Sve je veći broj onih kojima treba stručna pomoć

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučlilišta u Zagrebu od jeseni ima novog dekana. Izvanredni profesor dr. sc. Ante Bilić Prcić na tome je mjestu naslijedio izv. prof. dr. sc Snježanu Sekušak-Galešev. Kako nam sam otkriva, za  čelno mjesto fakulteta bio je predložen od strane svih sedam Odsjeka, te jednostavno „nisam imao izbora nego prihvatiti kandidaturu“.

Znanstvena karijera Bilić Prcića  i interes za ovo znanstveno područje određena je njegovim prvim zaposlenjem u području edukacijske rehabilitacije. Naime, nakon završenog fakulteta, njegovo prvo radno mjesto je bilo u Centru za odgoj i obrazovanje slijepih i slabovidnih Vinko Bek:

– Istraživanje fenomena sljepoće, utjecaja na razvoj, život, školovanje, profesionalnu rehabilitaciju predstavljalo je izazov. Iako se problematikom slijepih i slabovidnih u svijetu bavi veliki broj stručnjaka, u našoj zemlji smo bili uskraćeni spoznajama što se događa u procesima rehabilitacije slijepih i slabovidnih. S obzirom da je utjecaj socioekonomske sredine odrastanja, školovanja  i življenja različit u različitim zemljama, znanstvene spoznaje iz područja rehabilitacije slijepih i slabovidnih, do kojih su došli istraživači iz svijeta ne mogu se primijeniti „zdravo za gotovo“. Isto tako, početak devedesetih godina prošlog stoljeća donio  je naglu informatizaciju u svim sferama života, koje nisu bili lišeni niti osobe oštećena vida. Upravo je drugi dio mog znanstvenog interesa usko vezan uz primjenu novih tehnologija u obrazovanju i rehabilitaciji osoba oštećena vida.

Na Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet naš dugovornik dolazi 1999. godine, na radno mjesto asistenta na Odsjeku za oštećenja vida. Magisterij i doktorat je obranio baš na ERF-u, da bi 2009. godine bio izabran za docenta  na istom Odsjeku.

Prije imenovanja za novog dekana, obavljao je više dužnosti na fakultetu, od pročelnika Odsjeka, voditelja vijeća studija, pomoćnika dekana za financije i prodekana za studije i studente.

Što biste izdvojili kao najvažnije smjernice vašeg dekanskog programa? Koji su vam ciljevi, a koje želje?

Svaki dekanski program predstavlja „Knjigu želja“ i vjerojatno svaki dekan u svom programu obilno popuni tu knjigu želja. Međutim, dugačak je i neizvjestan put do ostvarenja tih želja. Konačna realizacija često puta ne ovisi o samom dekanu i njegovom planu već je pod utjecajem različitih čimbenika o kojima drugi odlučuju, a na koje nema baš prevelikog utjecaja. U svom programu sam kao osnovne ciljeve, a to su ujedno i moje želje, naveo poboljšanje materijalno tehničkih uvjeta, odnosno proširenje prostornih kapaciteta fakulteta, povećanje znanstvene vidljivosti u europskim i svjetskim okvirima, te povećanje kapaciteta našeg nastavno-kliničkog centra.

VOLOTIRANJE PROFESORA

Kako ste zadovoljni trenutnim stanjem na ERF-u? Studentima, profesorima, opremljenošću fakulteta?

Posljednjih desetak godina ERF je prerastao iz malog u srednje veliki fakultet što možemo usporedit s brojem studenata koji studiraju kod nas i na drugim fakultetima. I kad napravimo takve usporedbe broj studenata i zaposlenika, odnosno kad izračunamo omjer broja studenata na jednog nastavnika ili općenito zaposlenika, on je vrlo nepovoljan u odnosu na fakultete na kojima se školuje sličan broj studenata. Uvođenjem bolonjskog modela studiranja  godine studiji su se praktički produljili za godinu dana. Znači već u samom startu smo krenuli s 20 %-tnim nedostatkom znanstveno-nastavnog kadra. Uzevši u obzir činjenicu da nam je već tad nedostajalo 30 posto nastavnika i suradnika,, ovo produljenje studija nas je praktički unazadilo u znanstveno-istraživačkim postignućima, jer smo morali povećavati satnicu nastavnicima kako bi u potpunosti izveli studijske programe. Na kraju ispada da jedan veliki broj nastavnika doslovno volontira, odnosno izvodi nastavu preko svoje norme, a nemamo financijska sredstva da bi mogli uredno platiti taj njihov prekovremeni rad. Važno je naglasiti da zbog svoje interdisciplinarnosti ERF angažira priličan broj vanjskih suradnika u znanstveno nastavnim zvanjima koje onda mora honorirati iz vlastitih prihoda. Nekako, kako vrijeme odmiče dalje, a s obzirom da sam prethodne četiri godine bio u upravi Fakulteta i da mi je situacija jasna, strepim da bi netko od naših prekapacitiranih nastavnika mogao zatražiti da ga se pošteno nagradi za izvršeni rad ili zatražiti da ga se optereti prema zakonu ili temeljnom kolektivnom ugovoru.

