“Svi bismo htjeli rezultate brzo, odmah, a uložili bismo tek onoliko koliko moramo”

Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu među fakultetima je koji su nedavno izabrali nove čelne ljude. Zagrebački je Senat nedavno tako potvrdio izbor prof. dr. sc. Ivana Koprića za dekana Pravnog fakulteta u akademskim godinama 2021./2022. i 2022./2023. U prvoj izjavi Koprić je poručio da osjeća veliku odgovornost, ali i da se ne boji se izazova.

– Nadam se dobroj volji, potpori, entuzijazmu i pozitivnom stavu svih i dalje. Nitko nije uspio sam, svi smo mi tek obični ljudi čija se veličina može mjeriti tek brojem onih koji su na našoj strani. Budite svi na svojoj strani, ona je ujedno i moja, tj. naša strana.

Dr. sc. Ivan Koprić, redoviti je profesor u trajnom zvanju zaposlen na Pravnom fakultetu. Rođen je 6. siječnja 1965. godine u Vrbovcu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Hrvatski je državljanin. Upisao je pravni studij na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1982. na kojem je diplomirao 1987. uz odsluženje vojnog roka u akademskoj godini 1983/84. Za vrijeme studija dvaput je dobio rektorovu nagradu za pisane radove, i to za radove Psihologija žrtve i vrednovanje u krivičnom pravu (1985.) te Komuniciranje i birokratizacija društva (1987.). Bio je član uredništva studentskog časopisa Pravnik od 1985. do 1987. godine.

Redoviti je član Akademije pravnih znanosti Hrvatske od osnivanja 2001., s tim da je od 2006. član njezinog Znanstvenog vijeća, a od 2013. Predsjednik Znanstvenog vijeća Akademije pravnih znanosti Hrvatske. Dobitnik je ugledne međunarodne Nagrade „Alena Brunovska“ za 2016.g. koju mu je NISPAcee, mreža škola i instituta za javnu upravu srednje i istočne Europe dodijelila za postignuća u izvrsnosti poučavanja, pedagoško djelovanje te za doprinos praksi i primijenjenim istraživanjima u području javne uprave.

Istina je da nam oba sustava provedbe prava, pravosuđe i javna uprava, trpe stalne i ozbiljne kritike. Povjerenje građana u njih je nisko, zapravo prenisko i građani s pravom očekuju više, brže i bolje pravosuđe i javne usluge

U razgovoru za Universitas, novi dekan Prava navodi kako je program koji je pripremio u suradnji sa svojim prodekanima i drugim nastavnicima usmjeren na tri ključna područja. Prvo su tu nastavna djelatnost, studenti i upravljanje kvalitetom. Drugo, znanstveno-istraživačka djelatnost, inovacije i transfer znanja te povezivanje sa strukom. Treće je područje međunarodne suradnje i internacionalizacije.

– U svim tim područjima predložio sam ciljeve i indikatore za mjerenje rezultata kako bih omogućio da ostvarenje programa bude mjerljivo, odnosno da se može provesti evaluacija kad stignemo do kraja mandata. Programi su važni samo ako su provedivi i omogućavaju ocjenu temeljem stvarnih rezultata a ne priča koje ćemo pričati sada ili kad mandat dođe kraju. I mi na Pravnom fakultetu, osim brojnih problema uslijed potresa koji su nam nanijeli veliku materijalnu štetu, pandemije zbog koje nastavu i ispite održavamo online, imamo i naših internih okolnosti pa i slabosti na koje se želim usredotočiti skupa s članovima uprave, svim studentima, profesorima i drugim zaposlenicima. Mislim da imamo dobar kapacitet, a još više i odgovornost za stanje u pravnoj struci kao najstariji, najveći a mislim i dalje neprijeporno po mnogo čemu vodeći pravni fakultet u zemlji.

ZAPOŠLJAVANJE I TRENDOVI U SVIJETU

Kakav je zadnjih godina interes mladih za vaš Fakultet?

