Sveučilište je jamac gospodarskog razvoja i kvalitete života
Studenti su nositelji sutrašnjice Hrvatske, a znanja i vještine koje dobivaju moraju ih učiniti spremnima za tržišta rada i razvoja. Mi se moramo pobrinuti da im osiguramo mogućnost da nakon završenih fakulteta i akademija pronađu posao u Hrvatskoj i na taj način će društvo biti otporno u budućnosti, ističe u razgovoru za Universitas prof. dr. sc. Stjepan Lakušić, novoizabrani rektor Sveučilišta u Zagrebu
Nakon što se po završetku izborne sjednice obratio članovima Senata Sveučilišta u Zagrebu, te nakon što su mu ruku stisnuli brojni čestitari, po izlasku iz dvorane Studentskog centra novoizabranog rektora prof. dr. sc. Stjepana Lakušića dočekale su brojne novinarske ekipe. Dugo je i strpljivo Lakušić odgovarao na pitanja novinara, čak i prije službene konferencije koja je par minuta kasnije održana na katu SC-a. Opet kamere, opet novinari, opet pitanja…
Stoga ne treba biti previše mudar da bi se zaključilo kako je interes javnosti za novoizabranog rektora i njegov program ogroman, pa je jedini logičan slijedi bio da s prof. Lakušićem porazgovaramo i za Universitas portal. Iako mu mandat počinje tek 1. listopada.
Našli smo se, a gdje drugdje, nego u dvorištu Sveučilišta te smo u sjeni stoljetnih platana i Meštrovićeve „Povijesti Hrvata“ porazgovarali o njegovim prvim koracima, ekipi kojom se misli okružiti. Kao i bolnim pitanjima hrvatske svakodnevice, kao što su obnova nakon potresa i financiranje visokog školstva i znanosti.
Lakušić je nakon pobjede izjavio kako je ona bila priželjkivana, ali i očekivana. Zanimalo nas je što je točno s time mislio? Jesu li povratne informacije tijekom kampanje bile baš toliko dobre?
– U akademskoj zajednici ili konkretno na Sveučilištu u Zagrebu ne može se reći da imamo kampanju, nego akademsku slobodu i izmjenu različitih mišljenja i argumenta. To je jedna od naših najvećih snaga Sveučilišta u Zagrebu i doprinosa društvenoj zajednici boljitku naše domovine. Povratne informacije tijekom kampanje bile su usmjerene prema dobivanju konsenzualnih smjernica i kritički su promišljale mjere unaprijeđena i poboljšanja visokoobrazovnoga sustava u cjelini. Kada se sustavno, s velikim žarom te snažnim timom radi na izradi programa za vođenje najsloženijeg sustava u Republici Hrvatskoj, kao što je Sveučilište u Zagrebu, tada se to osjeti i prepoznaje te ovdje koristim priliku da još jednom svim kolegicama i kolegama kažem veliko hvala na podršci.
Ipak, jeste li očekivali baš tako uvjerljivu pobjedu u drugome krugu?
Osobita je čast biti kandidat s istaknutim kolegama Sveučilišta u Zagrebu. To je i velika obveza, a izborni rezultat ukazuje na odgovornost. Ostvareni rezultat je vjetar u leđa za daljnji rad u smjeru prema dobro isplaniranom i zacrtanom cilju za boljitak Sveučilišta. Programom, koji je dobio veliku podršku, definiran je novi smjer Sveučilišta u Zagrebu i definiran je jasan zaokret i očekivanja. Student mora biti u središtu visokoobrazovnoga sustava podupiran znanošću, a kasnije u funkciji gospodarstva, kulture i društvene zajednice u cjelini.
POSTATI VJERAN I POUZDAN PARTNER GOSPODARSTVU
Koje ljude možemo očekivati u vašem prorektorskome timu?
Prorektorski tim mora se sastojati od stručnjaka dokazanih u svim segmentima rada akademske zajednice po općeprihvaćenim i mjerljivim međunarodnim standardima. Ovdje nema mjesta za improvizaciju. Važno je usmjeriti sve snage prema cilju i svrsi njegovoga ostvarenja. Tim prorektora bit će prvotno predstavljen senatu Sveučilišta u Zagrebu.
