Trećina hrane se baca, a istovremeno ljudi gladuju
Eva Falch s Norveškog sveučilišta za znanost i tehnologiju za Universitas govori o održivoj proizvodnji hrane te paradoksu gladi i pretilosti. Predsjednica je Nordijskog Foruma za hranu i članica EU Foruma za hranu, a nedavno je u Vodicama održala predavanje pod nazivom „Izgradnja timova za budućnost održive hrane“
Profesoricu Evu Falch s Norveškog sveučilište za znanost i tehnologiju upoznao sam nedavno u Vodicama na prvoj međunarodnoj GREEN konferenciji, koja je okupila niz domaćih i stranih znanstvenika i praktičara, a sve s ciljem naglašavanja nužnosti primjene višedisciplinarnog pristupa u zaštiti okoliša i prirode.
Eva Falch predsjednica je Nordijskog Foruma za hranu i članica EU Foruma za hranu, te je u Vodicama održala plenarno predavanje pod nazivom „Izgradnja timova za budućnost održive hrane“. Upozorila je kako naš globalni prehrambeni sustav ima veliki utjecaj na okoliš i očajnički se treba transformirati. Napor da se poboljša prehrambeni sustav zahtijeva stručnost iz više disciplina, sudionika proizvodnje, kreatora politika, građana i uključenost mladih generacija poput studenata kako bi se uspjelo u ovoj ambiciji, rekla je profesorica Falch:
– Prehrambeni sustav odgovoran je za 26 posto svjetskih emisija stakleničkih plinova, a budući da se više od trećine sveukupne hrane baca, 6 do 10 posto emisija stakleničkih plinova dolazi od hrane koja se nikad ne jede. Štoviše, drugi glavni izazovi su povezanost s globalnim prehrambenim sustavom, korištenje ugroženih izvora hrane, učinak na gubitak bioraznolikosti, nezdrava prehrana i nedostatak dostupne hrane za ranjive skupine. Stoga je potrebno udružiti snage za poboljšanje današnjeg prehrambenog sustava.
ZBUNJENI POTROŠAČI
Zanimalo me je, i novinarski i privatno, kako izabrati što jesti, kako odabrati namirnice. Znamo li mi danas uopće što jedemo, što unosimo u sebe? Naime, mnogi potrošači su zbunjeni oko toga kako odabrati pravu hranu. To uključuje ono što je zdravo i sigurno, ali posebno ono što je dobro za planet, rekla mi je moja sugovornica.
Protok informacija, kaže, ogroman je s puno proturječnih savjeta i nepouzdanih informacija. Strategija hrane u Europskoj uniji (strategija Od farme do vilice) ima veliki fokus, kaže, na zbunjenog potrošača i implementirat će nešto što nazivaju reformom označavanja kako bi se poboljšala situacija:
– Bit će to usklađeni obvezni sustav označavanja na prednjoj strani pakiranja za svu europsku hranu, a također će biti razvijeni standardi održivosti koji će zamijeniti širok raspon oznaka održivosti koje su danas prisutne na tržištu. Saznala sam da je to više od 250 oznaka održivosti u Europi i više od 400 diljem svijeta. Naravno, potrošači su zbunjeni. Novi i standardizirani sustav pomoći će potrošačima da naprave bolji izbor hrane. Kada je riječ o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama, postoje propisi koji sprječavaju poduzeća da koriste tvrdnje koje nisu odobrene. Mislim da je ovo dobar sustav ako se poduzeća pridržavaju pravila.
Djeca od rane dobi trebaju učiti o zdravoj hrani i posljedicama nezdrave hrane kroz proces cjeloživotnog učenja
Na pitanje znamo li što stavljamo u sebe, kaže kako postoji nekoliko odgovora na to. Znamo, naime, da su neki potrošači jako svjesni što jedu, drugi znaju što je zdravo, ali se ipak ne hrane zdravo, dok treći ne znaju što je dobro za njih.
