Studenti kroatologije razgovarali s izvornim govornicima kajkavskoga narječja
U sklopu jednodnevnog posjeta Međimurju i Zagorju, studenti su posjetili župnu crkvu sv. Leonarda i bogatu zbirku etnografskih predmeta u „etno hiži“ u Goričanu, baroknu crkvu sv. Martina biskupa u Donjoj Voći, špilju Vindija te etno zbirku „Zagorska hiža“ u Gornjoj Voći
Studenti kroatologije Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu zasigurno će dugo pamtiti posjet Međimurju i Zagorju sa svojim profesoricama prof. dr. sc. Sanja Vulić Vranković i asistenticom dr. sc. Lidijom Bogović. Dan je bio kao stvoren za terensku nastavu – sunčan i ispunjen brojnim susretima, razgovorima i prekrasnim druženjem s mještanima i članovima KUD-a Voća. U okviru predmeta Hrvatska dijalektologija studenti su se upoznali s mjesnim govorima kajkavskoga narječja te otkrili bogatu kulturnu i jezičnu baštinu toga dijela Hrvatske.
Studij kroatologije Fakulteta hrvatskih studija jedinstveni je studij u sklopu Sveučilišta u Zagrebu, koji na sveučilišnoj razini promišlja različite aspekte hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta.
U Goričanu su studenti posjetili župnu crkvu sv. Leonarda gdje ih je dočekao župnik, vlč. Josip Drvoderić koji im je predstavio bogatu povijest župe i crkvenu baštinu toga kraja. Potom su u domu Terezije i Josipa Harmicara imali priliku otkriti specifičnosti mjesnoga govora gdje su razgovarali s izvornim govornicima. Nakon ugodnog razgovora, razgledali su zbirku etnografskih predmeta u kućnoj „etno hiži“ – od starinskog kreveta, stola, stolaca, ormara do pribora za jelo, lončarskog suđa i starinske odjeće i tekstila. Ljubazni domaćini su ih potom počastili tradicionalnim jelima koja su ih svojim okusima vratila u davna vrermena njihovih baka i djedova. Za potpuni doživljaj međimurskoga kraja pobrinuo se vlč. Drvoderić koji je studentima predstavio svoje tri pjesničke zbirke.
Drugi dio terenske nastave održan je u Donjoj Voći gdje su studenti posjetili župnu crkvu sv. Martina biskupa. Ova barokna građevina nalazi se u središtu mjesta, a oslikana je zidnim freskama Ivana Krstitelja Rangera i pavlinske slikarske škole.
Obogaćeni novim znanjima, studenti su nastavili put ka špilji Vindiji. Špilja Vindija je jedno od najznačajnijih arheoloških i paleontoloških nalazišta u Hrvatskoj. Fosilni ostaci ljudi i brojnih životinja, s više tisuća kamenih i koštanih rukotvorina, određuju Vindiju kao jedno od najznačajnijih europskih paleontoloških, paleoantropoloških, ali i paleolitičkih nalazišta. Brojni fosilni ostaci neandertalaca iz Vindije prikazuju evolucijski razvoj prema suvremenom čovjeku. Studenti su saznali da se vindijski neandertalci po određenim anatomskim karakteristikama razlikuju od tzv. klasičnih neandertalaca (primjerice onih iz Krapine) jer pokazuju moderna obilježja.
Gornja Voća bila je zadnje odredište njihova posjeta gdje su doživjeli prirodni ambijent i uživali u zagorskim tradicionalnim jelima. To mjesto ima brojne sačuvane elemente nasljeđa i tradicije te jedinstvena umjetnička djela koja su inspirirana vjerskim, povijesnim i tradicionalnim seoskim motivima. Sa svojim profesoricama, posjetili su članove Kulturno-umjetničkoga društva Voća. U ugodnom i srdačnom ozračju, poslušali su njihov mjesni govor, razgledali etno zbirku „Zagorska hiža“ uz hologramski prikaz (razgovor „stanovnika“ hiže na izvornom voćanskom mjesnom govoru) te uz 3D tehnologiju i prikaz detalja voćanskoga tradicionalnoga života kroz stare fotografije.
Po povratku u Zagreb, svi su se složili kako je terenski oblik nastave neprocjenjiv doživljaj jer im omogućuje dublje razumijevanje hrvatske jezične stvarnosti i njezine ukorijenjenosti u svakodnevni život lokalnih zajednica.