Dolaze nam mladi ljudi  puni samopouzdanja, za koje  prelazak iz srednjoškolskog u visoko obrazovanje ne predstavlja za njih nikakav stres. To su djeca koja su stekla radne navike i koja su naučila raditi

Što se tiče studenata, situacija je briljantna. Na naša tri studijska programa upisujemo vrhunske srednjoškolce, pa nam je na kraju izlaznost diplomiranih studenata preko 95 posto. Na godišnjoj razini diplomira oko 150 studenata. Isto tako upisujemo oko 150 studenata, a da imamo veće prostorne i nastavne kapacitete, koliki je interes za naše studije, mogli bih upisati u četiri puta više.

Fakultet je opremljen zadovoljavajuće za trenutne uvjete izvođenja nastave, no u planu nam je opremanje kabineta dodatnom opremom. Početci ovog opremanju su se počeli i ostvarivati kroz jedan projekt kojeg je nositelj CARNet. Isto tako u posljednjih nekoliko godina fakultet iz vlastitih prihoda investira u opremu .

Je li se i u kojem smislim zadnjih godina promijenio profil mladih ljudi koji dolaze upisati neki od smjerova na vašem fakultetu?

U prijašnjem odgovoru sam pokušao prikazati o kakvim se studentskim kapacitetima radi. Ovaj trend nije prisutan zadnjih 10 godina nego slobodno možemo reći da u zadnjih tridesetak godina upisujemo skoro sličan profil mladih završenih srednjoškolaca. Mi ne možemo objektivno procijeniti  neke trendove koji se javljaju u visokom obrazovanju glede profila mladih ljudi, jer praktički upisujemo samo nabolje. To su mahom djeca koji postižu najbolje rezultate na državnoj maturi i u cjelokupnom srednjoškolskom obrazovanju. Dolaze na fakultet puni samopouzdanja, te taj prelazak iz srednjoškolskog u visoko obrazovanje ne predstavlja za njih nikakav stres. To su djeca koja su stekla radne navike i koja su naučila raditi, a veliki postotak uspješno završenih govori o tome. S takvim studentima je onda lakše i raditi i nastavnici s lakoćom uspostavljaju pozitivne relacije s njima.

Budući da živimo u vrlo stresnim vremenima, zadnje dvije godine poglavito, je li u našem društvu porasla potreba za stručnjacima s ERF-?

Uvijek je postojala velika potreba za našim stručnjacima, odnosno, mi nikad nismo mogli isproducirati veći broj stručnjaka iz naša tri područja. Zapravo, mogli smo, ali to bi onda neminovno dovelo do pada kvalitete stručnjaka. Mi periodično, nastojimo kroz naše izvanredne studije, barem malo nadoknaditi ovaj nedostatak. Kvaliteta nastave i studija je za nas neupitna. Teško mi je procijeniti koje će biti posljedice života s pandemijom kroz ove dvije zadnje godine. Vrijeme će pokazati svoje.

LOCKDOWN I POVEĆENA RAZINA STRESA

Zadnjih godina stručnjaci primjećuju porast broja djece i mladih s raznih oblicima teškoća u razvoju. Je li zaista došlo do porasta tog broja ili je jednostavno struka uspješnija u detektiranju tih teškoća u ranoj fazi odrastanja?

Zadnji godina je medicina strašno napredovala, a kao posljedica tog napretka pojavio se i veći broj djece s različitim razvojnim teškoćama. Htjeli mi to ili ne, ritam života, životne prilike, različiti štetni događaji, od potresa do pandemija, isto tako su  uzrok povećanog nroja stanovnika koji trebaju našu pomoć. Edukacijsko-rehabilitacijska struka je također napredovala, te prati  i vrlo brzo primjenjuje nove spoznaje u ovom području.

