Studentima moramo omogućiti odgovarajuću zdravstvenu skrb

Studentski zbor Sveučilišta u Zagreba izabrao je novog predsjednika. Riječ je o Mihovilu Miokoviću, studentu pete godine zagrebačkog Ekonomskoga fakulteta, smjer Analiza i poslovno planiranje. Rođeni Siščanin svojim se porijeklom vrlo ponosi pa tako za Sisak govori da je slavnih grad hrvatskih pobjeda.

Voli provoditi vrijeme u prirodi, otkriva nam Mioković, pogotovo u Donjoj Posavini odakle mu i sežu korijeni. Šetnje i provođenje svakog slobodnog trenutka s njemu dragim osobama je nešto što ga istinski veseli.

Volontira i aktivan je u brojnim zajednicama otkako zna za sebe. A sva ta proaktivnost u neku ga je ruku pripremala i oblikovala za predstavljanje i zastupanje svih studenata pri Sveučilištu u Zagrebu. Uvijek spreman i otvoren za suradnju, osobito ako je u pitanju unaprjeđenje studentskog standarda, novi predsjednik Studentskog zbora svjestan je kako prvi među jednakima donosi veliku odgovornost, puno odricanja i nesebičnog davanja.

– Preuzete obveze i dužnosti ne dopuštaju mi izvanfakultetske privatne aktivnosti koje sam do tada imao, ali i dalje imam osjećaj kako mi nedostaje nekoliko sati u danu kako bih bio zadovoljan postignutim. Postavio sam si ljestvicu visoko, ali dat ću sve od sebe da dođem do željenih ciljeva.

Koji će ti biti prvi potezi kao predsjednika Studentskog zbora najvećeg hrvatskog sveučilišta?

Prvi potezi su već poduzeti dan nakon mog izbora. Najveća mi je želja da studentima omogućimo odgovarajuću zdravstvenu skrb, tako da se izgradi i opremi studentska poliklinika koja bi pružala osnovne zdravstvene usluge studentima koji iz raznih krajeva dolaze studirati u Zagreb. Na toj ideji za polikliniku marljivo rade voditelj projekta Zdravog Sveučilišta, Krešimir Domazet sa Stomatološkog fakulteta, te predsjednik Studentskog zbora Medicinskoga fakulteta, Marin Boban. Ideju o stvaranju studentske poliklinike svesrdno podupire i naš rektor, prof.dr.sc. Damir Boras, kao i prorektorica za studente, studije i upravljanje kvalitetom, prof. prim. dr. sc. Ivana Čuković-Bagić i voditeljica Ureda za zaštitu zdravlja studenata, Jesenka Jeličić univ. mag. med. dent. spec.

Druga, ali ne manje bitna stvar za koju se zalažem, je obnova postojećih te izgradnja novih studentskih domova, zato što se svake godine minimalno 3000 studenata prijavi na natječaj i ne dobije dom.

Treći projekt koji bih želio ostvariti je sama digitalizacija sustava, točnije implementacija pametne iksice koja će ubrzati protok ljudi u menzi, smanjiti mogućnost zaraze zbog izbacivanja novčanica iz upotrebe i služiti kao kartica za međugradski i gradski prijevoz.

Možeš li detektirati pet najključnijih problema koji muče zagrebačke studente? I predstaviti svoja rješenja za svakog od njih?

To je već spomenuta nemogućnost dobivanja primarne zdravstvene zaštite zbog čega radimo na uspostavi ili izgradnja studentske poliklinike. Drugo je svakako manjak studentskog smještaja i zato nam je potrebna izgradnja novih kapaciteta. Treće – manjak vremena – volio bih da se ubrza protok u menzi implementacijom pametne „iksice“, Kad smo već kod prehrane, četvrti zadatak mi je poboljšanje razine kvalitete hrane u menzama. Kroz suradnju sa Studentskim centrom moramo i možemo kontinuirano podizati na kvaliteti obroka. Naposljetku, peta zadaća koju sam sebi dao prilikom imenovanja jest kontinuirana dostupnost. Želim biti na dispoziciji studentima za njihove prijedloge i kritike te na primjeren način nastojati riješiti njihov problem, dajući im tako osjećaj sigurnosti i zaštite

Kako si osobno zadovoljan studentskim standardom, smještajnim kapacitetima, prehranom?

