Sveti Jeronim, najveći naučitelj Svetog pisma

Njegovo djelo duboko je i trajno obilježilo europsku kulturu i civilizaciju, a njegov prijevod Biblije na latinski jezik leži u samom njezinu temelju. Taj jezik, jezik je zapadne Crkve, njezine liturgije i njezine teologije

Piše prof. Marko Trogrlić

„Jerolime, veliki i čudnovati naučitelju Svete Crikve, diko i kruno naše Dalmacije, i sve Harvatske zemlje.“ Tako glasi molitva u kojoj se biranim riječima časti sv. Jeronima, duhovnog autoriteta životom i djelom, primjerom i riječju, napose napisanom, gorljivog polemičara, ali i poniznog askete, neumrlog radnika i isposničkog molitelja. Kršćansku misao je snažno prožeo, poput mosta koji je svojom naobrazbom, a još više porukom svega svoga života, povezao klasičnu antičku misao i kršćansku poruku koja ju je oplodila i omogućila joj snažan proboj iz starog svjeta i njegovih ruševina u novu civilizaciju koja se nad njima polagano rađala i rasla. Za zapadnu Crkvu je sv. Jeronim najvećim naučiteljem svetoga Pisma. Njegovo djelo duboko je i trajno obilježilo europsku kulturu i civilizaciju, a njegov prijevod Biblije na latinski jezik leži u samom njezinu temelju. Taj jezik, jezik je zapadne Crkve, njezine liturgije i njezine teologije.

I naš hrvatski narod s njime je narazdruživo povezan: Sv. Jeronim je dio našeg kulturnog, vjerskog, ukratko, našeg civilacijskog habitusa. Jeronim je naš, kod nas je on doma, tu je on kod svoje kuće. Hrvat, gdje god to bilo, uočava njegov lik, prepoznaje ga kao svoga, ponosi se njime, ističe ga… Povrh svega, taj lik i njegovo ime krasi naše Crkve i kapele, spomenike, ulice i trgove. Iako Jeronim nije naš narodni izdanak, baš zato što je rođen i potječe s naših strana oduvijek je nekako prirodno doživljavan i ponosno istican našim: našim po zavičaju, našim po vjeri, našim po trudu i našim po karakteru, snažnom i jakom, našim po svojemu mjestu u našoj pisanoj riječi, latinskoj i glagoljskoj, našim po imenu koje su nosile i naše drevne ustanove u Vječnom gradu Rimu…

Sv. Jeronim je i na našem Sveučilištu u Splitu kod svoje kuće. Tu je on doma po našem temeljnom usmjerenju i određenju da na našim humanističkim fakultetima – Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i Filozofskom fakultetu u Splitu – istražujemo i poučavamo našu baštinu i kulturu, razvijamo ljubav prema napisanoj i izrečenoj riječi – kako prema onoj objavljenoj i nadahnutoj Riječi, tako i prema onoj našoj ljudskoj riječi koja izriče znanje i prenosi ga mladim naraštajima. Drukčije ne može ni biti na Sveučilištu koje je stasalo i raste u gradu velikih i učenih (da samo neke od njih ovdje istaknemo!) Tome Arhiđakona i Marka Marulića, Ivana Meštrovića i don Frane Bulića, i tolikih brojnih drugih…

Sveučilište u Splitu stasalo je na njihovim plećima, izrasta na bogatom duhovnom humusu i s ponosom ga želi prezentirati našem suvremenom svijetu. Ta je naša baština sva prožeta Biblijom – Božjom riječju u Jeronimovu latinskom prijevodu kojim je on taj jezik „krstio“, a duhovnoj misli na Zapadu, napose onoj teološkoj, udario temelj da i misli i piše i govori latinskim jezikom.

Pred nama i večeras izranja taj gigant misli, riječi i duha, lik učena čovjeka, vrsna filologa i književnika, no ne manje od toga i sveca, svega obuzeta svetopisamskim tekstom i njegovom spasonosnom porukom.

Jeronim nam je uzor, Jeronim nam je ponos – uvijek, pa i onda kad možda sami, u svojoj ljudskoj slabosti, nismo na visini svega onoga što je sv. Jeronim bio, a što bismo i mi, svatko na svoj način, trebali biti… Jer i tada, zajedno s njime, možemo jednostavno, iskreno i otvoreno reći: „Parce mihi Domini, quia Dalmata sum – Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac“.