Koje su nove kompetencije koje ERF nudi svojim studentima, a kako bi se mogli samostalno nositi sa novih izazovima koji ih čekaju npr. u školama ili drugim ustanovama gdje će pronaći posao?

Naši studijski programi su koncipirani tako da naši studenti tijekom studija veliki dio svladavanja ishoda učenja ostvaruju putem neposrednog rada s korisnicima. Isto tako, praksa je sastavni dio naših studijskih programa. Zbog toga, naši stručnjaci, nakon završetka studija nemaju problema kad se zapošljavaju i to im ne predstavlja problem. Za vrijeme studija steknu dovoljno kompetencija da se jednostavno brzo snađu u novoj situaciji u  koji prelaze iz sustava obrazovanja u sustav tržišta rada.

Koliko pažnje i nastave posvećujete ovisnosti o digitalnim sadržajima, cyberbullyingu, novi medijima općenito?

Kako se na našem studijskom programu socijalne pedagogije već desetljećima bavimo problematikom ovisnosti, naši stručnjaci konstantno prate i razvijaju programe pomoći osobama koje se bore s ovisnošću. Ovo današnje vrijem informatičke revolucije pridonijelo razvoju drugih oblika ovisnosti u  odnosu na već prisutne (alkoholizam, pušenje, narkomanija, kockanje). Naši stručnjaci su vrlo brzo detektirali problem i kroz programe cjeloživotnog učenja su ponudili različite oblike edukacija za stručnjake koji se bave ovom problematikom. Isto tako, paralelno, za vanjske korisnike kojima je potrebna pomoć, organiziramo i različite oblike savjetovanja i terapija koje provodimo  u našem  Nastavno kliničkom centru.  

Kako se ERF bio snašao u doba online nastave, odnosno nastave na daljinu u vrijeme korona lockdowna?

Organizacija nastave i općenito, cjelokupni radni procesi u ove posljednje dvije godine su bili vrlo zahtjevni. Vrlo brzo smo se snašli i prilagodili na nove uvjete. Osim u periodu od dva „tvrda lockdowna“  ( ožujak – lipanj 2020., i studeni 2020. – ožujak 2021.) mi smo praktički svu nastavu izvodili uživo. Malo smo je modificirali, ali najveći dio nastave je izveden u našim predavaonicama. Moram naglasiti, da smo u suradnji sa Školom narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta, vrlo brzo procijepili veliki broj studenata, koji su onda i svoju praksu mogli odraditi prema planu. Imali smo sreću da naše zgrade nisu stradale u potresima iz 2020. te smo imali na raspolaganju kompletnu infrastrukturu.

Ispada da jedan veliki broj nastavnika doslovno volontira, odnosno izvodi nastavu preko svoje norme, a nemamo financijska sredstva da bi mogli uredno platiti taj njihov prekovremeni rad

U kojim projektima, domaćim i međunarodnim, djelatnici i studenti ERF-a sudjeluju?

Veliki je broj projekata u kojima sudjeluju nastavnici i studenti ERF-a. Kad bih ih sada nabrajao to bi uzelo puno prostora, ali ću svakako naglasiti da trenutno imamo dva velika projekta Hrvatske zaklade za znanost, dva velika međunarodna projekta, više projekata s Gradom Zagrebom i udrugama na području cijele Republike Hrvatske, te nekoliko studentskih projekata. 

VIŠE IZDVAJANJA ZA ZNANOST I OBRAZOVANJE

Koliko su međunarodni projekti važni za razmjenu iskustava, stjecanje novih znanja, pa i opremanje labosa, fakulteta u cjelini, budući da znamo kako je državna kasa za znanost i visoko obrazovanje sve tanja?

Koliko su značajni domaći projekti toliko su značajni i međunarodni. Suradnjom na međunarodnoj razini se otvara mogućnost  bržeg investiranja u znanstveno-istraživačku opremu, ali ne možemo reći da, bez obzira na tešku financijsku situaciju, Republika Hrvatska ne investira u opremanje fakulteta i laboratorija. Moramo biti iskreni i svjesni da  je mali postotak onoga što opremimo financirano sredstvima izvana u odnosu na ono koliko investira Republika Hrvatska. Po meni je možda malo prenaglašeno isticanje ulaganja u područje znanosti koje dolazi izvan državnih sredstava.