– Mislim da znamo puno, ali postoje i stvari o našoj hrani o kojima ne znamo dovoljno. To mogu biti primjerice zagađivači poput mikroplastike, teških metala i štetnih kemikalija. Uz zagađeno tlo i oceane, to mogu biti neke od negativnih posljedica o kojima ne znamo dovoljno. Znam da postoji intenzivno mapiranje, analiza rizika i sigurnosne radnje, ali pokrivanje svega može biti dugotrajno i izazovno, jasna je profesorica Falch.
Budući da smo zarobljeni u svakodnevnim problemima, brinu li ljudi uopće o zdravoj prehrani, o održivoj poljoprivredi, o proizvodnji hrane u skladu s prirodom? Začuđujuće, prema podatcima koje mi je rekla moja sugovornica, doživjeli smo da potrošači imaju sve više interesa za ono što jedu. Brinu i o tome kako to utječe na dobrobit životinja koje se uzgajaju radi hrane, ali i na održivost općenito. Sve više i više ljudi želi odabrati zdravije i održivije odluke, zaključuje Falch, ali možda je dug put između želje i djelovanja.
HOĆEMO LI IMATI DOVOLJNO HRANE?
Nažalost, problem s kojim se Hrvatska suočava zadnjih godina je alarmantna situacija po pitanju pretilosti u djece. Prema istraživanju Europske inicijative za praćenje debljine u djece, svako treće dijete ima problema s debljinom. Kakva je situacija u njezinoj Norveškoj, što bi profesorica Falch, kao članica EU Foruma za hranu, savjetovala hrvatskim roditeljima te zaposlenicima u vrtićima i školama?
– Isti problem doživljavamo u Norveškoj. Savjetovat ću roditelje i učitelje da se uključe u zdrave obroke djece i ulože vrijeme u izradu zdravih alternativa. Nadalje, mislim da bi djeca trebala dobivati zdrave javne obroke u školama ili vrtićima kao što imaju u nekim zemljama. Mi u Norveškoj to nemamo. Djeca od rane dobi trebaju učiti o zdravoj hrani i posljedicama nezdrave hrane kroz proces cjeloživotnog učenja. Također, moraju naučiti o proizvodnji hrane i poštivanju naših izvora hrane. Mislim da danas u školama nemamo dovoljno fokusa na taj segment.
Znamo da su klimatske promjene utjecale na cijeli ciklus proizvodnje hrane. I da se poljoprivrednici moraju, ako mogu i znaju kako, prilagoditi ovoj situaciji. Potrebne su prilagodbe kako za poljoprivredu, akvakulturu, tako i za lov u moru. Ispada da znamo više o plodovima mora nego o poljoprivredom proizvedenoj hrani, a puno smo usredotočeni na istraživanje novih morskih vrsta kao budućih izvora hrane. Razmjena znanja i suradnja između različitih aktera u hrani i nacija pomažu u prilagođavanju klimatskim promjenama, i to je pravi put, smatra Eva Falch.
Moramo li se ipak bojati da bi se problem gladi mogao proširiti u budućnosti? Da jednostavno nećemo moći proizvesti dovoljno hrane za cijelo čovječanstvo?
– Najvjerojatnije ćemo doživjeti da će neke hranjive tvari biti teško nabaviti u budućnosti. Neki izvori hrane su ugroženi, nestaju. Mislim da je problem što ljudi stavljaju negativnu etiketu na postupak prerade hrane. Što će se dogoditi sa svjetskom opskrbom hranom ako je prestanemo prerađivati? Gubitak hrane dramatično bi se povećao i bilo bi manje hrane za jelo. To je zato što obrada hrane omogućuje dodavanje sastojaka izgubljenih tijekom proizvodnje (smanjenje gubitka nutrijenata), a omogućeno nam je i jesti hranu izvan njene sezone. Manja obrada također će predstavljati problem sa sigurnošću hrane, stoga bismo trebali biti oprezni s kritiziranjem obrade hrane. Bolja iskorištenost današnje hrane značajno bi pridonijela sigurnosti hrane. Osim toga, postoje mnoge „nove“ hrane, nove namirnice, a proizvodnja hrane sve više obuhvaća sav naš potencijal, od korištenja namirnica iz mora do primjerice vertikalnog uzgoja.
