Cleveland Clinic

Klara Pintarić: Boravak u Sjedinjenim Američkim Državama za mene je bio spoj profesionalnog razvoja, novih iskustava i upoznavanja kulture koja se u mnogočemu razlikuje od one na koju sam naviknula.

Posebno vrijedno iskustvo bilo je vrijeme provedeno na Cleveland Clinic, ustanovi koja svojim načinom rada, organizacijom i suvremenom opremom ostavlja snažan utisak. Tijekom prakse imala sam priliku pratiti različite slučajeve, od rijetkih i kompleksnih patologija do onih s kojima se liječnici susreću svakodnevno. Takvo iskustvo omogućilo mi je bolje razumijevanje rada otorinolaringologa i bolji uvid u način funkcioniranja američkog zdravstvenog sustava. U odnosu na hrvatski sustav posebno se ističu visoka razina subspecijalizacije, jasna podjela poslova i hijerarhijska struktura te izrazita organiziranost. Liječnicima je ostavljeno dovoljno vremena da se posvete svakom pacijentu pojedinačno, a impresionirala me njihova strpljivost sa studentima i želja da nam prenesu što više znanja, kao i da nas zainteresiraju za područje kojim se bave.

Boravak u Americi nije se, međutim, svodio samo na bolnicu. Slobodno vrijeme koristila sam za putovanja, istraživanje drugih gradova i upoznavanje svakodnevnog života. Posebno su me iznenadile velike udaljenosti i gotovo potpuna ovisnost o automobilima, ali i drugačije prehrambene navike. Porcije u restoranima često su znatno veće nego kod nas, ponuda hrane vrlo je raznolika, a veliki dućani nude gotovo sve na jednom mjestu. Jedan od najvrjednijih dijelova ovog puta bili su ljudi koje sam imala priliku upoznati. Susret s različitim osobama, njihovim iskustvima i načinom rada dao mi je novu perspektivu i dodatnu motivaciju za osobni i profesionalni razvoj. Njihova predanost, znanje i entuzijazam potaknuli su me da i sama budem otvorenija prema novim izazovima i težim tome da budem bolja u onome što radim.

Ovih mjesec dana pružilo mi je mnogo više od stručnog usavršavanja. Omogućilo mi je upoznati drugačiji sustav, ljude, kulturu i način života te steći nova znanja, poznanstva i uspomene koje ću dugo pamtiti.

Dominik Lukičić: Svoje iskustvo u Americi teško mogu opisati u malom broju riječi. Glavne bi bile apsolutna medicinska profesionalnost i širenje vidika u dvojakom smislu. Dok je stručni kontekst neupitan, bitan bih naglasak stavio na raznolikost ljudi koje sam upoznao i u čijem sam društvu imao zadovoljstvo provoditi vrijeme.  Cijeli sam rujan proveo na Cleveland Clinici u Clevelandu, saveznoj državi Ohio, konkretnije, na kardiološkom odjelu. Pratio sam pacijente od početne anamneze i statusa, pa sve do operacijske sale, bilo kardiokirurške ili koronarografske.

Ovo je iskustvo iznimno proširilo moj medicinski zor i ne nužno samo u stučnom smislu, nego i u administrativnom, financijskom te organizacijskom. Američki zdravstveni sustav, iz perspektive ove klinike, opisao bih bezkompromisnim. Najbolja i najnovija tehnologija, praćena inovativnom i dobro utemeljenom tehnikom u rukama iznimnih stučnjaka čini uspjeh neprikosnovenim pa gotovo i zagarantiranim.

Uz sve to, impresionirala me veličina sala te broj ljudi koji sudjeluje u nekoj konkretnoj operaciji, pa čak i kolege znanstveni suradnici, prije- i poslijediplomski studenti te kolege starije službe jer je glavna motivacija svih pristunih upijanje novih znanja i polako ali sigurno stupanje u budućnost struke. Svatko ima svoj komad odgovornosti kojem se posvećuje, ali je izvor ukupnog uspjeha i napretka moćan timski rad.

Takoðer, fascinirala me ogromna rezerva strpljenja i poštovanja kako za pacijente, tako i za studente, a nadasve i za druge kolege, s obzirom da stručni kadar čine stručnjaci koji prednjače u svojim područjima s klinika iz cijelog svijeta. Naravno, cijela je ova “profesionalna avantura” bila praćena aktivnim životom u vidu “istraživanja” Clevelanda, američke kulture i načina života, ali i udaljenijim putovanjima npr. Boston, New York i Niagarini slapovi (viđenih čak iz dvije države)…

Vjerujem da svako iskustvo kroji čovjeka kao osobu i usudio bih se reći da je baš ovo iskustvo promijenilo moju perspektivu dodavši joj još jednu dimenziju više. Iznimno sam zahvalan na organizaciji, svim novim ljudima, iskustvima, stručnom usavršavanju te toplim sjećanjima koja ću zasigurno dugo pamtiti.