Mi svojim aktivnostima moramo potaknuti državu da počne izdvajati više sredstava za znanosti i obrazovanje, a ne tražiti alternativne izvore financiranje, jer samo tako možemo dobiti dugoročno kvalitetan sustav.

Vaša promišljanja o nacrtu Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti kojeg je Senat Sveučilišta u Zagrebu nedavno odbio?

U akademskoj zajednici je uvijek bilo prijepora oko zakonskih akata koji su se usvajali u području znanosti i visokog obrazovanja, tako da sam očekivao i reakciju na prijedloge novog Zakona o znanosti i visokom obrazovanju. Po meni je to normalno i logično i nitko se ne bi trebao vrijeđati. Sve se može riješiti dogovorom, odnosno da se prihvate primjedbe i sugestije i onih koji su pisali prijedlog Zakona i akademske zajednice koja treba dobronamjerno upozoriti na neke prijeporne činjenice. Samo dogovorom možemo napraviti nešto kvalitetno. Uvijek će biti nezadovoljnih, ali kod ovakvih, krucijalnih stvari jednim pametnim pristupom moguće je broj nezadovoljnih smanjiti na najmanju moguću mjeru.

---

NEDOSTATAK STRUČNJAKA SVIH PROFILA

Brojne škole nemaju kompletirane stručne službe. Kako to komentirate?

Ne bih ja samo govorio o školama. Nekako naš Fakultet i studij svi vežu za školsku dob, ali u posljednjim desetljećima sve je veći broj osoba starije  i srednje dobi koji treba pomoć naših stručnjaka. Jedan dio naših stručnjaka koji su primarno upisali fakultet s mišlju da će se baviti predškolskom i školskom populacijom prelio se na srednju i stariju životnu dob. Jedan dio je otišao bolju budućnost potražiti u Sjevernoj Americi i Europi. Kad Vam se dogodi da vam 10 studenata po generaciji napusti domovinu onda je to 20 posto završenih stručnjaka. Pa neka ih 30 posto izabere kao svoj životni poziv i interes za stariju populaciju, dolazimo zbilja do zabrinjavajućih podataka jer se, jednostavno, stručne službe po školama nemaju čime popuniti.

Imate li neki povratni podatak, neko istraživanje, anketu možda – kojeg profila najviše nedostaje u našem sustavu odgoja i obrazovanja – psihologa, logopeda, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga?

Nažalost, nemam takvih podataka, ali mislim da je mjerodavan onaj Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o broju nezaposlenih stručnjaka iz našeg portfelja zanimanja. Trenutno je vrlo mali broj nezaposlenih stručnjaka koji završe naš fakultet, te projekcijom u sljedećih pet godina se da naslutiti da će ih nedostajati. Možda će relevantne podatke moći dati Agencija za obrazovanje s kojom odlično surađujemo i nastojimo umanjiti problematiku s nedostatkom stručnih suradnika našeg profila.  Isto tako, treba napomenuti da se naši završeni stručnjaci (logopedi, edukacijski-rehabilitatori i socijalni pedagozi) zapošljavaju i u sustavima zdravstva, socijalne skrbi i pravosuđa.

---

NOVI REKTOR NIJE SUPERMAN, ALI JE ISKUSNI STRUČNJAK

Što očekujete od jeseni, nove sveučilišne uprave i novoizabranog rektora Stjepana Lakušića?

Kad me već pitate o jeseni, očekujem da će biti lijepa, bez puno kiše i vrlo ugodna. Šalu na stranu, ali vezano uz novu upravu Sveučilišta naglašavam da prof. Lakušić nije stigao iz svemira kao Superman i da se ne radi o nepoznatom čovjeku. Prof. Lakušić je dekan jednog velikog Fakulteta, angažiran u radu većeg broja sveučilišnih tijela, vrhunski znanstvenik, stručnjak i nastavnik. Dakle, ima iskustvo u rukovođenju velikog sustava. Njegov rad će svakako ovisiti o izboru prorektora koji će mu pomagati u rukovođenju Sveučilištem. Želim mu sve nabolje i vjerujem da će raditi nabolje za dobrobit Sveučilišta i Republike Hrvatske.