Ponajprije mislim da je važno reći, a mnogi ne znaju, da Pravni fakultet ne nudi samo jedan studij niti studijske programe na samo jednoj razini. Pravni fakultet je podosta širi od pravnog studija koji je naravno naš temeljni obrazovni program i okosnica mnogih aktivnosti Fakulteta. No, valja istači da su tu još i studiji socijalnog rada i socijalne politike, javne uprave i javnih financija, veći broj specijalističkih poslijediplomskih studija te tri doktorska studija, od kojih je jedan združeni doktorski studij s tri inozemna sveučilišta. S obzirom na stalno smanjenje populacije koja dolazi na studij iz srednjeg obrazovanja, višegodišnje medijsko favoriziranje STEM područja, sukobe oko pozicije stručnih studija u okviru Hrvatskog kvalifikacijskog okvira i nonšalantno propisivanje uvjeta za zapošljavanje u državnoj i javnoj upravi, interes za naše studije je dobar pa čak i vrlo dobar. U svakom slučaju mi već niz godina imamo podjednak broj onih koji se prijavljuju za naše studije, a to znači da je privlačna snaga naših studija spram drugih studija zapravo veća. Svi čini mi se itekako prepoznaju Pravni fakultet u Zagrebu kao središte visokoškolskog obrazovanja u pravnom i s njim povezanim područjima, od poslodavaca, preko roditelja i učenika do državnih institucija. No, naravno da se i tu ima što raditi te smo u programu predvidjeli niz aktivnosti koje bi trebale ubrzati razvoj visokoškolskog obrazovanja u ovim područjima u skladu s potrebama kod zapošljavanja i trendovima u svijetu.

Što biste odgovorili dežurnim kritičarima koji govore da Pravo i Ekonomija svake godine upisuju najviše brucoša, iako za tim kadrovima nema ni približno toliko potrebe?

Ne treba nikad zanemariti kritiku, ali ne treba zanemariti ni činjenice. Studije zapošljivosti koje smo vrlo rigorozno radili o našim studentima koji su završili pravni studij i studij socijalnog rada pokazale su da je njihova zapošljivost slična prosjeku zapošljivosti ostalih struka ili čak i bolja. Naši pravnici su imali značajno veću izvjesnost zapošljavanja u godinu dana od završetka studija (čak 90%) u odnosu na druge struke (75%), dok je kod socijalnih radnika ona nešto viša od drugih struka (80%). Ove su studije objavljene i svakome dostupne. Za studente koji su završili studij javne uprave i porezni studij proveli smo ankete, a obrada podataka je u tijeku. Na Fakultetu uspješno održavamo dane karijera, a u narednim ćemo godinama još više raditi na unaprjeđenju odnosa s potencijalnim poslodavcima te ovisno o potrebama i trendovima preispitivati upisne kvote. U odnosu na stanje od prije desetak ili petnaestak godina, da ne spominjem neka prijašnja vremena, upisne smo kvote značajno smanjili te se usmjerili na popravljanje prolaznosti, ubrzavanje studija i smanjenje broja onih koji od studija odustaju. Na tome ćemo i dalje intenzivno raditi. Ono što ćemo također pokušati napraviti je čvršća suradnja s drugim pravnim fakultetima u hrvatskom visokoobrazovnom prostoru kako bismo još bolje upravljali upisnim kvotama te razmjenjivali iskustva i dobre prakse unapređenja studija. No, moram spomenuti da se u Hrvatskoj vrlo jednostavno priznaju i diplome stečene u zemljama s područja bivše države, gdje je broj pravnih i srodnih fakulteta enormno narastao, tako da mi u Zagrebu sigurno ne možemo biti odgovorni za cjelokupno stanje zapošljavanja onih koji su završili neki od studija na našem Fakultetu.

Pravni je fakultet potpisao Erasmus+ sporazume s preko 150 inozemnih sveučilišta, a izvan EU ostvarujemo suradnju s fakultetima i sveučilištima na svim kontinentima, od Moskve do Penn State Sveučilišta i od Santiago de Chilea do Pekinga

Gdje biste svrstali vaš Fakultet, njegove znanstveno-istraživačke dosege i kvalitetu profesora u usporedbi sa sličnim fakultetima u drugim zemljama Europske unije?

