Tri sestre kojima je medicina životni poziv, ljubav i strast
Osim što ih veže strast prema medicini i što istoga datuma slave rođendan, sestre su i zaljubljenice u glazbu: Mila pjeva u zboru Lege artis zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta, a Andrea i Matea u zboru Kolege artis Hrvatske liječničke komore
Andrea, Matea i Mila Kostić tri su mlade i uspješne sestre kojima je medicina poziv, a glazba velika ljubav. Blizanke Andrea (26) i Matea (26) već su liječnice, a studij medicine završile su prije gotovo tri godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Najmlađa Mila (22) također je krenula njihovim stopama i trenutačno je studentica 5. godine na istom fakultetu. Osim što ih veže strast prema medicini, sestre su i zaljubljenice u glazbu: Mila pjeva u zboru Lege artis zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta, a Andrea i Matea u zboru Kolege artis Hrvatske liječničke komore. Bez obzira na to koliko jedna drugoj nalikuju, toliko se i razlikuju, no najviše od svega cijene zajedničke trenutke i obitelj. Velika su im potpora i oslonac roditelji, mama Marina i tata Zoran, koji su ih uvijek poticali da rade ono što vole. Uz sve to, tri sestre rođene su istoga datuma u razmaku od četiri godine, pa skupa slave rođendan na Dan državnosti ‒ 30. svibnja.
ROĐENDAN SLAVE ISTOG DANA
„Naši su rođendani poput proslave Nove godine! Čim se u ponoć 29. svibnja poklope kazaljke, jedna drugoj čestitamo rođendan. Taj dan je za nas doista poseban. Naša mama zna reći da je to i njezin dan jer je na taj datum rodila nas tri. Slavimo, smijemo se i veselimo uz kolače i torte koje nam najčešće pripremi Mila jer njoj to ide od ruke“, prepričavaju nam sestre Kostić kako izgledaju njihovi rođendani.
Andrea danas radi kao doktorica medicine u Zavodu za hitnu medicinu Karlovačke županije, a Matea u sesvetskoj ambulanti obiteljske medicine u Domu zdravlja Zagreb Istok. Obje vole rad s pacijentima i kao mlade liječnice priznaju da je katkada vrlo izazovno i stresno. No, istodobno, iz tih svakodnevnih iskustava uče i unaprjeđuju svoje znanje i pripremaju se za specijalizaciju. Kako su se odlučile studirati medicinu i zašto je odluka pala na prirodne znanosti, otkrivaju nam blizanke Kostić.
„Iako sam najstarija sestra, doduše samo pet minuta sam rođena prije Matee, nisam utjecala na njihovu odluku da izaberu medicinu. Matea i ja smo se u isto vrijeme upisivale na fakultet, pa smo bile u istoj dvojbi, više ja nego ona, a Miloj smo dale iskren uvid u medicinu, pričajući joj o lijepim i nekad ne tako lijepim stranama, te joj ostavile prostor da sama odluči“, govori nam Andrea.
MEDICINA JE PREVAGNULA
Matea je nekako odmalena sanjala da želi biti liječnica, oduvijek je voljela pomagati ljudima i bila spremna saslušati što ih muči.
„Od šestog razreda željela sam biti liječnica ili stomatologinja. U srednjoj školi bila sam sigurna da se želim upisati na medicinu. Moja odluka došla je spontano. Tijekom odrastanja bila sam okružena liječnicima i stomatolozima i uvijek sam se željela baviti tim poslom iako sam imala mnogo drugih hobija i interesa. Možda sam tako utjecala na Andreu, koja je naša najstarija sestra, da se i ona upiše na isti fakultet. Ona mi je bila veliki oslonac tijekom studentskog razdoblja. Zajedničko studiranje ne bih nikada mijenjala“, priznaje mlada liječnica Matea koja je, kako smo doznali, posebno omiljena među pacijentima zbog svog osmijeha, strpljenja i blage naravi.
Najljepše razdoblje studiranja bilo joj je, kaže, na drugoj i trećoj godini fakulteta. Sjeća se druženja tijekom i nakon predavanja, vremena provedenog u „paviljončeku“ uz belu ili „Čovječe, ne ljuti se“.