Lara Maria Stričak: Mjesec dana na Cleveland Clinic pružio mi je priliku upoznati američku medicinu iz perspektive koju do tada nisam imala. U Cleveland sam stigla kroz program MedX Accelerator udruge MedX, a moj je observership iz intervencijske kardiologije bio pod mentorstvom dr. Samira Kapadie. Već prvih dana najviše me iznenadila veličina cijelog sustava – ne samo same bolnice, nego i broj ljudi uključenih u dijagnostiku, liječenje, istraživanje i edukaciju.

Najveći dio vremena provodila sam na jutarnjim vizitama i u kateterizacijskim salama, gdje sam pratila različite intervencijske zahvate. Posebno mi je ostalo u sjećanju koliko je svaki član tima usko specijaliziran za svoje područje, a istodobno se važne odluke donose zajednički. Bilo mi je zanimljivo promatrati i koliko su nove tehnologije i klinička istraživanja prisutni u svakodnevnom radu, a ne odvojeni od njega.

Ipak, ono što ću iz Clevelanda najviše pamtiti nisu samo zahvati i tehnologija. Tijekom mjesec dana upoznala sam liječnike i studente iz različitih dijelova svijeta, razgovarala s njima o njihovim karijerama i vidjela koliko različitih puteva u medicini postoji. Takvi su mi razgovori bili jednako vrijedni kao vrijeme provedeno u bolnici.

Slobodne dane iskoristila sam za upoznavanje Clevelanda i putovanja, a posebno mi je ostao u sjećanju vikend u Bostonu, gdje smo se okupili s drugim hrvatskim studentima koji su u isto vrijeme boravili na različitim američkim institucijama. Nakon mjesec dana vratila sam se s puno konkretnijih ideja o tome što želim od vlastite karijere, ali i s većom željom da i dalje tražim prilike koje me mogu odvesti izvan poznatog okruženja.

The University of Kansas Medical Center

Fani Čeović: Da je samo nebo granica, uvjerila sam se ovog ljeta na kliničkoj patologiji KUMC-a u Kansasu, kamo sam otišla preko Damjanov Summer Research Programa.

Imala sam četiri rotacije. Na hematopatologiji smo obrađivali slučajeve leukemija, limfoma i mijeloma, od vrlo rijetkih i prognostički iznimno nepovoljnih do češćih slučajeva. Kirurška patologija bila mi je najuzbudljivija: stalno su stizali novi uzorci, neki i hitni, s operacija u tijeku, pa smo morali brzo procijeniti je li uzorak maligan i jesu li rubovi „čisti”. Sljedeći smo tjedan te uzorke, nakon pripreme preparata, pratili na mikroskopu. Na citopatologiji smo imali puno edukativnog sadržaja i video tutorijala, a odlazili smo i na bronhoskopije i aspiracije štitnjače pa smo uzorke odmah gledali pod mikroskopom. Dan bi uvijek započeo predavanjem ili zajedničkim gledanjem preparata na multiheaded mikroskopu sa specijalizantima i ostalim studentima.

Jedno od najvrjednijih iskustava mi je bilo sudjelovanje u radu studentske klinike JayDoc. Riječ je o klinici koju vode studenti različitih zdravstvenih usmjerenja, a skrbi za osobe bez zdravstvenog osiguranja. Ondje sam imala priliku sudjelovati u zbrinjavanju vrlo različitih pacijenata: od trudnica i osoba s komplikacijama šećerne bolesti do preventivnih pregleda školaraca i praćenja terapije kod osoba s rodnom disforijom.

Najviše me iznenadilo koliko su liječnici ljubazni i koliko vremena imaju za svakog pacijenta i njegovu obitelj. Kulturni šok bili su mi prehrambene navike i raširenost pretilosti, ali i svakodnevna otvorenost ljudi koji bez ustručavanja započnu razgovor sa strancem.

Nakon razmjene slijedila su dva nezaboravna tjedna u New Yorku i tri dana u Bostonu, gdje sam upoznala druge hrvatske studente na razmjenama, hrvatske liječnike i znanstvenike.

Vratila sam se inspirirana, motivirana, i pomalo preplavljena svime što svijet nudi. Najvažnija lekcija koju nosim iz Amerike je da su mogućnosti često mnogo veće nego što mislimo – ponekad je potrebno samo odvažiti se i iskoristiti priliku!

Barbara Karačić: Zahvaljujući profesoru Damjanovu ovu sam ljeto prvi puta posjetila Ameriku, u kojoj sam provela nešto više od 6 tjedana. Prva četiri tjedna bila sam u Kansas Cityju, gdje sam odrađivala praksu na Zavodu za patologiju u bolnici Kansas University Medical Center (KUMC) u sklopu Damjanov Summer Research Programa. Nakon toga sam dva tjedna turistički provela u New Yorku, a posljednjih nekoliko dana u Bostonu.
Kansas City zauvijek će za mene biti poseban jer je to prvi grad u SAD-u koji sam ikada posjetila. Moj boravak tamo preko tjedna je bio ispunjen praksom na Zavodu za patologiju KUMC-a, a vikendima razgledavanjem grada i svega što nudi.