Znanstveno-istraživačka djelatnost, projekti, uključujući velike i relevantne projekte financiranje od Europske unije, rezultati znanstvenog rada, njihova objava u kvalitetnim časopisima i drugim publikacijama uglednih svjetskih izdavača te citiranost su među našim najjačim stranama. Sada smo u pripremi izvještaja o samoevaluaciji pa ćemo najkasnije tijekom jeseni imati najnovije objedinjene i analizirane podatke o znanstvenoj djelatnosti, istraživanjima i projektima. No, već kod prethodnog izvještaja kojeg smo radili prije reakreditacije 2016. godine zapazili smo da naši nastavnici imaju izvrsne znanstvene rezultate i da se po tome možemo mjeriti s mnogim uglednim pravnim fakultetima. Uz ostale projekte svakako trebam spomenuti projekt institucionalnog oblikovanja novog Europskog sveučilišta postindustrijskih gradova (UNIC) u kojem Pravni fakultet nastupa kao koordinator za Sveučilište u Zagrebu. Projekt traje tri godine s perspektivom nastavka od još šest godina, ja sam voditelj projekta, a kolegica Lalić Novak mi je zamjenica. To je dobar primjer koji pokazuje kapacitet pripreme, dobivanja i vođenja projekata relevantnih ne samo za Pravni fakultet nego projekata koji su od strateškog interesa za Sveučilište te za Republiku Hrvatsku u cjelini.

ZAOBILAŽENJA I „SNALAŽENJA“

Svako malo u medije dospiju priče o sporom pravosudnom sustavu Hrvatske, nepravdi na svim razinama, kršenju ljudskih prava. Kako to komentirate?

Istina je da nam oba sustava provedbe prava, pravosuđe i javna uprava, trpe stalne i ozbiljne kritike. Povjerenje građana u njih je nisko, zapravo prenisko i građani s pravom očekuju više, brže i bolje pravosuđe i javne usluge. Na relevantnim listama zemalja po različitim smo pokazateljima smješteni nisko, osim po nekim dimenzijama. Činjenica jest da smo tijekom više desetljeća kao zemlja radili na usvajanju europskih standarda koji su razvijeni u okviru Vijeća Europe i Europske unije te da smo čvrste pravne standarde ugradili u naš pravni sustav. Uz to, osnovali smo i potrebne institucije za njihovu primjenu. No, tu tek počinju pravi problemi, problemi pravne kulture i shvaćanja vladavine prava, uz pokušaje zaobilaženja i raznorazna „snalaženja“ koja međutim nisu prihvatljiva, a dostupna su manje-više samo nekima. To jako smeta građane.

Koliko vaš Fakultet i profesori mogu obrazovanjem budućih pravnika vratiti povjerenje društva u pravnu državu?

Mi kao Pravni fakultet uvijek upozoravamo na značenje vladavine prava, na zakonitost, važnost brzog i pravednog djelovanja, poštenja i obzirnosti, solidarnosti, pa i milosrđa. To radimo na našim predavanjima, seminarima, skupovima, znanstvenim konferencijama, u javnom zalaganju kroz medije, i na sve druge dostupne nam načine. No, budimo realni, mi nismo ti koji donose ključne odluke i koji mogu nametnuti rješenja. Mi se za njih možemo zalagati, zagovarati ih, argumentirati, predlagati, nagovarati, nuditi obrazloženja, komparativne primjere, dovoditi kolegice i kolege iz inozemstva koji će se u te aktivnosti uključiti skupa s nama, ali ne možemo sve promijeniti sami. No, da ne ispadne da se branim, osobno sam uvijek poticao te i dalje namjeravam poticati kolegice i kolege da u okviru svoje akademske ekspertize i slobode budu što više i što češće na raspolaganju javnosti, primjećujući da se dio njih pribojava kontakta s medijima. Osim toga, mi kao struka nismo isti, mi nismo jedna osoba, imamo različitih ideja o tome što je važno, koje su vrijednosti prije kojih, kako treba prići rješavanju problema, itd. Svi trebamo biti svjesni toga da imamo četiri pravna fakulteta, par stotina nastavnika i da tu mora biti različitih stavova o suradnji s javnošću te mišljenja o problemima i validnosti određenih rješenja. Nemam ni ovlasti ni namjeru kao dekan pokušati stvoriti jedno jedino „najbolje“ pravno stajalište niti ono koje ja zastupam nametati onima koji ga nisu u stanju prihvatiti. No, spreman sam zalagati se za jednu skupinu vrijednosti koja je u skladu s očekivanjima građana i nekom vrstom zajedničkog zdravorazumskog tumačenja problema pravne struke, samo ne na populistički i jeftin način, nego otvarajući dijalog između nas kao struke i opće javnosti koja mislim upravo to od nas i očekuje kao neku vrstu početnog koraka. Ne smijemo biti zatvoreni u struku, ona nije tu sama za sebe, nego za sve ljude koji skupa s nama žive. Mislim da smo kao zemlja učinili puno u izgradnji kvalitetnog sustava pravne zaštite građana.