Povijest je učiteljica života. Pred nama je zajednička budućnost napretka. To je imperativ koji se mora dogoditi, jer alternativa će biti neoprostiva
Više ste puta naglasili, i u kampanji i u prvim izjavama nakon pobjede, da Sveučilište u Zagrebu mora biti vidljiviji sudionik svih važnih društvenih i gospodarskih kretanja, da ga se mora čuti i uvažavati ako želimo da naše društvo i gospodarstvo napreduje. Kako to mislite postići?
Moj program promišlja Sveučilište u Zagrebu kao međunarodno prepoznatljivu, stožernu akademsku i istraživačku instituciju Republike Hrvatske sposobnu pomicati granice znanja i stvaranja novih vrijednosti na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini. Definirani su ciljevi, mjere, horizontalni principi i način upravljanja. Upravo ostvarenje istih značit će povećanje vidljivosti i utjecajnosti Sveučilišta ne samo na društvena i gospodarska kretanja nego i na percepciju realiziranosti građana životom u Republici Hrvatskoj.
Najavili ste i osnivanje sveučilišnog savjeta za gospodarstvo. Koja bi točno bila njegova uloga?
Uloga savjeta za gospodarstvo je premošćenje rekao bih virtualnih prepreka između akademske zajednice i suradnje s gospodarstvom, a u funkciji rasta BDP-a. Sveučilište u Zagrebu mora zauzeti položaj aktivnog sukreatora sutrašnjice Republike Hrvatske jer jedino otvoreno i umreženo Sveučilište je jamac gospodarskog razvoja i kvalitete života. Postoji veliki prostor i neiskorišteni kapital intelektualnoga vlasništva koji bi pretvaranjem u konkretne inovacije i inovativne proizvode trebao trasirati razvojni put u narednom razdoblju. Gospodarski savjet vidim kao savjetodavno tijelo, naravno na volonterskoj osnovi, a Sveučilište mora postati vjeran i pouzdan partner gospodarstvu i okruženju u kojem djeluje. Treba graditi čvrstu vezu s gospodarstvom jer nema jakog gospodarstva bez jakog sveučilišta ali ni jakog sveučilišta bez potpore gospodarstva. Kroz međusobnu suradnju dobivaju se ideje za istraživanja, koja kasnije urode novom tehnologijom ili zanimljivim proizvodom, a to sve dovodi do podizanja konkurentnosti i prepoznatljivosti kako gospodarstva tako i sveučilišta.
Zbog čega je vlast, a posebice obrazovna, iz resornoga ministarstva, često u reforme i promjene kretala bez traženja konzultacija, savjeta i ekspertiza najvećeg i najstarijeg hrvatskog sveučilišta?
Povijest je učiteljica života. Pred nama je zajednička budućnost napretka. To je imperativ koji se mora dogoditi, jer alternativa će biti neoprostiva. Uvjeren sam da sinergijom možemo postići ne samo unaprjeđenje zakonskog okvira, određenih reformi i promjena, već i značajni napredak u svim segmentima djelovanja visokoobrazovnoga sustava.
FINANCIRANJE ZNANOSTI I ODLAZAK MLADIH
Kad smo već kod MZO-a, zbog čega sve naše obrazovno-znanstvene reforme kreću uvijek ispočetka, uvijek od nule, s imenovanjem svakog novog ministra?
Sveučilište se ne treba baviti politikom, te je stoga ovo pitanje namijenjeno Vladi. Sveučilište je pozvano izražavati svoje akademske slobode unutar ustavom opisanoga okvira. Svako miješanje Sveučilišta u političke tokove smatrao bih kontraproduktivnim.
Odgovornost akademske zajednice je da ukazuje na promjene koje se moraju provoditi te da unosi u društvo prijedloge za određene promjene koje će promicati dostojanstvo čovjeka, a sve na dobrobit društva u cjelini
Kako komentirate Nacrt Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti?
Uz dužno poštovanje kao izabrani, a ne aktualni rektor prvenstvo odgovora na ovo pitanje ću prepustiti aktualnoj upravi Sveučilišta u Zagrebu. U danima koji slijede očekujem da će Senat Sveučilište u Zagrebu provesti detaljniju raspravu o svim točkama zakona u kojoj ću i ja sudjelovati kao dekan Građevinskog fakulteta. Na sjednici Vijeća tehničkog područja koja je održana 7. ožujka 2022. godine predložio sam da se osnuje Povjerenstvo iz redova članova tehničkog područja, prijedlog je usvojen, a zadatak Povjerenstva je prikupiti sve osvrte na Zakon članova Vijeća tehničkog područja te ih sistematizirati i pripremiti za konstruktivnu raspravu sljedeći tjedan. Nakon usklađenih prijedloga, isti će se uputiti na Senat s ciljem unapređenje Zakona.