Prilikom boravka na Zavodu za patologiju imala sam priliku vidjeti kako izgleda rad u potpuno drugačijem zdravstvenom sustavu. Oduševila me moderna oprema u bolnici i način na koji se tehnologija svakodnevno koristi u radu liječnika, rekla bih u znatno većoj mjeri nego kod nas. Još više me iznenadila atmosfera na zavodu. Iako se puno radi, svi su sretni i zahvalni što imaju priliku biti tamo, a uz to su izrazito ljubazni, spremni pomoći i odgovoriti na svako pitanje.

Što se samoga grada tiče, od svega što smo vidjeli i isprobali izdvojila bih njihov poznati barbecue, jazz bar, rodeo i posjet Muzeju Prvog svjetskog rata, koji je najveći muzej na svijetu posvećen toj tematici. Zanimljivo mi je bilo i koliko se Kansas City prostorno razlikuje od Zagreba. Grad je ogroman i sve je prilično udaljeno, pa se svi voze automobilima i na ulicama gotovo da nema pješaka.

Zatim je uslijedio New York, koji je iskustvo za sebe. Svakako se slažem s rečenicom da je to grad koji nikada ne spava. Bilo mi je zanimljivo vidjeti toliko ljudi različitih kultura, vjeroispovijesti i nacionalnosti na istom mjestu. Svi žive u suživotu i svatko ide svojim poslom, ne obazirući se previše na druge. Naravno, posjetila sam najpoznatije znamenitosti grada poput Kipa slobode, Central parka i Empire State Buildinga, ali kada bih morala izdvojiti jednu stvar koja mi se najviše svidjela u gradu možda bih rekla High Line. To je nešto više od 2 kilometra dugačak park na Manhattanu izgrađen u obliku linije na jednoj od nekadašnjih gradskih pruga vlaka, a s njega se pružaju prekrasni pogledi na visoke nebodere i moderne zgrade ove prestižne četvrti.

Na samom kraju putovanja uslijedio je Boston u kojem sam provela samo nekoliko dana, ali ostao mi je u lijepom sjećanju jer smo se ovdje našli s kolegama s medicine koji su u isto vrijeme bili u različitim poznatim klinikama SAD-u. Nas desetak zajedno je posjetilo Harvard što je za mene bilo nevjerojatno iskustvo. Također smo probali poznati bostonski lobster roll (na hrvatskom bi to bio sendvič s jastogom).

Na kraju svega mogu reći da se vraćam s neprocjenjivim iskustvom i potpuno novom perspektivom – o medicini, ali i o životu u Americi općenito.

Bolnica Bispebjerg u Kopenhagenu

Ana Deškin

Prošle godine bila sam jedna od dobitnica razmjene profesora Ivana Damjanova u Kansas Cityju, nakon koje sam ostala u kontaktu s profesorom. Zahvaljujući njemu, ove me godine povezao s danskim znanstvenikom Nicolaiem Weverom Albrechtsenom, čiji sam tim imala priliku upoznati tijekom kolovoza, kroz “internship” u Centru za translacijska istraživanja bolnice Bispebjerg u Kopenhagenu. Sudjelovala sam u projektu koji istražuje povezanost debljine i demencije u mišjim modelima i ljudima.

Tijekom “internshipa” stekla sam manualno iskustvo u imunohistokemiji i pripremi mikroskopskih preparata, samostalnost u vođenju evidencije znanstvenih pokusa i utrošenih materijala, te sam istovremeno usavršavala vještine pisanja znanstvenih tekstova. Ipak, najvrjedniji dio iskustva bilo je upoznavanje članova tima profesora Wevera Albrechtsena. Riječ je o skupini ljudi različitih struka, liječnika, veterinara, biostatističara i studenata, koji su organizirani u manje timove i redovito se sastaju kako bi skupa raspravljali o rezultatima, problemima i novim idejama s kojima se susreću i kao pojedinci i kao radna skupina.

Posebno me dojmio njihov naglasak na suradnji i zajedništvu, što se nije zadržavalo samo unutar laboratorija. Imala sam priliku sudjelovati i u zajedničkim aktivnostima, poput dana znanosti i godišnjeg štafetnog natjecanja između bolnica. Iznenadila me pristupačnost i jednostavnost ljudi koji rade u jednom od vodećih europskih timova u svojem području. Od prvog sam se dana osjećala prihvaćeno i kao ravnopravni član tima.

Multikulturalnost je tome dodatno pridonijela. Osim Danaca, u timu su znanstvenici iz ostalih skandinavskih zemalja, Grčke, Italije, Kolumbije i Kine. Upravo povezivanje različitih perspektiva sa svrhom postizanja zajedničkog cilja smatram jednom od najvećih vrijednosti takvog radnog okruženja.

Boravak u Kopenhagenu zaokružilo je i upoznavanje grada s njegovim prepoznatljivim danskim dizajnom, prelijepim parkovima i bogatom sportskom i kulturnom ponudom. Oduševila me ljubaznost Danaca i neka posebna lakoća svakodnevice. A možda sam jednostavno imala sr eće: ipak sam Kopenhagen posjetila tijekom kratkog skandinavskog ljeta na ugodnih 20 °C.