Svi mi tražimo istinu!

Fakultet filozofije i religijskih znanosti (FFRZ) jedna je od najmlađih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. Pod imenom Filozofski fakultet Družbe Isusove (FFDI), sa svoja dva smjera: filozofija i religijske znanosti, donedavno je djelovao u sklopu Hrvatskih studija – danas Fakulteta hrvatskih studija. Zapravo kao crkvena ustanova FFDI/FFRZ osnovan je 1989. godine. O životu i radu na Fakultetu, njegovoj razvojnoj perspektivi i položaju u hrvatskom visokoobrazovnom sustavu, porazgovarali smo s njegovim čelnikom, dekanom prof. Ivanom Koprekom.

Istodobno je vaš fakultet najmlađa sastavnica Sveučilišta i ustanova koja ima najdulju sveučilišnu tradiciju. Objasnite to našim čitateljima.

– Razlozi koji su potaknuli na osnivanje fakulteta 1989. bili su raznovrsni. Preporuku Vatikanskoj kongregaciji u prilog tome da se osnuje naš fakultet dao je, među ostalima, i pokojni profesor filozofije s Odsjeka za filozofiju Filozofskoga fakulteta prof. Branko Bošnjak. On je među razlozima (pa i u ono doba!) smatrao da je takva crkvena institucija dobrodošao dijaloški partner. Tako naš fakultet nije neki “uljez”, nego dobrodošla nadopuna i poticaj za druga i drukčija razmišljanja. Na toj crti su već u 17. stoljeću razmišljali isusovci, koji su dali značajan doprinos modernom školstvu, ali i utemeljenju Sveučilišta u Zagrebu. Još nam živi u sjećanju prošlogodišnja proslava 350. obljetnice postojanja Sveučilišta u Zagrebu. Tom prigodom smo se prisjetili na to da je u slavlju – radi budućnosti – nužno govoriti o prošlosti. Dobro je pritom biti svjestan misli, koja se pripisuje francuskom socijalistu J. Jaurèsu, da je pogrešna ljubav prema prošlosti pljačka budućnosti, odnosno da tradicija nije klanjanje pepelu nego prenošenje vatre. Metafora vatre ima važnu ulogu u opisu identiteta isusovaca, koji su osnivanjem Sveučilišta u Zagrebu zasigurno zadužili naše društvo. Među mnogima posebno se istaknuo pater Filip Kaušić (1618. – 1673.), gradišćanski Hrvat. On zapravo treba ostati zlatnim slovima upisan u akademsku, znanstveno-kulturnu povijest Hrvatske jer je od cara Leopolda I. (svojega školskoga kolege!) u Ebersdorfu (s nadnevkom: 23. rujna 1669.) ishodio diplomu kojom car Leopod I. udovoljava njegovim željama, ratificira­jući utemeljenje i podignuće isusovačke Akademije, odnosno Filozofskoga studija u Zagrebu, na čast Sveučilišta. Uključenjem našega fakulteta u Sveučilište u Zagrebu (prije četiri godine!) zapravo smo se, da tako kažem, vratili u svoj dom!

Isusovački red ima važnu ulogu u stvaranju europskoga sveučilišnoga sustava. Možete li sažeto opisati historijat povezanosti sveučilišnog obrazovanja i vašeg reda.

– Osnivač Družbe Isusove (Societas Jesu) sv. Ignacije iz Loyole pri osnutku toga crkvenoga reda nije računao s time da se njegovi sljedbenici (koji se kolokvijalno nazivaju “isusovci”) trebaju posvetiti radu u školama, jer ga je zamislio kao apostolski red kojemu je glavna zadaća evangeliziranje. No, ubrzo je uvidio da je upravo poučavanje u školama jedno od vrlo dobrih sredstava za to. Zato su isusovci uskoro počeli osnivati kolegije, a kasnije i visoke škole. Njihov školski uputnik (kurikul) nazvan “Ratio studiorum” postao je uzorom za ustroj školovanja u Europi. Isusovci su došli u hrvatske zemlje tako da su u svakom većem gradu osnivali svoje kolegije. Isusovačke kolegije i gimnazije, od početka 17. stoljeća pa do ukinuća reda 1773. godine, nalazimo u Zagrebu, Varaždinu, Rijeci, Požegi, Osijeku, Petrovaradinu, Dubrovniku i Beogradu. A više škole za teologiju i filozofiju u Zagrebu, Rijeci, Požegi i Dubrovniku. Svakako, najznačajniji je od njih bio filozofski studij u Zagrebu – kolijevka Sveučilišta u Zagrebu. Dakako, valja podsjetiti i na one znanstvenike (isusovce!) iz našega naroda, koji su zadužili našu kulturu i znanost kao što su B. Kašić, J. Habdelić, R. Bošković i drugi.