Financiranje sveučilišta, visokog obrazovanja i znanosti u Hrvatskoj bolna je tema već godinama. Očekujete li pozitivne pomake u skorijoj budućnosti i što uopće vi kao novi rektor možete učiniti da se, recimo, iz državnog proračuna počne izdvajati više za znanost i visoko obrazovanje?
Državni proračun Republike Hrvatske direktno odobrava Sabor. Zahtjev za povećanjem izdvajanja za znanost i visoko obrazovanje mora biti argumentiran i mjerljiv, a onda mislim da je i ostvariv.
Odlazak mladih iz Hrvatske također je tema koja nagriza naše društvo i povećava crnu demografsku statistiku. Može li i kako Hrvatska zadržati u domovini mlade stručnjake, znanstvenike? Mnogi od onih koji odlaze ističu da nije sve u novcu, već da odlaze zbog negativne i koruptivne klime u nas…
Ako na negativne pojave u društvu odgovaramo negativnim protumjerama osiguravamo kontinuiranu depresiju i neuspjeh. Ustrajno nastojanje, zalaganje i rad uz beskompromisni odmak od svih negativnih pojava ili odgovora na iste, put je koji jamči sretniju budućnost. Odgovornost akademske zajednice je da ukazuje na promjene koje se moraju provoditi te da unosi u društvo prijedloge za određene promjene koje će promicati dostojanstvo čovjeka, a sve na dobrobit društva u cjelini. U mom programu za rektora istaknuto je da su studenti nositelji sutrašnjice Hrvatske, a znanja i vještine koje dobivaju moraju ih učiniti spremnima za tržišta rada i razvoja. Mi se moramo pobrinuti da im osiguramo mogućnost da nakon završenih fakulteta i akademija pronađu posao u Hrvatskoj i na taj način će društvo biti otporno u budućnosti.
ZAŠTO KASNI OBNOVA BANOVINE?
Dekan ste Građevinskog fakulteta, vaši su stručnjaci od prvog dana potresa bili na terenu, organizirali ste brojna savjetovanja… Je li vas država dovoljno slušala? Zašto ta toliko priželjkivana obnova, i Banovine i Zagreba, ide toliko sporo?
Iza Građevinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i ostalih građevinskih fakulteta u Hrvatskoj te ostalih srodnih fakulteta stoji veliki odrađen posao u pravilu volonterski. Stoga želim još jednom zahvaliti svim kolegicama i kolega na nemjerljivom doprinosu kojeg su dali u 2020. i 2021. godini. Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu veliku pomoć pružio je Vladi Republike Hrvatske, u vrijeme intenzivne izgradnje autocesta, u vrijeme obnove države nakon domovinskog rata, a posebice tijekom 2020. i 2021. nakon potresa u Zagrebu i Petrinji. To smo smatrali našom obvezom, jer akademska zajednica ne smije biti neiskorišteni kapital. S našim znanjima postizani su bolji rezultati, a kod realizacije projekata, s našom pomoći može se postići veća učinkovitost. Kako ubrzati obnovu nakon potresa je danas najčešće pitanje koje se postavlja u Hrvatskoj. Meni je iskreno žao da prvi prijedlog Zakona o obnovi koji se priređivao u travnju 2020. godine, koji je predviđao i skraćene postupke javne nabave, nije uz neke manje modifikacije zaživio i bio prihvaćen. Kasnije je dobiven Zakon koji je kretao od činjenice kao da imamo sređenu dokumentaciju o vlasništvu kako to imaju razvijene zemlje. Također, stambeni fond je bio neodržavan i zbog toga je bila želja države stvoriti takvu vrstu obnove kako bi se zgrade javne namjene cjelovito obnovile i bile otporne za budućnost. Kod obnove Banovine, smatram da se je za ruralna područja moralo naći rješenje tipskih zamjenskih kuća još u svibnju 2021., a sve s ciljem da se do godišnjice potresa 28. i 29. prosinca 2021. izgradi određeni broj zamjenskih kuća. No, i tu su vlasnička pitanja dijelom postala jedno od usporavajućih faktora. Kod obnove Zagreba i Banovine, veći dio projektno-tehničke dokumentacije su izradili hrvatski inženjeri, no najviše me brine, koje tvrtke i koji radnici će sudjelovati u realizaciji obnove potresom stradalih građevina. Tu moramo imati mudrosti u vođenju vrlo složenog procesa obnove. Vjerujem da će novi ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine ustrajno i sa žarom raditi na ubrzanju procesa obnove.
