Svjetski je dan pčela

Životinjsko carstvo broji oko 1 200 000 poznatih vrsta. U tom velikom broju na kukce otpada oko 80 %. Među svima njima pčele spadaju u opnokrilaste kukce koji broje oko nevjerojatnih 20 000 opisanih vrsta. Nama svakako najpoznatija i svakodnevno najbliža je pčela medarica kod nas poznata kao siva kranjska pčela (Apis mellifera carnica). Među životinjama zaslužnima za 87,5 % oprašivanja biljaka cvjetnjača upravo su pčele zaslužne za većinu tog posla. To je posebno izraženo primjerice u poljoprivrednoj proizvodnji gdje su one primarni oprašivači kultura koje ne oprašuje vjetar s udjelom od 70 %. Uz to, direktna korist od pčela medarica očituje se i u svima nama dobro poznatim pčelinjim proizvodima poput meda, voska, propolisa, peludi, matične mliječi i pčelinjeg otrova.

Pčela medarica je kozmopolitska vrsta u potpunosti prilagođena biljnoj ishrani. Veličine je od 12 – 20 mm i živi kao zadružni kukac u zajednicama koje čine tri različita člana. Njima na svojstven način upravlja samo jedna kraljica odnosno matica. Ona je jedina spolno zrela ženka sposobna za reprodukciju koja polaže oplođena te neoplođena jajašca. Iz oplođenih jajašaca razvijaju se radilice, spolno nezrele ženke koje nisu sposobne za reprodukciju, dok se iz neoplođenih jajašaca u proljeće razvijaju trutovi, mužjaci koji oplođuju maticu. Radilice su te koje obavljaju većinu poslova u košnici i izvan nje, a to su sakupljanje nektara, peludi, smole (propolisa), proizvodnja voska za izradu saća zadivljujuće šesterokutne strukture, donošenje vode, hranjenje ličinki, čišćenje košnice, briga za maticu i mnoge druge. Razmnožava se rojenjem pri čemu uslijed dolaska mlade matice dio starijih pčela sa starijom maticom napušta košnicu i traži novi dom. Zimi na određeni način miruje u takozvanom zimskom klupku. Zajednice pčele medarice mogu imati i više desetaka tisuća članova.

Pčele su nezamjenjivi dio mnogih ekosustava i bioindikatori onečišćenja okoliša, a prijeti im izumiranje!

Zanimljivo je da je četvrtina pčela u prosječno dobro razvijenoj pčelinjoj zajednici aktivno u oprašivanju, što može biti oko 10 000 radilica. Svaka radilica letačica napravi 12 do 15 letova dnevno i obiđe primjerice 100-tinjak cvjetova jabuke kako bi napunila svoj medni mjehur. Ovo pčelu medaricu čini itekako ekološki i ekonomski prisutnim i važnim organizmom te neposrednim pokazateljem stanja u okolišu.

Upravo zbog te iznimno važne uloge oprašivača biljaka i proizvođača nezamjenjivih prirodnih proizvoda pčele su poveznica onoga što je kroz vodu, tlo i zrak dospjelo u biljke i njihove produkte pa do spomenutih pčelinjih proizvoda. Ovdje se očituje jedna od uloga i važnosti inženjerstva okoliša kod detekcije potencijalnog onečišćenja u okolišu i prirodi te pri zaštiti vode, tla i zraka od raznoraznih onečišćivala gdje pčele mogu biti velika pomoć. Zato bi morali sagledati cjelovitost lančane povezanosti koja započinje od čovjeka i antropogenog utjecaja te vodi preko uvjetno rečeno nežive prirode i odražava se na pčelinje populacije pa posljedično i na nas, našu proizvodnju, našu hranu i naše zdravlje.