PROMJENA NAVIKA JE TEŠKA, AL NUŽNA
Koliko, dakle, akademska zajednica može pomoći u rješavanju ovog problema? Prva međunarodna GREEN konferencija u Vodicama pravi je korak u podizanju svijesti o problemu zaštite okoliša, održivog razvoja i proizvodnje zdravije hrane. Slaže se s time i profesorica Falch, kazavši kako je bilo hrabro organizirati međunarodnu konferenciju na ovako široku temu. Ali, postignut je cilj, a to je da se podigla svijest te su se na jednome mjestu okupili znanstvenici i stručnjaci koji su spremni uložiti vrijeme u ove važne izazove. Stoga, akademska zajednica ima veliku ulogu u pronalaženju budućih rješenja. Upravo iz akademske zajednice dolaze nove kvalitetne inicijative koje će nas sve skupa voditi prema održivijoj budućnosti.
Moram priznati da sam nakon razgovora s mojoj norveškom sugovornicom postao nešto optimističniji nego prije dolaska u Vodice. Ipak, mnogi znanstvenici upozoravaju da smo možda već prošli točku bez povratka, point of no return. Boji li se Eva Falch crnog scenarija ili se još uvijek nada da bismo mogli preokrenuti stvari i ponovno početi živjeti u harmoniji s našim Planetom, kao što su to nekada činili naši preci?
– Budući da sam prehrambeni znanstvenik, svoje odgovore mogu temeljiti samo na tome. Mislim da ćemo naći neka rješenja. Ovaj veliki interes za zajednički rad dat će vrijednost. Promjena navika je teška, ali nužna. Osjećam želju za promjenom navika kod potrošača, proizvođača hrane, maloprodaje i vlasti, od regionalne do globalne razine. Stoga odlučujem biti optimist, zaključuje profesorica Falch.
SVAKA DESETA OSOBA JE UGROŽENA
Uz svu modernu tehnologiju i napredak koji je čovječanstvo postiglo u posljednjih 50 godina, još uvijek nismo riješili problem gladi u svijetu. Kako to komentirate?
Siromaštvo, nepravedna raspodjela hrane i glad vrlo su složeni izazovi koji nisu nužno posljedica dostupnosti hrane. Ovom izazovu treba pristupiti na nove načine. Cijeli sustav treba promijeniti, ali ja nemam konkretan odgovor kako. Godina 2023. je donijela novu krizu gladi i 10 posto svjetskog stanovništva gladuje. To je žalosno i mislim da tome treba pristupiti na nove načine s više korištenja inovativnosti, sustavnog pristupa i multidisciplinarnosti. U isto vrijeme, dok su svi ti ljudi gladni, mi bacamo trećinu sveukupne hrane. Možda više istraživača treba promijeniti i prilagoditi metodologije kako bi doprinijeli rješenju na najbolji način. Zajedno ćemo pronaći bolja rješenja. Mislim da bi to trebalo imati najveći prioritet.
MLADI SVE VIŠE BRINU O ODRŽIVOSTI
Kakvu Zemlju ostavljamo našoj djeci?
Mislim da će naša djeca nakon nas imati mnogo izazova za rješavanje. Ali, uvjerena sam da možemo uspjeti promijeniti navike i riješiti glavne izazove. Mladi su, srećom, osvješteniji nego moja generacija. Kad radimo fokusne grupe o održivoj hrani i budućim izvorima hrane, postajem optimistična. Vidim mlade sa sve većom sviješću o održivosti i brizi za našu Zemlju. A naši studenti uvijek žele sudjelovati u ovim izazovima održivosti. Još jedna točka koju ću spomenuti je veliko ulaganje Europske unije u održivost. Program „Obzor Europa“, a posebno misije na oceanu, vodama i tlu, donijet će nova znanja i načine organiziranja i istraživanja. Uz veliki angažman različitih dionika i građana. Stoga sam optimistična, očekujem velike promjene u pozitivnom smjeru.
