su-odnosa čovjeka i prirode.

Autorica teksta i fotografija: Dora Bukovac