Nakon toga, došlo je razdoblje koronakrize koje joj je, kao i većini kolega s godine, bilo najteže zbog tzv. (potpunog) zatvaranja. Bilo je trenutaka kad je zaista bilo teško, no uvijek bi jedna drugu ohrabrile i rekle si „Idemo dalje“. Roditelji su, naravno, ponosni na svoje kćeri, a odluke što će studirati one su same donijele.
Mila, studentica medicine, sada je na 5. godini. Uz puno rada i odricanja koje taj fakultet zahtijeva, u slobodno vrijeme bavi se pjevanjem, planinarenjem i treniranjem jer ju to veseli i opušta.
„Dok sam prolazila kroz maturu, Andrea i Matea bile su na trećoj godini, a treća godina na našem fakultetu glasi kao najteža. U tom periodu upisa odgovarale su me od mog izbora medicine jer su i same bile u mukama i stalno su govorile: ‘Pa stvarno ti to ne treba, ima i drugih fakulteta.’ U djetinjstvu sam razmišljala da postanem odvjetnica ili kontrolorka leta, a kasnije se javila želja za medicinom. Ipak, moja odluka je na kraju prevladala, iako sada razumijem njihova upozorenja. Kao i većini kolega, treća godina mi je bila najizazovnija i dosta iscrpna. Naš fakultet iziskuje puno rada i odricanja, ali nakon prvih par godina svi se na to više-manje prilagode i prihvate to kao “novo normalno”. Osim toga, tijekom studiranja se stekne puno prijatelja koji su u istoj situaciji, što sigurno olakšava cijelu stvar“, objašnjava Mila.
PLANOVI I BUDUĆNOST
Otkriva da su joj omiljeni predmeti bili interna medicina, psihijatrija i dermatologija. Interna medicina joj je možda bila najdraža jer je prvi put došla u pravi kontakt s pacijentima.
„Na internoj sam naučila kako uzeti dobru anamnezu, pregledati pacijenta, razmišljati koje bi pretrage za njega bile najbolje i kakvo liječenje odabrati. Smatram da sam kroz tu nastavu dobila dobar uvid u kliniku i kako zapravo posao liječnika stvarno izgleda“, ističe Mila, koja razmišlja o specijalizaciji iz interne medicine, no ostavlja otvorene opcije da se predomisli ako joj se nešto novo svidi jer nije prošla sve odjele.
Matea i Andrea diplomirale su na temama iz područja otorinolaringologije, pa potajno priželjkuju specijalizaciju iz te grane medicine. No, još je, kažu, rano govoriti o tome. Matea se za sada dobro snalazi kao liječnica obiteljske medicine, a Andrea je vrlo posvećena hitnoj medicini.
„Radim u izvanbolničkoj hitnoj za Karlovačku županiju. Dosta je stresno, ali već sam se navikla. Neke situacije koju su mi bile stresne, sad više nisu. Kao voditelj tima moram brzo i stručno donositi odluke, a ekipa s kojom radim mi je zaista dobra, pa mi je posao zanimljiv“, kazuje Andrea.
Nakon diplome blizanke su išle na studentske razmjene: Andrea u Slovačku, a Matea u Mađarsku. Zatim su preko Erasmus+ traineeship programa četiri mjeseca bile u Grazu, na Klinici za otorinolaringologiju. Poslije toga radile su nekoliko mjeseci u izvanbolničkoj hitnoj na otoku Pagu, a onda su se vratile u rodni Zagreb.
OBITELJ, KONCERTI I DRUŽENJA
Sestre Kostić odmalena vole umjetnost i glazbu. Matea i Andrea završile su osnovnu i srednju školu za harmoniku, a Mila osnovnu školu za flautu u Glazbenom učilištu Elly Bašić. Vole skupa ići na festivale i koncerte, a zadnji put su bile s roditeljima na koncertima Parnog Valjka i Bijelog dugmeta. Najdraže im je kada uspiju organizirati zajedničko putovanje, ljetovanje ili odlazak na koncert. Sve tri su vrlo vesele naravi, vole se šaliti, kad imaju vremena izlaziti s prijateljima i družiti se.