Posljednjih se godina u medijima može naći dosta izvještaja o pomorima pčela diljem svijeta. Oni nisu fikcija, nego stvarnost koja je aktualna i nikako ne bi smjela biti zanemarivana ili zataškavana. Unatrag nekoliko desetljeća broj pčelinjih zajednica je globalno zabrinjavajuće opao. Pčele očito nestaju zbog ljudskog neznanja i/ili nebrige što može biti povezano i s profitom. Ovo je evidentno kroz onečišćenje okoliša teškim metalima, biocidima, policikličkim aromatskim ugljikovodicima i drugim tvarima, a njihovo se djelovanje očituje kroz trovanja i pomore pčelinjih zajednica te kontaminaciju pčelinjih proizvoda.

Do negativnog djelovanja promijene staništa na pčele dolazi uslijed smanjenja bioraznolikosti što se vidi na područjima gdje je došlo do zapuštanja velikih poljoprivrednih područja, oranica i travnjaka, te njihovog obrastanja korovnim često invazivnim vrstama.

Tamo pčele više ne nalaze pašu na kultiviranim biljkama koje izlučuju nektar ili na samoniklom livadnom bilju jer korove uglavnom oprašuje vjetar, a još k tome oni istiskuju druge vrste. U posljednje vrijeme sve se više spominje i štetan utjecaj klimatskih promjena na prirodu općenito pa i na pčele. Promjene klime uzrokuju promjenu biljnog pokrova određenog područja te se time mijenja i bioritam pčelinje zajednice što se može negativno odraziti na produktivnost ili sam opstanak pčelinje zajednice.

Poznati svjetski biolog i entomolog E. O. Wilson u svom prekrasnom djelu „Stvorenje – poziv za spas života na Zemlji“ dao je vjerojatan scenarij prvih desetljeća nakon eventualnog nestanka kukaca gdje piše: „Većina cvjetnjača koje su ostale bez oprašivača prestala bi se reproducirati. Većina vrsta zeljastih biljaka upala bi u spiralu izumiranja. Grmlje i drveće koje oprašuju kukci opstalo bi još nekoliko godina, u rijetkim slučajevima i nekoliko stoljeća. … Ratovi za kontrolu sve oskudnijih resursa, patnje i vratolomni pad u srednjevjekovno barbarstvo dosežu razine dotad neviđene u ljudskoj povijesti. … Eto što želim reći svojim scenarijem: budite oprezni s pesticidima. Ni ne pomišljajte na smanjivanje svijeta kukaca. Ozbiljno bismo pogriješili dopustivši čak i jednoj jedinoj od milijuna vrsta na Zemlji da izumre.“

I mi možemo pomoći da se ovaj trend opadanja broja pčela u svijetu preokrene. Možemo, ukoliko imamo uvijete i volje za to, sami držati i gajiti pčele. Ukoliko se ne vidimo kao vlasnici i staratelji pčela, možemo pomoći onima koje drugi drže na način da se pobrinemo za njihova staništa sijući i sadeći medonosno bilje, drveće, grmlje, cvijeće, koje daje nektar i pelud. Ako ništa drugo, barem ne uništavajmo ono postojeće, brinimo o tom već rastućem i zalijevajmo ga. Također, košnju možemo obavljati u kasnijim večernjim satima ili ranije izjutra kada pčele još ili više nisu na paši. Naravno da možemo biti i energetski učinkovitiji kako bi smanjili utjecaj na klimatske promjene. Isto tako možemo biti odgovorni pa propisno zbrinjavati otpad i smeće ne zagađujući svoju i pčelinju okolinu. Posebno važno je da se koriste pesticidi koji dokazano ne štete pčelama i da ih se ne primjenjuje u cvatnji odnosno da se koriste na strogo propisani način.

Pčele su dar!

Povodom ovoga Svjetskog dana pčela budimo svjesni ogromne važnosti, nezamjenjivosti i utjecaja ovog malenog kukca i neraskidive povezanosti pčela s nama ljudima u svakodnevnom životu u toliko toga što od njih i od prirode uzimamo zdravo za gotovo.