Možete li objasniti položaj vaše institucije u okviru hrvatskoga visokoobrazovnog sustava i isusovačkog reda?

– Možda nije poznato da isusovci danas diljem svijeta vode više od 200 sveučilišta. Samo u SAD-u 28 sveučilišta (i to vrlo poznatih i prestižnih!). U Europi, pak, upravljaju s 36 visokoškolskih ustanova (od kojih su šest sveučilišta). Tu preko studijskih programa biomedicinskih, prirodnih, tehničkih i društveno-humanističkih znanosti na mlađi naraštaj prenose znanje, nude alat za kulturu dijaloga i stvaranje “koalicija istinskoga humanizma”, da se tako izrazim. Naime, isusovačka pedagogija teži za tim da omogući usvajanje znanja, ali i stjecanje životne mudrosti i duhovnosti. Isusovačka duhovnost pozitivno vrednuje zbilju te promiče solidarnost, dijalog sa svijetom znanosti, kulture i različitih svjetonazora, izgradnju zajedništva, dijalog među religijama, dostojanstvo svake osobe, kao i očuvanje prirode… Ovdje mogu spomenuti kako su tijekom vremena isusovačku pedagogiju prošle mnoge poznate ličnosti iz humanističkih, društvenih i prirodnih znanosti: iz područja matematike, fizike, filozofije, književnosti te javnoga gospodarskoga i političkoga života. Danas je svakako najpoznatiji isusovac aktualni poglavar Katoličke crkve – papa Frane. No, među isusovačkim odgajanicima i đacima možemo pronaći i R. Descartesa, F.-M. Aroueta, poznatijega kao Voltaire, H. Heinea, J. Joycea, A. Hitchcocka, B. Clintona, F. Castra, M. Draghija, donedavnoga predsjednika Europske središnje banke, pa i u nekome dijelu svojega školovanja i aktualnoga američkoga predsjednika D. Trumpa, odnosno predsjednika Francuske Republike E. Macrona. Od domaćih imena novijega vremena tu spadaju mnogi naši akademici, znanstvenici, jezikoslovci i kulturni radnici.

Dojam je da je ustanova pratila turbulentnu povijest države i Sveučilišta. Mislite li da ste sada ipak u mirnijoj fazi?

– Naš fakultet je sasvim normalna sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. Trenutačno ima oko 300 studenata. Kao i mnogi srodni fakulteti humanističkoga usmjerenja, ima svoje brige, turbulencije ili probleme… No, idemo dalje! Znanje koje želimo prenijeti i vrednote koje posredujemo čine naše studente kadrima primijeniti ih na različitim područjima. Ako se zanemare turbulencije izazvane pandemijom koronavirusa (a u Zagrebu i nedavnim potresom) koje su uzdrmale i sveučilišni kurikul u svijetu i u nas, možemo reći da trenutačno nemamo nekih posebnih problema.

Česte su bile polemike o paralelizmima na Sveučilištu. Što vaš fakultet izdvaja od ostalih društveno-humanističkih sastavnica Zagrebačkog sveučilišta?

– Čini mi se da prijepori i polemike (tj. prigovori) o paralelizmima na Sveučilištu ponekad više govore o međusobnom nepoznavanju, tj. neshvaćanju specifičnosti programa i sustavnoga pristupa nekome studiju pojedine sastavnice Sveučilišta. Paralelizam bismo mogli označiti kao poklapanje, ponavljanje, podudaranje nečega ili kao usporednost… U malim sredinama, kao što je naša, paralelizmi kao ponavljanja možda i nisu poželjni. No, valja točnije sagledati o čemu je tu riječ. Nije dobro prebrzo nabaciti oznaku “paralelizam”. Naime, to može lako postati znak neuvažavanja različitosti, “pluralizma”. Zato mi se čini da oznakom “paralelizam”, osobito u društveno-humanističkom kontekstu, moramo biti oprezni. U tom smislu, pa i s obzirom na programe na našem fakultetu, možemo reći da je riječ o fakultetu koji je jedinstven po svojim programima koje izvodi. Specifičnost programa i sustavan pristup samo su dvije dimenzije na kojima želimo i dalje graditi prepoznatljivost naših studija – trenutačno filozofije i religijskih znanosti. A upravo taj spoj je nešto jedinstveno na hrvatskom govornom području.

