Studenti analizari zidne slike malene istarske crkvice
Grupa od šest studentica 3. godine slikarskog usmjerenja Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu uključila se u zaštitu srednjovjekovnog zidnog oslika koji donosi jedan od najstarijih prikaza Poklonstva Kraljeva u Istri.
U crkvi sv. Marije kod lokve u Gologorici, praksa studenata Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina (OKIRU) Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu tradicionalno se održava već dugi niz godina.
Tako se i ove godine grupa od šest studentica 3. godine slikarskog usmjerenja uključila u zaštitu srednjovjekovnog zidnog oslika koji donosi jedan od najstarijih prikaza Poklonstva Kraljeva u Istri. Konzervatorsko-restauratorski zahvati bili su usmjereni na stabilizaciju fragmenata koji su unazad tri godine otkriveni u donjoj zoni sjevernog i zapadnog zida crkve te njihovo dočišćavanje.
Strpljivim i minucioznim radom studenata pod vodstvom prof. mr. art. Neve Pološki, korištenjem ultrazvučnog čistaća i skalpela, stoljećima sakriveni ispod više slojeva žbuka i vapnenih naliča na vidjelo polako dolaze izvorni fragmenti žbuke s tipičnim oslikom draperije (velarium). Ove godine zahvati su prošireni na istočni zid, gdje je pronađen fragment srednjovjekovne zidne slike iza zidane, kamene menze iz 1651. godine. Razgradnja upisane apside nažalost je značila nepovratan gubitak oslika koji je bio izveden s posebnom pažnjom, sudeći po nalazu visoke estetske i tehnološke kvalitete.
JEZGRA ŠKOLOVANJA RESTAURATORA
– Temelj školovanja konzervatora-restauratora sastoji se u odgovarajućoj ravnoteži između teorijskog i praktičnog podučavanja. Praksa, kao sveobuhvatna aktivnost kojom se osigurava fizička skrb za objekte kulturne baštine, čini jezgru školovanja, jer se upravo u dijalogu s umjetninama objedinjuju stečena znanja i vještine. Praksa na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina ALU u Zagrebu podrazumijeva cjelokupan konzervatorsko-restauratorski proces, koji osim izravnih fizičkih zahvata podrazumijeva multidisciplinarna istraživanja. Ovdje je prirodoslovno-znanstveni pristup ključan jer je upravo kvalitetna i potpuna karakterizacija materijala preduvjet za uspješan konzervatorsko-restauratorski zahvat, objašnjava za Akademsl list profesorica Pološki.
Praksa, kao sveobuhvatna aktivnost kojom se osigurava fizička skrb za objekte kulturne baštine, čini jezgru školovanja, jer se upravo u dijalogu s umjetninama objedinjuju stečena znanja i vještine
Osim uobičajenih konzervatorsko-restauratorskih postupaka koje studenti provode U crkvi sv. Marije kod Lokve u istarskome gradiću Gologorici u svrhu sprječavanja daljnjeg propadanja zidnih slika, ove godine pružena im je prilika na samom objektu vidjeti i iskusiti provedbu analitičkih istraživanja kroz jednodnevnu radionicu.
Međunarodna radionica “Neinvazivna i mikroinvazivna analitička istraživanja zidnih slika” organizirana je angažmanom profesorice Pološki, a uz podršku Općine Cerovlje i Konzervatorskog Odjela MK u Puli.
Radionica je organizirana u suradnji s dr. sc. Katjom Kavkler, voditeljicom Odjela za prirodoslovna istraživanja pri Restauratorskom centru Zavoda za zaštitu kulturne baštine Slovenije (Ljubljana) te dr. sc. Teom Zubin Ferri, vlasnicom obrta za tehničke analize ArcheoLab (Pula), znanstvenicama koje niz godina surađuju s Odsjekom za konzerviranje i restauriranje umjetnina ALU u Zagrebu na raznim konzervatorsko-restauratorskim, istraživačkim i edukativnim projektima.
– Radionica je započela s predavanjima, a u drugom dijelu radionice teorija je provedena u praksu; najprije uzorkovanjem barokne žbuke s pročelja koja će kasnije, u laboratoriju kolegice Zubin Ferri biti podvrgnuta analizi, a zatim provedbom neinvazivnih analitičkih istraživanja pod vodstvom kolegice Kavkler. Pritom je upotrebljen prijenosni Ramanov spektrometar za identifikaciju pigmenata i detekciju eventualno prisutnih štetnih soli. Zanimljiv rezultat dobiven je snimanjem crvenog pigmenta s fragmenta oslika koji je ove godine otkriven na istočnom zidu, u nekadašnjoj apsidi. Nedvojbeno je riječ o cinoberu koji istovremeno nije detektiran na sjevernom zidu, gdje je na dva različita područja slike detektiran crveni oker. Ovom metodom također je ustanovljeno da na površini zidne slike štetnih soli gotovo i nema, saznajemo od prof. Pološki.
Zatim je demonstrirana kolorimetrija, koja se pokazala izuzetno korisnom kako bi se odabrala optimalna boja za izvedbu reintegracije. Najprije je određena i izmjerena boja žbuke arriccia, a dobivene vrijednosti uspoređene su s vrijednostima izmjerenima na probama boja koje su ovom prilikom izrađene kako bi se tonirala suviše istaknuta bijela područja gdje je na površini žbuke vidljiv injekcioni materijal. Kolorimetrija je poslužila tome da se boje za reintegraciju dodatno prilagode ne samo na temelju našeg subjektivnog vizualnog dojma, već na temelju znanosti. I naposlijetku, zidna slika promatrana je pod UV svjetlom koje je jasno ukazalo na tragove voska (žuto-narančasta fluorescencija) na površini slike te okrilo detalje oslika koji nisu razlučivi u vidljivom spektru.
Interdisciplinarno i međunarodno okruženje, suradnja sa stručnjacima iz različitih područja i iz različitih zemalja, osnažuje njihove komunikacijske vještine i svijest o nužnosti uzajamnog uvažavanja
– prof. mr. art. Neva Pološki, Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina
ZAŠTITA KULTURE BAŠTINE
Međunarodna radionica “Neinvazivna i mikroinvazivna analitička istraživanja zidnih slika” organizirana je kako bi se studente upoznalo s alatima koji su neizostavni pri istraživanju materijala kulturne baštine te produkata propadanja. Točnije, kako bi kroz praktično iskustvo razvili svijest o vrijednosti i značaju instrumentalnih metoda, s primarnim fokusom na one neinvazivne, u procesu zaštite kulturne baštine.
– Radionice poput ove, gdje studenti primarno umjetničke orijentacije kroz praktično iskustvo uranjaju u područje prirodnih znanosti, potiču studente na znanstveno utemeljeno propitivanje i zaključivanje. Interdisciplinarno i međunarodno okruženje, suradnja sa stručnjacima iz različitih područja i iz različitih zemalja, osnažuje njihove komunikacijske vještine i svijest o nužnosti uzajamnog uvažavanja u svrhu adekvatne procjene stanja umjetnine i potrebnih mjera zaštite, zaključuje u razgovoru za Akademski list prof. mr. art. Neva Pološki s Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