„Volim pjevati, svirati klavir i harmoniku. Završila sam srednju glazbenu školu. Tijekom odrastanja bavila sam se raznim športovima – plivanjem, karateom i plesom, a danas često idem u teretanu. Zimi pak volim skijati“, otkriva Matea koja je tijekom studiranja, baš kao i Andrea, pjevala u Pjevačkom zboru Lege artis Medicinskoga fakulteta, a sada u zboru Hrvatske liječničke komore Kolege artis.
I Andrea je zaljubljenica u glazbu i šport. Zimi ide na skijanje, a jedno vrijeme trenirala je kikboks.
„Inače mi se sviđaju borilačke vještine pa sam nedavno trenirala kikboks. Zbog toga sam u obitelji dobila nadimak Kikibokser. Trenutačno idem u teretanu s prijateljicama“, dodaje Andrea smješkajući se.
Mila pjeva u zboru Lege artis, baš kao i sestre dok su studirale. Voli druženja i nastupe, trčanje, planinarenje i putovanja. Sudjelovala je lani u ekspediciji MEF Himalaja 2025 s još šest kolega, a pripreme su bile vrlo ozbiljne i opsežne. Od 26. listopada do 13. studenoga 2025. boravili su u Nepalu te se uspeli na Everest Bazni kamp, na 5364 metra nadmorske visine. Ona i ostali članovi ekspedicije osmislili su jedinstven projekt koji spaja izazov, planinarenje, ljubav prema medicini, volontiranje u tamošnjim medicinskim centrima, upoznavanje nepalske kulture i izradu znanstvenog rada na temelju prikupljenih podataka o pružanju liječničke pomoći u ekstremnim uvjetima.
„Preko deset godina sam se bavila i plesom, ali prije dvije godine sam ga, nažalost, prestala trenirati. Vrlo ozbiljno sam shvatila ekspediciju na Himalaju. Uz sve obveze na fakultetu, trenirala sam, vježbala, trčala i planinarila kako bih stekla kondiciju, snagu i izdržljivost. Bilo je na trenutke izazovno, ali s ponosom mogu reći da je to bila pustolovina života“, s ponosom govori Mila.
ANDREA KOSTIĆ, DR. MED.
Imaš li već ideju koju bi specijalizaciju voljela upisati?
Htjela bih specijalizirati otorinolaringologiju.
Veseli li te više rad s pacijentima ili znanstvenoistraživački dio medicine?
Oboje. Volim raditi s ljudima, a željela bih pridonijeti napretku medicine i biti dio procesa unaprjeđenja liječenja pacijenata kroz nove spoznaje.
Koje osobine, po tvojem mišljenju, čine dobrog liječnika?
Komunikativnost, strpljenje, upornost, odlučnost, želja za usavršavanjem.
MATEA KOSTIĆ, DR. MED.
Imaš li već ideju koju bi specijalizaciju voljela upisati?
Sviđa mi se otorinolaringologija.
Veseli li te više rad s pacijentima ili znanstvenoistraživački dio medicine?
Veseli me rad s pacijentima, a znanstvenoistraživački rad je nešto što me uvijek veselilo i izuzetno zanimalo. U budućnosti bih htjela spojiti te dvije strane u svome radu.
Koje osobine, po tvojem mišljenju, čine dobrog liječnika?
Empatija, odlučnost, strpljenje te volja za kontinuiranim učenjem.
MILA KOSTIĆ
Koju bi specijalizaciju voljela upisati?
Interna medicina mi se posebno svidjela, ali još ću razmisliti do konačne odluke.
Veseli li te više rad s pacijentima ili znanstvenoistraživački dio medicine?
Definitivno mi se više sviđa rad s pacijentima. Općenito mi je to najljepši dio medicine i mislim da ništa ne može zamijeniti taj ljudski kontakt i povjerenje između doktora i pacijenta, ali i napredovanje u znanosti je dio koji me zanima i smatram ga jako bitnim.
Koje osobine, po tvojem mišljenju, čine dobrog liječnika?
To su empatija, dobra komunikacija s pacijentima, stalna želja za stjecanjem novoga znanja, kritičko razmišljanje i požrtvovnost.