I ja bih volio da se rezultati tog djelovanja vide jasnije i brže, ali svaku travu treba kositi neko vrijeme da bi bila lijepa, uredna, gusta, njegovana i izrazito zelena.

U kojem pravnom sektoru su potrebne korjenite promjene?

Osobno vidim potrebu za mnoštvom promjenama u čitavom sustavu, od pripreme propisa do njihove provedbe. Premda su svi ti sustavi funkcionalni, jer djeluju, postoje mnoge slabe točke. Mnogi zazivaju korjenite promjene u pravosuđu, državnoj upravi, lokalnoj samoupravi, pojedinim javnim službama poput zdravstva ili obrazovanja, itd. Potrebe za promjenama postoje u svakome od tih sektora. Urgentno i prvo mi se čini promijeniti organizaciju države na lokalnoj razini, što obuhvaća sve, od lokalne samouprave do ispostava državnih ustanova i tijela na lokalnoj razini. Bitno unaprjeđenje e-usluga je također pitanje koje zaslužuje najveću pažnju, od ozbiljne, kvalitetne digitalizacije pravosuđa preko osiguranja jednostavnih, dostupnih i brzih e-usluga javne uprave do e-demokracije i e-participacije građana. Takav bi početak bio u skladu s mojim znanstvenim, stručnim, profesionalnim i osobnim uvidima.

ŽELIMO BITI PONOSNI NA STUDENTE

Koja bi bila Vaša poruka budućim studentima – što ih čeka po upisu na Pravni fakultet u Zagrebu? „Krv, znoj i suze“, da citiramo Churchilla, ili ipak nije tako strašno studirati pravo u Zagrebu? 

Kvalitetno obrazovanje po meni znači i napor i užitak učenja, pronalaženja i redefiniranja sebe u novom kontekstu, kontekstu specijaliziranog stručnog znanja, kao i ulaženja u struke koje su povezane u radu s državnim institucijama. Siguran sam da će tu biti više veselja i pozitivnih emocija nego suza i razočaranja, s malo figurativnog znoja, ali bez krvi koja tu nikako ne spada. Kvaliteta studija po tradiciji je jako ovisila o trudu samih studenata. Studij ne znači suparništvo i zauzimanje strana, nego znači zajedništvo studenata i profesora, zajednički rad i rast. Temeljni moto mojeg dekanskog programa „Za Fakultet izvrsnosti i novih mogućnosti“ je izraz moje želje da u svakom aspektu djelovanja i rada sa studentima budemo izvrsni. To znači da se ne zadovoljavamo onime što je manje od toga, nego da se stalno preispitujemo. To znači i da ne robujemo svakom elementu tradicije, koja je u slučaju Pravnog fakulteta u Zagrebu velika i sjajna, ustanovljena tijekom dosadašnjih 245 godina koliko Fakultet djeluje, nego da u duhu te tradicije tražimo najbolje od nas samih, ali i od naših studenata kako bismo ih mogli pripremiti da budu pokretači pozitivnih društvenih promjena i da mogu podnijeti kompeticiju kojoj će biti izloženi na međunarodnom tržištu rada. Kao što oni žele profesore kojima će se ponositi, tako i mi želimo biti ponosni na njih i njihova buduća postignuća.

Ako biste situaciju u pravosuđu gledali kao običan građanin, a ne kao dekan Pravnog fakulteta, biste li i Vi bili u sve većoj skupini građana koji gube vjeru u državu, pravo, sustav…?

Ne bih. Prilično su mi jasne polazne pozicije s kojih smo krenuli, problemi i poteškoće s kojima se susrećemo, mogu usporediti stanje tijekom zadnjih nekoliko dekada i ustanoviti promjene do kojih je došlo. Nije u pitanju smjer kretanja, nego brzina. Svi bismo htjeli rezultate brzo, odmah, a uložili bismo tek onoliko koliko moramo. U tom raskoraku između očekivanja i doprinosa koji su razni akteri spremni dati također se krije dio odgovora na Vaše pitanje. Mislim da je rješenje u kvalitetnom trasiranju te konstruktivnom kontinuiranom radu na poboljšanju stanja.