Filozofija i religijske znanosti pod istom kapom. Kako vidite njihov suživot, ali i suživot studenata i nastavnika različitih profila na vašem fakultetu?

– Čini se da je suživot filozofije i religijskih znanosti pod istim krovom samorazumljiv. Filozofija i religijske znanosti ne da ne mogu imati zajednički suživot, nego su (kao, primjerice, i filozofija i znanosti) u biti neodvojive. Naime, kao što svaka znanstvena teorija u pozadini ima neku metafiziku, tako i svaka religija ima niz temeljnih načela iz kojih se i oko kojih se razvija. Sve, i znanost i religija, moraju proći “filter” filozofijskoga propitivanja kako bi se vidjelo jesu li racionalno prihvatljive. Dakle, možemo reći da bi sve znanstvene discipline, pa i religijske znanosti, za suputnika i sugovornika trebale imati filozofiju. U tom smislu govorim o filozofiji koja je uvjerena da postoji objektivna i nepromjenljiva istina koju ljudski duh može sa sigurnošću dohvatiti i da ju je potrebno poštovati. Zanimljivo je da i među našim nastavnicima ima pripadnika različitih vjeroispovijesti i kršćanskih denominacija. Svi mi tražimo Istinu…

Kakvi su pokazatelji uspješnosti vaših studenata nakon diplome. Gdje se najčešće zapošljavaju?

– Najprije ću reći da mi naše studente učimo da budu spremni na dijalog, otvoreni. Želimo da oni od nas odu obogaćeni znanjima, vještinama, ali nadasve i širinom i s dubokim osjećajem za čovjeka i njegove potrebe, za bližnjega. Vjerujemo da se naš odnos prema studentima prepoznaje u plodu njihove ljudskosti, u tome što naši studenti znanja i vještine koje su stekli znaju ugraditi u svoje obitelji, zajednice i mjesta gdje rade s ljubavlju i na korist svojih bližnjih. To naše studente čini posebnima. Mnogi naši bivši studenti rade u školama, u izdavaštvu, političkim i kulturnim institucijama, muzejima, arhivima, novinskim redakcijama, na radiju, na televiziji, u turističkim agencijama, u knjižnicama… Neki su visoki dužnosnici u politici i upravi. Naši bivši doktorandi kao doktori znanosti rade na sveučilištima diljem hrvatskoga nacionalnoga korpusa. Aktivno je s nama povezano više od 500 naših alumnusa s kojima povremeno organiziramo susrete i izmjenjujemo iskustva.

Kako vidite položaj filozofije, religijskih znanosti, ali i ostalih društveno-humanističkih znanosti u hrvatskome društvu?

– Društveno-humanistički studiji u svijetu, a ne samo u nas, nisu privlačni. Često ih se čak zapostavlja. Razlog tome zasigurno nalazimo u upotrebi istih kriterija uspješnosti i/ili isplativosti na svim znanstvenim područjima. O tome se puno govori. No, činjenica je da kriteriji uspješnosti i/ili isplativosti ne mogu biti isti za sva znanstvena područja. Pri tome se ne bi smjelo zaboraviti da kvalitetne društveno-humanističke studije i znanstvenike mogu imati samo plemenita i posebna društva, društva koja istinski čuvaju kulturu, kao i ona koja žele kvalitetnu, otvorenu, promišljenu i odgovornu znanost.

Kakav razvoj fakulteta želite i očekujete?

– I dalje ćemo na našemu fakultetu nastojati njegovati dijalog kao prvotno okruženje jer je to ne samo potreba nego i sveta obveza u teškoj zadaći traganja za istinom. Zato ćemo se još više truditi oko podizanja kvalitete studija. To je vidljivo već i sada po ponudama kolegija u našem nastavnom programu, po organizaciji naših znanstvenih skupova, po znanstvenim produkcijama naših nastavnika, po radu naših centara i po brojnim studentskim aktivnostima na našemu fakultetu. Potpun razvoj nekoga studija sastoji se od mnoštva elemenata i uvijek se može nadograditi nečim novim i dobrim – a to i jest naš cilj: učiti o tradiciji, ali i naučeno prenositi u nove susrete. Nadamo se da će taj pokušaj spoja tradicije i hrabrosti susreta s novim zahtjevima i temama prepoznati nove generacije koje će studijem programa ponuđenih na našem fakultetu i preko rada naših centara ići u susret budućnosti. A tu nam je važno još i ovo: u svemu i nadalje njegovati optimistički, samozatajni, osobni i prijateljski odnos s kojim se ne umanjuje znanstvenost i naša nastavnička profesionalnost. Naprotiv!