Uvijek može i mora bolje.

Već godinama postoji kritika da su studenti današnjice puno pasivniji i nezainteresiraniji za zbivanja oko njih nego prije 30, 40 godina kada su upravo studenti bili pokretači promjena u društvu. Komentar?

Uopće se ne slažem s navedenim. Prije svega, uspoređivati današnje razdoblje s onim prije 30, 40 ili 50 godina je u najmanju ruku neozbiljno. Na kraju krajeva, studenti nemaju potrebe biti dodatno zainteresiranima i za što, jer u par klikova saznaju sve što ih zanima za razliku od spomenutih vremena kada su se informacije filtrirale prije dostavljanja u javnost. Čvrsto stojim iza toga da su naši studenti pokretači promjena u društvu, gdje svojim stečenim obrazovanjem i organizacijskim sposobnostima, čemu su svjedoci brojni organizirani projekti, utječu na usmjeravanje društva prema naprijed, u pozitivnom smjeru. Studenti su upućeni u sve, a razlog zašto se čine „pasivnima“ u nekim situacijama je isključivo produkt gubitka povjerenja u izvršna tijela koja na njihov poziv u pomoć, ne učine skoro pa ništa kako bi im se pružilo ono najosnovnije. Od odgovarajuće zdravstvene skrbi do dodatnih ležajeva u studentskim domovima.

Gdje se vidiš za desetak godina? U Hrvatskoj, u struci, ili negdje u inozemstvu?

Otvoren sam za sve opcije. Znam da se želim iskušati u radu multinacionalne kompanije, steći određeno iskustvo te implementirati isto u vlastitu tvrtku. Ali, nikada se ne ograničavam na striktno jednu stvar, uvijek imam plan B i C. Najbitnije mi je da svojim radom mogu utjecati na promjenu u društvu na bolje. Bilo to kroz Studentski zbor, nastojeći osigurati studentima bolji studentski standard ili kroz rad u poduzeću, nastojeći osigurati kolegama i zaposlenicima bolje uvjete za rad uz viša primanja.

Kako inače gledaš na sve više iseljavanja mladih u strane zemlje? Što bi država treba napraviti da mladi ostanu u zemlji?

Volio bih obitelj podizati u Hrvatskoj i živjeti u Lijepoj našoj. No, potičem kolegice i kolege studente da se ne ograničavaju po tom pitanju. To što je mlada osoba otišla raditi u inozemstvo u struci, ne znači da je otišla zauvijek. Dapače, imam puno prijatelja koji se trenutno usavršavaju u inozemstvu te se namjeravaju vratiti s određenim iskustvom te ga implementirati u Hrvatskoj. Država, po mom skromnom mišljenju, za sada radi dobar posao vezano uz ostanak mladih u zemlji. Samim time što postoji mogućnost prekvalifikacije i uzimanja poticaja za samozapošljavanje, mladima se nudi mogućnost za novi početak. Kako u svemu, tako i u ovome, gdje ima volje, ima i načina. Izgradnjom dodatnih kapaciteta studentskog smještaja, izgradnjom studentske ambulante, digitalizacijom sustava i sličnim projektima, država ne samo da bi poboljšala uvjete studiranja već bi i povećala potražnju za studiranjem u Hrvatskoj, posebice na našem najvećem i najuglednijem Sveučilištu u Zagrebu.

 

Pet gorućih problema i rješenja kako ih vidi Mioković

1) Nemogućnost dobivanja primarne zdravstvene zaštite – uspostava ili izgradnja studentske poliklinike

2) Manjak studentskog smještaja – izgradnja novih kapaciteta

3) Manjak vremena – ubrzati protok u menzi implementacijom pametne iksice

4) Razina kvalitete hrane u menzama – u suradnji sa SC-om, kontinuirano podizanje kvalitete obroka

5) Kontinuirana dostupnost – biti na dispoziciji studentima za njihove prijedloge i kritike te na primjeren način nastojati riješiti njihov problem, dajući im tako osjećaj sigurnosti i zaštite