UKAZIVATI NA KAPITAL KOJI POSJEDUJE SVEUČILIŠTE
Zna li hrvatska javnost dovoljno o uspjesima naših studenata, vrhunskih profesora, hvaljenim međunarodnim projektima u kojima sudjeluju naše sastavnice?
Mislim da hrvatske javnost ne zna dovoljno o akademskim uspjesima, ali to nikako nije usmjereno na medije koji prate našu aktivnost, nego je prostor za poboljšanje našega rada. Dana 8. veljače 2022. promovirana je knjiga INOVACIJE Sveučilišta u Zagrebu, koja je pripremljena od strane Povjerenstva za inovacije i transfer tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Knjiga objedinjuje prikaze inovativnih rješenja, projekata i patenata sastavnica, tj. istraživačkih timova Sveučilišta u Zagrebu, koji su predstavljeni i nagrađeni na sajmovima inovacija, a većina njih je izrađena u suradnji s gospodarstvom. Objavljenom knjigom predstavljen je inovacijski potencijal sastavnica Sveučilišta u Zagrebu i omogućuje upoznavanje znanstvene i stručne javnost te gospodarskih subjekta s istraživačkim i stručnim radom Sveučilišta u Zagrebu. No, da li je ovakvo djelo pobudilo javnost, da li je sveučilište uložilo dovoljno napora da se predstavi ovo djelo i na taj način skrene pozornost na inovacijski potencijal Sveučilišta? Smatram da se na ovom području treba još raditi i ukazivati na kapital koji posjeduje Sveučilište. Sveučilište u Zagrebu mora zauzeti položaj aktivnog sukreatora sutrašnjice Republike Hrvatske, jer jedino na taj način može pomagati u svim aspektima društvenog razvoja i društvene održivosti.
Na tome tragu, kakvo je vaše mišljenje pa i očekivanje od sveučilišnih novina Universitas i Universitas portala?
Sveučilišne novine Universitas svakako su jedna od poluga za predstavljanje Sveučilišta i njegovih sastavnica. U proteklom razdoblju imam samo pozitivna iskustva u radu s novinama Universitas i s Universitas portalom, koji je digitalna nadogradnja i gdje se na još brži način prenose informacije o vrijednim uspjesima kolegica i kolega sa Sveučilišta. Treba koristiti sve resurse s kojim raspolaže Sveučilište i njegove sastavnice kako bi se predstavile aktivnosti sveučilišta na nastavnom, znanstvenom i stručnom polju, a posebice u pogledu međunarodne suradnje.
U HRVATSKOM PROIZVODU UTKANA JE STOPOSTOTNA SATNICA HRVATSKOG RADNIKA
Imate li osjećaj da se hrvatska pamet više cijeni u inozemstvu nego ovdje, kod kuće?
Nekada je kod kuće prepoznatljivost rezultata istraživanja te novog proizvoda i nove tehnologije puno sporija u odnosu na inozemstvo. Često je i primjena novog proizvoda na projektima u Hrvatskoj kompliciranija nego u inozemstvu. Također se događa i da znanstveni projekti koji se kandidiraju na raspisane natječaje, bolje prođu na međunarodnim natječajima nego na domaćim. U Hrvatskoj moramo shvatiti da je hrvatski proizvod koji je razvijen u suradnji akademske zajednice i gospodarstva onaj na kome se treba bazirati razvoj i velike investicije. U hrvatskom proizvodu utkana je stopostotna satnica hrvatskog radnika. Vjerujem da ovdje ima prostora za unapređenje te da će se shvatiti da se visokovrijedni proizvodi i tehnologije mogu razviti i u Hrvatskoj. U nekim područjima je to uspjelo, u nekima treba još dodatno raditi da se navedeno ostvari. Sve izrečeno povezujem i sa svojim inovativnim proizvodima koji su više puta prvo bili prepoznati i nagrađeni u inozemstvu, a tek onda u Hrvatskoj.
